Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Bar Brahma

Foto: Mira ZdjelarFoto: Mira Zdjelar 

Alguma coisa acontece no meu coração
Que só quando cruza a Ipiranga e a avenida São João

(Caetano Veloso: Sampa)

Sa 40. sprata zgrade Itália grad izgleda zastrašujuće. Do kraja horizonta sve što se vidi su oblakoderi, i izgleda kao da je grad samo konglomerat zgrada, između kojih nema mesta ni za ljude, ni za život. Na ćošku Avenija Ipiranga i São João, međutim, São Paulo pokazuje svoje drugo lice; ono što iz visina najviših zgrada izgleda kao trijumf modernizma, sa pločnika deluje staro i oronulo, pobuđuje samilost više nego anksioznost. Neko je rekao da je São Paulo jedan od retkih velikih gradova gde čak i u centru centra mogu da se čuju petlovi pred zoru.

Centar São Paula nekada je zaista bio središte društvenog, i svakog drugog, života u gradu. Nedaleko od spominjanog ćoška nalazio se najveći bioskop u Južnoj Americi, u centar se izlazilo bez straha, tu se živelo, radilo, jelo i pilo. I onda je usledila ekspanzija grada, period dekadencije, tako da je današnji centar tužna slika nečega što je moglo biti, ali nije bilo, odnosno nije.

Ipak, na samo nekoliko koraka od mitske raskrsnice dveju avenija, koje su mogle da izgledaju kao pariski bulevari, a izgledaju kao kulise iz postkataklizmičnih filmova, nalazi se Bar Brahma (http://www.barbrahmasp.com/novo/), mesto na kojem sam uvek najbolje osećao kako kuca urbano srce São Paula. Nije mi baš ni najjasnije zašto je to tako; Bar Brahma je poprilično turističko mesto. Uveče određenim danima dolaze autobusi sa strancima kojima vodiči pokazuju da je, eto, i Brazil u svojem najboljem izdanju nekada možda mogao da postane solidna imitacija građanske Evrope.

Iz nekog razloga, međutim, Bar Brahma, nazvan po jednoj od vodećih brazilskih marki piva, jedna je od retkih ustanova u starom centru koja i dan-danas radi punom parom. Kelneri sa brkovima u belim uniformama, sa belim salvetama prebačenim preko rukava, neviđena bakarna skalamerija za točenje piva sa vidljivim santama leda koje obezbeđuju da temperatura piva u svakom trenutku bude idealna, stare fotografije na starim, namerno neokrečenim zidovima, prastari muzičari koji sviraju muziku iz vremena pre Bossa Nove, koji verovatno sviraju istu muziku već pedesetak godina u istom sastavu, sve to otvara ono široko polje asocijacija koje staje u četiri slova koja se opiru definiciji - grad.

Pivo je zaista idealno točeno, cremoso e bem tirado, i uz dve ili tri krigle i sunce paulistanskog poslepodneva, Bar Brahma pored turista pokazuje i svoje druge, zanimljiv(ij)e posetioce, stare stanovnike, gradske dangube, koji tu dolaze godinama, koji ne žele da napuste jednu od retkih oaza nekadašnje aure centra grada. Sedeći ispod nadstrešnice, na ulici, uz to pivo, čini mi se da mogu da osetim taj apstraktni, emotivni i nedokučivi, doživljaj urbanog, sa svim kontradikcijama koje on podrazumeva. Kafanska kultura, a ona se bolje nego igde drugde vidi u Baru Brahma, važna je upravo jer govori o tome da u gradu postoje i mesta u kojima se može, manje ili više besmisleno, sedeti satima, pružajući taj zdravi kontrapunkt hiperfunkcionalnosti kancelarija, prodavnica, saobraćaja, i svih ostalih stvari u gradu koje nečemu služe.

Ono što je toliko osvežavajuće u krigli Brahma piva i društvu dokoličara baš je to što je taj doživljaj lišen bilo koje namere ili funkcije, osim jedne od najvažnijih, da se napune nevidljive baterije koje nam omogućuju da u gradu budemo njegovi aktivni stanovnici, i saučesnici.


samo

da negde budem prva..jer vechito neshto kaskam..:)

A tu u Sao Paolu sad zhivi moj stomatolog..
Bane, krenulo te, nadam se..
Bona noite..;)


Boa noite, Sao Paulo. Frevo

Boa noite, Sao Paulo. Frevo suxx. Pozdrav dobrome doktoru.


Com os meus

melhores cumprimentos de Lisboa....

BEM-VINDO !

---uhvati dan---


Otima (bem cremosa e estupidamente gelada)Brahma

Seja bem vindo senhor Goldmann!!!


Sve je to ritam sambe, prijatelju,

izvikan, previse evropejanski. Previse kolonijalni. Previse gradski. Sveti Pavle? C'mon.

Podji za za ritmom frevo, i stici ces u regiao Nordeste, recimo ovde:

Hvala za podsecanje, u svakom slucaju. Frevo rules!


Nsarski

São Paulo je upravo to sto ste napisali, ali u pozitivnom smislu.
Pomesane kulture ove planete, okruzene gomilom modernih oblakodera i 26 miliona dusa svih boja.

U nekadasnjem jerejskom kvartu Bras danas su smesteni Koreanci, ako zalutate na Liberdade mozete pomisliti da ste u Japanu. Rusi i Jermeni su smesteni oko Estação Se.
Italijani na Bixigi, Jevreji na Higienopolisu...
São Paulo je cudesna mesavina svega.

Potpuno identicnu plazu, kao sa prilozene fotke, mozete sresti nekih 80 km nedaleko od ove metropole. Od Santosa, pa sve do Ria, smestene su najlepse plaze. Slazem se da je Severoistok (Nordeste) fenomenalan, jer tamo se zaista srece ono izvorno, folklor i ritmovi Candomblea, Orixe, Oloduma, Maculelea, Foroa i drugih ludila...ali ceo Brazil je neverovatan i stvarno vredi upoznati ga.


infusion

ovaj blog je došao kao infusija prostornosti i slobode, nešto kao udisaj svežeg vazduha u blogosferu. fala ti, avrame.

još samo kada ne biste morali komentarisati na protugalskom, jer ga ne razumemo svi ovdi.


Sao Paolo

kojeg, na žalost, nisam videla, uvek podseća na Subu, na ono što je svojom muzikom učinio za sve nas ovde, za njih tamo.
Toplo preporučujem njegov album Sao Paolo Confessions.


"Bar Brahma pored turista

"Bar Brahma pored turista pokazuje i svoje druge, zanimljiv(ij)e posetioce, stare stanovnike, gradske dangube, koji tu dolaze godinama,"