Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Veronik ili o prijateljstvu

VeronikVeronikZnam unapred da Veronik ne daje pet para što pišem blog o njoj, ali ne zato što ne govori srpski i ne može da ga pročita. Naprotiv, u poodmaklom dobu našeg prijateljstva, vrlo često nam se događalo da uhvatimo sebe kako naizmenično pričamo na srpsko-francuskom i iznenađujemo se, kako to da nam je ipak potreban engleski. 

Dakle, nema šanse da prevedem ovaj blog na francuski, koji sam na žalost prestala da učim još u petoj godini, a nema razloga ni da ga prevodim na engleski.   Iako Veronik već sedam godina živi u Njujorku i spada u red vrhunskih biologa, njen engleski je takav da su me američki prijatelji ozbiljno pitali kako se uopšte sporazumevamo.

Svako ko nije native English speaker bi, međutim, sasvim jednostavno razumeo da, ako Veronik nazove u nedoba, usred časa finansija za menadžere, i kaže: “Please, buy one pššššš for oven”, postaje jasno kao dan da treba kupiti sprej za čišćenje rerne. 

Kao zaklete domaćice, Veronik i ja smo imale gomilu američkih “pššššova” o kojima se s nipodaštavanjem govorilo da su “ono đubre koje ništa ne čisti”, zatim izvesne srpske (!) proizvode slične namene, ali, prirodno, boljeg kvaliteta,a zatim i potpuno iste francuske proizvode koji su, naravno, bili vrhunskog kvaliteta. To je bio poredak u svemiru u  na adresi 425 East 78th Street #LLE koju Veronik i ja i danas zovemo „naša kuća,” iako je Veronik još pre šest meseci prodala taj stan, a ja još nisam aplicirala za lutriju za zelenu kartu i već čitavih 17 večno dugih meseci nisam u Njujorku. 

O čemu je, ukratko, uopšte ovaj blog?

Ovo je jedna osrednja priča o opštem mestu – usponima i padovima ljudi koji neko vreme žive u inostranstvu i sreću druge ljude slične vrste.

Ovo je jedna čarobna priča o tome kako i neznabožcima kao što je autor bloga, nešto, u najpotrebnijem trenutku, šalje andjele spasioce, u ovom slučaju, po meri autora, dva bleskasta andjela, od kojih je jedan ušao u Tanjin život baš malo pre katastrofe* koja će biti opisana nešto kasnije (taj anđeo zaslužuje poseban blog i ovde neće biti pomenut), a drugog anđela tj. Veronik je našla sama TJ putem čuvene liste za sva svetska pitanja www.craigslist

Zato pišem blog, ako Veronik ne daje pet para za njega?

Zato što Veronik ima pametnija posla – izuzev što je biolog, o čemu retko priča sem kad pljuje po „botox-u”, Veronik u ovom trenutku možda upravo traži neki arapski chat websajt jer se zanima samo za usamljena srca s tog podneblja, moguće je da je upravo usred neke nove sobe rasklopila sklopivi grnčarski točak i pravi nešto nejasnog oblika što će ponovo da vrati u neraspoznatljivu smesu i blago psuje na fracuskom, seče jabuke za tart, mućka neku afričku verziju   backgammon-a, započinje četiri dečija džempera, dekice, i štramplice za decu prijateljica koje joj idu na živce, pušta do daske Moricante-a s kojim se jednom družila, ozbiljno razmatra da li bi trebalo da već jednom ode u Vajoming ili neko slično mesto i baci se na svoju beskrajnu strast, jahanje konja, čime se intenzivno bavila dok je živela u jednoj velikoj seoskoj kući pored Nice, pozove u goste Žoana, svoj bostonskog prijatelja koji nam je tri dana non stop puštao soft porno film sa fracuskom fudbalskom reprezentacijom, traga na internetu za nekim od manje poznatih Pikasovih keramičkih pločica koje naglo dobijaju na vrednosti, ide na jednosatni čas baštovanstva, vežba Betovena na bezveznom mini pianu,  ili instalira kameru tako da mogu da vidim kako je i dalje odana žrtva mog modnog i potrošačkog diktata i konačno sebi kupuje stvari koje joj nisu ni tri broja veće ni dva broja manje, ali ih svejedno ne nosi. 

Konačno, Veronik sasvim dobro za da i sa blogom i bez bloga mislim na nju i da ona misli na mene i na sve svoje prijateljice za koje namerava, da, ako se nikada ne uda, i mi se nikada ne udamo, kupi jednu veliku farmu u francuskoj proviniciji, dovuče konje, sagradi letnju kuhinju, posadi bosiljak, origano, majčinu dušicu i, konačno, za svagda reši našu srećnu budućnost.  

Zašto, uprkos svemu tome ja pišem blog?

Iz sebičnih raloga, jer kao i svako ko sa ili bez raloga pretenduje da piše, volim da pišem.

Zato što mi pričinjava zadovoljstvo da pišući o Veronik još jednom prolazim kroz njujorške uspomene, jer sam se baš juče ponovo razbolesnila gledajući neki film u kome se u značajnoj minutaži prikazuju dve stanice njujorškog metroa.

Zato što verujem da bi svako voleo da upozna osobu kao što je Veronik.

Zato što bih volela da ponovo napišem neki red koji će me ničim izazvano upoznati sa Modesty, Mimi,  svim M-ovima, obrnutim M-ovima i ne-M-ovima, tj. čitaocima svakog azbučnog varijeteta i srceparajućeg senzibiliteta. 

Zato što termin pisanja bloga pada baš odgovarajuće između mog i njenog rodjendana kada se u Tanjinom životu dogodila gore pomenuta katastrofa*, te sada sa olakšanjem, posle grandiozno dugačkog uvoda možemo konačno da počnemo s blogom. 

Katastrofa*, se dogodila pošto je Tanja provela u NY već jedno godinu i nešto dana, pošto je s prijateljima provela jedno bajno leto, između ostalog vrzmajući se po okolišu Canal street, jedući „kineske” trešnje,  vozeći jedrilicu po Central parku, i sa gomilom prijatelja upoznavajući Alphabet City, East Village i Meatpacking District – ukratko mesta za izlaženje i djuskanje do 5 ujutro ili ranije, ili kasnije. 

Katastrofa* se dogodila pošto su svi ti prijatelji posle leta otperjali iznenada u druge američke države ili preko okeana, pošto se Tanja preselila u božastven stan između East Village i Grammercy parka, pošto je shvatila da u životu sa američkim undergrad cimerkama u stan ulazi kao u lični pakao ili minsko polje nikad opranog kupatila, gomile djubreta u stanju raspada, razbacanog po inače fancy stanu, pošto je od takvog tretmana oslabila pet kila u mesec dana i definitivno postala size 4, i pošto je neposredno pred svoj rodjendan počela da traži novi stan, a u novembru, čak i u Njujorku, i čak i na svemogućoj craigslist, za taj mesec ima u ponudi četiri stana/tj. sobe grandioznih cena.  

Katastrofa* je bila pojačana činjenicom da su Tanjini postojeći telefonom dostupni prijatelji smatrali da je najbolji vaspitni tretman za TJ. ignorisanje problema i insistiranje na optimizmu. Kući nam se nije zvalo da plačemo i stvaramo nepotrebnu dramu, bilo bi nepristojno da smo plakali u dronjak robnoj kući Daffy’s, besmisleno da smo zvali automatsku sekretaricu Fedex-a...i tako smo, vođeni oglasom „ozbiljna žena biolog, traži cimerku na duži period,” poslednje nedelje oktobra, seli u NY bus koji od 18-te do 77-me ulice vozi jedno sat vremena i shvatili da je to idealno mesto i prolazno vreme, da nonšalantno samoblamirajuće otvoreno plačemo i prigodno obrišemo suze dva minuta pre izlaska iz autobusa, jer je dobro poznato da je gotovo svaki stanodavac u oglasu navodi da traži „uravnoteženog stanara.”...

A mi smo baš bili na ivici da, možda po prvi put u životu, odlučimo da je nepotrebno da briljiramo, i da je možda humanije da napustimno magistarske studije pošto smo brilijantno započeli treći semestar...ali smo svejedno, pa i uprkos prisustvu najdražeg Njujorka, nepodnošljivo usamljeni.    

Kao što je dobro poznato iz jednog čuvenog romana, Anuška je već tada bila prosula ulje, i katastrofa* uopšte nije bila katastrofa nego ordinaran događaj koji zna svako ko...neko vreme provodi negde, a možda i kod kuće...i ne samo to, nego su sudbinski događaji već bili tako namešteni da imaju srećan početak... 

U pomenutom svemiru u delu Menhetna koji se zove Yorkville, u duplex stanu, naišli smo na Veronik, ženu na ivici nerava, koja nije mogla da trpi svoju cimerku koja ostavlja đubre od povrća svuda po kuhinji i u svako doba dana prolazi kroz njenu sobu u prizemlju da bi izašla na prekrasnu dvorišnu terasu- baštu. 

E zbog toga je Veronik uporno insistirala nad privatnim vlasništvom nad baštom, za koju u tom trenutku nismo marili pet para jer je poznato da je vreme u Njujorku sve do aprila, a ponekad i do maja totalno antibaštensko, ali smo ipak malo insistirali na tome, a sve zbog grandiozno bezobrazne cene i eventualnog cenjkanja...na kojoj (ceni) je Veronik koja slučajno nije iz Vranja insistirala bez mogućnosti odstupanja...a koju smo mi, a u stanju očajanja, posle kraćeg prenemaganja prihvatili. 

U inače opšte horor Halloween danu, na 31. oktobar, preselili smo se u novu sobu od divnih za NY čudovišno rasipnih 25 kvadrata plus velikim kupatilom od lažnog mermera, sopstvenim ulazom i sopstvene dve fioke u jednom od dva zamrzivača za koje inače nikad nismo čuli da ih iko na Menhetnu poseduje... 

Bez ikakve specijalne najave, Veronik nam je, kao još apsolutnom neznancu,  2.novembra kupila prekrasan, s ljubavlju upakovan poklon i priredila večeru sa zecom, tartom, francuskim sirom i čileanskim vinom, ...na koju je pozvala gomilu svojih prijatelja i sve moje koji nisu došli jer su bili na milion kilometara od Njujorka. Tako je drugi anđeo najavio svoje prisustvo... 

V&T stoV&T stoSvako ko poznaje Veronik, znao bi da to još nije bio nikakav dokaz ljubavi, nego prosto jedna pozitivna hirovitost... Prvi ozbiljan temelj prijateljstva ustanovile smo tek nekoliko dana kasnije kada je stigao moj $60 vredan ogroman kompjuterski sto, rasklopljen, polovan...uz uputstvo pređašnjeg vlasnika arhitekte da je za sklapanje istog potrebno oko 3 sata.

Zduženim snagama Veronik i ja, sklopile smo ga za nepunih 40-tak minuta kao da smo celog života vežbale rad u četiri ruke, dva šrafcigera i  Black & Decker-om. Tako je izgrađen prvi temelj... Drugi je uspostavljen slučajno, kada sam Veronik, koja je za polovinu mog kuvanja i svega ostalog imala običaj da kaže da je izvrsno, a onda ga krišom ispljune u svojoj privatnoj bašti, za rodjendan koji pada 26.januara, kupila jednu ljubičastu ogrlicu (uz cipele i pončo od zeca..kasnije jako važan za priču*....iste boje).

Veronik koja ne mari ni za jedno pravilo, red ili prigodu, nosila je tu ogrlicu u svako doba dana i noći bez obzira da li je ogrlica išla uz bilo šta što je nosila, ili uz bilo koju prigodu na koju je išla. 

Treći temelj..i sad brzam jer se zbilja odužilo...je izgrađen zahvaljujući mišu koji nam je progrizao sve što smo imali u kuhinji, koga nipošto nismo htele da ubijemo jer gajimo sklonost prema njima, koga smo pokušale da umilimo svim ponudama ovog sveta pažljivo raspoređenim po kući, zbog koga smo posle ozbiljnog većanja odlučile da kupimo lepak za miševe, koji se potom uhvatio na lepak i jako vrištao, koga smo pokušale da odlepimo...dok se nije privremeno pojavio prigodni praktični dželat zvan Veronik mother i bez mnogo cinculiranja zveknuo miša i bacio ga u đubre. 

...neke granice ljubavi Veronik nikad nisu pomerene, jer je kašičica za kafu koju je Veronik dobila od prababe uvek ostala samo njena, što isto važi i za kristalnu čašicu za porto od druge prababe i pre svega za francuske kobasice, koje je Veronik bestidno skrivala po frižideru i jela tek kad ostane u miru svog stana.

....neke granice ljubavi koje je Veronik pokazivala prema nama nikad nismo dosegli..ovih dana ako malo ugreje obućićemo pončo od zeca ljubičaste boje koji nam stoji  grozno, onaj koji je Veronik sebi kupila i koji nam je jedno veče, kad je bašta već postala zajednička, dala zauvek, da je se sećamo kad jednom odemo....  V,T & Ed u bastiV,T & Ed u bastiKad mislim na Veronik..povremeno mislim na jednu scenu iz filma Beti Blu..glavna junakinja i njen dragi sede na stepenicama kuće koju su upravo ofarbali..on kaže „Mrzim ovu kuću toliko da bih je zapalio..”..ona otprilike kaže, „a zašto da je ne zapalimo?”....vrti plinskom svetiljkom i baca je na kuću koja nestaje u plamenu...

Konačno nova priča od tebe !

Rekoh ja tebi, onomad kada sam počeo da se upoznajem sa tvojim radom --- stori ov Čelik --- da ti lepo skupljaš ove priče pa objaviš knjigu !
Što ne bi ti kad mogu drugi svakakvi, tj. nikakvi !


Veronik

pust je zivot onima koji nemaju svoju Veronik...
zato su ovo novo doba i nove tehnologije, savrseni.. vise sam u kontaktu sa ljudima sa kojima se fizicki ne srecem.. mozda cak i vise komuniciram sa TJ, nego sa ljudima koje vidim svaki dan...
super je prica!
nice 2 have u back:)


i da tom prigodom citiramo ivanu....

"Hvala blogu" :-)


Je li tema ovog bloga

prica o prijateljstvu (ocekuje se da ljudi ispricaju slicne price), ili razgovor o prijateljstvu (generalno o vrstama prijateljstva, trajnosti prijateljstva, cudnim prijateljstvima)? Da li je bitno da se "radnja" desava u inostranstvu (meni je Srbija inostranstvo :))?
Pitam s najboljim namerama, iz prostog razloga da ne bih promasio temu.

Anegdotica: iz price jednog deteta (7god.) u Engleskoj: "My best friend is slowly becoming a coloured person from India".


Mark Twain

Zvuči kao Sejmjuelov otac, samo što se on oporavio kasnije :)

Vučko


jeste:-)

ovaj blog je poziv za postove- blogove o prijateljstvu a vi ste Nsarski, ovde uvek domaci:-)
za prijateljstva su mesto i vreme nebitni...


U pravu si !!

Za prijateljstvo su mesto i vreme veoma bitni !


Eh, da.

Lepo.
"Lako je biti srećan u inostranstvu".
(glavna junakinja nekog američkog filma)

Ili parafrazirano:
Lako je steći prijateljstvo u inostranstvu.


Ne želim da ti kvarim raspoloženje

Jeste, ovaj... da... tako nešto...

V.


Kaži, Vučko, kaži.

Preživeću.


Jel dosta da kažem...

... da je najlakše sa drugim strancima, kao Tanja i ova Beti Blu?

Pozdrav,

Vučko


e moj Vuki

da si gledao film ne bi rekao ova Beti Blu


Priznajem

Priznajem, Bebo, nisam gledao, kriv sam, evo klečim na kukuruzu :)

Sećam se kad se pojavio, par mojih drugova je gledalo i preporučivalo (em Beatris simpatično devojče, em mi srednjoškolci) - ali nekim čudnim spletom okolnosti ga nisam gledao ni tada, a ni kasnije. Da sam rekao "luda Beti" jel bi bilo bolje?

Nisam inače gledao ni Vendi, o njoj znam koliko može da se vidi iz teksta i sa fotografije kod Milića (sa sve urokljivim medom).

Pozdrav,

Vučko


prava varijanta kazne je,

klecanje na kukuruzu prilikom pranja velikog vesa na ruke.


Da, slažem se potpuno...

...veš mašina je najznačajniji pronalazak u istoriji čovečanstva ;)

V.


Pa, ne znam

je li dovoljno, ali prihvaćeno.

Pozdrav
Dracena


O sporazumevanju

Quote:
… njen engleski je takav da su me američki prijatelji ozbiljno pitali kako se uopšte sporazumevamo.

Pre par godina nazvala sam prijateljicu Holtu iz Tirane. Mi smo se lepo ispričale, ali kada sam spustila slušalicu kolega, koji je slušao razgovor, mi je krajnje dobronamerno rekao – Pa čoveče, vi ste se sad možda i posvađale, a ti ni ne znaš.


Hej Sloveni,

Kad sam bila u Londonu u skoli engleskog jedan Japanac iz grupe mi rece da je ziveo u Poljskoj godinama gde je studirao i naucio poljski. Dok smo tako pricali udjemo u lift i ja se prebacim na srpski da vidim da li me razume i siti se ispricasmo dok smo stigli do 3 sprata. Kada smo izasli iz lifta jedan Spanac mi se sa divljenjem obrati: I can't believe it - you speak Japanese fluently!?!


A u Danskoj pre par godina...

... svratio ja u jendu sendvičaru, i čujem par tipova priča poljski, i jednog tipa koji priča nešto što liči na srpski, ali onako sa akcentom.

Pitam ga ja koji je to jezik, a on kaže "albanski". Rekoh - pa znaš, nije baš, toliko albanskog baš znam, da prepoznam razliku. Dečko je bio sa Kosova, došao za vreme rata, 1999. kako je već morao... pa se snalazio što se tiče jezika sa Poljacima... posle smo malo popričali, fin dečko, nije nas oterao u (*cenzurisano*) zbog porekla.

Vučko


Inace

cula sam od jednog frenda iz Svedske da su mu upravo jedan Albanac a posle jedan Shiptar pomogli u bas, bas kriznoj situaciji, sa recima "nasi smo"!


"Prijatelj je neko ko ima

"Prijatelj je neko ko ima iste iluzije kao ti, pa te neće uvrediti kad otkrije da ih i ti imaš"
(parafraza Prusta; mala)

"Ne morate govoriti ništa smisleno da biste sačuvali prijatelja, pod uslovom da oboje verujete u istu besmislicu"
(parafraza Erika Berna; mala)


a veri spesl koneksn,

u tackama dodira, to kad se zenska stvorenja prepoznaju, skeniravsi se medjusobno po svim slojevima, senzibilnom tehnologijom, ugradjenom od rodjenja ,samo u X genetskoj strukturi.Ta fatalna sestrinstva, jaca od onog krvnog,prate nas kroz zivot, da cuvaju, brane, razumeju, utese, raduju se i dele i taj mekani, zastitnicki zagrljaj uvek je spreman rasiranih ruku, da u njega uronimo kad treba, da sve nase uspone i padove primi u sebe i tako podeljene i obradjene stavi ih na mesto.
Zenska prijateljstva su stvarno posebna kategorija, (to priznajem ja, koja se celog zivota duzim sa muskarcima, no to je nesto sasvim drugo), gde je uzajamni uticaj toliko znacajan u nasem razumevanju i odabiru u svakodnevnim situacijama, da stvarno ne znam kako funkcionisu oni, koji nemaju tu mogucnost , da sa poverenjem i ljubavlju recikliraju sve i tako lakse izostre vizuru,(to kazem ja, koja sam okarakterisana kao nepopravljivi, neposlusni individualista, sklon da veruje samo u svoje bacanje kockica).
Ja imam neku kolicinu ovakvih sestara i one su moja porodica, veoma ravnopravno sa onom stvarnom, sa nekima od njih sam od svoje trece godine i veoma sam ponosna na sve sto je nasa zajednicka istorija i sada iako rasprsene, svaki put kada se sretnemo,(na bilo koji nacin), samo nastavimo tamo gde smo stale, i taj zagrljaj koji me cuva, ocesem svako jutro dok ustajem, jos ne izostrenog pogled, na sve sto me ceka u tom danu i nekako mi bude lakse, kad znam, da ako treba, mogu u njemu da se odmorim.

====

angie, kakav esej!


Vođe mora doć cenzura

E, Anđo, a jesi li se ti testirala kod naših dragih Kvirija? :)

I misli, molim te, na nas muške ovde, nemoj tako puno detalja, zamantaće nam se ;)

Pozdrav,

Vučko


Vucko,

pa je l' vidis da NISTA ne razumes!
To je zato sto y geni nemaju taj fajl i slojevitost.

O decacima cu rado, kada za to dodje vreme,
to je VEOMA zanimljiva tema-ja nisam negativna o istoj, tako da ne brines.

Pedjicin test sam uradila i dobila pogresan rezultat-garantujem, tako da isti nije bas za verovati mu.


Slabo divanim madžarski

U pravu si, Anđo, ništa o genetici ne znam. Možda gosn. Sarski može tu da pomogne.

Jedino što me je tvoj tekst nekako čudno obgrlio, sa svim tim finim genetskim slojevima, i bilo mi je tako nekako prijatno u tom vašem društvu, da su mi se ona suptilna Kvirija pitanjca momentalno izoštrila pred očima... reči su čudo, zar ne?

Ali za to su verovatno krivi Milići - stavili su neku Vendi na njihov novi blog, pa sam valjda već došao pun predrasuda ;)

Pozdrav,

Vučko

P.S.: Ne veruj ništa tom testu, znaš valjda sama šta si? :)


Angie, veri tru

indid... ne verujem da postoji i jedna zena bez bar jedne takve drugarice (ili se varam? Neka se javi akko postoji)


Ja se nadam

da ne postoji. Sinoć nas pet. Nerazdvojne već 15 - 20 godina. Sa milion razlika a toliko bliske. Porodica. Ljubav. Rasprave. Smeh. Otvorenost. Podrška, bezuslovna. Bez fudbala. Bez boksa. Bez dokazivanja. Ma sve što treba jednoj ženi.
Idem i ja ponovo da uradim onaj test.
:)


patkice,

tako nas pet, iz uskog jezgra zove moj muz, kako bi ublazio asocijaciju, koji svaki muskarac ima kada vidi zene na okupu, prisutne samo u svom cerekanju i prici, sa onim pogledima potpunog razumevanja onog sto je trenutno u obradi a tako strano i nejasno njima sa druge strane.

I tako patkice vec 20 godina imaju svoja zenska desavanja uz opste zadovoljstvo,(kad udjemo u neki objekat-kelneri se polome oko nas, vlasnici istih cascavaju i prate do izlaza, jednom na zajednickom kasnom letovanju, dobijale kafu i ostale narudzbine na plazi i ako je konoba bila samo par koraka dalje, obavezno ubacivanje
nepostojeceg stola u vec krcatu Reku posle ponoci, omiljene pesme se sviraju pri ulasku i sl...), i bas se nesto ne pogadjamo oko termina-dapace!


Moj

testosteron kaže - Znači dolaze žene, odoh ja. I onda sedi i uživa i nikako da ode. Moramo na kraju da ga oteramo.
:)


kad je zenski

zur ovaj moj donese picence (stagod da narucimo) i ode za komp, a usiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii samo detektuju kljucne reci!


Proust

je svoje drustvance zvao "nase malo jezgro" ("Put k Svanu", iz A la recherche du temps perdu). Na to ciljas?


did you

read that in french?


I wish!

Ne, ali francuski naslov je mnogo bolji i bolje odrazava nameru pisca nego engleski ("In search of lost time"). Cak je i srpski mnogo verniji originalnom znacenju : "U traganju za izgubljenim vremenom", iako ta konstrukcija "izgubljenim vremenom" malo asocira na "gubljenje vremena" (kao kad cekas u redu negde) sto je totalno van duha teksta. Mozda je bolje "zaturenim", ali onda je asocijacija na rasejanost. Najblize znacenju bi bilo "iscezlim", ali tada smo se udaljili od teme suvise. Lost in translation, indeed!


you are

the best.


ako mene pitas,

da!


"kako bi ublazio

"kako bi ublazio asocijaciju, koji svaki muskarac ima kada vidi zene na okupu"

A moze li se znati koja je to asocijacija (za nas neupucene)?


Mislim

da je asocijacija kokošinjac.


nije se izjasnio,

al' svi mislimo da je tako nesto.


o prijateljima:

http://everydaypeoplecartoons.com

posto mi je greskom ista poruka otisla 2x, evo male izmene


Sio Mi Ga Djura

TiDzej pise kao da ne poznaje nikakvu Veronique nego joj neko isporucio hrpicu usput napabircenih informacija i [5para] platio po lajni bloga. Tako se proizvodi imidz Francuskinja.

(uz ozbiljnu ali tihu muziku) ...


em je

blog o prijateljstvu, em svi emotivni, em se evocira pozitivno i jos duboko, em se skupilo dobronamerno drustvo, sto se prepoznalo u navedenom, a ti nista od toga ne primeti, samo negledajuci utrcavas, da malo gurnes dok si u prolazu.


po lajni, nego kako

sto vise lajni , veci akaunt... tako da ce moci da stavi nove tajle u stanu, i da osenda parekt. a posle sve to lepo klejma...


al' si upucen,

komsija, narocito ono za porez.:)))))


po lajni, nego kako

a dobro je i zbog overheda


e da mi je da se sad malo duuuuuškam..

bio ja mali..a i đura mi ništa veći..al đurin tata zvani milepihtija bio mesar..imo onu vagu uz koju se raste do atavističke gladi socijalizma..tipa kupiš kilo kranjskih kobasica
svake subote,trebalo netrebalo,dođeš doma kad ono 30% manje..na dušu pihtija..doooooobro..e sad smučio se đura svima i milepihtija otera sve u petit beure,tim biranim i iznajmi
francusku guvernantu..nek se zna ko je milepihtija..bonžurbre..i tako:igrali đurrrrra i ja klikere sve sa sivuple aprevu..rrrrupa,duuuušššškaj sseeee..piššššškaj se..kad li
ide blanšššša i kuka..al onako,najpepšije na svetu,sva skrhana ali gorda.. i kuka..na francuskom-naravno..a đura je volo možda više od mene..ja to razumeo..i ja je volo više od đure..naročito što mi ovaj
listio kliše na kvarno..što bre kukaš tetka blanšo,bre..an franse anfranse sivuple,šrrrrrc šmrrrc..purkva brrrrre kukaš madamme..kontinue,alle kontinue,garson,šmrrrrcx2..i ode ..na francuskom..pogledam ja ?? u đurrrru
a on će mora da je ćalepihtija opet štipo madam..jebaću ga ružno(nebojte se to je kod mesara više tepanje-pred klanje)..ima pihtija u mesari mali brener s kojim peku one 30%kobasica kad se nakupe na 3000%..
i skembamo se mi ispod tezge sa brenerom i čekamoooooo..pojavi se madamme sa zebnjom,stušti se milepihtija i krene rukom u štip..ja ispod tezge napravim onaj prd levim dlanom ispod desne miške,a đuramajstor sinhronizovano pusti plamen iz brenera..
čika pihtija nije mogo da veruje..u al prdnu ova francuskinja bogte..pa mu sve milo iako je bio u trećem stepenu opekotine pritom..bila blanša tu još par meseci..mi se osakatili od ljubavi za njom..ona jedan dan zapalila..sva u suzama..tetka živkapihtija nam posle pričala..ja čudne li ove frančeskinje..zamisi jednom mi plakala kao ode lepo u klozet da moća al kaže nemože od mušica..
mnogo bockadu..ja mislila mislila pak joj velim-a ti madamdijete sačekaj bona rućak pa onda idi srat..purkva..pa purkva onda sve te mušice dođu u kuhinju..i nato će ti ona otić..šta joj bilo...eeeeeeeeeee,nikad niko nije tolko mušica uništio u sledećih par meseci..sve ih navatamo na fintu govno na široki selotejp..pa kad se zalepe udri brenerom..
sretnem po nekad đuru u lionu na festivalu svetlosti..svi njegovi projekti zasnovani su na svetlećim vapajima..blanša, đura te treba..onolikooooo
p.s.lepo je ponekad kad ti pihtije onako drhte ko da im je hladno..upališ brener..zgreješ to brate do ukrućenja i onda sa prezirom pređeš na kavurmu
p.p.s.e da mi je da se sad malo duuuuuškam..


Mr. F.,

ja ZDUSNO podrzavam princip INTERTEXTUALNOSTI, ali ipak nije lepo tako ocevidno krasti tudje....dosetke!!!!!!!!


al kad izvinte te oprosste

ups..mi mislili vi otputovali u novi jork pa ko velim daj tu atavističku glad da proturim ko svoju..al kad izvinte te oprosste


ta valjda i mi u NS imamo INTERNET!!!!!!!

nisam jos otputovala, sacu (kako biste vi to izvrsno napisali :))), svaki cas...

a glad kao glad - mala glad oko srca il velika u stomaku, kakva god, ovde je uvek atavisticka i uvek je nasledje predaka. mnogo su bile gladne te bele pcele, nije se smelo jesti `leba bez pogace!

i eto, napisala da se odjavljujem a opet blogujem. c, c, c, ni "t" od karaktera u mene


potvrdjujem

prisutnost interneta u NS, kao i strudli, pecenja, torti, leba em pogaca


korpica

BravoooOO Tanja!

Slike osmeha ljudi sa kojima sam provela kratko vreme, a ostavila i ponela biserje, napravljeno čudnovati brzo, i još čudnovatije lako... skoro odmah...
Prijateljstva prijateljica ljubomorno (i pametno) čuvana „od svih iskušenja”...
A moja najveća prijateljska ljubav je ljubav sestrinska. I presrećna sam što je imam. I znam da se ona uopšte – kao ni jedna, uostalom – uopšte ne podrazumeva.

&&&&&&&&&&&&&
korpica sveže ubranih trešanja


Mnoga prijateljstva

(spojevi izmedju ljudi) se desavaju u duzim periodima (mesecima, godinama), ali nekad se dogode i u delicu sekunde. Nekad samo na par sati (i ovim ne mislim na one night stands, meine damen - i testosteroni imaju srce, stagod poneko o tome mislio).
Ovo se desilo skorije izmedju mene i jednog estrogena u delu sekunde.

Ponekad me ovde zovu da prevodim raznim bosancima - obicno su u pitanju situacije na sudu, sa osiguranjem, u bolnici. Ovo je bilo na sudu (moja skromna pomoc lokalnim izbeglicama)

Doveli su neku zenu (30-ak godina, psihijatrijski pacijent, omamljena od lekova, zapustena maksimalno, labavo vezana na bolnickom krevetu - da ne ispadne iz istog). Lekari u njenoj ustanovi smatraju da je jedini "lek" za nju elektrosok (ECT). To je najlakse, daju joj ECT, i posalju je kuci, jer su uradili sve sto je u njihovoj moci. Po zakonu ovdasnjem, drzavni zastupnik mora da trazi dozvolu od suda da se procedura obavi, ako nema nikog ko bi zastupao interese pacijenta u pitanju. A ova nesrecnica nije imala nikog. Sama na svetu. Ja sam joj prevodio njenu sudbinu - stajao pored njenog kreveta, koji su ugurali u sudnicu, i prevodio joj sta govori sudinica (debela crnkinja), advokat, psihijatar iz njene institucije (bitch Indijka). Ona je sve to vreme malo reagovala, bila je u polu-svesnom stanju. Povremeno je na razgovor "ima li ova pacijentkinja gde da ode kad je puste iz bolnice", ona mrmljala "ma, nemam ja kuda ici...di cu ja, ja iz bolnice ne idem, sta cu?".
Najzad, sud je zvanicno upita: "Da li se slazete da se na vama izvrsi ECT?". Ja joj prevedem. Ona, polusklopljenih ociju kaze:"Pa, sta cu ja bolan? Ako kazu treba, nek' vala rade". Tada se javi njen zvanicni zastupnik i rece: "Molim sud da joj se tacno kaze sta ta procedura znaci. Ona ne zna sta znaci ECT." Sudinica kaze:"OK , da joj se objasni". Njen advokat se okrene ka bosanki i kaze: "Da li vi razumete sta oni hoce s vama da urade? Oni hoce da vam prikace elektrode na glavu i da vam puste jaku struju kroz mozak. Jel' se vi slazete da vam to urade?". Ja joj to prevedem.
I u tom trenutku se desi to prijateljstvo u delicu sekunde. Pogledala me je kristalnim pogledom, stegla me grcevito za ruku, i, prvi put, potpuno jasno mi se obratila: "Sto da im kazem? Joooj, sram me da se ne obrukam! Kazi mi, 'ocu l' biti hrabra? 'ocu li smijeti?"

Preveo sam sto sam najbolje mogao (i setih se Kafke: "U tom trenutku posmatrac sa galerije stavlja glavu u ruke i pocinje da place a da toga nije ni svestan").
Sud je presudio da joj ne puste struju kroz mozak.

Ovo je malo depresivna prica, druga ce biti svetlija i o konvencionalnijem "prijateljstvu". Ali, nekako sam osecao da moram da je ispricam - dugujem to mojoj kratkorocnoj prijateljici, gdegod ona sada bila.

====
jao Nsarski rasplakaste me u rano jutro, a duzni ste, jeste, da napisete, jer uvek treba ostaviti trag o takvim ljudima.


bas te drma nostalgija

Zenska prijateljstva su neizmerna podrska u zivotu, ali ziveti sa nekim je zaista veliki test za koji je potrebno oooooooogromno strpljenje, ili eto samo jedan klik posle cega se ne samo podnose sitne neurednosti i sebicluci, nego i u svemu zajedno uziva...
Bas te drma nostalgija, a posto je o Veronik i NYC, imas zaista dobre razloge...


kako ti to lepo srocis.. a

kako ti to lepo srocis..
a onda me bacis u secanja pa se najezim i odmah pomislim na moju veronik... sa kojom sam bas besomucno slusala beti blu.. koja mi nedostaje do neba. odmah smo se prepoznale, kako angie kaze skenirale, prvog dana upoznavanja u srednjoj skoli. bile smo jako razlicite, i ostale smo razlicite ali neverovatno bliske. nekada nismo komunicirale nego smo pisale pisma jedna drugoj. svi su mislili da smo sestre a onda smo u jednom trenutku pocele i da verujemo u to.. a i drugi :) jedan period zivota se bukvalno nismo razdvajale i to mi je najlepsi period zivota do sada. ja sam se odselila i dosao je trenutak kada sam morala da se ratosiljam svih "viska"stvari iz svog stana u beogradu i rasciscavajuci silne kutije (imam jedno 5 kutija sa raznim sveskama, kartama, pismima, sve sto me podseca na nesto meni vazno..) naravno naletim na kutiju sa njenim pismima iz srednje skole. kakav je to hevi trenutak bio...


Citati naopacke

Tanja i Veronik dakle jele zeeeecaaaa.
Ja zeca nikad nisam mogla da probam. Niti bilo koju drugu divljac. Sve zivotinje cije meso ima taj ukus - u jednom trenutku prekinute slobode -...
Prica o mom slucajnom andjelu se odvija u vreme kada sam imala 12 godina. Neki mamin kolega drzao zeceve. Svakog vikenda donosio po jednog, sveze odranog, da imamo za nedeljni rucak. Moj tata, naravno, nikada nije bio lovac, posto se u lov ide je l'te vikendom a on vikendom bas i nije imao vremena. Tako ni mama bas nije imala nekog iskustva sa spremanjem zeceva. Prve nedelje proba sa belim lukom i osnovnim zacinima. Cisto da ne omasi. Ja sam sa prvim mirisom pecene zecetine dobila neki kameni osecaj u stomaku, neckanje...pa sam pobegla napolje. Mama prvo nije htela da kaze sta je spremila. Pustila nas da probamo. Ja sam uzela zalogaj, probala da sazvacem i pljunula nazad u tanjir, sa sve zvucnim efektima.

To i sada radim, uzgred budi receno. Pre mesec dana u spanskom restoranu, kad su mi servirali ljute baby oktopode...Kal-el oktopod je iz mojih usta leteo pravo u muzevljev tanjir sa druge strane stola, i to pored dvoje neduznih koji su sa nama delili sto.

Meseci su prolazili a mama je nedeljom posebno za mene spremala neko drugo meso. Zec njet. Nije joj bilo lako. Zecetina je bilo JEDINO meso koje je moja seka HTELA da jede. S obzirom na moju opste poznatu ljubav prema svinjskoj kolenici i pecenju uopsteno, moja mama se odlucila da sa zecetinom nastavi...

Jednog vikenda su sami otisli kod maminog kolege po zeca i umesto sa odranom ,vratili se sa baby verzijom, nazvanom istog trenutka Dragisa. Dragisa je vrlo brzo dobio svoju drvenu sobicu, sa travicom, na terasi. Opsta pravila odrzavanja i cuvanja su uspostavljena ali ne i potpisom zapecacena...Te je Dragisa vrlo brzo poceo da pomaze mojoj seji u pisanju domaceg, pranju zuba, oblacenju za skolu...Meni je smrdeo.Najjjjjstrasnije. Ja sam sa kampanjom vracanja Dragise njegovim korenima pocela vrlo brzo...Borba je bila ostra i dugotrajna i na kraju su presudile muskatle...Onog dana kada je obrstio mamine muskatle, kupio je sebi kartu u jednom pravcu :0)))

Relativno dugo nismo culi nista o Dragisi. Sve dok jednog dana mama sa posla nije dosla sa vestima da je Dragisa dobila bebeeeee. Mislim, Dragisa je zapravo bila devojcica, a mi to nismo znali....To saznanje izazvalo je gomilu burnih reakcija i molbi da se za prvi vikend ide da se vide Dragisine bebe. Cak sam i ja bila za. Takav obrt????

Nedelja je bila ranojesenja, hladna i vedra. Nizovi kaveza u dvoristu bili su tamni iznutra ali su pulsirali zivotom. Domacin je jos na kapiji pokusao da nas zaustavi i nesto da objasni...Pricao je kratko sa mamom dok smo mi besomucno zagledale u tamu kaveza trazeci Dragisu... Onda nas je mama cvrsto zgrabila za ruke, okrenula ka domacinu i prisilila da slusamo:
" Dragisa je u karantinu. U seniku, u posebnom kavezu. Pojela je nocas sve svoje bebe." U seniku je bilo toplije, mirisalo je na leto, koje se zavuklo u plastove sena. U nekoliko kaveza bili su zatvorenici. Pogledale smo u unutra i videle Dragisu. Zecicu, sa nabreklim dojkama, potpuno umazanu krvlju, kako zuri u mrak...

Tako smo moja seka i ja naucile sta je postpartum depresija...I jos mnogo toga.

Dragisa i danas u nasoj kuci vazi za andjela koji nas je naucio da je opasno jesti muskaaaatleeee.


alo..modesty..

..zec koji je pojeo bebe, umazan krvlju..neko ovde treba da doruckuje. :)
Uzgred..jednom sam u zoo vrtu svedocio hororcini hranjenja lavova zivim zecom, gde je doticni ubacen u kavez (preciznije, nije kavez, vec ona gomila betoncine gde u bg zoo drze lavove), pa ga je lav laganica lovio..ne lovio, nego mu suzavao manevarski prostor, dok se zec nije zajebao u utrcao u neku mini pecinicu..i lav za njim unutra..i tu prvi put cujem kako se oglasava zec koji se bori za zivot. Tezak horor..nesto izmedju vriska i placha bebe.
E tako..cisto da jos nekome pokvarimo dorucak :)

====
mnogo ste prijateljski nastrojeni od jutros R!


R, ne troluj

Sto bi rekao Joseph P. Kennedy:
When the going gets tough, the tough get going...


moram malo sam sebe..

..da skrecem sa teme. Ako krenem da se poveravam o dozivljaju svojih muskih prijateljstava (komada 4..jedno naj naj i tri naj), pa ih jos proglasim andjelima, ima da me pozovu da pisem za Queeriu :)


komsija

samo se ti opusti :)
ne moras bas andjeli i to, ali pisi..


nostalgie....

Tanja, dirljivo.
Moja Veronik se zove Andrea i upoznala sam je pre nekih osam meseci u Portugaliji. Bila u sobi do moje u studentskom domu. Moja mala blesa...đavolak, uvek nasmejana i nepopravljivo dete. Fale mi naše girlish talks uz vinho do porto kada nam treba break od svih i svega u kompletu...naše skakanje u talase Atlantika i 'spašavanje' jedna druge kada nas talas razbaca po obali...naše 'being there for each other' bezuslovno i uvek...jedina koju sam smela da probudim u 4 noću da bi mi rekla 'just give me a minute, darling'..jedina koja zvuči utešno i simpatično kada protestuje zbog nečega uz čuveno 'for fuck's sake!'...jedina koja će pevati samnom na ulici i savršeno ignorisati sve neumesne komentare/primedbe...jedina sa kojom nisam bila sama u dalekom inozemstvu.
Tanjuška, šta mi uradi!
Danas mislimo na sve Veronik ovoga delića svemira :)


IDEJA ZA PON + Odjava (privremena, naravno :)))

Draga Tanja&blogici,

za ideju.....nemam dovoljno vremena da obrazlazem, ali evo jedan hint (da ne kazem KVISKO :) - nesto me ovih dana pritiska Prevert....ne da mi da disem, ulece mi u makaze dok vozim, presrece me dok sanjam, duva mi dim u lice dok pusi....ma samo mi se mota, gde god se okrenem Prevert, Prevert, Prevert....

Odjavljujem se privremeno, odoh opet na sluzbeni put! U Novi Sad this time :)))))) sta da vam kazem, blistam od srece pri pomisli na maminu supicu, sivi Dunav, prijatelje, njihovu sitnu decicu s kojom cu se maziti, moj limanski park, most Slobode.

Ako i dalje budete blogovali kad se vratim (mislim, stvarno ljudi, imate li vi nekad i nekog posla :)))))
pisemo se.

PS ovog puta nista od strudle, mama nije iz ovih krajeva i ne zna da mesi!


Ja sam...

mog kuma upoznao zahvaljujući fiskulturi. Naime, nas dva brucoša iz provincije pohađali predavanja kod čuvenog profesora još čuvenijeg tehničkog fakulteta. Vidim ja da danima pored mene sedi jedan netipičan Ercov (prepoznao ga po govoru i samo po tome. Jer Ercovi su svi otresiti ljudi, oštri, spremni da se šale i na svoj i na tuđ račun. A pored mene jedno drhtavo zeče koje je svo smušeno i stidljivo, samo seva onim svojim graorastim okicama i ćuti, za medalju ćuti). Ali, pošto nije isihasta, mora i on da progovori, i jednog dana čujem ja da on ima problem sa brojem pečata iz fiskulture potrebnim da overi semestar. A naš nadležni za fiskulturu bio čuveni Petronije Zimonjić, legenda svih kondicionih priprema košarkaške reprezentacije i omraženog "Partizana", meni nače poznatiji kao mlađi cimer mog bivšeg profesora fiskulture, Steve Kralja (nekadašnjeg prvaka SFRJ u boksu u apsolutnoj kategoriji (zlonamerni ga zvali Steva Vuna zbog specifične strategije u ringu i staklene brade :evil:)). I tako, da ne dužim, reče ja njemu: "Ništa se ti ne brini i samo za mnom". Odosmo to popodne u "Pionir", završismo posao sa Perom uz balonče župskog rizlinga. Ostalo je istorija... i 14 godina prijateljstva na krv i smrt. I kumstva...
Na žalost, već nedeljama ga nisam čuo... nismo više na istim prostor-vreme koordinatama... Fali mi ali on trenutno ima neke preče probleme od moje nostalgije... :(((

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


Nije ovo za prvu stranu, nije...

...i ne bi ja da narušavam harmoniju...samo eto tako...život...pardon!

Dobro je kada znamo ko su nam neprijatelji.
Loše (po nas) kada to ne znamo.
Samo, ima tu još nekih varijacija na temu:
Mi mislimo i osećamo da su nam prijatelji, kad ono... iznenađenje!

Glupost opraštam- uvek, da
Izdaju, ne- nikad ne
Tada prekidam bez ikakve sentimentalnosti, zlopamćenja i osvetoljubivosti.

Kako vi to hendlujete?

====
cica mico nista ne razumem...a izdaje se uvek desavaju, cutis trpis isplaces se...utulis se kao radio na minimalu...das sebi oduska pa polako opet pojacas...

.....
TJ, ja sam ovde izgleda marginalac :)
Niko me ništa ne razume :)
Nema veze.
Navika je- čudo! :)
===
ma videla tanja taj post cica micin ako je to to, o blogu o osecanjima...
.....
videla tanja!? :); bila sam ubeđena da kuckam nevidljiva slova, kad ono...iznenađenje!:)
sve se videlo?!; nije to dobro, nije...kada se vidi
dodatak: e, da je bio samo jedan post; Vilerovi gobleni na sve strane :)
===
joj!
...
joj!-slažem se; akutna povreda; još boli- jako-inače bi ukrašavali prostor nečim veselijim; gobleni- samo na moranje:)

===
ne znam da li je bolje sto imamo dovoljno godina da znamo da uvek prodje...ili je lose jer ne dolazi cesto cak i u vidu iluzije


a da se manete..

..chinese taipeh languageA i da prozborite na srpskom? :)


pa R..bre!

valjda ste sve razumeli i sad treba da kazete nesto korisno & utesno!


Sta je R,

Srce, navuko si gostujuci? tribal colors i to?

Ako, ako, samo da se vratimo prijateljstvu.Ako najboljeg druga stavis u post i dodas da je andjeo ima da redizajniram Blog Keaper triko, kunem se.


R.

...ali nekih tajni ima...
...što ne govore se svima...

Sad ozbiljno, iz srca:
Treba ti kilometraža.
Ne brini, preći ćeš je.
Isti je put, ne brini. :)


eto ti sad..

..tajne..a ja taman krenuo da se otvaram and otapam..

..kad ono izdaja :)


R

Briljiljirate likovno..niste se ranije poveravali o tom pitanju...a sad jos malo da stojite izvan frizidera i unesete se u CM tematiku


Tanja

Nema nikakve CM tematike:)
Što se mene tiče.
Razumeli smo se u/na sekundi/u.
Dovoljno.
Neću da se zbog mene razvodnjava tema.
Hvala :)


R.

Lesson 2: diskrecija

Hoćeš li ti nešto da naučiš ili ne? :)
Ništa nije pod moranje, samo nas neke lekcije sustignu, hteli mi njih ili ne.
Pa, ti vidi šta ćeš.

Rudnik zlata je u tebi, a ti to još ne shvataš.


E, R

sad ste naucili sve u sekundi!

a CM shvaceno:-)


iliti sto kaze cika Mika

...svet ima milone vrata,
kroz koja god vrata prodjes,
prosao si kroz sebe...


TJ

Zatvorio mi se post, nekako, ne znam kako, pa je ovo nastavak...mali.:)

Još sam u šoku, pa ne mogu da vrednujem.
Da se citiram:
"Mozak mi je ovih dana na leru, srce se bori da preživi".

A, ne volim patetiku.
I melodrame.
I to još u životu.
Sopstvenom!
Bljak!
===
pa znam taj post takodje! dihanje, dihanje, cica mico...kao parna masina!
.....
znam prvu pomoć :); nekako mi je bilo potrebno da verbalizujem bol; da olakšam dušu; da završim priču; da se oprostim; da oprostim


nemoj da brigas

, bolje na leru nego na rezervi...

patetika, al jebi ga

that, too, shall pass


Feel good Andjeli:Count the ways I love the Post

Cindy Adams, for PageSix, New York Post

November 1, 2006 -- TODAY I planned to deliver another of the world's most brilliant columns, filled with limitless exclusives and Page Ones and unbelievably fabulous gossip.

But instead, I'll write a love story. To the paper I love: the New York Post.

Like any other old broad, this one can be cranky, bitchy, rude, overbearing, demanding, a pain in the behind. But, The Best. The most colorful journalistic creature in this town - besides myself, of course.

I love my newspaper. I love being on the New York Post. I love New York. I love that we're New York's hot read. I love that our town boasts something as juicy as the New York Post.

Back when I started on it - when Alexander Hamilton hired me personally and I wrote with a quill pen and the copy was delivered by Pony Express - high-class ladies with expensive shoes and nice furs would fold the thing inside National Geographic rather than be seen with it. Gents carrying attaché cases stuffed it into manila envelopes so nobody would know they were addicted. We were a guilty pleasure.

Now? Take last summer. The Hamptons. Every morning, early, news dealers complained they were already sold out of The Post. Always. Last winter on a Palm Beach flight everyone - everyone - had the same armful: Vanity Fair, New York magazine, the New York Post.

This ratty tatty tabloid from the wrong side of the streets has taken a crash course. Not, God knows, in manners. But how's social climbing? Our drop-ins go from mayors, governors, assorted senators to whoever's running for whatever. In the early '80s, my husband and I brought President Reagan to The Post. Today, for whatever president we got, it's a regular stop between kissing babies, photo ops and guaranteeing the economy is on the rise. On a slow week, our editor-in-chief maybe receives a secretary of state, a headlined felon or even a vice president.

We have spruced up. Gotten ourselves semi-classy. You might say we now know which fork to use and, for sure, how to hold a knife when we stick it into someone. Kiddies, the God-bless-us New York Post has graduated summa cum louder.

Fie on that other daily tabloid the New York Toast. We are now the tops in everything. Even toilets. I remember when Ron Howard
was shooting his movie "The Paper." In those days, we were on South Street, the then-kind of area where every cop on the beat had his own security guard. For years, I wouldn't go down there because I didn't have wardrobe for that part of town. Ron was hunting locations. One scene to be shot in an industrial-type unglamorous john. He'd checked every gents room between here and Altoona, Pa., and, upon examination - if not quick use - decided ours was the best. The absolute crappiest. "Man, you guys have a really great can here," said Ron. We puffed with pride.

So what's it like inside our offices? Stacks of old newspapers everywhere. Piled in varying shapes and sizes. Some there so long they're fused into permanent sculptures. A few of our favorite editors have been there forever. Possibly they've passed away and nobody noticed. For the staff, formal dress code is jeans with the T-shirt tucked in. And food, everywhere. Half-eaten bagels that were fresh when Coolidge announced. A stiff muffin with an ink stain on it. And the desks? Where other offices have tiny bud vases with one lovely flower, we have Styrofoam coffee containers.

Who has time to be Office Beautiful? We're watching Brooklyn, monitoring Queens, checking The Bronx, reporting on Staten Island, skewering whomever's up north and zapping whatever pols we overlooked in the aforementioned. The New York Post is there for New York. It's an advocate for New York. You wildly interested in what's up in Wichita, Kan.? That's your problem.

We speak New York.

They read us in Los Angeles. Florida. Boston. In D.C., let any of us write one smidge of anything negative about those Katzenjammer Kids who run Washington, and comes a huffy, stuffy phone call PDQ. We're on every desk in the capital. They memorize us. We're repeated on late-night talk shows, ripped off in magazines, discussed across every dinner table in town. As for this town? The Post is this city's social currency.

And everybody wants to come here. A candidate's running for alderman in Wisconsin? So what's the first place he schleps to in order to raise money, raise his standing, raise his cause, which is a tractor in every farm or whatever-the-hell he's pushing? New York. He comes to New York. He gets some socialite to host a tea. He gets written about in the New York Post. He's made. Even a yutz governor from Massachusetts came here to be a governor from New York. OK?

I love New York. I thank New Yorkers for making the New York Post No. 1. I am a card-carrying, AAA, four-star New York lover. When my time comes and I go to that great big pressroom in the sky, I want my ashes sprinkled in front of Saks Fifth. I'd have said Bergdorf's, but they don't give me the 20 percent courtesy discount Saks does.


feel good Andjeli II

Ove dve dame, u takoreci najboljim godinama, Cindy Adams i Liz Smith upoznala sam relativno skoro, sa prvim pomenom PageSix u Sex and the City...Njihove price, svaki dan u Postu su kao ukradena ferrero cokoladica (iako se ne bi smelo) uz popodnevnu kafu :) Probajte, ako stignete.

===
Modesty pa gripica prolazi pomalo?????

********
Imam tako sate kad je bolje i sate kad je gore. Ovaj sat u kome citnem NewYorkPost je definitivno bolje. Nadam se da nije trolovanje (i Jabuka je valjda tema), ako jeste, briskaaaaaj

===

Modesty pa kako four star NY lover da bude greska????
supica, cajic& kompot od jabuka i bice bolje:-)

********

And honey, don't let anybody put you down. You are first page material any time of the day, any day of the week, any week of the...


da li smem

da kazem nesto o ny a da me zbog slobode govora m.deratori pogresno ne razumeju ili domacica ovog bloga?


you have to...


:)


kazi andjo,

ali nezno:)))))


O NY nezno

to vam je selo neveselo.
ja, brate prijatelji, ne bih ni kuce mogla da gajim tu.
i njemu je potrebna bar jedna pristojna soba da moze da se igra.
da li su ljudi postali toliko opsednuti imidzom, satro zivim u NY, ili su dosli iz tri lepe sa dve sljive i jabukom, pa ko veli eto me medju rajom i ja sam cool.

meni zivci u vasem gradu totalno popustise, probudiste mi agresivnost sto sam je zakopala iz inata kada sam zapalila iz zemuna, hrana vam nista ne valja, grad ko grad malo veci od chicaga ali selo isto.
nocni izlasci, pa sad....ni to nije neki bog zna provod, ne moze da se pushi ....ko na lancu a skupo.

a da, ono sto me je najvise iznenadilo je uniformisanost riba....pa zeznule su i nase devojke.
svaka ima farmerke u cizmama, one uske, nesto malo cheap dzindzua i to je to.
neverovatno koliko nema alternative da ne kazem originalnosti na ulicama.
sumnjam da je vecina ljudi tamo odmakla od ny.
ne bih mogla tu da zivim i u tako skucenom neljudskom prostoru pa da me puskom teraju.
ponekad se pitam znaju li ljudi sta je zivot?


sve, sve, ali

hrana?


i hrana

sine.

volim hranu i da copam, vasa je jedna od losijih. cak i u l.a. je bolja.


sta je zivot,

tesko pitanje...

jel imas ti neki odgovor?
al da ne bude mnogo dugacak?


zivot je

kuliranje

jurcanje sa posla kuci, pa kuvanje, pranje, stalno u pokretu, bez misli jer smo vec automatizovani .... ne ide nikako ...za mene...

kada vidim drvo, zgradu, coveka ocu da ga vidim a ne da ga ne primetim.


pa sto ne kazes, @andj

onda imas i bolja mesta od tampe...

stara planina - nemas mnogo da kuvas, mleko sir i suvo meso, pranje-retko, vremena kolko oces, misli an otavu...

havana - jos manje posla, pranje - opciono, vise ljudi za razmenu ideja, plus imas i vutru...

monako - nikavog posla, osim kuliranja, misli - opciono... s tim sto tata (ili muz) mora da se zove albert... ili renije

a jel znas ti da letis? ima jos bolje kuliranje


pnbb

za letenje mi se mama protivi. htedoh u skydiving, adrenalin da me cepa, volim visine ali pored nje jok. dosta je sto se vozikam avionima i helihopterima :))

volela bih negde jug francuske, la cote d'azure i tako to...mozda budu i havaji videcemo.

i zelja mi je skijanje u argentini.


Slika u ogledalu

Eto ja, ovako suludo,platonski neuzvraceno volim taj NY. Nikad bila. Samo se nadam. Ali sam bila u Chicagu. Za mesec dana skinula x kila i vratila se u Srbiju sa 44 (kile, mislim). Majka kad me videla na stanici, uzela kofer, dovukla ga do kuce, ostavila u hodniku, i pravac terasa.
Gde ces mama?
Idem da skacem sa terase.
Pa sta ti je sad?
Pa sto se ne vrati u neko gluvo doba, da te niko ne vidi.
Ovako te video ceo grad.Kako cu ljudima u oci da pogledam?
Tako da ako moju mamu pitas, najgora hrana na planeti Zemlji a i sire je u gradu Chicagu.
Eto.


to ti je od nervoze

i ovaj moj kada je dolazio u ameriku bio je ko saraga sva rebra sam mogla bez problema da prebrojim.

btw, svaka cast, mi se, ma gde god smo u americi polako ali sigurno svi gojimo. sporije nego u srbijici ali se gojimo.


Ima stvar vezana za NY koja mi je oduvek bila misterija.

Ja sam nekad tamo ziveo, neko vreme u NYC, neko vreme upstate. (I znam mnogo ljudi koji ne bi nikad ziveli van NYC). Ali kod Njujorcana mi je sledece misteriozno: u svakom gradu je uredjeno tako da grad postoji zbog svojih gradjana, da im bude udobnije, lepse...u NYC je obrnuto - gradjani postoje zbog grada, da sluze gradu.
Povrh toga, sve je jezivo skupo, ljudi neljubazni (na svakom cosku ti neko pokaze prst za nesto - valjda da pokazu kako su tough), saobracaj katastrofa. (Dovoljno sam da prevrne auto na G. Washington mostu, i ode 3-4 sata tvog zivota u cekanju - jos ako je petak popodne, uzas). Svaka cast. Ja volim da posetim, ali da zivim - no! Ovde, naravno, najpre mislim na Manhattan. Brooklyn, pa cak i Staten Island je OK (ali, brate, treba ti tri sata da stignes kuci!)
Eto, rekoh, i dusu spasih.


ny

meni jedan prijatelj rece da ima fora sa ny...a to je da je grad namenjen za single people.
i kada malo bolje razmislim, stvarno jeste. mislim, nije...ali za parove nije svakako. to je za ambiciozne samce, koji su sami sebi dovoljni.
sad ne znam koliko ste ostalih gradova po americi obisli, ali ako ste bar 3 pa imali prilike u nekim da se i duze zadrzite, lako se moze izvuci koliko sta vredi za nase kratke zivote.
jebena tampa je life ljudi, najozbiljnije.


Bio sam,

@Andjelija, all over the place. Nema razlike da li zivis u Cikagu, Indijanapolisu, Filadelfiji, Memfisu...sve isto (osim klime). (Jedino u Koloradu nisam, ali ja planine ne volim). U poslednje vreme zivim na midvestu, ali, brate, mene jedino zanima koliko je daleko medjunarodni aerodrom. (Meni ovde sada oko 12 minuta kolima).


nsarski

kako nema razlike...sta ima u indijanapolisu molim te?
mrtav grad, uzas. k'o detroit. kada treba tamo da idem, psihicki se spremim na Nista.

u stvari kada se jednom iskonzumira grad ali to moze i bez ny, chicaga, dallas itd... ostaje nam jedino da se divimo prirodi, a toga srecom u americi ima na pretek i predivna je.
ja se nadam da nisi zaglavljen u des moines ili milwaukee...


Slazem se za Indijanapolis.

A jel' on mozda drugaciji od Klivlenda, recimo? (Inace ja sam na Misisipiju - pecam.)


I, radi li riba? :)

I, radi li riba? :)


Sarana koliko hoces. Bude i soma.

Trenutno sam se fokusirao na grgeca. I da vidis - radi.


vauu

organic bogte :))

mississippi river me asocira na galenu i miris chetinara


mislim,

kako tebi radi blackberry na misisipiju, meni ne radi telefon u spavacoj sobi? ono.....


e pa to sam cekao

, da kazes gde si...

i sta sad, treba neko da tebe savetuje u stilu ma tampa je sranje, pravi zivot je u buenosairesu, barceloni, kejptaunu, sidneju, upisi sama...
svako ima izbor da zivi gde voli, ukoliko nema prepreke koje ga u tome onemugucavaju - posao, porodica, skola, pare... tako bih ja rekao.
moja prababa perka bi verovatno rekla
sedi di si jer kaki si ni za di si nisi,
al ona je bila zesci namcor pa je ne vredi citirati..

eto i sama kazes kako ima razlike u gradovima...

po meni, aj da kazemo da ih ima 5-6 koji mogu da prodju kao naseobine vredne (neke)paznje
ny, boston, sf, fili, njuorleans, cikago....

ne znam za tampu al aj da ti verujem


pnbb

jel ti to meni pricas?


grad

kao tema koja, kako TJ jednom reče, izviruje iz njenog teksta, i meni se sve vreme javlja, a sada kada ste razvili priču, morala i da ubacim: KAVAFI i njegov Grad... i mislim da ne može biti nevažno gde živiš, ali da je on (kako već ume) tresnuo čekićem po iluziji koliko je to važno...

&&&&&&&&&&&&
putovala – da; ne koliko sam, i koliko želim... živela van bgd – ne.


Chujem da ni SF nije ono

Chujem da ni SF nije ono shto je onomad bio. Bila tamo nrkoliko godina, dushu ostavila, al kazu nije vishe to to.


za one koji nevole da trepere..

ma batice-svi u bonn..on je samo dvaput manji od čikaškog groblja,al je zato i dva puta dosadniji..


Zasmetao mi je komentar

Zasmetao mi je komentar nsarskog o "debeloj crnkinji" kao sudiji.. suvise rasisiticki..
moja baka u petrovaradinu je lovila male miseve na vrlo ne agresivan nacin: na novinsku hartiju bi stavila polovicu oraha na ciji obod bi pogana naslonila metalno lonce, tako da polovica oraha gleda prema unutra.. misic bi dosao da gricka orah sa unutrasnje strane i loncic bi ga poklopio.. bezbedno bi ga tako mogli odneti u vrh baste na slobodu, dovoljno daleko da ne ume da se vrati i pocne novi zivot..


sta ti je zasmetalo

sto je crnkinja debela ili sto se uopste spominje rasa?

inace alegorija ti je super!


a ona nekako in diferent na

mmmmmmmmm..debela crnkinjaaaaaaaaaaa..ali,pre neku noć gledam ja s babom neki naučni program pred jutro..ono kao američka perverzija XIX deo:debela crnkinja p.di u trouglastoj kadi,dok joj debeli belac ljubi mehuriće..pokvaren američki narod..i dok sam ja zapisivo detalje, mojabakadana poče da c cće..ša je bre baba,ša cc ćeš?e,sinko,ovo u moje vreme nije bilo..šta baba nije bilo,el trouglaste kade..ma jok more..si primetio kako je on zaljubljeno gleda i trudi se silno..a ona nekako in diferent na..kao s nekom distancom pristupa..vidi babe jeee..pa kako je bilo u tvoje vreme,misim..nema šta tu da se misli..bilo je potpuno obrnuto..


Imas pravo,

taj opis se stvarno dade tumaciti. Ja sam ga naveo iz prostog razloga sto ta zena nije navikla da vidja ljude druge rase (ona je iz D. Vakufa, mislim), pa joj se u tom trenutku cinilo kao da je na Marsu, ili u Spilbergovom filmu. Takvi likovi okolo njoj su potpuno strani (oni ih ovde zovu "gare" - bez ikakvih konotacija).


Prvi set

Vilenjaka je usao u moj zivot negde u decembru 96. Na ulici naravno. I dan danas imam u glavi trenutak kada se iz gomile, na sred Miloseve pojavio prvi Jarbol. Uskoro su za njim dosli i ostali, plus groupiji, plus gomila nekih slikara...Nevidjena jedna grupacija. Isijavali su suncevu svetlost, kao odozgo da su dosli.

Bio je to trenutak u mom zivotu kad su stvari bile strasne a da ja to nisam znala. Gore valjda ne moze biti. I tog trenutka, decembarsko poslepodne, udjoh drzeci Daniela za kisobran pravo u san letnje noci. Kad tama ozivi, sve dobije neke druge boje...Cudo su od mog zivota napravili. Probudili Modesty koju je daaaavno neka zlocesta vilenjakinja uspavala...kad danas pomislim na to kakav bi moj zivot bio da njih nisam srela, sva mi se svetla ugase...Bili su tu skoro u svakom trenutku kada se nesto veliko dogadjalo i kada sam donosila velike odluke...

U trenutku kada sam upoznavala svog buduceg muza, iz dvorista jedne kuce u Bircaninovoj pojavio se Zolt :0) Mesecima ga nisam videla ( nisam bila u Srbiji) i u tom trenutku, dok sam drzala ruku neznanca i potpuno haoticna razmisljala zasto odlazim u zemlju u kojoj ne znam Dobar Dan da kazem, on se pojavio. I ja sam se smirila...Rest is history.

Htela bih da kazem da su oni bili moja zamka za djavole :0)
I da za njih uvek ostavim svetlo u prozoru.


Divna vam americka noc i dobro jutro

I bez "ask Tanja" i po uputstvu Angie, jeste Andjelija, i ja bih mogla da se slozim sa svim stvarima koje ste rekli o NY, s vama Nsarki bas ne, ne ljudi u Njujorku nisu nepristojni, ne nisu samodovoljni.......ali mozda sam ja imala srece da mi tokom dva odlaska u Njujork "zvezde budu naklonjene" i ako stignem ispricacu nekoliko njujorskih magija i stvarnih cuda..tokom ovog bloga..sve su o slucajnim prijateljima....ovih dana

==
Jasnaz Kavafi je u pravu da svuda nosimo sebe, to je dobro ili lose..ALI nije svaki grad isti i ja sam u Beogradu sama sebi veliki stranac skoro kao Andjelija u Njujorku...ali ne zato sto nemam prijatelje, nego zato sto je beograd user/life unfriendly grad...


Prečani

Ovi Prečani su stvarno nemilosrdni :)

V.

P.S: Na ovom blogu ste sve osim stranac.


Dobar

dan, TJ! (volim Kavafija, tj. volim način na koji pokazuje... mislim da sam i rekla kako se različitost gradova = načina života podrazumeva, al' sad, ovako u zagradi = samo vama, „priznajem” da se nekada grčevito držim za tu pesmu baš zato što je i meni, često, unfriendly tesno u bgd... pa sve one šetnje koje kroz Tramvaj napravismo po njemu, bile su malo i kao pokušaji da postane frendliji, zar ne...:))

=====
jasnaz, jasnaz...ne znate sta ste vi od jutros uradili sa pominjanjem kavafija...andjeli uvek dolaze nenajavljeno...:-)


Za ovog...

Kavafija ste nemerljivo porasli u mojim očima... Kakav je to samo majstor bio... I čovek beskompromisan i svoj...
Čekajući varvare doživljavam skoro kao neku vrstu lične himne

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


Čekajući varvare

držati u džepu, i kao crveni karton za 99% „velikih” rasprava na „velike” pol. teme... (... još kad bi oni koji raspravljaju umeli da ga čuju.... pozz.!)


:-)

&&&&&&&&&&
za TJ: ja to sad ne razumem, a što nije važno, naravno, pa ćemo samo ostaviti ovo značke u naslovu... (nedadoše mi da uđem u gornji post, pa sam morala ceo za ovaj nevidljivi odgovor)

====
nema veze samo treba da znate da je tacno i da zahvalnih ima vise:-)


NYC je divan grad!

Zista to iskreno mislim - jedino sto ja licno ne bih ziveo u njemu.

====
eto ja glavom ne izlazim nikad iz njega...i u 6 30 ujutro kad se probudim mislim na njega vise nego na bilo koga...


jooooooooj

Fixeeeeruuuuuuuu, aman. Sto BRE po mojoj kuci tako.
Nordrhein-Westfalen. Mi smo ti, takoreci zvaka-metropolis. Od Dortmunda do Bonna manje od dva sata voznje i 18 miliona ljudi.
A Bonn, ne znam da l je dosadan, ali sto je leeeeeep. Svuda dvorci iz bajke, reka koja krivuda kao sto Audrey peva na onom NY simsu...Ma, cak i kranovi imaju umetnicko osvetljenje.
Eto.
Da se vaaaaadis, kako znas i umes.
Na Vrace, Modesty-nu porodicnu slavu.


draga...

nije to on tako grubo mislio... znas ti to vec :)
nego aj neku lepu pesmicu friendship i to :))) onako kako samo ti to umes :)))) pa da i ovaj R nesto napise... zatvori se covek ko da se nikaad druzili nismo!


srećna

slava, M.!


ju, jasna

hvala za otvaranje vidika.. ja previdela..
SRECNA SLAVA M!!!!!


i od moje bezboznosti....

srecna slava M! a vrlo privatno, hvala i na prici o Jarbolima....


Pridružujem se...

čestitkama za slavu, dear Modesty. Da slavite za dugo u sreći i veselju :)))

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


Hvala

Drugari na cestitkama.

Porodicna slava se u nasoj crnogorskoj familiji STROGO prenosi sa najstarijeg sina na najstarijeg sina. Ja sam tu na repuuuu, tako da na slavu SAMO idem (kad sam kod kuce) kod najstarijeg brata od strica. Zato sam i napisala porodicna slava.

Ne, nemam zelju da menjam porodicnu tradiciju. Neke stvari treba ostaviti kakve jesu. Verovatno su takve sa razlogom.

Kamo Shubi nesta? Nije valjda otisla u Kazahstan? Pa Sasha je u Londonu. Leci modrice od batina.


shubi

e i ja se pitam gde je nestala! jos joj i mail ostavila i sve i eto.. od pomena sase nestala i to ti je.. da bar znamo da je dobro..

=====
pa stvarno shubily!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


NeDa se menjati

PreThodni post.
ISPRAVKA!ISPRAVKA!

HIGH FIVE!
Proclaiming to be a "huge fanny" of Australia, Sacha Baron Cohen comes prepared to conquer yet another part of the world as he makes an appearance at the Sydney premiere of his hit film, Borat, on Monday. He won over Oz fans by sporting a boomerang, beer, cricket kneepads and a baby kangaroo.

P.S. Sorry za trolovanje. Samo da je namamimo


pisala vec gore o mojoj

pisala vec gore o mojoj veronik.. na srecu okruzena sam prijateljima i na nesrecu ne vidjam ih bas cesto... internet i onog ko ga izmislio slavim svaki dan :)) interesantno je da se medju svim mojim prijateljima iskristalisao kao najvredniji i najblizi upravo jedan muskarac. zauvek je svima bila dilema i neverovatno da smo mi zaista prijatelji, da ma bas nikada nista, i sl..a eto, mi bas samo prijatelji. i to bas najbolji. vec duuuugi niz godina.


Porudzbina

I Am Much Too Alone in This World, Yet Not Alone

by Rainer Maria Rilke
Translated by Annemarie S. Kidder

I am much too alone in this world, yet not alone enough
to truly consecrate the hour.
I am much too small in this world, yet not small enough
to be to you just object and thing,
dark and smart.
I want my free will and want it accompanying
the path which leads to action;
and want during times that beg questions,
where something is up,
to be among those in the know,
or else be alone.

I want to mirror your image to its fullest perfection,
never be blind or too old
to uphold your weighty wavering reflection.
I want to unfold.
Nowhere I wish to stay crooked, bent;
for there I would be dishonest, untrue.
I want my conscience to be
true before you;
want to describe myself like a picture I observed
for a long time, one close up,
like a new word I learned and embraced,
like the everday jug,
like my mother's face,
like a ship that carried me along
through the deadliest storm.


Go on

Ovaj text je zakon


zlato..

hvala :)
ma ti si se pokazala kao prava drugarica.. a o druzeljubivosti jos na onooom blogicu, znas, mrljavica i sl.. :)))


belgrade in my heart

It's quiet now
And what it brings
Is everything

Comes calling back
A brilliant night
I'm still awake

I looked ahead
I'm sure I saw you there

You don't need me
To tell you now
That nothing can compare

You might have laughed if I told you
You might have hidden A frown
You might have succeeded in changing me
I might have been turned around

It's easier to leave than to be left behind
Leaving was never my proud
Leaving Belgrade, never easy
I saw the light fading out

Now life is sweet
And what it brings
I tried to take
But loneliness
It wears me out
It lies in way

And all not lost
Still in my eyes
The shadow of necklace
Across your thigh
I might've lived my life in a dream, but I swear
This is real
Memory fuses and shatters like glass
Mercurial future, forget the past
It's you, it's what I feel.

It's easier to leave than to be left behind
Leaving was never my proud
Leaving Belgrade, never easy
I saw the light fading out
You find it in your heart, it's pulling me apart
You find it in your heart, change...

I told you, forever
I love you, forever
I told you, I love you
I love you, forever
I told you, forever
You never, you never
You told me forever


Dobro jutro, cuvaru


dobro jutro Mrs Blaise

Znas ono..dom je tamo gde je srce :)


...a srce je tamo....

gde se osećaš kao u svom domu
(;

dom je tamo gde ga osećaš
mesto rodjenja nebitno


kako god da okrenes..

..reanimator+belgrade, to su srca dva.. :)


milance :))))) lepo te

milance :)))))
lepo te videti, a bas kao sto kazes ;)


da ali ...

shta je onda nostalgija ?

i zasto onda beogradjani obozavaju beograd ?
i zasto se uvek secas najbanalnije pekare iz gimnazije , ili se sa setom secash Knez Mih. ulice koju kad si u Bgd. pljujes kao "cistu komercijalu" ?

Ima neshto u mestu rodjenja ...
mentalno i duhovno ti mozes pripadati svetu , ali kodiran ti je grad/selo/livada, nebitno ...
i uvek ga se secas .

zanimljivo da nostalgija postoji tek kad si "izvan" .

=====
u daljem poveravanju o NY nocas nameravam da vam odgovorim na to pitanje nadugacko;-) OK? (t.j) koja uvek upada u postove na svom blogu i pozdravlja svoje citaoce:-)


pitanjce za lutalice

po belom svetu: da li ste zazalili sto ste otisli odavLe i da li bi slicno preporucili mladima i srednjima?


ni jedno ni drugo

svako ima svoj put.

licno : dobro je otici , videti shto vishe .
ne samo ici u shoping, i na 3-5 dana .

treba ziveti tamo !
to jedino daje uvid.
ostalo je cist turizam .

a turizam se , znamo bazira na cerupanja mediokriteta .


marina

evo mog iskustva. ne lutam bas dugo ali mi je ok. ne zalim a i nisam otisla zato sto mi je bilo grozno ili sto ne volim.. zelim da vidim sto vise i raznovrsnije. uvek volim da vidim svoje :)


Nikad zazalio, i svima preporucujem.

Putovanje bi trebalo da bude duznost, kao Muslimanima odlazak u Meku, jer pravo putovanje otkrica (sebe) se ne sastoji u tome da se vide novi predeli, vec da se steknu nove oci. A onda se valja vratiti onome sto te sve vreme strpljivo ceka. ("Ti, medjutim, stojis nad sirokom rekom...")


beti blu ...

je obavezan film . kao hese i dostojevski .
Beatris Dal bila "nikad lepsa" .
iako je imala muza .
a 'zaljubio sam u nju , odmah' .
shto bi rekao Lorka
i "odveo bih je na reku, iako je imala muza "

posle vishe nije imala muza .
imala je razne muzeve i "muzeve" .
i postala je dezurna VIP riba pariskog jat seta , ma shta to znacilo . i bivala povremeno na raznim drogama i supstancama . i izlecila se .
I bila "Vinona Rajder" Pariza ; i snimila josh par bash dobrih filmova .

Mnogo dobrih .
kako bi filmadzije rekle , niskobuzdetnih , ali viskoumetnichkih .

vauuuu....sjajno , shto se ste se stili Betaris Dal .
jedna od najsexiplinijih francuskinja , sa mozgom i talentom .


ciao joelle,ciao R, ciao...

...Modesty i angie i shubi i cm i F,L...nsarskog i wua da i ne pominjem
(;
drugići pozdrav
ali da se uvežemo malo kasnije na famoznu zečicu po imenu DRAGIŠA,i R-a koji je sa balkona ZOO vrta ispratio konzumaciju istoimenog obroka...
prijateljstvo i zečevi na ovom TJ postu o prijateljstvu poklopila nam se ali neverovatno.
zečetina prijateljstvo dobacimo malo kasnije, nemoguće ovako u radnim uslovima koji su grozni i stresni i grozno stresni...zečica rase havana rex po imenu KIKI iziskuje da na ovom blogu bude predstavljena kao prava prijateljica
;)


;)

vazi, citamo se i pisemo nakon rada..


zaborave moj...

...predji na drugoga
(;
zaboravih pozz: 2 jasnaz!
koja nas dotakla našim TAKO omiljenim poetom, grčkim koptom i alexandrijcem, koji je po toj svojoj egipatskoj alexandriji kopao i tražio na djubrištu prijateljstva, zadovoljavao se i mrvicama...znao i tražio mušku verziju ljubavi/prijateljstva, njemu nikada sasvim uzvraćenih...
a kome je uzvračena, smrtz smrtz (;koketiranje bedakom;)


pozz ML,

& drago čuti da se desila takva reakcija (ma i to koketiranje nekad „dopušteno”...). Sad ću da zažmurim i da napišem (i) SEFERI, pa šta bude...:)


Nosićete...

me na duši, samo da znate :) ;) :)))

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


A mene se opeta zaboravlja? ako ako, neka, neka...

ja vec navikla :))

just for the record - javno sam se na proslom blogu raspitivala za junacko zdravlje Lucidnog Moderatora!

jes da sam zatrpana poslom, al ovo javljanje je cisto da vidite i da u NS fercera internet (sto je Aniram i potvrdila)

Shubidubidooo+ko se jos beci po becu, Joelle? - bas dolazim (naravno, opet sluzbeno :) u bec, bicu tu od 10 - 13. decembra. ocete da organizujemo neko druzenje in vivo?


Ciao ML :)

Wellcome back! :)


ciao micika

ljubac 4 cicu
(;


ljubac back :)

ljubac back :)


micika

drži se cicka
svi smo u tome (;i sa tobom!;), nadamo se da i nama čuvaš ledja jer i mi smo u drrrrami ali neopevanoj
(;
seča vena unakrsno,padanje na kolena,"i Grad ću naći bolji nego ovaj...ne nećeš..već straćiti život svoj kao i u ovome u kome si..."
(;koketiramo opet;)


Ta vrsta adrenalina

Čini me živom :)
Jbg, kada mi letenje motornim zmajem nije zanimljivo. Probala. Znam. :)

Bićemo, u krajnjoj liniji, ramena za plakanje :) (mada ja sve nekako preferiram da varim sama).
O, paradoxa! :)
Omiljeni i neizbežni(?) začin :)
Drzi se i ti!
Borba do kraja!
Do poslenje kapi smisla!
Najvažnije je, na kraju, bilo kakav da bude, da se sve kockice lepo slože.
Mozaik a ne papazjanija.
Svi su na kraju OK.
OK? :)


cico

pre početka TIH stvarčica (ljubavi/priijateljstva/svih vrsta razmene topline/blabla;;)najteže za svariti ovo što kažeš...
...pre početka svake priče kao i po njenom završetku skupi se snaga,proguta pljuca i zausti u sebi
Svi su na kraju OK.
OK? :)

OK!
((-*

ml draga saveta u trenucima nevidjene lucidnosti (-


Sve je to tu, u tebi.I sa i

Sve je to tu, u tebi.
I sa i bez trenutaka neviđene lucidnosti :)

Tek sad vidim propust :)
Šta sve čini podrazumevanje :)

JA, mi, svi- OK.
OK? :)


za sve upucene u temu

Tanja obukla ponco...izvinjava se svim zecevima ovog sveta....


Uf....

...kad se samo setim koliko sam prijatelja tako stekao. Tuzno je da sam ih vecinu i izgubio, to se odselilo, pozenilo nekim neprijatnim zenama, zakopalo u pos'o, poudavalo, rodilo decu... sta da radimo, idemo dalje.

Led Zeppelin-Going To California


jel

me neko trazhio..? ;)

- joelle draga, dzaba namigujesh, uposhljena sam do gushe..

- milanche..zar ti? zhiv li si? jel to neko przhenje nastupilo? leptirichi?

- R, kakva pesmica..! ali po meni: it's harder to leave than to be left behind..znash ono prijatelji, rodjaci na stanici, svi ostaju, ti odlazish, gledash ih kako postaju sve manji i manji i majushniji a ti pichish prugom ka Severu..(Foreveru..ti - zvezdash?, ja - grobar ;)

- Borat!! Hhhaaajde uzmi me sa sobom..uradi mi sve shto znash!! :) i cici-mici neshto uradi ako bloga znash..

Evo slichke o prijateljima (da se drzhim teme) - a i chisto da dijaspori i ostalima $yebem dan :)


grobarko nijedna..

..nedostajala si na raznim blogovima. Cak je i tradicionalno uzdrzani reanimator (inace jedan nevidjen car)morao javno da se pozali da nedostajes :)


R care da bi care,

shaljem ti jedan silky & glossy, crno-beli kissss..;))


Shubi

Ja jedna, PC jedan, a sedim na 4 stolice (bloga).
Šta se od mene više očekuje? :)


Cico,

svaka chast, mene nema danima..
dakle,ja jedna ko nijedna..;)

===
shubi ovde svi zeno unikatni! nezaboravni, nezaboravljeni& neprezaljeni:-) nego samo uvek zeljeni


šubili dubili

ne da su leptirići nego su orlići,džigericu mi čupaju,hilfe!
inače sever...neverforever+pozdrav grobarki s Juga
...South Park 4ever (-8=
a ova fotka šubi,to sa BBC-a?
poučan primer prijateljstva/ljubavi 1palestinca vs 1izraelca
(;


ML,

sve znash bre! jes, sa BBC-a..
Vidim ja nema te pa te nema pa te nema..reko shta mu uradi onaj Bane..kad nije Bane nego..orlichi..podkozhni..;))


šubi,da predložimo R-u i ostalim

*ašima,tj zvezdašima:
jedno razračunavanje makljažu i futku ljubavlju i prijateljstvom koje imamo za grobarijadu
pazi grafit koji nas je obrukao,pre 2 dana
SVE U .ULJU
PFC

i posle budi ti milane vatreni seljanin sela sautparkovac...kako???


Radostavljacuuuuuu

Di si ti?

P.S. Milaaaane, dosad bi Kiki uzduz i popreko opiso. A ja cekam ,da ne budem jedini party pooper sa onim mojim kanibalom Dragisom...

Kad smo vec kod party pooper-a...
Evo jedne NY night life pesmice za popodne. Bas je bljaks taj NY za nocne izlaske???A ko je peva? I gde?

ROLY POLY

There's a Guy in this old town
I'm tellin' you a fact
He measures five feet up and down
And five feet front and back
He's a Roly Poly Baby
Pleasin' as they come
He's a Roly Poly Baby
A Ton of Fun

They call him
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly
Ya Ya Poly
Ya Ya Roly Poly

When I first laid eyes on him
I laughed just like the rest
The more I saw the more of him
The more I liked him best
Got a Roly Poly Baby
Point to him with pride
He's my Roly Poly Baby
I'm satisfied

I call him
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly
Ya Ya Poly
Ya Ya Roly Poly

Just to put my arms around him
Takes about a week
But when I get my arms around
We cuddle cheek to cheek
Got a Roly Poly Baby
Sweet as Apple Pie
He is just a Roly Poly
But so am I

I call him
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly
Ya Ya Poly
Ya Ya Roly Poly
Ya Ya Roly Poly


Modesti bejbe,AMAN,ČEKAAAJ!

hani,čim se vratimo iz Gavrila Principa sokaka kome jurimo i to vrlo dosadno poslovično
pa znaš li ti sisterko slatka da ti milanka napisala komentar na zekicu dragojlu,eej,onomad još...istog momenta kada si objavila svoju macu kucu zečicu - haotičnu dragišu.

so,doskakutaće kiki asap...kopipejst dotičnog...čim ga iskopamo ispod brda Sent Mails
(-*


pa gde si Lukicu

Milane, nema te na plazi!?


Znatel' pricu o Vasi? (Da okrenemo na veselije teme...)

Tog drugara sam prvi put upoznao, u prolazu, par dana posto sam dosao na midvest na studije. On je bio "starosedelac", radio doktorat kod poznatog naucnika (dobio Nobela '92.),i koji je bio zauzet sopstvenom slavom, i za Vasu, ili bilo koga, nije imao mnogo vremena. Sledece 4 godine smo proveli zajedno.

Vasa je imao dve upadljive osobine: 1. nije imao nikakav osecaj za prolazenje vremena, i 2. obozavao je da skuplja sve sto se skupljati moze - u kolicinama.

Kad sam ga nekoliko dana kasnije video, sedeo je u studentskoj kafeteriji, nalakcen na sto, i na cudan nacin drzao ruku na ustima, zagledan filozofski u daljinu. Na moje pitanje sta to radi, on rece: "..'adim zub!". Izvuce ruku iz usta: "ma, ovaj moj zubar nece da ga vadi, pa 'ocu da odem sa izvadjanim zubom, da vidim sta ce da radi sada". Pozovem ga tom prilikom na zur kod mene.

Zakasnio je, masio se neke knjige, seo na fotelju (istom se ona pod njim polomila jer je covek visok - visi od 190cm - i masivan), i ostao u tom "padnutom" polozaju sledeca dva sata zadubljen u citanje. Onda je sklopio knjigu, rekao, "ne svidja mi se", podigao se s poda, i otisao. Za njim je ostala polomljena fotelja.
Isli smo stalno na aukcije, i Vasa je kupovao najneverovatnije predmete (radio stanice, 30 polovnih bicikla, TV aparate...), a najvise je voleo, tzv., "box of goodies", kartonska kutija u kojoj je bilo raznih otpadaka, delova, itd., sve za $1. Jednom sam ga pitao da mi pozajmi elektricni otvarac za konzerve: "eno ti tamo, uzmi koji hoces, ima ih sigurno 20 komada, samo proveri koji radi", je bio odgovor.
Nikad nije imao manje od 6 automobila, od kojih bi mozda samo poneki bio ispravan. (Drzao ih ja parkirane na raznim mestima po gradu jer mu gazda nije dao da ih sve drzi na parkingu.) I uvek je kupovao nove - jeftin, polovan, "a odlican". Ovo trece najcesce nije bilo tacno.
Nemoguce je da ispricam sve neverovatne stvari koje su "nam" se tokom tih godina desavale, ali dve ce, nadam se ilustrovati.

Jednom je dosao besan i rekao da je iznerviran jer mu TV ne radi (imao ih je 5-6 komada), i pozvao me da kupimo "nov". Nov kosta oko $150. Aukcija, znaci. Iscenjkao se za prastari TV u "boji", svega $35 - u odlicnom stanju, jedino boja ne radi pa se vidi samo crno-belo. Pun elana, kupi on i "box of goodies" s elektronskim "lampama", samo "jednu da zameni i boja ce se vratiti". I ode zurno kuci.

Sutradan mi javi da je ono "prevara", i da se ne zna koja od lampi je ispravna. Te veceri, na aukciji, kupi zato "tube tester" (sitnica $15), da proveri lampe. Sutradan mi opet javi da su sve lampe pokvarene, tj., da je taj tester pokvaren jer, po njemu, ni jedna lampa ne radi, a to je "nemoguce". Uvece zato odemo na aukciju da on kupi osciloskop (samo $75), da popravi "tube tester" kojim ce da "proveri lampe" da nadje ispravnu koju ce da stavi u TV da mu pokazuje boju. Ne treba ni da pominjem da ni to nije radilo. Ali zato, kad smo se vratili sa aukcije, zateknemo pred apartmanom vatrogasce - iz Vasinog stana je kuljao crni dim. Sta se desilo?
Pa, Vasa je drzao svoj prljav ves u rerni, a tu ga je i prao sledecom metodom: uzmes veliku serpu, stavis ves, vodu, deterdzent, stavis sve to u rernu, i ukljucis je - za 1 sat se ves opere "k'o bog". Ovoga puta je zaboravio da je ostavio ukljucenu rernu, pa tako...

Pred odbranu teze ozenio se jednom amerikankom, divnom zenom, njegovih nazora i velicine (185cm, 100kg - neocekivano elegantna za te dimenzije). Dobio je posao u Kaliforniji i odlucio da veci deo stvari proda, a da samo "najvaznije" ponese sa sobom. Naravno, te najvaznije nisu mogle da stanu u auto, te je Vasa kupio postanski kamion da se preseli. Iz jednog od svojih sportskih automobola je izvadio sportsko sediste i ugradio ga u kamion "da bude udobnije za voznju". Za njim je ostalo jos mnogo stvari koje sam ja neko vreme prodavao, posle poklanjao. Za osciloskop sam dobio $5 i poslao mu.

Danas moj drug Vasa srecno zivi u Ohaju sa zenom i veoooma velikim sinom. Cujemo se povremeno. Poslednja vest: njegov sin se sprema za USA olimpijsku reprezentaciju 2008 - rvac u super-teskoj kategoriji.

Zvao me da ga posetim za Thanksgiving. Kaze ima "najvecu curku koju sam u zivotu video". Kupio je na nekoj rasprodaji, kaze, jos pre mesec dana. Ako mi se ta ne dopadne, veli, ima ih jos nekoliko u zamrzivacu.


:))

:)))

i curka sa aukcije garant hahahaha :)))

very nice


Flashback

Divno, Sharski.
Totalni flashback na Lennie Smalla iz Steinbeckovog Of Mice and Man. Pomislih, sd ce neko da skvikne u tom narucju. KAD ONO: HAPPY END


super

prica!


tkoliko puta si ljubila stranca..

i..bila kao..
i neznam kaaad i neznam gdje..ičićemo istom..stranom uliceeeee
eh..u mom životiću,postojao je period tako opojnogprijateljstva..da sam izgleda,već potrošio njegove rezerve..ali i danas je za mene najbolji način druženja-zajednički rad..podela rada u ljubavi..znam,znam..to previše potseća na grupnjak..al neka..evo:razgovor,na ovaj način i ovako živ i zgrejan,rasplamsava dalji plamen..misli..želje..dobar sabesednik je uvek,al pazi kad je uvek-muza..e,naravno tu se obavezno ubacuje i ono,kao,jednostavna toplina zajedničkog života..ili radost prepoznavanja..radost podeljenog iskustva..a i primetio sam da s godinama se neka prijateljstva protanjuju..postajući manje neophodna..ali nekako više vredna..


o m

...o modesty i dragiši...o milanu i kiki (-*
fras na zečetinu u tvojoj priči,izvini tj i ostali.
probao ga 2X u životu...jedino meso koje zbog moje zečeće prijateljice ne mogu da okusim,a i bacam promptno peglu u klozetsku šolju i pri samoj pomisli na to.ali kada imaš havana rex model zeca,ziftcrnu, i krstiš je kao kiki,koja je najnajnajsladja u mlečnom putu,i igraš se njom 10godina...i ona onda umre a mi plakali 3dan/4noći za njom kao deca,svo četvoro...a ćale napravio mali drveni sanduk,uz MESINGANU PLOČICU,na kojoj je urezao KIKI 198...-198...*,i sahranio je ispod drveta na jednoj poljani.
još se i lukići šatropravoslavci superpravoslavno organizovali pa nećete možda verovati ali zaista i urezali na pločicu i krst...just in case,znate ono-da ode sigurnije u raj za pravoslavne zečeve.a mi našu kiki spasli iz podruma u surčinu,uzeli je iz mraka kao malu bebu,pufnasto klupko,virile joj dve staklene tačkice-okice,sa brda uglja koje su uzgajivači takodje gajili u podrumu kao i zercove i kuniće...ali za razliku od njih ugalj nisu klali niti ga pak slali kao poslovni deal na veterinarski fakultet da ih tamo tamane svojim zanimljivim experimentima...

so,naša kiki je samo čudom u tom podrumu izbegla gazdaričin pokolj i sve ture za vet-fax koje su joj po defaultu sledovale. glodala drvca i slamu i ugalj,i skrivala se od gazdarice,a onda, jednog zimskog popodneva, naša majka koja je dotičnu kunićarku znala pitala za tog malog zeca (kome nije ginuo paprikaš/gulaš u najavi).donela nam ga istog dana u kuću...ostatak priče je naslov tj bloga.
modesty,čuj...ala smo ti mi neki žešći licemeri.priznaj da i ti kao i ja otkidaš na gulaš od srnetine
(;
a ovamo nam se kao povraća od zeca,strašno.kakva farsa ((;;


and kisses 4 mimi & angie

dusk till dawn varijanta(;
pnbbu xtrapozz,f se vratio,fali samo L...gde je taj čovek
(?)...haLo...
a srdjan f?
sharski:tvoj Vasa = max bunkerov Grunf;
nemoguća misija: sklapati patchwork-uredjaje, skupljati svakojake djunte(vasa barata i oscilatorom!), lovac na propale komade tehnologije iz svih epoha....genijalan tip
__________
*
vasin patent kuvanja veša u šporetu je za svaku pohvalu


Milane,

cini mi se da sam ovim tekstom napravio malu nepravdu prema Vasi B. Pogresan utisak se stice, ali covek je prepametan, jedino mu malo tockovi skripe kad misli...Dani koje smo zajedno proveli, za mene imaju vrednost cistog zlata.
On, inace Makedonac, sada se srece i pregovara sa senatorima, lobistima, i maherima svih vrsta. (On je predsednik nekih drustava, crkvi, ali ne bih da mu otkrijem identitet - i to na kraju nije ni bitno) I, ako ce neko da spase Makedoniju u svetu, on ce.

A to

Quote:
vasa barata i oscilatorom

je on objasnjavao: "Ja sam bio inzenjer kad sam bio mali. Sada sam naucnik".


mr. nsarski

odlicna vam je prica! moj utisak je da je covek nepoverljivi genijalac :)


Magicni realizam

Ja ne mislim da se stice pogresan utisak :) Bas se stice utisak da je Vasa jako pametan. Meni "vuce" pomalo i na Markesovo mesanje fantazije i realnosti. I uopste je karakteristicno muskarcima kao evolutivni balans zenskom zdravorazumskom.
Spominje ovakve sitnice i nobelovac Robert B. Laughlin (za koga neki kazu da je Feynman nase generacije) a koji i sam lici na slicnog nekog karaktera, na trenutke, naravno.


haj,narone

Quote:
cini mi se da sam ovim tekstom napravio malu nepravdu prema Vasi B. Pogresan utisak se stice, ali covek je prepametan, jedino mu malo tockovi skripe kad misli...Dani koje smo zajedno proveli, za mene imaju vrednost cistog zlata.

ovo je tipičan HALO effect komuniciranja u pisanoj formi.i šum na vezama (;
naravno,samo se u momentu aludiralo na njegovu živopisnost, to je podsetilo na... a moj Vasa B zove se Ivan P i jedan je od onih koji su najdraži likovi,i za koje se uvek nadje vremena,i on uvek bio takav...izuvao se u odeljenju kada mu je bilo vrućina,zanet u svoje misli,na pitanja u učionici nije odgovarao jer nije smatrao za shodno da bi trebalo odgovarati na "nešto tako očigledno i trivijalno"...uvek bi se zagledao u profane onako belo,tipa "bože,pa šta me još i to pitate??!!" (;
uvek su ga svi slušali kada bi na kraju nečijeg razgovora i nakon svih predloga Ivan,nakon male dramaturške pauze od 5-7sec rekao..."da,ovo je simpatično, ali možda bi to moglo i OVAKO"...i uvek smo po pravilu čekali da "njegova bude zadnja"...ako je nakon rasprave dodavao to njegovo OVAKO-onda bi to njegovo "ovako" po pravilu za sve nas bilo usvojeno kao plan A (;

a profani su znali kako funkcioniše Ivanova neurofiziologija i strpljivo su čekali da odgovori na postavljena pitanja...tu je postojao, očigledno, neki problem...(-
osim što takvi ljudi često nose odeću "na naopako",jako su zauzeti kretanjem po sebi,unutra...moj Vasa je šmekerski topio sendvič sa parizerom u čašu limunade na razblaživanje(onaj fenomenalni acid house domaćinski sa stalaža "centrpoproma"... sećate li ga se? kratke flaše od debelog stakla... LERO;)... kolekcionar svega što se pod najširu odrednicu fraze "tehnika i tehnička sredstva" da utrpati (;
Ivan je,iako mag za kompjuterima,jako povučen,i na netu je isključivo na mailu,google za posao...ostalo ga ne interesuje.
tako da pozdravi narone tebi a uz veliko izvinjenje za šum na vezama...tebi & vasi topli pozz (;


KISS sa zakasnjenjem, oket

no prihvata se, goodwill hunting all over!

bisous a Vous aussi!

za L -potraziti ga na blogu kod J. Krajsic. ma ne mogu da odolim moram jos malo l-patriotiskih nota = jelda da joj je sjajan blog? epa, NSadjanka, eto :))))

info za CELU BLOG L`EQUIP - iz prilicno pouzdanih izvora saznajem da I. Marovic organizuje prezentaciju svoje....hhmmm...igrice (nazovimo je tako :) u cetvrtak, ne znam tacno kad ni gde :)))

ja idem tamo....


i mi bi

Mimi,
Jelenu videli ovde ali tek treba po lokal patriotskoj i ostalim linijama da idemo na njen blog..a Ivan je nas drug (tj,. uopste ga ne poznajemo ali istli u istu osnovnu, srednju plus Mirijevo) so po liniji Zvezdara rules..ali na zalost necemo stici....te citamo samo Ivanove blogove:-)


za Milancheta..

..knjiga o prijateljstvu..i drrrami opevanoj...


šubi,obožavaj me

kao što milan obožava tebe
(;
taj je ćopić dirljiv skroz,a orlići mi na stomaku i čupaju mi džigericu(;
kako odrasti?a?
imaš neki plan pa da ga upražnjavamo?
hajmo malo o tome
i čuj sada dve knjige ja tebi
jedna je LETELICA PROFESORA BISTROUMA,a druga je DRUŽBA PERE KVRŽICE,obe vrh,obe o odrastanjima,i u družbi pere kvržice onaj početak...nešto kao:"svi smo spavali u jednoj sobi,mama,tata,sva deca...a baba bi prva ustala i prodrala se:deco otvarajte vrata..da udje kiFik!"
haha!eej.kiFik.pazi ti to.šubi honey,ajmo malo o ovome...i daj više šta ste se zakucali na tom blagoglagoljivom...alo,drugići!dajte malo ovamo se vratite! (;


ML, dakle

iskulirao si me maksimalno..shubi ti poslala Copica a ti modesty, pa modesty..znachi ne samo orlichi nego i slepi mishichi..;))


ML

Izbaci me iz ravnoteeeeezeeeee
Mislim, ovo gore to je shubica, nas Casper, duh za navlacenje osmeha...njoj sve ove divne reci...
A ni ja nisam porasla.Ima ih vise koji tako tvrde :)
MENJAAAAAAAAAJ dok ne stigne shubi.Srce cos joj slomiti.
A moje si, eto, dobio
P.S. Jooooj,ne stigoh.


Odrastanje tako, polako,

Odrastanje tako, polako, natenane, na čupanje džigerice.
Što se više puta postupak ponovi, odrastanje je brže.
Napomena: učiti iz grešaka; imati želju da se odraste


cicamico

bas sam htela da ga pitam da li zeli da odraste :)
kljuc svega ;)


Ja sam uvek želela :)

Ja sam uvek želela :)


cicka,šubićka,modesty..ja sam mrtva milanka

...pa nije ML ali nor ma lan (;
tek sad videla,ona se blago-glago izvinjava, drugaricama, svim!
c,c,c,...orlići očerupaše pre par sati,žurila milanka da odgovori...nema izgovora,shvatam i sama
(;
inaaačeee...zaššššto se milanka tako samozayeballa a u nastupu najveće vedrine:
pa pomešala šubi i mody samo zato što je žurila/jurila do one što mi jetru i oči kljuje!i to taxijem žurila!glava na jednu stranu,noge i ruke na drugu i treću...
lavjuso,sve drugarice...
pa gde ste sada nestale??
opet na blago-glago...???


ML

vozimo do 2000, sad smo na 1958, aj pomagaj, nemoj zybaaavat..!


milanka

dodji u komsiluk, sve drugarice na broju ;)


najdraže drugarice

ajde idemo na to mestašce vaše,gde ste se zavukli svi,čitam već par dana,eej,sjajno!looode ste ali skrrrozzzz
i imam ideju...da doteramo noćas do 2soma,a onda da uletimo i zatvorimo blog do ujutro...pa da ga ujutro otvorimo..a gazdarica neka udje i zakuca cifru.a?nije loša ideja?


ZAKUCAVANJEEEEEE

jeeeeeeee!!!!! i`m in


Pojavi se

I resi stvar.
Sila


Lanche-Mi

a jel trebalo da zakucam mozda na blg-blogu?

ili ovde.....nesto mi nista vise nije jasno....system overload kod mene


mimićka deaarest!

pa u čemu je sada problem?
zakucala si na super mestu!
i mojne cicka više onoliki smajli u jednom komadu da zavaruješ u naslovu komentara,kumim te,vida ti očinjeg!
jer znaš šta se dogodi onda,videli smo svi (;
...to širi stranu i odvaljuje ceo blog udesno.....
odosmo s tim smajlijem skroz dole do vranja
(;


a u Vranju zna se...

...nema laganje!

Omaklo mi se, u naletu strasti!!! necu vise majkemi :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

Blogujem stereo, lecim bolnu tibu, tugujem sto napustam moj NS, loooodim od srece sto se vracam u BG, smisljam kombinejsn za cet vece (dal zelene 10cm ili nove sive LiLu, 12 cm???) = znas li ti choveche da mi izlaze elektrode iz glave, sve se pusi....


mimika šizika

probaj ipak "dvanaje"
(;
10ke su ok ali su poluprofi,a 12ice su "zur profis"
samo za ovejane
a kakve su ti noge mimi?
džaba štikla svima draga ako su nam noge ko djurdjevi stupovi
;)


poslacu ti slike...

....ali posle premijere ;-)))))

ma za ono po cemu cu da gazim, ni 40cm ne bi bilo dovoljno....bice krvi i preko kolena!
bolje da trknem do manola po one cizmice sto mi ih modesty namestila....da, da, crne cizmice-dokolenice

hvala hvala dobra ova mozdana oluja

====

mimi moze ove?

visina odgovarajuca, krv ostaje na dnu

ove jos bolje


Lukich,

pa sto me nista ne pitate kako je proslo, majkamustara???!!!

ali imas neko culo, definitivno! bilo je tiger-printa, al ne na cipelicama :)))))

i da, "osmice" did it! reko, bolje da se malo spustim, srednji rakurs, da ne budem bas ko roda iz plitkog tanjira....


e pa to nije ML nego TJ

ostavila cipeliske....
ali manje vise...
Mimi obavezno ostaviti komentar "A KAKO JE BILO????" i Ml-u i TJ :-)

===
i jos kratko uputstvo za razlikovanje ML i TJ...koje ostali blogeri znaju...
ML ima ravnu crtu _____________________ i (((:*

a TJ ima ==== i :-)))))

povremeno sporazumno dele magentu


zaboravilo se, zaboravilo se....

fala na podsecanje :)

eh, znas kako je....busy busy busy a udara i ovo novembarsko prolece "shakomuglavu"

L`ETE INDIEN - voleeeeeeeeeeeeemmmmm


Milanka,

samo da vratim kissic od juce,
vidim da lebdis, pa da dodam malo,
(sada, kad je lako-dok ne dodirujes tlo pri hodu):)))))


pa samo me zezanje

još može spasti(;
angie,da vrrratim kisses too
((-
ma,laka sam ja i bez toga,ali se iz taktičko-operativnih razloga (u koje sada ne bih ulazila;)to ne vidi baš uvek na blogu(;


Ne volem

Pegla situacija za a-p-s-o-l-u-t-n-o svaku divljac.
Bez laganja, tako mi TJ-bloga.


Wrong Trousers Day

Moja Aimee...
Dosla je tako jedan dan u nas treskavac od lab-a i rekla:

Poslali me ljudi.Kazu, desilo se nezamislivo, jedna prostorija u ovoj zgradi a tri zene...A nisu cistacice :0)

Dosla sa idejom da idemo skupa na Wimbledon, sa nekim kaludjericama, 13 funti tamo i nazad...Ne odosmo, ali tako je sve pocelo. Sicilijanka Danijela odma podigla desnu obrvu i okrenula verenika, mamu i nonu da pita sta da radi- Engleskinja je nekako preradosno gleda...Nemica Katarina iskoristila prvu priliku da napomene da ima crni pojas treci dan u dzudou (kao da vec nismo mogli da vidimo sami).A ja....Pa nista. Ako voli devojcice nije laaaav.I tako nas cetiri, dva meseca smeha, druzenja, bioskopa, izlazaka. Zenski, bez ograde. Aimee ima srce kao kuca. Ume da daje. A ne trazi nista.

Pocetak jula, u Bristolu u crnackom delu grada letnji karneval. Dan posle Wrong Trousers Day.

Jedini dan u godini kada se ceo Bristol spusti kod,ovaaaaj, crnih u kraj da se zabavljaaaa. Ja vec davno trebalo da budem u Bg, ostala zbog neke tamo Barbie-kucice...Nemam kud a ni Danijela, a ni Katarina. I Aimee lepo ponudi svoju trosobnu gajbu za prenociste...Organizuje zurku, pozove i ljude koje samo preko nas poznaje, pripremi hranu,muziku, vodica kroz karneval...Ja u velikom problemu. Pece zvezda, ja ponela samo jesenju garderobu....I dobijem Pantalone od Aimee. Jedini problem, od mene do nje 15cm...Onda se nadju kabrioooolet pantalone, koje i Modesty moze da obuce. Izgleda onako...karnevalski. Wrong trousers on a wrong day situation...
Padne noc, treba spiti....Nas cetiri, dva kreveta. Jedna mora sa Aimee u krevet. Sicilijanka kaze: Moze, nije hriscanski sad kao nesto da odbijem...ali raspece da stavim izmedju nas. Nemica kaze: Pa ne znam, pa moj deckoooo sta ce da kaze...

Auuuuuu, pa ne ujeda breeeeee. Nije monstrum.Alooooo, zeneeee. Nista. I tako smo moja Wrong trousers vila Aimee i ja tri noci delile krevet. I tako je nastalo prijateljstvo zasnovano na nepristajanju na stereotipe...I dan danas zovemo jedna drugu LOVE (u inat stereotipcima)


Ovo je za...

lady Jasnuz i naše zajedničke ljubavi sproću egejskih majstora. A ovo je napisao jedan veliki Majstor:

Godište plavog sećanja

Maslinjaci i vinogradi čak do mora
crveni čamci još dalje čak do sećanja
zlatni prekrivači avgusta u podnevnom snu
sa morskim travama ili ostrigama. O onaj
brodić
tek zaplovio zelen, koji još čita u mirnom
zalivu voda. Ima boga.

Prošlo je večno lišće ili šljunak
sećam se dečaka mornara koji su odlazili
crtajući jedra kao svoje srce
pevali su o četiri strane sveta
i imali naslikan severni vetar na grudima.

Šta sam tražio kad si stigla obojena
izlazećim suncem
sa godištem mora u očima
i sa zdravljem sunca na telu - šta sam
tražio
duboko u morskim pećinama u širokim
snovima
gde je vetar zapenio svoja osećanja
nepoznat i plav urezujući na svoje grudi
moj morski grb
Sa peskom na prstima zatvarao sam prste
sa peskom u očima stezao sam prste
bilo je bolno
sećam se bio je april kad sam prvi put
osetio tvoju ljudsku vrednost
tvoje ljudsko telo od gline i greha

kao naš prvi dan na zemlji
slavili su cveće ali sećam se bolelo te
bio je jedan dubok ujed na usnama
i jedna duboka ogrebotina na koži u pravcu
gde se uvek urezuje vreme

Ostavih te tada

I jedan zvučni dah podiže bele kuće
bela osećanja sveže umivena na nebu koje je
sjalo jednim osmehom

sada ću imati kraj sebe krčak besmrtne vode
imaću jedan oblik slobode vetra koji drhti
i one tvoje ruke u kojima će se mučiti Ljubav
i onu tvoju školjku od koje će odzvanjati
Egej.

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


argonautski

Ko god nikad nije voleo zavoleće,
u svetlosti...
u prostranoj kući širom otvorenih prozora.......

ps: Majstora ne prepoznajem, pesmu ne znam, pa je zadovoljstvo čitanja bilo tim veće... hvala!


Smem li...

onda da postavim još jednu prelepu tvorevinu iz iste Radionice? Možda Vam ovo malo pomogne u prepoznavanju?
Drago mi je da sam Vam makar malo ulepšao dan :blush :)

Telo leta

Minulo je vreme otkad se čula poslednja kiša
po mravima i gušterima
gori sada beskrajno nebo
voće poprima boju na svojim usnama
otvaraju se pore zemlje polako polako
i kraj vode koja kaplje ritmički
jedna ogromna biljka gleda u oči sunca!

Ko je onaj koji leži gore na peskovitim
obalama
na leđima pušeći srebrnodimeće maslinovo
lišće
Zunzari se greju na njegovim ušima
mravi mile po njegovim grudima
gušteri kližu po zelenilu pazuha
i kroz morske trave njegovih nogu prolazi
talas
koji je poslala mala raspevana sirena:

O telo leta nago sagorelo
izgriženo od ulja i soli
telo stena i treptaja srca
veliko lepršanje ivine kose
disanje poljskog melema iznad kovrdžavog
dečaka
Punog zvezdica i četina
telo dubokoplovećeg dana!

Dolaze lagane kiše silni gradovi
prolaze istučena kopna u kandžama vejavice
koja pomodruju dubine sa besnim talasima
gnjure brda u gusta vimena oblaka
ali ipak pored svega smešiš se bezbrižno
i opet nalaziš svoj besmrtni čas
kao na peskovitim obalama opet te nalazi
sunce
kao unutra nagu tvoje zdravlje nebo.

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


ne,

ali TJ zbirka postaje sve čarobnija...


U to ime...

i za čast i slavu naše drage Princess Tatiane, a za plaisir Vaš i svih koji vole lepu reč i u njoj uživaju:

Lakonski

Toliko me opalio pečal smrti, da se
moj sjaj vratio na sunce.

On me šalje u savršeni spoj
kamena i vazduha,

I tako, onog kog sam tražio, sam sam ja.
O platneno leto, o smišljena jeseni,

Blaga zimo,

Život ruši plodove maslinovog lišća

I u noći bezumnih sa malim cvrčkom
opet se potvrđuje zakonitost
Neočekivanog

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...


poezija prijateljstva

Procvetao mi dragoljub u prozoru! Novembar 2006! Da li zbog poezije koja ga zaliva iz sobe, ovih dana, u veeeeeeeelikiiim količinama, da li zbog 20 C, koji su ga snašli, da li zato što je još proletos – iako zbunjen šta će u prozoru kada treba da se sadi napolju – osetio da će mu u novoj saksiji biti dobro... ne znam, ali evo ga – cvet. A da li je poezija lepota novembarskog dragoljuba u staklenoj baštici 1 prozora... ne znam, ali evo me kako uživam.


pssss,psssss

jasnaz, eno nas guramo do milenijumske na blagoglagoljivom


ssssp, ssssp,

BM - hvalaaa! (virila, videla svašta lepo, i Blondy mi vrištala na uvce, i zanimljivu temu-2-3, al jedva stižem i toliko, pa sam samo ovaj cvetić ovde, da se javim... pratim, doćiću kasnije!)


uz bolove našeg stomaka..pokušaj majeutike

Javlja mi

da je u krevetu

razmišljala maločas

o meni..

Boli je tibbbbaaaaa..

Optužuje me,

s pravom,

kako joj nisam dao

mirno da zaspi..

- Kakav si ti skot?,

pitala me;

- Bezdušna Rusčina!,

uskliknula je,

s ljubavlju;

- Zlo jedno!,

zavapio je njen pupak

od prepevanog neba;

- Gad gadni!,

podviknula je

njena prelepa noga,

lepša od svake boginje

i od svakog boga;

- Zlo jedno!,

zavapila je dobrota

svih njenih lepota;

- Stvarno sam se navukla na tebe!,

priznala si nebu

i zaspala blaženo,

Bog te blagoslovio

đavolski prelepa ženo

koja salješ poljubac sanjivi,

lepljivi i lažljivi,

pa kada me ne bude

neka moja reč

u tebi živi..!


Šta je to: majeutika?

Šta je to: majeutika?


Sokrat,

"babicka vestina", ergo, poradjanje istine

am i right?


Sokratova majka

je bila babica.


toplo se preporučujem

-na vaše:.. dovuče konje, sagradi letnju kuhinju, posadi bosiljak, origano, majčinu dušicu i, konačno, za svagda reši našu srećnu budućnost..
-imamo naše:..nudim se kao konj..ili bar šaptač..tako bih umeo da im šapućem priče..u kojim oni nisu konji..jok,mi smo..i taj rad
evo probnog, tog rada:uzmeš nekog dokazanog konja i smestiš mu priču, kao o đavolskoj geografiji:

u ime srca,

u ime sunca,

u ime zapaljenih damara

zbog svih nasilno

ugašenih

ženskih požara,

podižem optužnicu

protiv svih Vražjih nedodera

oko svih Vražjih jezera:

Lukavičkog

Ciriškog

i Manitog,

i Trstenog

Korabskog

Bajkalskog

i Konjskog..

Svaka od ovih

suznih dolina

puna je neraščešljanih kosa

koje danas nebo raščešljava.

Pored svih ovih

vražjih staništa,

o kojima se danas

ne zna skoro ništa,

naći ćeš devojačka kućišta

i krvnička selišta,

vilina igrališta

i perverzna bunjišta,

nesuđena rodilišta

i monstruozna stratišta,

ulišta

i sudilišta,

izvorišta

zajebavališta

i sugrebišta,

prelišta

đubrišta

i STRAŠNA NIŠTA!

Zato podižem optužnicu

protiv svakoga

pod ovom kapom nebeskom

zbog svake,prolivene ženske suze!

p.s.reanime,brate..sad te shvatam:šliht je tako dobra stvar,al teško pada..kao kad umireš za belom,a nudi ti se samo crna čokolada..ili viceversa


Set drugi

Drugi set andjelcica je dosao onako totalno bezveze...Nisam vise mnogo trazila...Pakovala sam polako ono malo radosti u kofere...A. i G. su stigli po ceni od 10 maraka za skolski cas. Oni su placali, da ne bude zabune :)
Gde se nadjosmo, niko ne zna. O fudbalu ne znaju nista, ono sto ih ucih, iscedih nekako iz njih za prodjuuuuu.No sve ostalo...Woooooow. Riba na zaru na zemunskom keju. Caj u Mojoj kuci...Jednom smo gledali suncev zalazak u letnje nedeljno vece lezeci na krovu fakulteta...Pravila sam im palacinke na koje smo onda mazali mamin dzem od malina i eurokrem...Kupovali smo na bulevaru one karte sa slikom na prednjoj strani i procenom karaktera na poledjini...Isli na Ring Ring zajedno...
Kad podjoh poklonise mi rukom pravljeni papir na kome je na crvenom koncicu visio komadic rodne grude sa porukom...


ponesena danasnjim divnim

ponesena danasnjim divnim raspolozenjem setih se...

akademija, nas 6, 3 decaka i 3 devojcice, svi striktno drugari iako je zgodan reciprocitet ;) svakog dana, ali svakog posle prepodnevnog predavanja svi zajedno idemo negde, kod mene, na kafu, setnju, gde god, ali jednostavno se zna da smo zajedno.

jedne nedelje pocetkom novembra nakon slikanja svi nesto sedimo, niko ne pokrece pricu sta se radi posle.. pitam jedno "idem kod ovog", drugi "moram kod zubara", treci "jao ma danas bas..." nisam dalje pitala... izlasim kao pokisla. sutradan isto.. treci dan se vec napustajuci ih rasplacem..
dolazi vikend i moja rodjendanska zurka. i stizu moji najdrazi prijatelji sa gomilom balona (znaju da njihova drugarica pati za istim) i pruzaju mi video kasetu. odlaze svi, ja jos povredjena, i kao ajde da vidimo tu kasetu.

oni su cele nedelje posle faxa isli i snimali specijalnu video kasetu namenjenu meni! najraznovrsnije teme, od tih istih drugara maskiranih u moje bivse koji izjavljuju kako im je zivot propao zbog mene, do intervjuisanja ljudi po kalisu da su "televizija" i pokazuju moju fotku sta misle o meni, kako im se cinim.. neopisivo... satipo neverovatnih kreacija, ljubavi, muzike...
ima tome vec nekoliko godina ali mi je to jedna od najvrednijih stvari..
kada sam im ispricala kako su me rasplakali.. hm.. slatko smo se smejali :)
a za kasetu sam obecala da je niko nece videti.. mnoooogoo je dobra!!!


joelle

sreTJan rodja!

a cifra je...ili nije za javnost?
(-*


I mi se pridružujemo

I mi se pridružujemo čestitkama :)
Cifre su naravno, nebitne.
Uvek! :)


drugari predivni

drugari predivni ste!!!!!!!!!!
cifra nije tajna jer mi brojka slabo znaci :)))
upravo punim 29 :)


joelle,

hepi brrrrrrrrrrrrrrrrdej!


srecan


Ovo mozda nije direktno vezano za temu,

ali verujem da ce mnogima biti zanimljivo da procitaju.

U pitanju je zapazanje anonimnog Bosanca koji zivi na Floridi (@andjelija take note). (Ima samo jedna psovka, mnoooogo puta ponovljena.)

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom što se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto više ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni čistog sjecanja, a ni čistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najviše jebu. Da nije njih, poslije ovih 12 godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta.

Dobio sam novi broj telefona . Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kažem da ih vise neću zvat sa onog starog broja nego sa novog . Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to što nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.

Jebe me i to što sam ters. Sve mi smeta . Jebe me sto mi je žena, kako je starija, sve sličnija svojoj mami.

Jebe me sto mi djeca neće u Bosnu. Kažu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad . Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.

Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me I to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug . Jebe me i to što mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da ću još dugo ,ostati samo skoro Amerikanac.

Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam. Zato najradije sutim . Jebe se njih odakle sam ja.

Vrucina na Floridi I uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem već godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci . Jebe me što ne mogu pusiti gdje ja hoću, a jebu me i cigare od kojih sve teze disem.

Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika . Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.

Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to što više ne mogu slusati ni nasu muziku.

Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.

Kad mi je teško i kad mi se skup, idem trosit pare - kupovat. Tako se ovde prazni . Jebe me to što ne znam drugaciji način da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto više ne pišem i sto nemam motiva . Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Možda me to najviše jebe.

Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke.

Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadasnji i prošli.

Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata . Jebe me rat, a sad me jebe i mir . Jebe me sto ništa nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije.

Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje ću biti za godinu ili 5, pojma nemam . Jebe me što ne znam gdje bi . Jebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje . Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne.

Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kažu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona. Dosad me još niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kažu: ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me
ovi sto sve znaju, pa i telefone . Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru . Jebe me spijuniranje svega što se kreće i živi, a tek da misli. Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira.

Jebe me i to što svakom Amerikancu moram objašnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati.

Jebe me i to što me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni sam . Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina . Jebu me bivši gradjani i
sadasnji papci . Jebu me njihove zivotne price i istorije . Jebe me prostor bivše Jugoslavije sa kojih su ti dosli . Jebu me i zemlje koje su nastale na
tom prostoru.

Jebe me i ujedinjena Evropa . Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire i ponte Rosa . Jebu me I Rumunija i Bugarska koje će uskoro u tu Evropu .
Jebe me Prag sa svim našim izbjeglicama u njemu . Jebe me sto Madjarska i dalje nema mora. Fudbal više ne znam gledati . Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.

Jebu me Americki Jevreji,koji rođenu majku stavljaju na market za dolar. Ili malo vise. A i manje . Jebu me i americki krscani, gdje se svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara . Jebu me i americki muslimani što se samo vade i pravdaju . Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj
cilindara njihovih prdavaca . Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima.

Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu
godinu, od kojih čak tri biraju po zelji.

To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije čuo za covjeka, recimo, koji se zove
Gabrijel Garsija Markes . Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici.
Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para . Jebe me i to što me stalno
pozivaju u porotu , jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe sto i ne govorim engleski . Jebe me sto nema Boema . Jebu me i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu . Jebu me i njihovi doktori, koji će ti do kraja zivota drzat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina . Jebe me americki lažni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske gole sise na televiziji.

Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave . Jebe me ta pila I te sise, Svejedno je.

Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima.,...'o Ameriku bez mafije.

Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta . Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje možeš uspjeti.

Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takođe bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.

Jebe me prica o našim kamiondjijama sto mlate lovu i pisaju u boce od gatorada . Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest.

Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange . Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.

Jebu me bosanska djeca sto između sebe pricaju engleski, bez akcenta. To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to što znam napamet puno toga
sto je on napisao. Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom što se gasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se
mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni čistog sjecanja, a ni čistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano!


dragi nsarski

ovo letos čitali po avgustovskoj vrućini uživo FM
ne pitati kako je to zvučalo;ne pitati za feedback slušalaca
(tražili email autora texta;)


Hvala za informaciju,

nisam znao. :) (I ye*e me to sto, ziveci ovde, takve stvari ne znam!)
Ja takve ovde srecem svaki dan...


nsarski

dobila sam ovo pismo pre par meseci preko neke liste, gde se razmenjuju razne informacije i bas mi se dopalo.


Jedan koga sam ovde sreo

i prevodio mu oko razvoda. Sedeli smo kod Grbica (lokalna kafana - pogledatu NYTimes), pa mi kaze:
"'oce me zena ostavit', bolan. Pitam ja:'sto', a ona rece: 'ovdje ti je sad demokratija, Sejdo, ovdje mos radit' stogod hoces - i ja nasla svalera!' A volim je, sta cu? Ne volim ja nju sto je lijepa - ja sam ljepsi od nje - no sto mi je simpaticna. I ot'sla s onim kamiondzijom iz Kladuse."
Radio je inace u firmi za proizvodnju svinjskih sunki - po 15 tona mesa dnevno prebaci preko ledja, za $12 na sat. Prosle godine se vratio za Bosnu. Ima novo dete, novu zenu (stari karasevdah) i zvao me na svadbu. Nisam mogao da odem, a zao mi do neba...


nsarski

bas tako, do kraja!


nadire,fenomenalno:::::::

Quote:
"A volim je, sta cu? Ne volim ja nju sto je lijepa - ja sam ljepsi od nje - no sto mi je simpaticna. I ot'sla s onim kamiondzijom iz Kladuse."

ovo je ljubav?a možda (i) prijateljstvo?
idealno 4 ovaj TaJićkin "Veronika" post. a prijateljstvo -jer čovek kaže da mu je ona "simpatična". špic-izjava.
i može se samo zamisliti (čak ni to) kakvi su tvoji daily contacts sa ljudima s ovih prostora.toliko je "sočno".


Ti daily contacts su prica za sebe.

Ima neki lokalni "Mujo pjevac", pevao u kafeima "Milano" i "Miris dunja", sad pres'o kod "Bosna Gold", preko puta Mirzine ascinice na Morganfordu, "bolje placaju, a i ima vise mjesta za raju". Sve im zenske pokupio. Ove udate, ko siparice - ostave decu i muza uvece, pa na svirku da slusaju Muju.

P.S. Btw, the name is nadir - suprotno od zenit. A ovo dole je slika Sunca, i ta mala mrljica na ekvatoru, ka levoj strani je international space-station (ISS), slikan nasuprot Sunca. Ko zeli moze da uveca da proveri (vidi ispod).

Ovo je uvecan detalj space-station-a:

E, suprotno od toga je nadir.
____________
*
thx,korigovano promptno
(-*


nadire,ovo je tako sjajan

par fotografija da bi bilo dobro ponoviti ih
mislim da ovako izgleda život nakon života (;


Da, i meni je izgledalo nestvarno kad sam video prvi put

(to sto im prilazi je space-shuttle; relativne dimenzije izgledaju neprirodno jer su na razlicitim rastojanjima od Zemlje). Mislio sam, ako neki genije ovde na Zemlji u nastupu pravedne vere pritisne neko crveno dugmence, makar ce oni na ISS imati priliku da gledaju vatromet iz VIP sedista. E, tada ti je potreban prijatelj suprotnog pola, da se volite k'o ugrozena vrsta (izvinjavam se gadljivima na ovu temu).


hey,nadire,da li znaš

da vrlo često po lepom vremenu mogu čak i ovde u bg-u da osmotrim ISS?
ne znam tajminge baš kada prelazi horizont na ovoj širini i dužini i,premda nije u pitanju satelit, čudi me i fascinira svaka njegova pojava.izgleda kao sijalica na nebu, topložute svetlosti.rano uveče obično se pojavi nisko na horizontu istok-jugoistok,potom lagano kreće ka zapadu,a neki put se i čitave noći zadrži na nebu (;
(tajminzi i zone nalaze se na NASA sajtu,ali nemamo vremena da razgledamo pomnije podsajt koji je isključivo targetovan na ISS).
ljudi ne znaju šta je to na nebu(a ko još pa gleda više u nebo pored televizora?;)...a tako se lako uočava.jedina tačka(ok,znamo da nije jedina,već je 1 od malobrojnih na noćnom nebu) koja nema treperavo bledi plavičasti sjaj zvezda,već je odsjaj žut,kao sijalično svetlo(mislim na sijalicu iz domaćih radnji,"rumunku"::))
e,sad,normalno je da je osvetljenje takve prirode,čak je i suvišno reći...a kakav može biti reflex od sunca na spoljnjem omotaču ISS-a ako ne - žute boje?
inače...sve oko tih space tema nam je jedna od najvećih pasija,mi smo dete zvezda (moram ovo da ti ispričam: prohodao sam na releju na zlatiboru,moj otac je kao relejac obilazio majevicu,kitku,jastrebac,besnu kobilu,pa radio i u ivanjici...sve čuke s antenama,a mene dok nisam još prohodao-nosio@ruksaku na ledjima-mali mogli iz knjige o džungli((; ranog leta 1969-upravo u momentima kada je armstrong svojom nogom doticao mesečevo tle,i,verovali ili ne-sećamo se i te prostorije i ljudi u njoj na releju,i poda od crne gume koji je bio moja prva etapa... smešno.jedino čega se sećam iz najranijeg detinjstva (;
david bowman:"HAL,talk to me,please.."
(-*2001*-)



Hal

moj omiljeni lik!:))))


angie,drago nam je ((-*

i ovde da te još malo pozdravimo i zahvalimo na pozdravima koje imamo od tebe još od blago-glago bloga
ma,ko će nas sve zajedno navatati u ovim izukrštanim mahanjima i pozivima?
(-*


M.L. u my man, man!

Ja sam se u 3 ujutru smrzavao na opservatoriji, stelovao teleskop kad su svi spavali (devojka me te noci ostavila). I mislio da je astronomija jedina stvar vredna mozdanog napora. Dobro, posle sam presao na fiziku (kao, vraticu se posle na astronomiju, i nikad nisam).

Posle procitam (Andric): "Ludskog lica i zvezdanog neba, covek se nikad ne moze nagledati". A bio sam im naucio, sazvezdjima, sva imena. Cak sam znao i Juzno Nebo, nevidljivo kod nas. Odem jednom u Argentinu - sve zvezde poznajem, a nikad ih nisam video u zivo. Juzni Krst, covece, lepsi od Oriona. A Sunce naginje ka severnom horizontu.

Znas kako se na srpskom zovu zvezde u sazvezdju Vlasici - cuvenih 7 Vlasica? Mika i Mioka, Raka i Raoka, Orislav, Borislav, i Milisav (to sam naucio od V. S. Karadzica - to i da pisem cirilicu). Na japanskom? Zovu se Subaru. To je marka prvog auta koji sam kupio kad sam dosao ovde da studiram. Krsina, 180k milja na sebi, $200, al' ima sazvezdje na maski. Vozila me do kraja skole - posle sam je sjurio u neki jarak.

Posle je sve bilo lakse. Pitaj me sad o radjanju, smrti, ljubavi, seksu, lovi, politici, religiji, i zivotu - sve znam. (To su laka pitanja kaze Dylan Thomas). Al' ljudsko lice i zvezde ne znam, mada ih ceo zivot gledam.

Drzi se, majstore!


four hands, two minds, one love for Nadir

apsolutno oduševljeni/zatečeni tvojim poznavanjem NEKIH BITNIH stvari
(-*
dok si ti još uvek jahao carstvom snova Tajićka i ja smo uz opsežne konsultacije i prekopavanja po sopstvenim muzičko mnemotehničkim muzejima usaglasili stavove da je ovo fenomenalno tvoje:

Quote:
Pitaj me sad o radjanju, smrti, ljubavi, seksu, lovi, politici, religiji, i zivotu - sve znam. (To su laka pitanja kaze Dylan Thomas). Al' ljudsko lice i zvezde ne znam, mada ih ceo zivot gledam.

zapravo par stihova koje je napisao/otpevao matt johnson koji je tj/ml ali izuzetno drag...u pitanju je deo strofe jedne od pesama THE THE...ispravi nas ako se varamo?
to je bio naš mindgame za oko podneva,i mislim da smo crackovali enigmu(-*
a za Subaru sparkling stars smo vrlo slučajno saznali,hey!i, kakva priča... da ti Orion šljaštao na haubi automobila koji te i prevezao@graduate fazu života...((-*
nadamo se da se nisi povredio prilikom zakucavanja u jarak?

čuj,za tebe,ako ikada budeš:

znamo da ne primaš mejlove,a ovo je 1 od ML "e-mail satelita"

btw. Tanja i dalje ne zna Subaru sparkling stars but anyway agrees o jarku...

written by two blog addicts TJ i ML
title exclusive property of TJ
_______________
*
Šarski,da li se to TJ & meni pričinjava ili si ti "malo editovao" ovaj svoj komentar od sinoć?čini nam se da fale neki "ženski izvodi" u njemu,a?
((-*
===
mali zenski izvod tu, ali nesssto....nedostaje!
_____
*
"more šarski ne ori comment-e...more TJ ne gaz'te oranja"
(-*


Nisam nista dirao. Ne razumem o cemu se radi.

Ubacio sam samo ono u zagradi o D. Thomasu, ali ostatak teksta nisam dirao.
Anyway, taj Subaru sam skrsio u jarak kad se pokvario nacisto - da ne placam jos prevoz do otpada.
Ne znam na koje stihove mislite. Ja sam to nasao na jednoj traci koju sam imao - D.T. je pricao o poeziji, pa je onda recitovao stihove. Znam pouzdano, jer sam taj tekst nekad davno preveo za Radio Beograd III program - islo uzivo.

Elem, utrenirao ja taj teleskop na Kalisu na M31 (Andromeda), kad dosao jedan, kaze da ga okrenemo na N. Beograd, da gledamo komsinice kako se svlace. Kad ga nisam s terase bacio! Cura me ostavila, ja dosao u sred noci da se malo priberem, da gledam u nesto, a on bi da viri. Sem toga, ko se svlaci u 3 ujutru? - to ga je ubedilo.

Nista drugo o zenskima nisam imao. Mada: "...kakve sve zene, kakva pica, kakva mora/ to vam sada otvoreno mogu reci - bilo je, bilo..." (A. Dedic). Bice i drugih blogova za ove teme.


rezimirajmo

matt johnson pozajmio od DT + uvezao s muzikom
(-*
fresh & strong:

Quote:
ja dosao u sred noci da se malo priberem, da gledam u nesto, a on bi da viri. Sem toga, ko se svlaci u 3 ujutru? - to ga je ubedilo.

pozz

Cast:
Keir Dullea: Dr. Dave Bowman
William Sylvester: Dr. Heywood Floyd
Gary Lockwood: Dr. Frank Poole
Daniel Richter: Moonwatcher
Douglas Rain: HAL-9000 (voice)


A sada i prevod sa svahilija

Quote:
Nisam nista dirao. Ne razumem o cemu se radi.

Dakle dragi Nsarski,
Cak i kad izmenite jednu rec u komentaru, on se pojavi kao novi...te smo mi wonder sta je to....

A stihovi iz te pesme ciji je puni naziv "How can anyone know me, when I don't even know myself"
vrlo odgovaraju vasem citatu i idu otprilike ovako...

Don't ask mi about religion, love, faith...everybody knows what's going on in the world,...... I don't even know what's going on in myself"

Quote:
Sem toga, ko se svlaci u 3 ujutru?

Normalno, tad se oblaci:-) brzopletim citacima skrenuta paznja,

Pozdrav, TJ


Aha, moguce da je to od D.T.-a.

Ovo je D.T. jednom prilikom pricao (imam snimak s tim) na nekom univerzitetu, pred citanje poezije. Bio je ...kako Bulgakov pravi stepene poredjenja u pijanstvu: "Prvo je dosao komsija, malo pripit, za njim je stigao majstor za lift, veoma pijan, a za njima je stigao i hauzmajstor - u cudnovatom stanju"...e, D.T. je bio "u cudnovatom stanju". Pa kaze: "I can answer questions about love, birth, death, money, sex, politics, and religion easily. But, if you ask me how I write poetry, all I can say is that I write poems and release them into the world, those small literary cripples, to take care of themselves".

Setim se kako sam nekom prilikom bio u Ivanovu, na kanalu, da pecam. Dosli nocu da "hranimo mesto" i cekamo da svane. Iznad - more zvezda. Na lokalnom radiju emisija u kojoj mladjarija (uglavnom tinejdzerke) pricaju i pisu o ljubavi. Ja legao u travu pored reke, slusam kako te klinke recituju ljubavne stihove, pustaju u svet te njihove "male knjizevne bogalje", gledam Sirius kako izlazi (bilo je leto), i cekam zoru. A one recituju s tim njihovim "van-zemaljskim" naglaskom (precanskim).

I, btw, jel' moze ono gore da bude "tvojem", umesto "vasem", plz. I hope I'm not asking for too much :)))


hey Nadire:Hesperus ili Fosforus? ((((:::

Zornjača ili Večernjača...a u stvari samo... Venus (-*
...obožavam da na planini (počesto se muvamo po čukama, jedva čekamo naredna 2 vikenda!)...opalimo uveče short wave scanner i šibamo po bandovima,mujezine iz irana,alžirski dimanche,daleki sever...servise svih sorti i na svim frekventnim opsezima...amazing...a onda najviše volimo da se zadržimo na onoj tvojoj za koju si prevodio textove dok si bio ovde ((::
ta nam je omiljenija baš.i sve one priče koje serviraju.

hey,nsarski ovako je kod lukića:rodila majka bl i ml,a bl otišao u ca,usa...tamo izmedju ostalog u sklopu prirode svoje profesije dizajnirao do sada nekoliko komada opreme 4 astronaute koji sada koriste kao shuttle i ISS ekipa...i zato ml jako voli bl izmedju ostalih stvari((;;

ali znaš i sam da 2/3 U.S. kompanija na ovaj ili onaj način participira makar u nekakvoj produkciji koja je vezana za bilo koji od NASA programa,tako da ni to nije baš neki "Big Deal";)
i uopšte,skupili dosta "promo materijala",bl/ml apsolutni zaludjenici,obojica na matorog s afinitetima... te reklamiramo i NASA i sl. space firme kačketima, šoljama, majicama...((:::
a za ovo gore,deal...nema: "vašem"...već samo: "tvojem"


Evo ti jos jedan razlog da se radujes:

NASA odlucila da opet poprave Hubble, da radi jos desetak godina. Sa novim kamerama mogu da vide 12mldi godina u svemir. Sa ovim starim videli do 7mldi, a juce na konferenciji prijavili da su videli "dark matter". Evo ga tekst iz NY Times-a od danas.

Usput, evo i "slike" Sunca napravljene pomocu neutrina na Super-Kamiokande, u Japanu. 508.3 dana i noci im je trbealo da je naprave:


opozite zenitu,thx...Super Kamiokande, YAP!

super frost
(;
superledeni kamiokande...Čudo nad Čudima!fan tas tič no*
super k je scanner darkly,ledilo od mašine.
ovaj NY Timesov text odličan,hvala.ucla & caltech jašu vrlo dobro. a dosta bi bilo zanimljivo videti sad kakva im je procena u vezi onoga što nastupa nakon Big Bang momenta... kada će otprilike startovati Big Crunch? (;
a ovde nastupio osmejak:

Quote:
“That’s one of the $64,000 questions,” he said. “Is dark energy changing?”

So far, he said, the results are consistent with the cosmological constant, but other answers are also possible. The possibility that it is the cosmological constant is a mixed blessing. Physicists concede that they do not understand it.

Dr. Carroll of Caltech said, “Dark energy makes us nervous.”


nervoza na kub i meni,uvek taj osećaj kada je fizika fundam.čestica ili deep space research u pitanju: tako blizu a tako daleko.
verovatno si upoznat da se vrlo intenzivno vrši 3D mapiranje kosmosa (da ne objašnjavamo sad,znaš), jedan od najvećih poduhvata u istoriji nauke...što u prevodu znači da prave sferičnu "mapu" svemira, kroz koju će biti moguće 'prolaziti' kao kroz šumu (samo što umesto stabala imamo zvezde::))
nadam se da će završiti za našeg života...kada već neće biti patentiran recimo neki pocket teleport gizmo - zadovoljićemo se i ovom mapom,pa zamišljati da "skačemo i prolazimo" kroz "starwood" ((;;


For your eyes only, Milane:

Ovo je napravljeno pre 1 godinu (znam da ce da zezne format stranice na blogu, ali ovo je jedini nacin da se nesto vidi)


honourable mr.Nsarski...we're so astonished on graph*

well,
ovog jutra otvaramo blog i ostajemo vrlo prijatno zatečeni ovom vrlo uspešnom prezentacijom 3D via 2D((;;ovo je nastalo pre godinu dana?
čuj,ušli smo na tvoj imageshack kroz koji je graph "provučen"...
nasmejala nas vertikala s leve strane,jedna šlajfna cca 4-5cm širine i cca 10cm okomito,gif sličica...(((:::
nakon ovoga,konačno uspeli u sklapanju "nsarski:foto-robot:close encounters of any kind" i rekonstrukcija nsarski 3D lika-nakon nsarski dela-verno prikazana na slici ispod:

((-8=
graph kopirao u svoj komp,pa da znaš zašto smo ga samo malo "smanjili",a radi lakšeg blog-chata
(redukovano za 2/5... proporcije identične originalu a sada u razmeri 480x3600, premda je jedino vidljivo/ razumljivo u onih 800x6000...thx)
pričali smo o ovome,kada smo pominjali 3D mapping of universe,mini-verzija za blog:

Nsarski,4Ur eyes only:
donji graph predstavlja/nadovezuje se na onaj tvoj gornji, nekoliko parametara...to je to...enjoy

Sloan Digital Sky Survey-3D Map of Universe Bolsters Case for Dark Energy and Dark Matter


Da, gornja slika je napravljena na Princeton-u.

Evo tacne reference, a stampana je 2005. Sa slike treba da je jasno, izmedju ostalog, zasto Pluton nije vise planeta vec objekat iz Kuiper pojasa.
Pocela je sezona pastrmke - idem malo da se zabavljam, a mozda cu i veceru da uhvatim.

Ovo, naravno, nisam ja vec neko ko je prosle godine pobedio na takmicenju pecanja sarana (njegov foto-robot ste dobro pogodili):

Znam, znam, sada ce TJ da mi uputi ONAJ POGLED:

Kad se vratim, pisacu vam o jednom prijateljstvu koje je u legendu uslo. (Shibuya).


Nadire...S h i b u y a

2vezno
asap
hardly2wait
treba samo pronaći ekvivalent TJ izraza,i kako će nas promatrati nakon
s h i b u y a storije
(-*
_______
*
sretan ribolov
svaka ti zagrizla
(APP:gde nameštaš štapove?pominjao si jednom deltu misisipija)


O Vernosti i Prijateljstvu.

Ovo se desilo jedne veceri, u aprilu, kad su cvetale tresnje.
U Tokiju. Godine 1925. Profesor Ueno Uzaburo je svakoga dana odlazio na posao istim vozom, ulazio na istoj stanici, u isto vreme, i tako se vracao tacno u 3 sata popodne sa posla. Ziveo je sa svojim psom, rotvajlerom po imenu Hachiko. Svakoga dana Hachiko ga je pratio na posao, i svakoga dana je dolazio, tacno u 3 da ga doceka. I to je trajalo godinama.
Jednoga dana, Profesor Ueno ode na posao, kao i mnogo puta pre toga, ali toga dana se nije vratio. Na poslu mu je pozlilo, odveden je u bolnicu, gde je nedugo zatim i umro. Hachiko je, kao i svakog dana, dosao da saceka Profesora, ali ovoga nije bilo. Dosao je i sutradan, i prekosutra, i tako svaki dan (kucici ne razlikuju dane u nedelji).
Ljudi koji su tuda prolazili, zapamtili su jedno kuce koje se uvek u 3 popodne nalazilo na stanici, na istom mestu. Prolazili su meseci, pa godine. Deset godina posle smrti Profesora Uena, i Hachiko je umro, na istom mestu na kome je svaki dan cekao.
Posle par godina, studenti ovoga profesora, na toj stanici, Shibuya se zove, podignu spomenik vernosti i prijateljstvu:

Danas je Shibuya stanica prometno mesto (ja sam cekao u redu na promenu tri semafora samo da predjem ulicu kao pesak). Ljudi se tu sastaju kad treba da se "nadju u gradu". Problem je sto na stanici Shibuya obicno bude nekoliko hiljada ljudi koji pokusavaju da se sretnu kod spomenika vernosti. Ljudi se dosete, pa se dogovore, posto je nemoguce sresti se sa nekim u tolikoj guzvi, da se drze za rep spomenika Hachiko - tako ce se najlakse naci.
Kad sam ja otisao tamo da se sa nekim sretnem dobio sam instrukcije da se drzim za rep. Nazalost, ispred mene je bio red od nekoliko stotina ljudi koji su dosli to isto da urade.
Toliko vernih ljudi i prijatelja je bilo tu kod spomenika Hachiko, u to prolecno vece, u mesecu Aprilu, kad su cvetale tresnje.


ja danas razmisljala

dok sam cekala na neki spori, spori softver da odradi svoje, sledece: ako kucici ne razlikuju dane, kako znaju vreme, kako znaju kada da dodju da cekaju?

mislim, ne bi da kvarim ovaj romantican ton na blogu, i sav warm & fluffy feeling, ali sam o tome razmisljala...


Ne razlikuju dane, Brook,

ne znaju kad je Ponedeljak, kad Petak, za njih je dan - dan. They don't know Sunday, got it?


i got that;

ali kako znaju vreme? kako nedodju da cekaju nekog u 11 pre podne, nego 5 popodne...


Mikele,

krajnje vreme je da,
(sada upada Anja Rupel),
napises novi blog!


angie,bebili,tj,modesty, etc...dragi drugići

hvala na pitanju(-*
obećavamo: novi post ML-a uskoro okačen na blog.
obzirom na to da nsarski poznaje rastegljivost vremena kao fizičke pojave-time i termin "uskoro" treba gledati vrlo elastičnom, tj u tom svetlu "rastegljivosti" -)
sad bez zezanja...imamo želju i materijala...a i okačićemo
ga,ali zaista zaista zaista
Modesty,modie,ne čuješ ovacije?to ti mi aplaudiramo(-*
bravo za zamisao,odraditi reconstruction/foto-robot svih "relevantnih persona" koje su u krugu delovanja blog family,que bella idea...

a i ima veze sa temom,veronique ili o...nsarskom smo već dodelili visual ID,slediš ti,prva na spisku nakon njega
(kome se ne dopadne-neka slobodno javi(-* a mi ćemo menjati dok ne ukačimo 100%,ok,?deal-)


Medeni

Imam dasu na gajbiiiii.Oci kao nebo plave, voli da se mzi,voli da se ljubi, cupa me za kosu, a ja bih joooooos...
Sad je zaspoooo,pa da se javim..Jooooj,gorim od nestrpljenja .Nemoj mnogo da me prziiiiiis.


chuvaj

ti tu ljubav i to prijateljstvo..brzhe ce i grip tako da ti prodje..
probudi ga s kaficom, sladjom, i s ratlukom da mu oma skochi...
shecer i adrenalin..
al onu praaavu da mu pristavish, shto se prvo przhiiiiiiii ;))


voda u kablu

joooooj, zaboravih da kazeeem najvaznijeeee
Dasa ima 11 kila, duzina je klizna, u zavisnosti od toga koliko je raspolozen za glockanje carapica...Trudi se da puzi, sad ce i da sedne, danas vezbo na prostirci za jogu.Preznojio kumu Modesty u sto voda, malo i plakooo ali nije bilo strasno...
Ode nasmejan, kud ces vece srece


au

kumo Modesty..pa to je ono slatko neko bebche shto mu izrasto zubic sad skoro..pa mu ti nosila poklon.

A vidi ti mene..kako sam ja sve pogreshno shvatila(kakva pokvarena mashta - I fell for it..;))

SHAME ON ME...SHAME ON ME!!! SHAME ON ME!!

Shame SHUBI & Shame DUBI!!

http://www.youtube.com/watch?v=hi6A4HKD1fc


No frks

shubice...Kuma se malo lose izrazila...sve vreme bacala jedno oko da kica ne padne sa kreveta onako u snu...


:)

za foto-robot shubidubi, molim izvolite.


pa novi post!

ja mu to govorim vec...pa...ima tome :-)
tek sam sad uspela da procitam o Veronik....sorry tanja, time gap!
lepo je sto ml ukrasava tudje blogove ali malo i Svoj da Napadne, pa onda da se malo setamo sa jednog na drugi.
bila ona ideja da se radi Grupnjak-blog, ali nista...pih...samo trckamo levo-desno, gore-dole...utomsmislu.


Pridruzujem se horu

iz gornja cetiri posta - vreme je za promene (da podjemo na Tajland, na primer, kao sto nam je onomad obecano :)))


ML novi post!

moze i Tajland, i na brdo, i na radio....a mozda da upoznamo uskoro i tog drugog andjela, onog pored veronik ;-) takodje nam je obecano 8-]

nego da probam da izvrsim dodatan pritisak na ML da nam daruje novi post :-*

:::)))
(((:::
(-8=
-))
(-*

ako se neko jos seti nekih ml emotikona, neka doda!

:-bleeeeeeeeeeeeee


*

*


Milane,

jel' to to pretis ili obecavas?


obecanja, obecanja,

sto si davaaaaoooo,
tek onako, tek onako.....


nsarski,dobro vetche (po CET zoni)

Quote:
nego da probam da izvrsim dodatan pritisak na ML da nam daruje novi post :-*

znaci,nije pretnja(a jos manje obecanje*-),vec akt samoodbrane od bebili koja trazi lynch nevinih!
((-*
i da,nsarski,slazemo se,i ovom prilikom apelujemo na sve prisutne da umole TJ,koja ce - ako nase molbe urode plodom - kreirati konacno taj "thai-tale"


Pa, ja sam mislio da preko tebe

imamo neku vezicu kod Manitua :)) - da nam molbe urode plodom...


*

*


a jedan pogled menja sve

Nasarski....odgovor stigao jos pre bozjeg prizivanja samo da ste napravili scroll down:-) e zato sada ONAJ pogled:-)


i jos nesto nsarski

ona dama iz moje omiljene frick collection:-)


Da, a za ONAJ moj pogled vazan je i stav (varka) telom :)))

Imam ja jos nekih pogleda koje cu posladi u prigodi...
Ne znam sta je "frick" kolekcija :((
A Bulgakov u svako doba, apsolutno.

===
frick collection je divan muzej u njujorku 70th&Museum mille...kuca tog gospodina u kojem su na malom prostoru skoncentrisana remek dela medju kojima je on hrkao, kijao i isao krmeljiv,.....ne kazem da je bio los, samo da je svaki dan ustajao i ceo dan bio okruzen lepotom. To mi je potpuno fascinantno...


Bulgakov?

ida li ste za valcer, dragi nsarski? ;-) ONAJ valcer! do ponoci...od ponoci vestice lete po nebu i ja sa njima!


Valcer?

Moze valcer, mada mi on malo vuce na K und K estetiku. Tango je bolji, onaj kako ga je definisao Carlos (Carlito) Gardel: Vertical expression of horizontal desire. I ruza u zubima, obavezno.
Zalazio sam po piano barovima u Buenos Airesu: mala soba, 15-ak gostiju, pije se vino tinto, mesta za igru koliko u prosecnom beogradskom kupatilu sa sve ves-masinom (znaci, pola koraka) - sta su ti ljudi u stanju da urade na tako malom prostoru, boze moj!
Vestica se ne plasim.

I nemoj na ovaj predlog da mi das ONAJ look,

kakav je poslala Richter-ova cerka, Betty, svom ocu dok je slikao ovaj portret.


a ovaj?

kad se vec ne bojis vestica.

bas juce pisem o argentinskom tangu :-ppppp

mislila sam na Onaj valcer, cuveni valcer iz neke druge dimenzije u M&M Bulgakova...Margo kraljica...remember?


Oh, yeah,

misssterrrious, pod punim mesecom. (Naravno da se secam, gradjanko. Dobio sam skorije DVD sa M&M).


moj diplomski na tu temu,

moj diplomski na tu temu, Poslednji bal Margarite Nikolajevne, tanca koliko volis!
DVD? onaj sa batom zivotinjom? imal li jos koji?


Da taj sa Batom Valterom i Pajom u glavnim sporednim ulogama,

to je jedini za koji ja znam.


nsarski

pa da, znam i ja za to ali nisam gledala. ima jedna opera, kazu atonalna=neslusljiva, to mi zelja tada bila da napravim opersko/igracki spektakl, da kacim balerine i pevacice na sajle i da lete i pevaju!!!

(dodji na jelenin blog, post Dunav, hocemo da vidimo da li sam pogodila da si precanin iz NS, svi te zovu tamo, ne mogu bez tebe. moze i TJ, ona rodj. u NS ;-)


oh ML

ti to spremas neki prodor ovim bodezom u Bebu? u srce? po sredini? lep bodez nema sta, ako treba da padnem od nekog, neka bude od Tog!

:-pppppppp


bas sam skoro razmisljala

da li je najpametnije da ih nasele tako na gomili. onda oni nikad ne izadju iz svoje enklave, ne nauce engleski, i naravno da imaju teskoce u prilagodjavanju novom zivotu.


To i rade,

ali ih deca trgnu...


ali

iz tvojih prica bi rekla nedovoljno.


Jednom u SF

Nsarski.prisustvovali jednoj bas potresnoj sceni...isli s prijateljima izbeglicama..ona bivsa novinarka Nase Borbe, spasena iz sarajevskog obruca..i muz zubar koji naravno u americi nije mogao biti zubar...97 nas docekali u SF..gde su privremeno izbegli...idemo ulicom, zaneti u pricu, srecni sto smo se videli zivi zdravi u komadu...iznenada pred nas izlazi jedan jadno obuceni stariji covek... na nogama obicne kucne papuce u super prometnoj ulici... pantalone okacene, kosulja raspasana...zaleti se pravo u nas... pocinje da place... i kaze "samo da vas zagrlim... pa ja nemam ovde nikoga da progovorim..a vi ste nasi...cim sam cuo a ja.."...i tako se izgrlimo...sledecih sedam dana provela sam u Cupertinu..(ili sl.) blizu San Hosea..kod prijatelja i za tih sedam dana cula sam price o najmanje pet bliskih ljuidi, tada sve Bosanci, stare zene , izbavljene iz bosanskog pakla, umrle od tuge u zemlji u kojoj nisu s kim imale da otvore usta...nikad ne znas gde je pakao...


E, Tanja,

bas sam o tome mislila kada sam onomad pitala LUTALICE sta misle o odlasku odavLe... kada se sa porodicom, ili sam, odselis, iselis, za stalno - sta covek dobije, sta izgubi? (uglavnom sam dobila odgovore o putovanjima i turizmu, koji stoje, ali ovo drugo me interesuje)


Tesko je to reci, Aniram.

Starijim ljudima je najteze - posebno kad ne znaju jezik. Oni su najcesce poreklom iz veoma jednostavne sredine gde su poznavali komsije, okolinu, obicaje. Najteze im pada to sto deca, kad malo porastu i nauce jezik, pocnu da ih odbacuju, buntovna su "nece u Sarajevo, hoce na Havaje", kako napisao onaj anonimni knjizevnik.
Opet, ima onih koji su dosli iz nekakve teske zabiti i presrecni su. Pre neki dan mi kaze jedna zena, Romkinja, koja dobija socijalnu pomoc:"Ovde imas i klimu u kola, i klimu u kucu - evo, sad su mi i izmecarku dali, samo slabo me sluzi - i mos' da spavas dokle 'oces, i budu te na muziku. A mene u Bosni u 3 ujutru krava budila!".

Kad dodju ljudi na studije, najveci broj njih se trudi da ostane. Zaista, kad ovde zavrsis skolu, otvaraju se mogucnosti, imas iskustva kakva nigde ne bi dobio. Ponavljam - nije lako. Ali moze da se uspe i daleko dotera kad covek zasuce rukave i ima zivotni fokus. Uspeh preko noci se desava samo na filmu - raditi na uspehu ovde, to je zivotni projekat. E, kad to uvidis, onda pocnes da mislis o smislu i ostalom: suocis se sa sobom i tako odrastes.
Hope this helps.

===
nsarski carski again....poslednji pasus totalno potpisujemo...samo da nije bilo bedacke J-1..danas bi smo bili low paid shiny perspective business journalist i pomocnik menadzera galerije u Sohou...&15 per hour:-)


a sto j-1, tj,

ako nadjes posao onda dobijes h, pa produzevas?
===
ne J-1 pa mars kuci dve godine :-(

/*******
ja sam nesto skapirao da si bila na postdiplomaskim ili spec , a onda valjda imas h1
nema veze


hvala

na izdašnom odgovoru... ovde mi sve nesto čudnije i čudnije, ko Alisi, sve naopakije i naopakije... a kad se probudim ono još gore iz dana u dan, pa me samo interesovalo da li je to opšti trend- ali vidim da PREKO fokusirani imaju šansu za uspeh, dok se ovde energija rasipa na gluposti... biće da ovde ide obrnuto ... prvo se suočavaš sa drugima, pa samim sobom, pa tako odrasteš i na kraju pobegneš preko, pa onda zasučeš rukave, fokusiraš se i uspeš (akko već ne umreš pred sam kraj)! Cheers


ili mozes da odes

da zivis na Karibima, i boli te uvo za sve :)))


dogovoreno

... samo posaljite 4 avionske karte u jednom pravcu, tamo cemo se vec nekako snaci!


jel' ima naših ljudi

na west villageu? čuo sam srBski u centralnom parku (metar i žilet, faca sitne zmijske okice, no thanx), video sam neki palačinka bar (sa sve č) na avenue of america (vlasnica- rekao bih francuskinja- mi je ponosno objašnjavala da je menu european style) ali dok sam išao po west villageu ispod Wash squarea (moj fejvorit u NY) stalno sam se pitao zašto ne čujem nekog iz bg-a?

inače, rockaway beach i uopšte, ceo brooklyn prema long islandu je tuga božja. sa sve onim zastavama, za koje ne znam čemu služe.


uzeleo si se nasih

pa kao da skoknem do njujorka? :)

Brooklyn, ako nisu u Brk Heights ili Park Slope Proper, fugghetaboutit.


Quote:Brooklyn, ako nisu u

Quote:
Brooklyn, ako nisu u Brk Heights ili Park Slope Proper, fugghetaboutit.

Upravo (ti, vidim, pick up lingo, sa sve lokalnom tourist transkripcijom), mada bih ja, kad bih investirao, ipak stavio pare na Manhattan. Koji je, btw, totalno lost its edge: sve je mnogo više middle class, sigurno, bezbedno, umiveno, ni traga od NY s kraja 80-tih (tada je hell's kitchen stvarno bio to, a sećam se da mi nije padalo na pamet da idem iznad 100-te ulice- sad sam sa klincem kroz Haarlem 'ladno odšetao do Columbie). Palo mi je u oči da su nove zgrade u mnogo većoj meri reinforced concrete - strah od vatre ili znak da je čelik otišao negde drugde (čitaj Kina)?

Gledaj da vidiš ovo u MNH, moj klinac je uživao.


ma meni njihove

luxury apt highrises izgledaju skroz socjalisticki (spolja). ali mi jasno sto se grad toliko svidja svima iz bgd.


ima nasih dr wu...

Au zamalo da propustim odgovor na vazno pitanje. Daaaaaaaaaaaaaa ima nasih iz BGd u West Village (drugi andjeo ovog bloga zivi tamo, a i mnogi njegovi prijatelji) ima crnogorska palacinkarnica (na tu mislili?, super profitabilna i popularna) Washington square divan...raznih uspomena i slicica odande:-)


Na tu, TJ

samo izgleda da je prodao, jer me je gazdarica gledala malo zabezeknuto... ja sam bio na drugom kraju grada, na uglu 56 i 2. ma, ceo manhattan je čudo. mada, kad malo bolje razmislim, ono što mi se sviđa u NY je neki skoro, k und k štimung. U USA, izgleda, vredi živeti samo tamo gde ima Jevreja. Čim njih nema, duva ogroooomna praznina.


aha, narocito

ih ima u nju orleansu... inace bi bilo dosadno mesto.

tamo doduse duva nesto drugo


pnbb, ima li ga

jos, mislim nju orleansa? a ovo za jevreje je ziva cinjenica- jedini normalni ljudi overthere- ljudi za sve: fazone, muziku, filmove, nejm it.


Da malo...

promenimo temu, i da postavim još jednu lepu pesmu, čisto da pokušam da još nekog osim lady Jasnez zainteresujem za ovog poetu:

Jelena

Prvom kapi kiše ubijeno je leto
pokvašene su reči iz kojih su nastale vedrine
sve reči kojima si Ti bila jedini cilj!
Gde ćemo sada ispružiti naše ruke kad nas
vreme ignoriše
Gde ćemo sada ostaviti naše oči kad su daleke
linije potonule u oblake
Sad kad su se sklopile tvoje trepavice na
naše predele
I jesmo - kao kad je kroz nas prošla magla -
sami samcijati opkoljeni tvojim mrtvim
slikama

Sa čelom na oknu bdimo novu patnju
Smrt nije ta koja će nas zgaziti jer postojiš Ti
postoji negde jedan vetar koji te oživljava
odeva te iz blizine kao što te odeva iz daljine
naša nada
Jer postoji negde
zelena livada dalje od tvog smeha sve do sunca
govoreći poverljivo da ćemo se opet sresti
ne smrt nije ona od koje ćemo se braniti
već sićušna kap jesenje kiše
jedno mutno osećanje
miris vlažne zemlje u nama koji se udaljujemo
sve više

Iako tvoja ruka nije u našim rukama
iako naša krv nije u venama tvojih snova
svetlost na bestelesnom telu
i nevidljiva muzika u nama O melanholičnosti
prolaznosti koje nas još drže na svetu
vlažan su vazduh trenutak jeseni rastanak
gorak oslonac uspomena ispod lakta
koje nadolaze kad nas noć odvaja od svetlosti
iznad prozora koji gleda na tugu
koji ne vidi ništa
jer su već postale nevidljiva muzika plamen
na ognjištu
Otkucaj velikog zidnog sata
jer su već postale pesma stih do stiha zvuk
sličan kiši suze i reči
reči ali ne kao nešto drugo ali i one kojima
si jedini cilj Ti

...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...

====

divota i po mogucstvu nastaviti:-)