Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Saddam

Nešto sam se mislio da li da pišem o ovome, svejedno su ga obesili, nema veze sa izborima, te srBskim političkim spektrom uoči rečenih izbora, ali dovraga. Nisam ni siguran da li o ovome smem da pišem jer bi firma komotno mogla da mi zakrene vratom za copy rights, ali dovraga još jednom.

Pre tri godine i malo više, 13 decembra popodne, u komleksu Sadamovih palata u Tikritu, potpukovnik Stiven Rasel (fini čovek i garantovano budući senator) nam je iznebuha, dok smo beskrajno dokoni dremali na suncu i razglabali o čednosti Britni Spirs (fetiš spavaonice Rojtersa i AFP-a u prizemlju), rekao da te noći ne spavamo, da spremimo šlemove, pancire, vodu i da se dobro navečeramo.

 

Ubedjeni da  IV pešadijska divizija stacionirana u Tikritu, odnosno Stiv Rasel i njegov bataljon nezvanično poznat kao "The Night Raiders"  jure nekoga iz "špila karata" (spiska na kome su osim Sadama Huseina Al Tikritija te njegovih sinova Udaja i Kusaja bili i ostali najviši bivši irački zvaničnici), Patrik Mozer iz AFP-a. Majk Ddžordži iz Rojters-a i moja malenkost smo slegli ramenima i otpešačili na kasni ručak, a odatle do jedne od palata u kojoj su živeli vezisti jer se pričalo da tamo imaju jedno kupatilo u kome odistinski ima prave, tekuće, providne i tople vode (nevidjen luksuz - nekako baš taj dan isticala je druga nedelja kupanja vlažnim maramicama).

Otkud palate? Američka vojska se, kada je ušla u Tikrit, uselila u kompleks Sadamovih palata (40-ak većih i manjih objekata). Kompleks se nalazi na uzvišenju iznad reke Tigra i na tri ade, ogradjen je zidom visokim 4 metra i površine je oko 20 kvadratnih km. Neke su uništene u bombardovanju na početku konflikta ali je najveći broj neoštećen. Palate su povelike i nekad su bile komforne. Mi smo zatekli gole zidove, pokradene WC šolje, uništen lokalni vodovod, pokidane instalacije, itd...  

Otkud ja tu - pa poslala me firma. Došao sam preko Jordana, autoputem do Bagdada (600km pravo, pa prva desno) i hotela Palestina, odatle me je Hasan nekakvim prastarim kadilakom prevezao do Tikrita i istovario u bazi. Prethodno mi je na oko vrata natakario jašmak (maramu) da se manje razlikujem od lokalaca (marama je, uzgred, jako korisna, posebno lepo štiti lice i nos ako okolo leti pesak  ili je jako sunce - iskustvo iz Avganistana). Odveli su me u spavaonicu, upoznali sa vojnicima i to je bilo to. ŠPIL: ŠPIL KARATAŠPIL: ŠPIL KARATA

Novinar koji izveštava iz neke od vojnih jedinica  koje učestvuju u konfliktu u Iraku nema previše posla. Ako vas ne vode u akciju, obično se baza po logoru u potrazi za deficitanim artiklima (tuševima koji rade, čistim klozetom,  čistim vešom, itd.) Napolje se ne izlazi iz nekoliko razloga: obično vas oni van logora smatraju ili nekakvim špijunima ili prevodiocima pa vam se shodno tome može desiti da vas ubiju ko kera ukoliko naidjete na pogrešne ljude.

Odnosni novinar još, a prilikom dolaska u odnosnu jedinicu, potpisuje papir u kome stoje neka pravila i trudi se da ih poštuje pod pretnjom izbacivanja. Na primer; nema izveštavanja o imenima poginulih i ranjenih dok se ne obaveste porodice, nema izveštavanja o činovima poginulih i ranjenih, nema izlaska iz logora bez prethodne dozvole i pratnje, u akcije se  o b a v e z n o  nose šlemovi i panciri, ukoliko odnosni novinar "bolno odjekne" ili ga obogalje privremeno ili za vo vjeki vjekov, amerčka vojska ne snosi nikakvu odgovornost  prema udovici/familiji, itd...

Sad, nije baš da je to sve apsolutno u skladu sa nekim mojim standardima, ali ponuda da 6 nedelja boravim sa IV pešadijskom divizijom u Tikritu, Sadamovom rodnom mestu (zapravo rodio se u selu Udja, tu blizu) bila je prilika koja se ne propušta.  Pravi "rat" je bio završen ranije 2003 ali se iračka gerila radjala i tada su je činili uglavno članovi i simpatizeri Sadamove BAAT partije. Islamisti su došli nešto kasnije.

Po logoru je svako malo padala po neka mina koju su gerilci izpaljivali iz jednog minobacača sakrivenog u polju odmah preko reke Tigrar ili Tigris - kako vam drago (dok se Amerikanci nisu dosetili jadu pa su onda u nepravilnim razmacima iz helikoptera noću nasumice raketirali polje, pa je gerilcima valjda dosadilo da rizikuju), a američki vojnici, gerilci i po neki irački civil su u razmerno  pravilnim razmacima ginuli ili bivali ranjeni u eksplozijama bombi ili razmenama vatre. Rat u Iraku, onakav kakvim ga sada poznajemo, je zapravo tek počinjao i još nije bio toliko opasan.

Rasel i njegov bataljon, kao i još jedan bataljon pukovnika Džejmsa Hikija (važan za dalji tok priče) su skoro svake noći išli u prepade po Tikritu i okolini tražeći skladišta oružja, eksploziva i gerilske vodje. Budući da su izgradili razmerno dobru mrežu doušnika (a posebno Rasel koji je službovao na Kosovu - u Gnjilanu, i u Avganistanu) imali su prilično uspeha. Rasel je nas desetak novinara rasporedjenih u tri "hamvija" (terensko vozilo, po meni, loš naslednik Vilisovog džipa i ni prineti Land Roveru Defenderu) obično vodio sa sobom. Svaka grupa imala je svoje vozilo i svoje vojnike. Efrem, ja i Mauricio smo sedeli na hamviju sa posadom u sledećem sastavu: vozač-Majk, suvozač i navigacija-Toni, mitraljez -Toni II, snajper-narednik Gilbert.

Gledali smo kako po dvorištima iskopavaju ručne bacače i automatske puške, kako uhapšene iračane vezane i sa kukuljicama na glavama prebacuju u mardelj u bazi na isledjenje, a odatle u zloglasni Abu Graib, kako nas baba proklinje na pasja kola (moj arapski je loš, ali sam toliko razumeo) dok iz vojnici iz starog šporeta  vade municiju, a iz dečjeg kreveta detonatore...

PREPADPREPAD

Rasel i Hiki su u borbi protiv gerilaca primenjivali nešto što je podsećalo na francusku taktiku u bici za Alžir. Udju, kao centar otpora su ogradili bodljikavom žicom i uveli lične karte i obavezno popisivanje svih ulazaka i izlazaka, tražili su vodje gerile, dok su one manje značajne obično puštali i gledali gde će prvo da odu. Oslanjali su se mnogo na izvidjače koji su dane provodili skriveni po krovovima.

I imali su uspeha jer je Tikrit, iako prevashodno sunitski grad, na kraju 2003 bio prilično miran, za razliku od Faludže, Ramadija, Bakube i Samare. Naravno, sve vreme je krajnja meta bio Sadam.

Njegovi sinovi Udaj i Kusaj ubijeni su nešto ranije te godine, a podozrevalo se da se bivši predsednik krije u pustinji, južno ili jugoistočno do grada. Iskazi uhapšenih u prepadima su ukazivali da se u gradu ili okolini krije neko veoma važan (lice sa špila karata 32 najtraženijih) ali se mislilo da se radi o potpredsedniku Revolucionarnog Saveta Izetu Ibrahimu Al Duriju.

Onda je u Bagdadu uhapšen jedan od Sadamovih telohranitelja koji je islednicima rekao koješta, pa se to lepo složilo sa kolateralnim informacijama koje su dali neki drugi uhapšenici, pa je onda neko pametan sabrao dva i dva.

Da se vratimo na  popodne 13 decembra. NAŠLI SMO VODU! OKUPALI SMO SE! Dok smo se u sumrak vraćali u "našu" palatu, videli smo kako sa ade na Tigru (Tigrisu) poleće pet helikoptera Kiowa Warrior koji su bili u voznom parku nekih čudnih ljudi za koje nam je rečeno da ne postoje jer ih ne možemo videti, budući da ne postoje te ih s toga ne možemo videti jer kao takvi i ne postoje, a nastanjivali su ostrvo sa dve manje palate. Radilo se o Special Forces. Neprijatan svet.

Patrik Mozer je rekao "ovo je čudno, nikad ih leti ovoliko." Mi smo se složili i rešili da se raspitamo okolo. Prošetali smo se do kapije na mostu koji je "naš" deo baze delio od baze ljudi koji ne postoje, ali nam je jedan od njih (na straži) neljubazno rekao da se gubimo ili će nas pobacati u vodu. Onda smo prošetali do komande divizije smeštene u palatu koja je trebalo da bude centar pan-arapske konferencije koja nikad nije održana, ali su nam tu rekli da nemaju pojma o čemu govorimo i takodje nam naredili da se čistimo. U komandi veze gde smo obično prisluškivali šta se dešava u akcijama u koje nismo išli i gde su obično bili jako ljubazni, ovoga puta su nas gledali kao smrdljiv sir i takodje su nam rekli da nestanemo.

Otišli smo u našu palatu, svako u svoju spavaonicu da budemo "na licu" kad nas pozovu u akciju. Nisu nas pozvali. U neko doba čuli smo kako u bazu ulaze oklopni transporteri (još jedan neobičan detalj jer je njihova baza nešto dalje i obično nisu svraćali kod nas). Mauricio (snimatelj) je rekao da "something weird is going on", mi smo se složili i legli da spavamo jer ništa pametnije nismo mogli da učinimo. Prethodno smo poslali poruke redakcijama naznačivši da se nešto važno dešava ali da nismo sigurni šta.

Ujutru su počeli da zvone (proizvode onaj pirlipirlipirlipirli zvuk) satelitski telefoni. Naše redakcije u Bagdadu i na inim mestima su pomahnitale jer je IRNA (iranska novinska agencija) citirala nekog or iračkih (novih) zvaničnika koji je u Teheranu rekao da je Sadam uhapšen u selu Ad Adwar, nedaleko od Tikrita (zaboravio sam koliko je to tačno daleko, ali je docnije helikopter do tamo leteo oko 20 minuta).

U komandi divizije pukovnik zadužen za informisanje (politkomesar) je trčao okolo i vikao "shit i dunno, shit i dunno, shit i dunno, shit i dunno ... ", njegova zamenica je vikala "no comment no comment no comment no comment no comment no comment," dok je poručnik rezervista direktno zadužen za opštenje sa novinarima pobegao u sobu sa mapama i tamo se zaključao.

Dok su u Bagdadu pokušavali da potvrde ono što mi (o ironije) nismo mogli na licu mesta, mi smo potpuno očajni sedeli ispred komande divizije i kukali nad svojom zlom sudbinom. U Tikrit je stizao cirkus - CNN, ABC, CBS, BBC, SKY i svi ostali koji su imali makar jednog novinara u Iraku.  Divizijski general Rej Odierno je pripremao konferenciju za novinare, a nama je politkomesar obećao da će nas, kao "lokalce i ratne drugove" ekskluzivno odvesti u selo Ad Adwar da nam pokaže lice mesta. Rek'o i porek'o.  

U medjuvremenu je CNN pustio snimak Special Forces i nekih pešadinaca iz IV divizije kako u bazi pukovnika Hikija slave Sadamovo hapšenje. Naime snimatelj CNN-a koji se zatekao u Hikijevom logoru ih je slikao i ne znajući o čemu se radi i poslao je snimak koliko da ima nešto za taj dan.

Jednog vojnika sam prepoznao, pa sam dok je američki administrator Iraka Pol Bremer u Bagdadu saopštavao "we got him" otrčao (ni malo laka stvar jer sam trčao skoro dva kilometra) do njegove spavaonice. I čovek mi potvrdi informaciju i još mi da neke detalje! Moje sreće!

Bilo kako bilo odveli su nas sutradan, kompletan cirkus, kao školsku ekskurziju, džumle u Ad Adwar i da se ne prisećam, evo šta sam tada poslao:

http://www.enquirer.com/editions/2003/12/16/loc_iraq1hide.html (valjda ima i neka slika, ja ću poslati još kad nadjem CD koji sam negde zaturio)

Candy bars, hot dogs and dirty dishes in Saddam's hideaway

By Aleksandar Vasovic
The Associated Press

ADWAR, Iraq - The yard was a mess, the laundry wasn't done, the pantry was bare and the only art on the walls was a poster of Noah's Ark.

Saddam Hussein's hideaway at a farmhouse in northern Iraq looked more like a derelict property abandoned by squatters than one of the lavish palaces he had lived in for years.

When the deposed Iraqi leader was pulled by U.S. troops from a dank hole adjacent to the farmhouse Saturday, he told them in English: "My name is Saddam Hussein. I am the president of Iraq and I want to negotiate."

A U.S. Special Forces soldier replied: "Regards from President Bush."

The exchange was recounted by Maj. Bryan Reed, operations officer for the 1st Brigade, 4th Infantry Division, leading reporters on a tour of Saddam's hideaway Monday, two days after the raid that led to his capture.

Col. James Hickey said special forces soldiers were seconds from pitching a hand grenade into Saddam's tiny underground refuge when the fugitive dictator's hands appeared above ground in surrender.

"He was assisted out of the hole," said Hickey, commander of the 1st Brigade, 4th Infantry Division and leader of the raid that captured Saddam - who was armed with a pistol. No shots were fired.

Hickey said American forces began last July to assemble the evidence and intelligence that led to Saddam's weekend capture.

The story of Saddam's arrest was woven of many threads, many involving Hickey and his men, who had been conducting regular raids in and around Tikrit looking for Saddam since midsummer.

Beginning then, the 43-year-old Chicago native's brigade rousted some of Saddam's relatives in Tikrit. Some had been financing the insurgency that was just heating up against the American occupation. Others were active combatants in the guerrilla war.

Each captive's interrogation added a chink of evidence that ultimately lead to the arrest of former Iraqi dictator. But the time crawled between the start of the hunt and Saturday's successful raid.

Hickey called it the "mother of all raids," borrowing Saddam's terminology for the 1991 Gulf War: "The Mother of All Battles."

In the walled farmyard where Saddam hid below ground there was a mud-brick hut. Reporters were shown a small bedroom and a makeshift kitchen, but no toilet.

Branches covered the roof and a gray metal door with a padlock was the only security.

Inside, dirty laundry, including gray trousers and a towel, hung from a clothesline above a bed covered with a floral blanket. The poster was tacked to the wall near a second bed which appeared unused.

A box on the floor contained a long, black Arab robe; two new, white men's T-shirts and two pairs of white cotton boxer shorts.

Black moccasins and a pair of slippers with gold-colored buckles were shoved against the wall. There were old textbooks on the floor.

In the makeshift kitchen, a small refrigerator contained a few Bounty candy bars, some hot dogs and a can of 7-UP. There was old bread on a counter, leftover rice in a pot and dirty dishes in the sink.

On a shelf above the gas stove, there was soap, a canister of coffee, mouthwash, a mirror and two Mars candy bars.

Two men were caught fleeing the farm when troops raided Saturday night.

Outside the hut, a ditch appeared to serve as a latrine. The yard was littered with garbage, plastic bags, empty bottles, rotten fruit and a broken chair.

Troops had found a white cloth concealing Saddam's underground hideaway. Beneath the cloth was a piece of plastic foam - a hatch leading to the hideout - with two wire handles. It was painted to look like the soil around it.

Next to a date tree beside the hole was a ventilation pipe leading underground to the hiding place. Drying salamis and figs were hung on the pipe to help disguise it.

There were two tents on the property, a chicken coop and a stable that was home to a single cow.

Palm trees, orchards, orange trees and a sunflower field lined the road to the property about 10 miles south of Tikrit, Saddam's ancestral home.

Special Forces entered the compound about 8 p.m. Saturday night. Twenty minutes later, they reported apprehending "High-value Target No. 1," said Hickey.

Two AK-47 rifles, documents and $750,000 in cash also were found.

Saddam, looking haggard and wearing a scraggly beard, was found clutching a loaded pistol he didn't fire.


Aleksandre,

ulepšao si mi veče, em sam čitala zanimljive stvari, em sam se slatko nasmejala...dobro je što maločas nisam otišla da spavam, isplatilo se :)


hvala jelice... :)

hvala jelice... :)


Dobra prica!

Kod hapsenja Sadama je dobro bilo to sto su ga uhvatili zivog. Mislim, mogli su ga `ladno ubiti(opir`o se pri hapsenju, ili slicno).
Bice izveden na sud, biti osudjen za zlocine za koje je odgovoran, i "mirna Bosna".(racunao sam dozivotna robija)
Kad ono,medjutim

Da zlo bude vece(maloprije gledam na vijestima), neko sam cin vjesanja snimao kamerom, sa sve vrijedjanjem prisutnih strazara.

Sta li su `Ameri` mislili?
Ko je snimao egzekuciju, i kakav uticaj snimka je ocekivao?

Skromnog sam misljenja da rat u Iraku ulazi u novu fazu(povecan broj wolsvagenovih kombija iz sedamdesetih, a nisu hipici)


ako se dobro razumem,

ako se dobro razumem, vešanje su snimili stražari šiiti. sad da li da zarade kintu ili da pošalju na tako neki web sajt nemam pojma. a, gde konflikt u iraqu ide, nemam pojma. verovatno dovraga jer amerikanci nameravaju da ga "vijetnamizuju" odnosno prepuste iračanima da se sami brinu o sebi. koliko to uspešno rade, može se videti. ali eno ga jakša šćekić, presedeo je u iraqu mnogo više od mene, a pojavljuje se povremeno na blogovima pa ćemo ga pitati za mnjenje.


Aleksandre,

Izvrstan tekst.Inace redovno pratim Vase izvestaje, hvala Vam sto ste ovo podelili sa nama.
Da, interesantno je pitanje u kom pravcu ide konflikt u Iraku.Prosto mi je neverovatno da administracija u Vasingtonu pred pocetak invazije 2003. godine nije imala viziju sta ce se desiti posle svrgavanja Sadama Huseina, odnosno da ce izvesno izbiti sukob izmedju Shiita i Sunita.Ja prosto tome ne vidim kraj, plasim se da je varnica krenula, i da ce se pozar samo vise siriti.
Zelim Vam Srecnu Novu Godinu, i da nastavite tako dobro da pisete.


sa bliskog istoka

niko ovde ne misli da je sadam blagosiljo narod, ali kako je sve izvedeno, na koji dan, ostavlja gorak ukus.

sada ce verovatno biti krvi do kolena, dok jedne prodje zalost, za par dana.sinoc na jednoj tv stanici bili gosti sunit i shit, zamalo se nisu poubijali.ovo su bili kao neki intelektualci.poruka ovog shita je otprilike eto moze nam se.

iz ovog iraka prvo su pobegli hriscani, pa posle bezali suniti a sada beze i shiti koji vide cemu sve ovo vodi.svakog dana odlazi 3000 iracana.

sve u svemu pakao uzivo je sada u iraku.

pozdrav sa bliskog istoka(doduse ne iz iraka ali pored)


krvi do kolena već ima.

krvi do kolena već ima. još onda su se šeici u u tikritu (uglavnom pleme al nada, i neki rodjaci jordanske kraljevske porodice) zaricali da neće dozvoliti "šiitskoj bagri" da radi šta hoće po cenu da "tigar poteče crven".

snimkom su šiiti nabili prst u oko sunitima i sad će da krene još veći cirkus, u pravu ste, samo da se završi žalost i kurban bajram.

uzgred, nuri al maliki koji je potpisao nalog za izvršenje presude je umro od sreće i to se vidi na TV snimku. malikijeva šiitska dawa partija je par puta pokušala da ubije sadama (ranili su udaja) po cenu teških represalija i sad joj se konačno posrećilo.


sa bliskog istoka

po ustavu, presednik iraka mora da potpise smrtnu presudu.on je to odbio da uradi, zato je al maliki potpisao.

uzgred receno suniti i shiti nikad se nisu ni voleli,doduse trpeli su se.sada ce se medjusobno jos vise ubijati.

mozda je to i bio cilj.


Vaske, prica ti je "ab ovo"!

Ali, mene je u'vatila neka nelagoda, jerbo su ludaci slomili "sesti pecat". Ostaje jos jedan: Veliki Rat. I spremaju se za to, vrlo ozbiljno. Kako stvari stoje, bice blitzkrieg, negde pred izbore, da bi se legalno izmajmunisao "treci mandat".

Pozdrav, care!

Mungos, The Zmijoje.ac
"Platon mi je drag, ali mi je istina Draza!" (Aristotel)


Great Article!

Samo tako Mr. Vasovic !
Inace uskoro treba Bush da se obrati naciji jer je toboze odlucio sta da se uradi u Iraku.
Generalno se ocekuje da ce povecati broj Americkih jedinica u Iraku, i to je sve. Videcemo kako ce od jedne recenice da napravi govor od 10 minuta.


pa počeće sa "my fellow

pa počeće sa "my fellow americans" - ako je izgovori polako ukrao je 15 sekundi. onda će da pomene 9-11 i to je još 30 sekundi. onda će da kaže "we will prevail" i to je extra 10 sekundi, a onda će da pomene "our war on terror", i tako redom. ume on to.


Врло је

Врло је вероватно да је намерно пуштен снимак погубљења на ТВ како би се још више продубио јаз између Шиита и Сунита. Америма иде у корист грађански рат у Ираку и евентуална подела земље.


Malo je

Ma snimak je sigurno nacinjen us odobrenje ako ne i direktan nalog nekih elemenata Iracke vlade.
Ali Amerima definitivno NE IDE u korist podeljen Irak. Zapravo NIKOME NE ide u korist podeljen Irak, pa ni Iracanima (Kurdi, Shiti, Suniti, Hriscani itd).
Zamisli, ti si Exxon-Mobil ili British Petrolium ili Dutch Royal Shell ili sta vec, i umesto da potpisujes ugovore sa jednom vladom, svaki put kada moras da napravis neki gasovod, moras sa 3 drzave da pregovaras, pa oni medju sobom treba da se dogovore, pa tarife pa takse pa .... Zajebi... Jedna drzava svima vise odgovara... ne samo Amerima... Jedan Irak vise odgovara i Srbiji.


ZA SVE RODITELJE

Decko u Pakistanu je umro posto se sa sestrom igrao vesanja Sadama!!!!!!!
Roditelji cuvajte svoju decu od TV slika!


....and may God bless America.

...to uvek na kraju... a zaboravio si da ce jedno 4 minuta da hvali Americke vojnike i porodice istih... Ma vise se svima zgadio... Aproval Rating mu je 27%! Nixon je imao veci rejting kada je dao ostavku !


.

Lepo je citati Vasovica kada nije pritisnut agencijskim pravilima. Osim sto se dobije kompletna informacija koju on zna ima i dodataka koje ukoliko se ne pazi na casu mogu itekako da nedostaju. Bas bih voleo da znam sta je sa nekim junacima ove price. Covek iz naslova je zavrsio kako je zavrsio (iako neki smatraju da se dva snimka razlikuju (TV kamera i mobilni telefon) i da nije rec o istoj osobi), ali neki drugi junaci me bas zanimaju.

Sta se danas desava sa :

potpukovnikom Stivenom Raselom (fini čovek i garantovano budući senator)

Ekipa iz vozila:

vozač-Majk, suvozač i navigacija-Toni, mitraljez -Toni II, snajper-narednik Gilbert.

poručnik rezervista direktno zadužen za opštenje sa novinarima


drenca

rasel unapredjen. otisao kuci u fort mid texas. posada hamvija ziva i zdrava. svi otisli kuci 2004. poruckik rezervista se vratio u svoju policijsku stanicu i tamo i dalje radi kao portparol.


.

Vidis to je lepo. Uvek je dobro kada ljudi uspeju da se vrate zivi i zdravi kuci.

Cednost Britni Spirs je vise puta bila na ispitu i zelim joj sve najbolje.


Gledajmo malo u svoje dvoriste

Zasto mi Srbi volimo da gledamo tudju brigu a nasu pustamo da gledaju drugi. Sta nas briga da li je Sadam obesen ili nije. Njemu je sudjeno po njegovom zakonu, doduse on se kad ga je pravio vodio mislju da on nikada nece biti pod udarom tog istog zakona. To je slicno sa nasim diktatorom SM koji je potpisao u Dejtonu odluku o formiranju Haskog suda ne verujuci ni u snu da ce i on na njemu zavrsiti. Zasto smo mlako gledali na oslobadjajuce presude zlocincima, pedofilima (koje inace nas premijer obozava toliko da ih stavlja cak i u vladina tela kao sto je stavio Pahomija) ubicama vojnika u Topcideru itd. Pa mi kao narod imamo problem sa moralnim vrednostima. Evo na primer najveci kriticari zapadne politike su nasi gradjani koji su pobegli iz ove jazbine sada nama drze pridike kako nas ceo svet mrzi kako je US ovo ili ono pa se ja pitam sta oni traze u tom paklenom okruzenju. Zasto ne dodju u ovu divnu zemlju koja se bori za proletere iz celog sveta koja vodi racuna o ruskim interesima u svetu. Sa ponosom govere da rade za strane novinske kuce kao da su vlasnici istih a ovamo u domovini nam prodaju price o ovome ili onome. Mene uopste ne zanima sta ce Bush govoriti svojim biracima, mene zanima sta govore nasi politicari. Nas premijer cistih ruku gleda me u oci i laze kako ova vlada nije imala nikakfih afera a korupicija je ogromna da ne spominjem Knjaz, Novosti itd. Kako to da niko ne komentarise izjavu naseg premijera da vlda pravi akcioni plan za suzbijanje korupcije. Zar to nije sumanuto posle "uspeha" akcionog plana za hapsenje haskih optuzenika.Da negovorimo o sramnom referendumu za Ustav. To je ono sto mi trebamo da razglabamo, a ne o Sadamu. Na nasu veliku zalost nas niko nece pitati o svetskim pitanjima kao sto mi pitamo kineze koji film da pustimo ili ruse gde smemo da prodajemo nasu robu. To su prave teme a to kako ce siiti da reaguju ili suniti to je njihov problem.


dragi tregeru

sta reći...


"Naravoucenije"

"Zatvori se u svoje dvoriste, pa ni makac".
Mislim: tako sam ja (jedan od onih koji misli da ima stranu novinsku agenciju) shvatio Tregerov komentar.
Gde svet ide, kakve su reperkusije na zivot na planeti zemlji.... Nije vazno. Samo u se(be) i o sebi... Dalje od mene i moga ega nema nista. Posle mene potop... i tako te "filozofije"i "filosofije".
Pozdrav i srecna Nova (i nova).


Gledajmo malo u svoje dvoriste

Ja sam lepo rekao da prvo trebamo da sredimo svoje dvoriste pa onda da gledamo preko plota. To je osnovno ljudsko vaspitanje. Inace mi smo u Srebrenici lisili preko sedam hiljada ljudi života i krijemo odgovorne sto nas cini saucesnicima. Pogledajte kako je predsenica nemacke vlade reagovala na Iransko negiranje holokausta. A dasmo se zatvorili u nase dvoriste jesmo jer patimo od straha da se demokratizujemo kao drustvo i ne zelimo da učestvujemo u svetskim procesima. Da sam upravu pokazuju rezultati na izborima i ankete medju nasim gradjanima. Videćete da veoma mali broj gradjana podrzava promene jer smatra da nas ceo svet mrzi. Nažalost tome doprinose i naši ljudi koji nisu odavno u inostranstvu mislim više generacija nego oni koji su pobegli zadnjih 10 godina i šalju nam poruke kako ovaj predsednik one drzave ne valja, zaboravljajući da pravo o tome da odlučuju imaju njegovi biraci.Ako osuđujete iračku vladu za smrtnu kaznu što ne osudite za to i Rusiju, Kinu, Belorusiju itd.


Tregeru, opusti malo!

Rusija, Kina & Belorusija se ne ..rce na sva zvona sa ljudskim pravima.
Iracku (tj, kurdsku vladu - vladu manjine u Iraku!) je postavila zemlja kojoj je do gore pomeutog mnogo stalo, a koja sama nema ni pocetnu klicu razmisljanja o ukidanju smrtne kazne. Osim toga - VESANJE! Jos lidera jedne drzave, koliko god bio ili ne bio kriv! Ej, covece - 21. vek!!!

Mungos, The Zmijoje.ac
"Platon mi je drag, ali mi je istina Draza!" (Aristotel)


pozicija...

Aco,

A gde si sada ? I dalje u Iraku ?


davno nisam u iraqu. u

davno nisam u iraqu. u slovačkoj sam i uživam u dosadi.