Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

April u Beogradu

Uvek je bio surov i ne samo u Beogradu, Kaže TS Eliot I baš me je uvek bilo briga za vreme ali juče nekako jeste, poplava na Adi manje više,bordovi potonuli, kafane s glavom iznad  vode prazne, lubazni kelneri koji budzašto prodaju domaću bajatu hranu maročito akd čuju strani jezik  ,zašto je to tako u Beogradu više nego u Barseloni na primer, uvek se pitam, možda su nas zato bombardovali... A moj novi predsednik Tadić, za koga sam skupljala potpise i danonocno lobirala neosvešćen komšiluk potpisao je sramni zakon o verskim zajednicama po kome će nam popovi biti po dzepovima glavama školama,  samo ako to požele, kao rod rođeni...mislila sam da se posle Miloševićeve smrti neću ovoliko nervirati na njegov praznik, i šta je uopšte taj praznik da banke i pošte ne rade, svi se pitamo, ali predsednik za koga glasaš može još više da iznervira nego onaj zbog koga me ceo svet sažaljeva.


produženi espreso sa mlekom

petak 21. april. predivan dan. lagano se budimo, napolju tišina, miriše proleće

polako pakujemo stvari za četiri dana preko potrebnog odmora. naporno se radilo i sad je vreme da što reče ceca iz peščanika sakupimo snage kako bi dočekali obične ponedeljke koji su pred nama

autić je napunjen do vrha stvarima i nas četvoro kreće ka zavičaju naših očeva.

ibarska magistrala je prohodna. sms-om smo na vreme upozoreni da obratimo pažnju na policijske sačekuše kog ljiga i gornjeg milanovca. za dva i po sata eto ga i čačak.

nabrzaka ostavljamo stvari u sobe i gledamo da se što pre izvalimo u neku od fotelja u nekoj od bašti kafića u čačanskoj pešačkoj zoni. čak je i u beogradu moguće zaboraviti na trku i usporiti uz dobro društvo, a kamoli u čačku gde se živi mnogo sporije i ljudi su daleko opušteniji.


dobrodošli u moj blog

dobrodošli


Urbani dnevnik

Samo slobodno

 Zaplovi

i

Naći ćeš me