Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Od garaže do ... – veliki preduzetnički snovi u Srbiji

Da li znate da postoje preduzetnici u Srbiji koji su smislili nov:
- način gradskog transporta koji bi mogao drastično uticati na bolji život u gradu
- motor koji bi mogao dovesti do zero-emission štetnih gasova čak i u vašem Yugu
- metod prerade biomase koji bi mogao da reši energetske i ekonomske probleme sela i ruralnih područija
- način gradnje, grejač i bojler, način filtriranja vode, preparat za popravljanje krvne slike anemičnih prasića ... koji su preko 30% jeftiniji, efikasniji, ekološki superiorni ...
- laki avion, elektro-auto, ...

I svi su u garaži ili u svom podrumu ili stanu ili laboratoriji ili ... Već godinama. I svi još uvek obijaju državne pragove i traže neku pomoć i kintu. I svi se ljute ...

I svi se ljute, jer to što su smislili je tako super, i bilo bi od ogromne koristi za celo društvo, a država ništa, a javna preduzeća ništa. Nabavljaju od velikih stranih proizvođača merače struje a neće njihov, bolji i jeftiniji. Kad bi samo država, neko u državi, naredio EPS-u, NIS-u, TE Nikola Tesla, GSP-u ... da uzme njihovu skicu, šemu ili prototip iz garaže, ljuljne par miliona i ugradi kod sebe i time uštedi i hi hi.

A možda kad bi se našao i neki investitor ili kompanija ili neko, pa uzeo to što su oni smislili i ... i zaradio velike pare i dao i njima neku kintu. Neko. Bilo ko. Video to njihovo, shvatio potencijal, dobio strast da baš to radi u životu, odlučio da potrosi 5-10 godina svog života da isteraju tu novu tehnologiju ...

Razgovarao sam sa mnogim od njih. Ja naravno ne govorim o bizmismenima i ostalim Strahinjića Bana poslovnim ljudima sa mirisom privatizacije i tri-četiri najnovija modela mobilnih telefona. Svi imaju ultra deal, znaju prave ljude koji sigurno obavljaju posao, sa obrtom kapitala od k'zilion posto i nekretninama i monopolom i tržištem ... Em su dosadni, em im je bara sve manja.

Govorim o pravim ljudima, inženjerima iz posrnulih velikih firmi, ili instituta, studentima i penzionerima, profesorima, docentima, asistentima. Ljudima sa stvarnim idejama i eksperimentima, znanjem i strašću. Ljudima koji izgledaju baš onako kako su Bill Gates ili Jeff Bezos izgledali na početku: obično. Tek kad ih malo potaknete da govore o onome što vole, vidite da i nisu tako obični. Iz njih izbija kreativna energija, strast i zarazni optimizam kad govore o svom izumu.

I u isto vreme gorčina i pesimizam. Osećaju da ih je država napustila. Govorim o ljudima koji su odrasli, školovani i iskustva stekli u «našem» socijalizmu, koji su preživeli i na svojim leđima izneli veliki potop devedesetih, i koji se stoga ne snalaze u tranziciji i još teže: ne razumeju kapitalizam ka kome idemo. Ovo je ogroman broj kreativnih ljudi u naizgled bezizlaznoj, pat poziciji.

Veliki broj posmatra to svoje znanje kroz prizmu opšte-društveno korisnog: ja sam ovo smislio i bilo bi odlično za celo društvo da ovo primenimo. Npr. ovaj novi bojler koji svima nama treba i troši 30% manje struje, treba da koristi celo društvo. Država treba ovo da uvidi, i «natera» celo društvo da ga koristi. Zamislite koliko bi manje struje mi svi morali da uvozimo. U našem dragom socijalizmu, put se znao: naš jedan proizvođač bojlera dobije komandu da to iskoristi i stavi u svoj bojler. A čovek koji je to izmislio će za to dobiti plaketu i sat i «ako me se sete na dan ... sete, a ako ne, nema veze, bila je to moja građanska dužnost» osećaj ispunjenosti i zadovoljstva.

A danas? Kako danas? Nema ni partije, ni autoriteta u državi, niti ih ko u privredi sluša? Neće niko ni da ih sasluša. Kad ih pitam da li su ikada bili u nekom ministarstvu ili državnoj službi, videli ko tamo radi i da li mogu da mi kažu ko bi to tamo trebao to da uradi, mislim uvidi i izvede, pročita te sve tehničke opise i zamisli, pregleda skalamerije od prototipova, razgleda konkurenciju, proanalizira tržište, zamisle se. Ako ne državi i našim velikim preduzećima, našim «gigantima», kome da ponude? Sledeće pitanje je: zašto uopšte nudite? Kad je to već toliko bolje, zašto ne uradite sami? Doduše, put je malo grbav, pogotovu prvi i drugi deo.

A uvozni lobi? Kakav uvozni lobi, mislite distributeri? Ako imate superiorniji proizvod, zar nije logično da ti isti distributeri uzmu vaš proizvod i prodaju ga svojim kupcima? Ako hoćete da ih zaobiđete, onda će se sigurno boriti protiv vas. Bore se za svoj profit. Da li ste im ponudili saradnju? Šta kažu? Odgovor je obično: nisam. Valjda je logično da je uvoziti po Srbiju loše i svako ko uvozi je naš neprijatelj i ujedno neprijatelj privrede Srbije. Znači treba ih izbegavati. Po toj istoj logici, ako ljudi iz Čačka kupuju nešto što se pravi u Leskovcu, to je takođe «uvoz». Trebalo bi dakle, da svaki Čačak u Srbiji pravi sve, ne uvozi ništa, a izvozi što više u Leskovac. A ja sam naivno mislio da uvozim zato što je uvozni proizvod bolji i jeftiniji. I da kupujem domaće zato što je taj domaći proizvod bolji i jeftiniji. Ja sam mislio da je suština u bolji i jeftiniji. Da li je vaš proizvod bolji i jeftiniji?

Većina ne voli da prodaje: da zove telefonom, da ide na sastanke, da ubeđuje, da ih hladno dočekuju, da ih ne poštuju kao što prodavce (sales people) obično ne poštuju. A ne vole ni da istražuju tržište, a pogotovu ne tržište van Srbije. Jer to nije ono što vole da rade. A ne vole ni da prave kompanije. Ni menadžment. Ne znaju ni kako. I nije ni sve u biznisu i parama. Ima i lepših stvari. Oni bi da se bave tim lepšim stvarima, a neko drugi to drugo. A ne pada im na pamet da prave tim sa ljudima koji možda vole sve te stvari koje oni ne vole. Da ih ubede u potencijal svojih ideja, «zaraze» strašću o svom proizvodu, da im daju procenat vlasništva i da zajedno sa njima traže put. Jer neki ljudi baš vole da zovu telefonom, idu na sastanke ...

Ovako u grubim crtama teče jedan razgovor:
- Ja sam smislio nov način da fluid cirkuliše oko grejne površine ... imam i patent ...
- Znači bojler?
- Jeste, može da se koristi i za bojler, ali može i za ... kamion, avion i podmornicu. Imam i ...
- I zašto je taj vaš bojler bolji od drugih bojlera?
- Osvojio sam plaketu na takmičenju ... Ostali su uvozni i podržava ih uvozni lobi, a ovaj je skroz naš ...
- Evo ja sam amerikanac i baš hoću da kupim američki bojler od uvoznika i njegovog lobija i da pomognem svoju ekonomiju. Zašto bih ja kupio vaš bojler?
- Pa troši manje struje.
- Koliko manje?
- Pa ne mogu ja baš skroz tačno da kažem, tu ima mnogo faktora, jer u slučaju ... troši 50% manje a u slučaju troši 35% manje, a u slučaju ..
- Da li ima slučaja kad troši samo 15% manje?
- E nema toliko. Sve koje sam testirao kod nas troše najmanje 30% više u svim situacijama.
- Koliko bi koštala proizvodnja ovakvog bojlera?
- Zavisi od serije, tj koliko komada pravimo. Ne znam baš tačno.
- A otprilike?
- Ja znam cene bojlera kod nas i prave ih ... i najniža veleprodajna cena je ... a cena izrade mog bojlera je sigurno ispod 40% njihove veleprodajne cene ...
- Koliko je tržište?
- Ogromno. U Srbiji se proda bojlera koliko hoćete ...
- Da li znate približan broj i koji proizvođači prodaju koliko i ko su distributeri?
- Ne znam to, ali zamislite samo koliko ljudi živi i ako samo 1% ...
- Ne možete baš tako. Interesuje me koliko se proda bojlera u Srbiji, regionu, Rusiji, Evropi, svetu godišnje?
- Gde to da saznam?
- Preko privrednih komora, novina, zavoda za statistiku, kroz razgovore sa distributerima, proizvođačima, Interneta ...
- Nisam to radio. Nemam ja vremena za sve to i nisam ni ekonomista. Ja sam inženjer ...
- Pa kad ste ovo napravili?
- Ideju nosim još od 1994. 1998 sam napravio prvu varijantu, pa sam je usavršavao i kad su se pojavili novi materijali ... koje sam iskoristio ...
- Da li imate kratak biznis plan (Executive Summary)?
- Imam opise svoje tehnologije sa takmičenja 2003 i ... i nacrte prototipa ...
- A kratak rezime ovoga što radite za investitora?

Svi ovi preduzetnici i inovatori zaslužuju poštovanje. Ovo sve pišem sa najdubljim uvažavanjem i simpatijama. Svaki čovek koji istrajava na ispunjenju svojih snova zaslužuje poštovanje. Odlično su obrazovani (ne samo tehnički), kulturni, prijatni, ne napadni, interesantni. Velika većina ima i druge interese, pišu pesme, istražuju istoriju svog kraja ... O tome šta bi država trebala, znaju sve. Samo o finansiranju svog projekta ili kompanije gotovo ništa. A pogotovu o tome šta interesuje investitore, gde da ih nađu, kako da im se predstave i kako da svoju ideju iznesu na tržište.

A kako bi trebalo da izgleda kratak rezime interesantan pravim investitorima?

Moja firma je izumela nov električni grejač vode male snage koji postiže uštedu električne energije od 30%u odnosu na sve ostale grejače na tržištu. Najbolji grejači firmi 1, 2 i 3 troše x kWh električne energije da zagreju 50 litara vode od temperature a do b za c minuta. Naš prototip postiže isto za d minuta pri tome trošeći y kWh.
Prosečno domaćinstvo u Srbiji, regionu, Rusiji, Evropi, troši x kWh struje godišnje na grejanje vode.
U Srbiji, regionu, Rusiji, Evropi, svetu se godišnje proda x bojlera. Najviše proda firma 1 – a komada, firma 2 – b komada ... Najveći distributeri bojlera su firme I, II, III i IV.
Proizvođačka cena najprodavanijih modela bojlera je ... Naša proizvodna cena je 40% ove cene.
Naš grejač je zaštićen patentom u Srbiji tog i tog datuma. Zahtev za PCT patent nam je primljen ... Patent nije moguće zaobići jer ...

Ovakva priča se može plasirati svuda u svetu. Ne treba ni država, ni ministarstvo, ni predsednik opštine, ni EPS, ni NIS, ni društveni interes, ni borba sa uvoznim lobijem ... Ne treba vam ni viza. Može preko e-mail-a. Treba vam samo razumevanje, kako se ovo radi. U svetu.

Preduzetniku ne treba ni država, ni kredit, ni mikro ni makro, ni Služba za zapošljavanje, ni Fond za razvoj, ni Janko, ni Marko. Njemu je potrebna kritična masa investicionih fondova fokusiranih na Seed i Early Stage investicije kojima može plasirati svoj poslovni plan i tražiti investiciju. Bez kredita, bez hipoteke, bez ... Zamislite Nikolu Teslu koji stavlja svoju kuću u Lici pod hipoteku i sa tom kintom ide da pobedi u ratu struja.

Venture Capital industrija. Amerika je ima već preko 100 godina. Zato je ogromna većina novonastalih velikih kompanija iz Amerike. Neko će reći: nije kapital, već preduzetnička kultura. Šta je starije, koka ili jaje? Bez kapitala koji je dostupan, niko ne razmišlja o pravljenju velikih kompanija. Postojanje ovog kapitala je neophodna infrastuktura. Država ne zna pa samim tim i ne treba da investira. Ali država treba da stvori finansijsku infrastrukturu. Kako? O tome drugi put. Izrael je sve to spoznao i napravio početkom devedesetih. Rezultati su izuzetno dobri. Indija bi isto. Rusija bi isto. Evropa tek pokušava da je izgradi. Ali sporo, onako tipično evropski, mislim birokratski. A Srbija?

Da li znate da svaka od ovih velikih ideja, ukoliko uspe, može sama da podigne srpski GDP za 5%? I to ne samo zato što je naš GDP mali :-), već i zato što su te ideje stvarno velike. Samo 10% Microsofta ili Googla bi uduplalo srpsku privredu. I pitam vas, gde je ekonomska budućnost Srbije, u kom pravcu treba gledati?

Počeli smo da radimo na ovome u Srbiji. Polako ali sigurno, prvi koraci su napravljeni. O ovome ćete već svi slušati. Ljudi i ideje pomenute u uvodu ovog bloga, uz malu pomoć, već prave prve korake. Najveći je već napravljen. Ja hoću, mogu, vredim i smem. Ovo što znam, niko drugi ne zna. Ono što ne znam, saznaću. Teže je izmisliti nego finansirati. Ako sam već uspeo da izmislim ...

Neki od njih će podeliti svoje projekte i iskustva sa svima nama i pričati nam o njima. Kada budu spremni. Ima još mnogo da se radi.

There is no spoon.

A vi? Da li i vi imate neki «novi bojler»?

Saša


Da li znate da postoje

Da li znate da postoje preduzetnici u Srbiji koji su smislili nov sistem provetravanja Ajfelove kule?


Zokster

zanima me, ali stvarno sam samo radoznala - zašto posle baš zanimljivog teksta stoji ovako besmislen komentar?
Moguće je da sam pogrešno shvatila. E sad mi prilepi sličicu, niko mi nije kriv.

Saša super je priča. Meni je posebno zanimljiv deo kada čovek kaže da nije ekonomista nego inženjer. I to da li i koliko svi osim onoga što znamo i što želimo da radimo moramo biti sposobni za sve i svašta. Koliko je talentovanih i pametnih ljudi koji nisu ništa napravili zato što ne znaju da trguju?


Prosle godine

kod mene je bio jedan pronalazac-inovator sa idejom o stedljivom i vecitom ventilu/vretenu za zatvaranje i otvaranje slavina. Nisam ga najbolje razumeo (nemam neophodno tehnicko obrazovanje), papiri su mu bili ispisani rukom, izguzvani i nepregledni. O kompjuteru, internetu, znanju engleskog- ni govora. Ispostavilo se da je on, prethodno, "obigrao" barem 50-ak raznih adresa u zemlji i obracao se (? kako) nekolikim svetskim koncernima iz te branse. Na zalost, nisam uspeo da mu pomognem- da ga uputim gde i kako bi mogao to da prezentuje, osim da, na nagovor mog poznanika koji je tada bio u jednoj, uslovno, nadleznoj drzavnoj ustanovi (on ga je i poslao kod mene), konkurise za godisnju nagradu na konkursu Svetske banke. Nazalost, njegov projekat nije mogao da bude razmatran kao neprofitabilan, i kao takav je i odbijen.
Ne znam sta se kasnije desavalo sa ovim inovatorom i njegovim idejama (projektima- imao ih je vise), ali bojim se da i dalje tavore u nekoj garazi ili podrumu...


Mnogo je ovakvih priča

i ogromna je to životna energija koja ih vodi. Zaslužuju poštovanje i strpljenje :-)

Ja ih uputim na način veoma sličan ovome koji sam opisao u ovom blogu. Prvo ih pitam pitanja o tržištu, zatim im kažem kratko kako priča treba da izgleda i na kraju tražim da napišu rezime (Executive Summary) : 2-5 stranica.

Ko god ima "novi bojler" i spreman je da radi, primam dokumente. E-mail adresa je na dnu :-)

http://www.emarket.co.yu/consulting/vc_industry.asp

Saša


Sve je tacno...

....sto ste napisali u vezi mentalnog sklopa ljudi koji su radni vek proziveli u socijalizmu...Drago mi je ako ste nasli nacin da im pomognete... Ovde je najveci problem da ljudi promene nacin razmisljanja...ako me se sete sete....Potrebne su edukacije za ljude preko 45 godina...gomila njih je ostala bez posla ili radi neki bezvezni posao...imaju znanje koje neznaju da plasiraju u novim uslovima ....a imaju i godine koje se ne svidjaju poslodavcima...a nisu jos za penziju....I ja spadam u tu grupu mada nemam bezvezni posao...osecam da mogu vise a neznam kako....mrzim da telefoniram...haa...


Edukacija

Edukacija je ključna reč. Moje iskustvo do sada je da, bez obzira na starost i godine provedene u socijalizmu, kad ljudima jednostavno, bez velikih reči, kažete kako se stvari rade, date im primere, dalje mogu i bez vas. Radi se o izuzetno inteligentnim ljudima. Treba im samo sigurnost da je pravac pravi :-) I onda se svi strahovi ruše kao kula od karata. There is no spoon.

Saša


ja u sustini

ne vidim neki inherentni razlog zbog kog bi inovatori / pronalazaci trebali da budu i preduzetnici. sasvim je dovoljno da postoji trziste intelektualne svojine.


Ni ja...

Ni inherentni ni neinherentni...


Brook,

moraš da mi pošalješ tvoju sliku da je uramim :)))))

"Kada su Mariju Antoanetu u njenoj versajskoj izolaciji obavestili da su na ulicama pobunjenog Pariza neredi i da narod traži hleba, ona je odgovorila - zašto gladnom narodu ne date kolača."

'mo se ljutiš za ovo - svrati u Bgd ponekad da kupiš piratske proizvode (do duše sad nema baš berza ispred SKC, koliko ja znam...)

V.


Zašto ne jedu kolače?

Poučna priča o distanci.
Samo nekada je pogled bolji sa distance.


mislim vucko,

prvo: jel ti nisu u putu sada? sta uopste radis na netu?

drugo: ja sam rekla da je dovoljno da postoji trziste intelektualne svojine. nisam rekla da ono postoji.

osim toga, trziste patenata je donekle drugacije od trzista koje ti spominjes, posto se patent proda samo jednom, tako da je moj licni osecaj, da je lakse kontrolisati vlasnistvo nad patentom. ali ako nije, onda onda mu je ta radjajuca se VC industrija na mnogo klimavim nogama.....a, onda jos tu mi pada napamet, povezano s tim, kako stojimo sa postovanjem ugovora, posto je taj term sheet mnogo vazna stvarcica kod VC crowd...


Stigao

Stigao sam večeras. A i u Pragu je bilo Interneta u hotelu, do duše jedno mesto za stajanje u lobby, pa sam se nastajao ispred bloga.

Jesi li probala u Bgd da prijaviš softverski patent? Ja sam hteo početkom ove godine nešto da budžim, otišao ortak koji živi u Bgd, i žena ga ubeđivala u našem zavodu za patente kako se softver štiti kopirajtom a ne patentom. A on, taj ortak što je bio u zavodu, ima u USPTO nekolicinu softverskih patenata :))))

V.


yes

i had a feeling...ali ono sto sam ja rekla u prvom postu stoji. i poenta nije bila u intelektualnoj svojini, nego u preduzetnicima i inovatorima, tako da si ti sa svojim komentarom skroz "udario mimo" (sto bi rekli slovenci...)

s sto se tice tvog stajanja na blogu, pa ti addict!


Grešan sam

Priznajem, addict. Ali ću verovatno malo skresati sledećih par nedelja, da bih sustigao neki posao što me čeka.

Ono što si rekla (rasprezanje inovatora od preduzetnika) je sasvim ok u okruženju u kome si ti, ili ja. Dosta patenata urade ljudi koji su već u postojećim firmama. Ima firmi (nekad je IBM ubijao time) u kojima je kultura patentiranja vrlo visoka.

Patenti se koriste recimo u SW industriji i da naprave pravne "mine iznenađenja" za one koji kasnije uđu u tržište. I to te pusti glavni igrač koji drži patente (za koje budeš lenja pa ne saznaš) da radiš neko vreme, dok ti krene, i onda dođu da te oljušte. Patent je oružje sa mnogo oštrica.

Ali Saša je ovo pisao da izmami razne noćne leptirove u zemlji Srbiji, da im da neku nadu da probaju da shvate da li to što su smislili zaista nekom i treba, kao i neke osnovne ključne reči koje bi koristili da plasiraju proizvod. Makar to osnovno (analiza tržišta), da ne pričamo dalje o planiranju nove firme, duhovnom stanju u kome moraš da budeš kad to radiš (mislim - ako želiš da uspeš), pa onda poverenju koje moraš da uspostaviš sa tim (potencijalnim) ortacima, što u Srbiji ne mora da bude uvek sa srećnim krajem, posebno ako imaš visoko mišljenje o sebi a ne ceniš to što ti ortak unosi, da ne ulazimo ozbiljnije u veštinu pregovaranja i stvaranja poslovnog odnosa...

Sve u svemu - malkice knjiški za moj ukus i srpske prilike, i naravno sve zajedno vrlo tanak uvod. I ako pretpostavljam da Saša ima mnogo detaljniju priču, samo što ne bi mogla da se nagura u jedan blog, a možda i košta neku kintu :))

Zato kažem da samo fale još i patenti :)

V.


Knjiški :-)

Tek da ne bi bilo skroz knjiški :-), iza ideja koje sam pomenuo stoje pravi, stvarni ljudi sa patentima. Njih preko 100. I upravo rade na pripremi svojih "priča" za investitore. I "rvu" se sa pitanjima ispitivanja tržišta, konkurencije ...

Ja im samo pomažem sa kritičkim pitanjima i pomalo usmeravam tu ogromnu energiju, želju i znanje.

Saša


Vezano za IBM, ja bih pre

Vezano za IBM, ja bih pre nazvao nekultura patentiranja :).
Fora je u tome da se researchers forsiraju da obajvljuju patente (mora da objavis par godisnje inace ne mozes da predjes na visi salary plan :)), a plus dobijaju i bonuse. IBM je jak i ako pod njegovim okriljem prijavljujes nesto kao patent, imace mnogo laksu prodju i sto je najvaznije ne moras da platis patent fee, koji itekako nije zanemarljiv da bi ga placao za banalne stvari. A IBM moze sebi da priusti da od jednog banalnoh projekta objavi 10-ak patenata, i da ima odnos 1000/1 izmedju objavljenih i iskoriscenih patenata.
A sto se navlacenja tice, patent search i nije bas tako tezak posao ko sto na prvi pogled izgleda :).


Nekultura :)

Može i tako - nekulturno insistiraju na rezultatima ;)

Patent fee je sve osim zanemarljiv, sa sve specijalizovanim advokatima koji uz to idu, ali računam da firma plati troškove, a uzme vlasništvo (tako da je firma vlasnik a vi autor), pošto su ugovori o zaposlenju obično takvi.

Patent search nije težak, po USPO se može lepo i lako kopati i sa Interneta, samo što je još lakše to ne uraditi ;)

V.


A zasto bi?

Koliko znam srpski sudovi ne sprovode americke zakone. Po istoj logici srpski patentni zavod ne sprovodi pravila americkog patentnog zavoda, i ja tu ne vidim nikakav problem.

Inace, patentiranje softvera je jedna od najvecih gluposti koje je USPTO ikada dozvolio da se desi.


WK,

da li biste posvetili još malo vremena ovoj temi, da mi objasnite (ili date URL-ove za koje mislite da su reprezentativni) zašto mislite da je patentiranje u softverskoj industriji glupost, u poređenju sa opštim konceptom patenta kao zaštite intelektualnog vlasništva?

Inače znam da srpski sudovi ne sprovode američke zakone i da svaki patentni zavod verovatno ima neka svoja pravila. To, do duše, nije sprečilo mog prijatelja i mene da budemo malo razočarani zbog ishoda posete patentnom zavodu. A ono što je bilo predmet patentiranja (u pokušaju) su bile procedure u elektronskom plaćanju.

Pozdrav,

Vučko


Pa to od onog americkog

Pa to od onog americkog razmisljenja (pre cika Bila G.) da se softver bazira na algoritmima, koji sami po sebi posto su u stvari matematicke zakonitosti ne mogu biti zasticeni patentom :).
Al inace nisu to Ameri smislili. EU(EPO)je imala regulativu za zastitu softvera skoro 10-ak godina pre USPTO (doduse u zavijenoj formi).
A i mene veoma zanima kakva je kod nas tacno zakonska regulativa po tom pitanju.


Hvala!

Hvala puno, čitaću preko vikenda.

V.


Kako je propao R'n'R

a i moj post :(

Napisao sam Vam mnogo duzi odgovor, a onda je crkao sajt i moj post ode... negde. Valjda je to bozja kazna za one sto bloguju sa posla.

Pozdrav,
Wk


Cizma glavu cuva

Ja sam se navikao koristeci kojekakve web alate da kad pisem u edit prozore, pre nego sto pritisnem "submit" prvo prebacim u paste buffer ili notepad.

To me je spaslo mnogih frustracija.

V.


Utopija "tržišta intelektualne svojine"

Jedna od osnovnih ideja mojih blogova i rada sa inovatorima je da razbijem utopiju "tržišta intelektualne svojine".

Svo moje dosadašnje iskustvo i svi primeri mi govore da je jedini način da nova tehnologija uspe da sam inovator, često u timu sa drugim entuzijastima, najčešće njegovim/njenim prijateljima, istera inovaciju do kraja.

Jedna od osnovnih ideja priče o putu od garaže do Google.com je da pokaže koliko je taj put dug, nesiguran, rizičan, koliko se nikad ne zna da li će uspeti. Znači godine života moraju biti posvećene sa nesigurnim ishodom. Čak i nakon uspešnih testova motora na pravom proizvodu, vespi, čak i nakon prihvatanja na tržištu, čak i nakon ... Tek nakon 4-5 godina postaje očigledno. Očekivati da će neko drugi, velika firma ili investitor ili neko, posvetiti te godine svog života da istera nečiji prototip ili zamisao na tržište, je čista utopija.

Inovator mora sam. Što pre to shvati, manje vremena je izgubio. Ako ne ume da radi prodaju ili ispitivanje tržišta ili management, prvi korak mora da mu bude da nađe nekog entuzijastu kao što je on, ubedi njega/nju da posveti svoj život ovom cilju, pa da zajedno kao tim urade posao.

Svi primeri novih kompanija Americi potvrđuju ovo. U razgovoru sa ljudim iz Evropske komisije koji pokušavaju da "reše" problem prelaska sa univerziteta, laboratorije, instituta, u privredu, vidim koliko se i sami spotiču oko ovog pitanja. Ljudima u Americi je sve jasno. Imaju more primera koji im ovo pokazuju.

Saša


Može venture capital..

ali samo u slobodnoj tržišnoj ekonomiji, a ne u organizovanoj kakva postoji u Evropi (makar interno). Ne postoji rešenje osim da znalac ode i proda svoj izum i talenat tamo gde on može da uspe - čak i po cenu da se uortači s nekim lokalnim entuzijastom i podeli sav profit na pola. Sumnjam doduše da bi izumi koji nešto štede, i to nešto što se još uvek jako dobro prodaje, doživeli bum u eri najglomaznijih energetskih lobija. Patent, copyright, legacy - i to tamo gde treba - pa neka čeka bolje dane. Problem je i u tome što naš čovek misli da je dužan da svojoj državi i svom narodu podari to svoje intelektualno blago, kao da ima neki 'mentalni blok' - umesto da forsira da patent uspe, po svaku cenu. Nema agencija? Hajde da napravimo agenciju i da ih forsiramo konsultantski, eto me dogodine u Beogradu i biću veoma raspoložen da učestvujem u takvom projektu. Uzgred, baš sam pre neki dan pisao nešto na temu genetski modifikovane hrane i evropskog sistema zabrane GM žitarica, ukratko, fina paralela na tvoj post, imajući u vidu političku pozadinu 'blokiranja inovacija':
Monetary gain, besides fear and ignorance, is another reason fueling the anti-GMO attitude in Europe. Since GM seeds mean more food, less land and less cost, this is very threatening to European farmers who are subsidized almost five times more than American farmers. High yields in crops would result in food prices to drop and hamper their profits.


Tržišna ekonomija

Slažemo se o tržišnoj ekonomiji i evropskoj simulaciji iste. Ne slažemo se da ne može. Sve što radim je pokušaj da dokažem da može, da može u Srbiji, da može protiv svih pravih i prividnih lobija. Snaga interesa je jača od svake druge. Treba samo nadjačati njihov interes :-)

Projekat se uveliko radi. Ukoliko imate znanja i iskustva u ovoj oblasti, javite se preko e-mail-a.

Saša


Prohibicija, pa tek onda

Nama treba da se dogodi neki oblik prohibicije, pa da onda upadnemo u taj fazon mutljavina, pa da iz toga izadjemo s nekim Ruzveltom, koji ce dati prednost u sred kampanje obnove drzave, tim i takvim inventorima.
Meni jedan obican radnik, iskustveno strucan za sto sta, a ne skolom, sto posebno cenim, kazao da je danas btina Brzina i Novac. I nista vise. Entuzijasti koji imaju novca, postace investitori tek kada se shvati, na sirem nivou, koji je pravac RAZVOJA celog drustva, koji je METOD, kojim ce se ljudi primaci tom centru, i koja nam je SANSA da zadovoljimo sebe same, sopstvenim resursima. A trenutno( citaj desetak godina ) smo na grbaci Evropske zajednice sa vrlo ogranicenim resursima.
Predlazem da se manemo udovoljavanja parametrima koji se od nas svakako ocekuju, i da krenemo u sredjivanje drustva iznutra, pa tek onda da se pridruzujemo tzv. Evropskoj Uniji, i sanjamo Plandovanje. Mi drzavu imamo u povoju, i od fragmenata i ostataka, krpimo sistem, samo da ne dodje do vecih nemira i pobuna, tj. radimo isto ono sto je radio i Milosevic, samo s drugom etiketom i drukcijim marketingom. Nama Bozicni praznici traju deset puta duze nego svima u svetu, jer smo mi po prirodi voljni da radimo tek kad dobijemo sve uslove pa i one koje samo na filmu mozete da nadjete, a svi traze posao, bilo kakav, samo ad ne gube vreme. Kad dobiju posao, krenu da gube vreme i da kukaju i da se zale. Kriterijumi vrednosti, o cemu stalno govorim/pisem, su sasvim neodgovarajuci, i zbog te nakaradne dijalektike, ne vidimo ni gde su problemi ni gde je resenje. Mnogo puta sam se pitao zasto, zasto, zasto, ...zasto toliko novih divnih sjajnih automobila po gradu, po zemlji, a imamo jedan jedini BEDNI autoput, i 300 puteva koji lice na razrovane kaldrme, ko da su tenkovi njima gazili? Koliko puta su ti koji se voze sa sve pratnjom, rekli sebi u bradu ili opsovali, ( dok se voze)...kakvi su nam putevi, ... A sta su oni uradili da se to promeni? Nista dok licno od toga nemaju koristi? Jel se tako Brani, Stvara i Vodi, drzava? Stoga, vas blog ovde dozivljavam nekim vidom kuknjave na temu koju smo svi prosli, ali opet bih pre da naslovite ili neko do pisaca Blogova, svoju temu ogromnim, boldovanim slovima: ODGOVORNOST!
Ko ce vec jednom da izadje u javnost sa tom sentencom i tim pozivom, na ODGOVORNOST, i da se odgovorno zauzme da se iznese na videlo sav manifetluk koji nas drzi robovima u sred demokratije? Ili je LAKSE da se mi pridruzimo Uniji, pod bilo kakvim uslovima, pa nek oni posle sredjuju nase probleme, a mi smo drzavu izgubili, a teritoriju zamenili mapom? "Evo Nama Cela Evropa, pa ko ima para nek trguje, kupuje, otima i prisvaja, a ko nema, nek sluzi i nek cuti, ali smo svi demokarate!, konacno? " Mislim da je neposteno pridruzivati se Evropi, obecavati taj san, a tako se osiono ponasati prema sopstvenoj zemlji, narodu, i tradiciji? Prodavati sve za budzasto, samo da licna satisfakcija zadobije drustveno prihvaceni status? Neko ovde opasno lazhe i krade, i istovremeno se krsti i celiva s ikonama.


Paralelno

Može i u Evropu i iznutra. Mora tako. Jedno ne isključuje drugo. Slažem se da je priča "u Evropu" šuplja bez ovog: iznutra. Odgovornost i jeste ključna reč. Prvo za sebe i svoju porodicu, za svoj kraj, svoj grad. Rešenje nije u državi.

Tražite političare koji vam kažu da rešenje nije u državi. Ako vam neko kaže da će zaposliti pola države ... Ako vam neko kaže da će država investirati u ekonomiju ... Ako vam neko kaže da je budućnost u malim i srednjim preduzećima ... Šta to uopšte znači? Gde mogu da kupim ili napravim kilu istih? To je isto kao da kažete: budućnost je u bogatoj srednjoj klasi.

Ne slažem se za osionost prema sopstvenoj zemlji. Radi se samo o neznanju i nesposobnosti. To se naravno mora sakriti pa izlazi kao osionost.

Saša


Sasa, nekome izvan price ovo

Sasa, nekome izvan price ovo izgleda kao jos jedna uobicajena bgd prica, "interesantna" zbog svojih protagonista ("inženjerima iz posrnulih velikih firmi, ili instituta, studentima i penzionerima, profesorima, docentima, asistentima ... ljudi koji izgledaju obicno, a spremni su da uloze 5-10 godina u posao" ... da ne pisem dalje) koji su osudjeni na ... i ovo da ne pisem.

Sta sa ljudima koji se malo ili vise prepoznaju u vasoj prici. Hajte, recite molim vas kako doci do tih stranih investitora, kojima verovatno moze da se proda znanje i razvoj koji je sigurno jeftiniji nego u inostranstvu. "Dokaza" za to ima vise:

- u EPS-u, TE Nikola Tesla, ..., trenutno radi vise
najsavremenijih domacih uredjaja primarne opreme,
kvaliteta koji moze da se poredi sa stranom opremom (koja
je najmanje 2x skuplja),

- cak i privatne firme (srednje i male, do 10 ljudi)
uspevaju da pokrenu i prodaju elektronsku i energetsku
opremu koja se zasniva na ozbiljnom razvoju, za koji
napolju sigurno treba mnogo vise novca i ljudi, i ko zna
cega sve,

- i, verovatno, "najsuroviji" dokaz. U Beogradu postoji
vise "parazit" stranih firmi, koje bukvalno delove
svojih projekata (obicno najmanje interesantne poslove
debagovanja tudjeg koda ili elektronike, za koje im se ne
isplati da placaju svoje ljude) odradjuju ovde. Zasto je
ovo "najsurovije", zato sto maksimalno koristi inzenjere
za poslove na kojima tesko da mogu za nesto specijalno da
se obuce. Ipak samo njihovo prisustvo pokazuje da su
ljudi ovde dovoljno tehnicki obrazovani da mogu da rade
barabar sa stranim ekipama.

Cini mi se da je zakljucak da je neophodno razvoj i proizvode odavde prodavati napolju. Vise primera (ozbiljnih firmi) pokazuje da je rad samo za domaceg kupca (bio on cak i EPS, GSP, ...) neminovno vodi do ... (zato sto ovde da bi ste zaradili N evra morate da se okrenete za milion stepeni oko svoje ose, dok se napolju istih N evra moze zaraditi za jednostavnije i prakticnije stvari).


Nekome u priči

Preko 100 inovatora je u priči. Broj će sigurno biti i mnogo veći iduće godine. Do sada sam održao 3 treninga za njih na temu: Venture Capital i kako do investitora. Sledeća serija se planira iduće godine. Biće poseban blog o svemu tome, ljudima koji su organizovali inovatore evo već treća godina i kako smo počeli da radimo zajedno.

Ovaj blog vam je primer šta je prvi korak. Ako ste u ovoj priči, sastavite Executive Summary, onako kako piše gore, jednostavno, konkretno, i pošaljite mi:

http://www.emarket.co.yu/consulting/vc_industry.asp

O Beogradu: ovde su ljudi iz Beograda, Novog Sada, Niša, Užica, Kragujevca, Čačka ...

Saša


Interesuje me ta prica...

Sasa,

Evo, kao zainteresovani prezentator jednog ekonomicnog i prakticnog projekta poslacu Vam:

БРВНАРЕ “ДЕКОС“ - ЕКСКЛУЗИВНА ГРАДСКА И РУРАЛНА НАСЕЉА
http://scandecos.com/brvnare.html

Ако се узме у обзир да у Србији има велики број изузетно лековитих бања - за ефикасну помаћ и умањење тегоба неизлечивих болести данашњице - парализа, Паркинсонова болест, мултиплекс склероза, реумати-зам и сл. - за чије је лечење заинтересован Запад, нарочито скандинавци, јасно је да постоје атрактивни услови за “time sharing“ инвестициону изградњу, за владе и удружења хендикепираних западних земаља, нашу Дијаспору и друге, са гарантованим бањским услугама за болесне, много година у будућности.

Gordana


Donky,

ja želim brvnaru, što brvnarskiju ! To mi je životni san! Jel možete vi da mi je posadite negde u Slo? Kako su lepe...


Executive Summary

Prvi korak je Executive Summary dokument. To je Word dokument koji na 2-5 stranica opisuje vašu biznis ideju.

Osnovne komponente:
- šta ste smislili: osnovna tvrdnja kojoj se iznova vraćate

Moja firma je izumela nov električni grejač vode male snage koji postiže uštedu električne energije od 30% u odnosu na sve ostale grejače na tržištu.

- identifikacija svetskog tržišta $1 miljarde (npr trenutno tržište od $200 miliona sa planom rasta) (Srbija je samo manji deo ovog tržišta): ko kupuje, ko pravi, ko distribuira

U Srbiji, regionu, Rusiji, Evropi, svetu se godišnje proda x bojlera. Najviše proda firma 1 – a komada, firma 2 – b komada ... Najveći distributeri bojlera su firme I, II, III i IV.
Proizvođačka cena najprodavanijih modela bojlera je ...

- zašto ste bolji - who cares?

Najbolji grejači firmi 1, 2 i 3 troše x kWh električne energije da zagreju 50 litara vode od temperature a do b za c minuta. Naš prototip postiže isto za d minuta pri tome trošeći y kWh.
Naša proizvodna cena je 40% ove cene.
Prosečno domaćinstvo u Srbiji, regionu, Rusiji, Evropi, troši x kWh struje godišnje na grejanje vode.

- šta sprečava druge da vas kopiraju

Naš grejač je zaštićen patentom u Srbiji tog i tog datuma. Zahtev za PCT patent nam je primljen ... Patent nije moguće zaobići jer ...

- obrada tržišta - kako ćete osvojiti 10% ciljnog tržišta za 5-8 godina

Kako ćete pristupiti tržištu, kome prvo, zašto ...

- šta tražite

Koliko novca tražite, koliki procenat kompanije nudite, na šta ćete potrošiti novac ...

- nakon ovoga nastavljate, pojašnjavate, podvlačite ovu osnovnu priču, dajte detalje itd.

Vodite računa o tome da investitor čita 2-5 minuta. Prva dva do tri paragrafa su najvažnija. Ako uspete da uhvatite njegovu/njenu pažnju za prva 2 minuta, posle ćete dobiti i 2 sata i čitaće i vaš web sajt i sve ostalo. Ako tražite da neko čita vaš web sajt, to se neće desiti. Ako mi vaš biznis plan bude interesantan, angažovaću se sam. Ako ne, to ne znači da vam ideja nije vredna. Pokazaću vam gde i kome da ga pošaljete.

Saša


Nas covek smisli...samo jos da se primeni...

http://scandecos.com/indexsrpski.html

РАСИПАЊЕ + ГУБИЦИ ЕНЕРГИЈЕ = 40х109 КИЛОВАТЧ./ГОД.
ШТА, ГДЕ, КАКО, КАДА, ЧИМЕ СПРЕЧИТИ?

Проблеми Одрживог Развоја су у Србији алармантно велики. У појединим деловима земље загађење животне средине је катастрофално - Панчево, Колубара, Бор, Мајданпек ... . Разлози леже у енормном расипању, више него скромних, енергетских ресурса. где и како ...:

Bиди ce да је укупно годишње расипање и губици електричне енергије у Србији већи или једнаки 10+20 = 30, а топлотне енергије око 2+5+1+2 = 10 милијарди киловатчасова или укупно око 40 милијарди киловатчасова што годишње износи 1,6 милијарде € (1 киловатчас 0,04 €).

Од годишњег расипања енергије - око 13 милијарди киловатчасова, тј. око 520 милиона € - око 80% се расипа у производњи и дистрибуцији енергије, док се у потрошњи енергије расипа само мање од 20%.
Расипање енергије је према дефиницији проузроковано незнањем и неадекватним понашањем у свакодневној контроли рада, одржавању и периодичној контроли.
Према апсолутно провереним и доказаним искуствима Запада, расипање енергије се не елиминише уградњом материјала, компоненти и опреме, бeз неопходног знања о одржавању и сервисирању истих, као и претходно уведеног енергетског менаџменте, видети пројекат ДЕКОС10.

За разлику од расипања, губици енергије су неминовни услед природних закона, пројектних критерија, уграђених материјала/опреме и др. Расипање енергије се најрационалније елиминише спровођењем програма ДЕКОС 10, пилот-пројекта ПП 1 - едукација, обука, тренинг и консеквентна примена на радном месту двосмерне, рутинске процедуре - кроз курсеве из Мотивације и Промене Понашања запослених (МПП, фаза 1), кроз Увођење Енергетског Менаџмента (УЕМ, фаза 2) и формирање Енергетске Полиције. У односу на изванредне ефекте које постиже, кошта занемарљиво. Резултат ће бити нето профит од мин. 100 М€ у 2007./08. години до мин. 500 М€ у 2016. години, уз практично занемарљиве инвести-ције, век отплате

расипање1
Губици енергије се смањују спровођењем пилот-пројеката ПП 1 (фаза 3) и ПП 2/3, тј. приоритетним енерго-штедним радови-ма, уз најчешћи век отплате 2-5 година и век експлоатације 10-20 година.

ЗАКЉУЧАК:
Елиминација расипања енергије, уз помоћ ПП 1, фазе 1/2 је далеко исплативија и ликвиднија енерго-штедна активност (много краћи век отплате и неупоредиво дужи век трајања), у односу на енерго- штедне радове ПП 1, фазе 3 и ПП 2/3.

Ako nekog interesuje pogledati:
http://scandecos.com/indexsrpski.html


fin blog...

praktican i uvek aktuelan ..

dobro je da neko jos uvek razmishlja na ovaj nacin o buducnosti...

pa valjda ce se stvari lagano izmeniti...svesna smo bica :)


Šumar

Hvala. Nego kad će više da vam dojadi i da uđete u tu šumu i isterate ... :)

Saša


E,tema je super

Ova tema je stvarno dobra jer me i licno pogadja.Evo,imam sina genijalca.To kaze svaka mama ali ja nisam znala da je moj sin tako genijalan dok mi to drugi nisu rekli i dok nisu poceli da mi opsedaju kucu dugo dugo posto je on otisao preko granice.
Njega je odmalena zanimala samo elektronika i kompjuteri,nista vise.Svadjali smo se vecito oko ocene iz fizickog,muzickog [a svira klavijature ali ga je mrzelo da uci za ocenu]Bio je jos osnovac kada je poceo da sklapa i popravlja poker aprate za lokalne bosove,lepo su ga i placali,znate sta je nama znacilo za vreme one inflacije njegova plata u markama.
Procuo se u gradu pa su poceli da nam dolaze i ozbiljni ljudi,direktori velikih preduzeca sa neresivim problemima sa masinama koje ne moze niko da popravi a oni ne mogu da kupe nove.Tada su ga prvi put opomenuli da trba i svoje znanje da naplati a ne da kaze kako je to bio jednostavan problem.
Tada je jednom tehnickom direktoru velikog preduzeca palo na pamet da treba da izmisle jedan aparat koji svima iz te branse treba,postoji vec,izmislili su ga Japanci,ali je jako skup.Pocne moj sin nocima da misli,crta,racuna sve je spojio na prototipu,sve radi ali za izradu pravog modela treba oko 2000 maraka.To je tada bilo,ima 10 godina velika para.Pocele mucke,poceli dogovori velikih ko ce koliko dati para i da njima pripadne patent a moj sin da dobije neku sicu.
Za to vreme,oko pola godine vec stoji poziv iz inostranstva da se zaposli i da radi u svetski poznatoj firmi na poslovima telekomunikacija.Nije hte,imao je devojku i drustvo sa kojima se druzio i odlagao je pola godine.Kad je video u kom pravcu idu pregovori o njegovom izumu spakovao se i otisao.Sad radi tamo,dosadno mu je jer to sve ima u malom prstu ali kad dodje ovde i pozeli da poprica o nekim poslovima nema sa kim.Svi bi hteli da nista ne uloze,da nista ni ne rade i da se brzo obogate.Zato on sedi tamo gde jeste i sva je prilika da se nece vracati.


oh,

Quote:
Svi bi hteli da nista ne uloze,da nista ni ne rade i da se brzo obogate

pa to je odlican cilj. sta ces bolje (pod uslovom da ne vodi u zatvor)? ja kad bi samo znala kako, ja bi bas tako. mislim, zamislite kako bi to bila efikasna ekonomija, rate of return --> infinity. dakle, ne mozete im zameriti, oni shvataju preduzetnistvo....


A ja mislila ni ti ni sestra

A ja mislila ni ti ni sestra mi ni sestrici mi niste vise tu. Elem, u Bgd sam od 16.12. na mesec dana pa se javljam, nadam se da stari telefoni i dalje vaze.
pz, tetka Martina

p.s. i jos se odavno pitam ko je taj Sasa Radulovic, verovatno nije onaj na koga ja mislim...


Cmok :)

Odlučili da ostanemo. Šta da radim.
Sestrići će mnogo da se obraduju :)

Saša


Samo da kažem Saša

podržavam brisanje komentara raznih pseudonima koji nemaju veze sa temom a pri tome im je jedini cilj provokacija. Mnogi pametni i lepi blogovi uništeni su baljezgarijama, koje su na prvi pogled fine i tako, a u stvari su ogavne.

Molim vas, brišite sad i ovo jer je deo iste baljezgarije. Ali morala sam da kažem jer mi se čini da neki pseudonimi sistematski provociraju i viču.

Šic, iš pseudonimu kukavički...šic, kuš...

Saša imate moju podršku. Tekst je super i ne dajte da ga upropaste. Samo brisanje i ignorisanje...

Pozdrav

Jelena


bez naslova

NAJBOLJE JE IGNORISANJE!


Tolerancija

Pobrisao sam. Ono što mi je gotovo neverovatno, da ljudi koji javno i otvoreno proklamuju toleranciju, neagresivnost, pristojnost, se u ime istih tih vrednosti ponašaju na najgori netolerantan, agresivan, nepristojan način. Možda im se čini da verbalna agresija nije tako strašna kao fizička.

Kad sam pročitao kako napadaju Svetozara Cvetkovića htelo nešto da mi bude. Pretpostavimo da čovek katastrofalno nije u pravu. Samo pretpostavimo na trenutak. Takav nečuven verbalni linč je apsolutno neprihvatljiv.

Hvala što ste se javili.

Saša


bez naslova

Koliko ja znam, na Beogradskom sajmu se ranije odrzavao i Sajam inovatora, gde su pronalazaci iz raznih oblasti nauke i tehnike izlagali i prezentovali svoja otkrica i patente.

Koliko sam na brzinu videla na njihovom sajtu, toga vise nema.
Zasto? Ne znam!

A bilo je interesantno na tim desavanjima. Isla sam par puta.


Nekada je to islo uporedo sa

Nekada je to islo uporedo sa Sajmom tehnike, ali poslednjih godina to je samo jad i beda..


Prasići

Niko se nije pitao kakve veze imaju prasići i njihova krvna slika iz uvoda sa velikim inovacijama, pa moram sam sebi da postavim pitanje :)

Samo u Srbiji ima preko 3 miliona suprasnih krmača. A u Nemačkoj ... Jedan tretman košta ... Ako se tretira anemija, prasići budu zdraviji, brže rastu i njihovo hranjenje bude jeftinije za ... Ljudi izmisli nov organiski ... i ekološki ... Patent ...

Ne mora hi-tech. Može i stočarstvo, i poljoprivreda, i građevina i ...

Saša


Naučni prasići

Ko misli da su prasići šala, nek ode do Danske.

Tamo ima 4.5 miliona danaca, i nekih 10-tak miliona pripadnika ove nama tako bliske životinske vrste, po raznim kriterijumima.

Danska svinjetina i proizvodi od nje se smatraju jednim od najboljih u svetu, a proizvodnja je krajnje hi-tech. Ima Danska i pravog hi-tech-a (možda poneko ima ponešto od Banga i Olufsena, ako je bio dovoljno lud da da tolike pare, plus razne hemije i tehnologije materijala i svašta), ali mislim da se u svetu prepoznaje pre svega po svinjetini i pivu (kad ne crtaju karikature) :)

V.