Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Kako (ne) treba sa novinarima

Zaista uživam u svom poslu. To je retka privilegija danas, ali ja mogu da kažem kako podjednako volim oba svoja posla - i urednički i novinarski, kao i da je bavljenje njima stvar mog ličnog izbora, a ne nužde. Volim način na koji mi se lice zajapuri kada ‘'nanjušim'' interesantan događaj ili priču, volim proces od ideje do realizacije, volim jurnjavu za sponzorima, propusnicama, kontaktima. Volim kada mi lektor promeni smisao teksta pa se zbog toga nerviram, volim kada štamparija kasni sa knjigom na koju svo ‘'stavili sve karte'' pa se i zbog toga nerviram, obožavam kada mi zbog posla radi adrenalin. Ništa drugo me ne pokreće tako jako. Ipak, postoje oni momenti kada sebi kažem da ima i boljih i lepših stvari na ovom svetu...

 

Jedan od svežih primera jeste svakako koncert 50-Centa  u Beogradu.

 

Možda je neko od ljudi koji ovo čitaju bio tamo, možda će zato znati o čemu govorim. A govorim o potpunoj neorganizaciji.

Vidite, navikao sam da moram da dođem prvi i odem poslednji. Takav mi posao, nije da se žalim. Ali mrzim kada moram da se smrzavam zato što drugi nisu odradili svoj deo posla kako valja.

 

Arena ima zaista dosta ulaza, to je jasno. Ipak, nekome od organizatora je palo na pamet da baš nikoga od bezbednjaka i prodavača karata ne obavesti gde bi to novinari trebali da uđu. I tako, tridesetak nas, što novinara, što kamermana, što stranaca, što domaćih, trčali smo 45 minuta od ulaza do ulaza, s kraja na kraj Arene i trudili se da ne izgubimo ni deo svog profesionalnog šarma i proračunate ljubaznosti, zapitkujući svakoga ko je nosio bilo kakvu uniformu ‘'Izvinite, a jel znate možda..?''. NE. NEMAM POJMA. Čuli smo taj odgovor zaista dovoljno puta.

 

Kada smo nekako i našli taj ‘'predviđeni'' ulaz za novinare, postalo je jasno da nećemo unutra ući ni minut pre publike, mada je ranije obećano drugačije. Nije bitno. Tvrd je orah voćka čudnovata. I preko toga smo prešli sa sve osmehom na licu, osmtrajući kako se kolege iz dragog nem susedstva snalaze u čitavoj ovoj priči. Nisu bili oduševljeni, mada moram da kažem da mi ih nije bilo ni previše žao, pošto sam letos u Zagrebu doživeo slične šokove na Shakirinom koncertu. Nisu ni oni mnogo bolji.

 

50-Cent je konačno došao i koncert je počeo, sa popriličnim zakašnjenjem (opet greška organizatora, bez malo dva sata je provedeno u dovođenju publike u red, nešto što je trebalo ranije regulisati), a novinari su nakon prvih četiri ili pet pesama doživeli novi šok - znate, za vas nema predviđenog mesta, sada kada ste sve islikali i kada nam više niste potrebni, možete da pređete i pored bas zvučnika, dobro je vama i tamo. Nema frke... gurnite vi nas gde stignete. Ko još brine o novinarima...

 

Elem, neću više daviti - poenta cele priče nije da naružim organizatore već da skrenem pažnju ovim i nekim drugim organizatorima većih i manjih događaja u zemlji da sa novinarima treba ipak malo lepše - možda vam nekada i zatrebamo... Ko zna. Dobra organizacija čuda čini.


"...volim..." Normalna

"...volim..."
Normalna pojava. Sto vise nereda to veca entropija to vise informacija (nema veze sto su pojmovi mere ili sinonimi jedni drugima).
A vi ste, znaci, jedna normalna, horizontalna, informativna organizacija :)
Mi amateri skupljamo junk mail i ponekad se smejemo onome sto tamo pise.


Ne, ne, ne i

NE! Sa novinarima treba ne lepse, nego normalno! Ne zato sto mozda im nekada zatrebate, vec sto postoji valjda neki normalan pristup stvarima. Da svako posteno odradi svoje. Mislim da ne treba da molimo organizatore koncerta da ORGANIZUJU koncert kako treba - posto su se sami latili tog posla. Dokle vise da se ljudi podmicuju i mole da rade ono za sta su se opredelili?


Tačno... kod nas je

Tačno... kod nas je iznenađenje prvog reda ako voz stigne na vreme, ako su ljubazni prema vama na nekom šalteru, ako uspete da obavite neku papirološku formalnost bez problema i komplikacija, itd. Ogrezli smo u "nenormalnostima" pa nas normalne stvari počinju frapirati.

**Take your place in history and pray you don't repeat it**


klasika

Ne znam da li si cuo (verovatno nisi jer bi to svakako napisao ovde) kada je obezbedjenje rasporedjivalo ljude u hali pred pocetak koncerta, da je izasao na scenu jedan baja i mrtav `ladan rekao> "E, ljudi, ako se ne pomerite i ne prestanete da pravite guzvu, otkazacemo koncert" (wtf?!)
Ipak, vrhunac lose organizacije je koncert Duran-a. Na ulazu u VIP cekalo se sat vremena, jer, jednostavno nisu hteli ljude da pustaju dok koncert ne pocne (?!) ako ne racunamo Milku Forcan i tako te ljigavce, da bi ulaz bio slobodan 10 minuta pre pocetka nastupa Duran Duran-a, i to smo svi usli onako djuture, ni karte nam nisu pogledali a kamoli da nam je neko zvirnuo u torbice, mogao si pajser da uneses...


Eh Dijareja,

taj koncert na sajmu je za pamcenje...VIP ulaz a najgora mesta...pustali su i malo pre koncerta...mislim, pre MF, SR, GB, FL i ostalih "VIP"-ovaca .. ali mi i dalje nije jasno koji djavo organizuju koncerte na sajmu i hali sportova na nbgd, kad su najgora mesta za koncerte?