Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

PRAZNICI, PROSLAVE, ŽURKE I ZABAVE

Srecni vam protekli i buduci praznici.

london eyelondon eye

U Londonu slavlja počinju oko 31. oktobra kada je Halloween

Danima pred taj praznik rumene se bundeve svih veličina u izlozima i na tezgama uličnih piljara.

Uvece su ove bundeve izdubljene, osvetljene i svojim simpatično grotesknim licima smeše se iz naših prozora ili ispred ulaznih tremova.

Rano, na vrata kucaju sasvim mala dečica u pratnji ponekog odraslog. U kostimima, nafarbanih lišca prete nam u horu tankim glasićima “trick or treat”. Kasnije uveče dolaze ona malo veća deca, rani tinejdžeri, sve same veštice i vampiri, ovi već nekako stidljivi. Dajemo im šarene bombone, i one što se zovu "leteći tanjiri" kisele su i golicaju u ustima.

Kad ti poslednji, najstariji, odu uvek sam par minuta malo tužna. Pomislim da ovi iduće godine više neće kuckati na vrata, prerašće “tricking or treating” i nece više voleti šarene, otužno slatke i zastrašujuće kisele bombone. A onda se ponovo razveselim jer se setim da će ti isti klinci porasti dovoljno da učestvuju u “pravim” žurkama i zavole šampanjac, koji takodje golica u ustima.

Oko tog datuma priređuju se mnoge kostimirane zabave.

Ove zabave su uvek sjajnije i veselije od svih ostalih. Verovatno manje zbog šarenila maski, vise zbog neobično veselog raspoloženja koje poseda ljude kad su prerušeni. Mozda i zato što se za kostimiranu zabavu spremamo danima pa tako zabava traje danima, smišljamo šta ćemo obući,  kupujemo drangulije po šarenim radnjama za igračke, pravimo, seckamo i bojimo, ili jednostavno kopamo po dubinama ostava. O, koliko je samo smeha u kući pred jednu takvu zabavu i koliko kreveljenja pred ogledalom, savetovanja, mastovitih ideja, šaljivih ideja i glupih ideja. Koliko pozitivnog i veselog egzibicionizma.

london, guy fawkeslondon, guy fawkesGuy Fawkes

 

Praznik Guy Fawkes, ili Bonfire night je 5. novembra. Na taj datum su 1605. Guy Fawkes i zaverenici pokusali da u vazduh dignu Parlament sa trideset šest buradi baruta. Zavera je osujećena a taj se dan do danas naveliko i gromoglasno slavi. Nedeljama oko praznika  ljudi prave zabave sa obaveznim vatrometom.

Vatrometa ima u parkovima, po baštama, pa čak ga ispaljuju sa prozora. Kaleidoskopi najneverovatnijih boja i oblika eksplodiraju po Londonskom zimskom nebu, Ozbiljne žurke imaju ozbiljan vatromet. Iz nekih tajnih skloništa ljudi vade ogromne topove, koji meni ulivaju strah, ceremonijal majstor nas sve uverava da zna šta radi, da je bezbedno i da su rakete najboljeg kvaliteta. Tako ohrabreni svi izlazimo u bašte, muskarci iznose case žene iznose svoja gola ramena. Počinje velika magija. Majstor i pomagači pune artiljeriju i dok sve prašti mi pogleda uprtih u nebo u glas vičemo  “Aaaa”, i “Uuuu” i “Oooo”, spiramo šampanjcem jak ukus baruta i nije nam više ni malo hladno. A na nebu, zvezde, spirale, cvetovi, ptice, snovi, čarolija.

http://www.bonefire.org/guy/gunpowder.php


Božić


Lep je Božić.

Porodični praznik.

Za mnoge ljude Božić je postao jako naporan. Gužve u trgovinama, pritisak da se troši, obavezni pokloni. Ali Božić i kako ga provodimo je nekakvo ogledalo nas samih a ne života. Ako volimo svoje najbliže nikada nam se neće dogoditi da besomučno jurimo impresivne ili skupe poklone u poslednjem trenutku kroz prepune i histerično prometne prodavnice, već ćemo uživati u pažljivom stavljanju mašnice na neku, možda, sitnicu koja mesecima čeka da bude poklonjena, ili ćemo im umesiti njihov omiljeni kolač, čak i nevešto.

Ako nas vole naši bližnji oni će se osećati sasvim udobno i kada nam ne poklanjaju ništa.

Za mene magija Božića počinje kada u kuću uđe jelka sa svojim mirisom, i taj miris se uvuče u sve uglove i tu se nekako raskomoti, kao da zna da će biti gost dve duge nedelje, jer, ja slavim oba Božića.

Onda se iz dubine ormana izviče ona ogromna zelena kutija u kojoj se ispod slojeva flispapira krije čarolija krhkih purpurnih kugli, zlatnih cipelica, veštica sa zvončićima na šesiru, čitav svet iz bajke.

Božić me podseća na detinjstvo. Cela kuća miriše na mandarine, karanfilić, i orščiće.

Jelka je sada mnogo manja nego kad smo bili mali.

Sećam se imali smo nešto što smo zvali Glockenschpiel, zvonca u obliku jelke ispod kojih se zapale svećice i ona se okreću i nežno, nežno zvone.

Valjda zbog tolikih sveća, u kuci bi u to vreme vladala neka, tiha, mirišljava polutama.

Uvek bi nas roditelji isto prevarili. Pored najbolje želje da dočekamo Božić Batu zaspali bi, a onda, u gluvo doba noći nešto bi nas probudilo, i tamo u uglu sobe, jelka bi treperela u svetlu bezbroj pravih malih svećica koje su se volsebno upalile dok smo mi sanjale svoje dečije snove. Onda smo znali, stigli su pokloni. Sreći nije bilo kraja. Skakali smo iz kreveta i bacali se na demistifikaciju pažljivo upakovanih tajni, uredno složenih u onaj mali mrak koji je ostao ispod drvceta. 

Jedno od najvećih životnih razočarenja bila je spoznaja da Božić Bata u stvari ne postoji, otprilike u isto vreme pogodila nas je i užasna istina o nepostojanju veštica i dobrih vila. Jako je dobro znati sa sigurnoću čega se treba bojati a čemu se treba radovati. Bez tih umirujućih uverenja život postane nekako mnogo strašniji a i dosadniji.

Za Badjne Veče ide se u crkvu. Na ulicama ljudi svečano obučeni, mališani uparađeni, devojčice u svojim haljinicama od tafta ili kadife, neki sasvim mali, u ponoć im pada glava na roditeljske grudi.

Dva dana svi kuvamo i pečemo a na Božić pijemo i jedemo, puckamo Christmas Crackers, papirnate ili svilene tube koje svako uhvati za jedan kraj i one se uz prasak otvore a unutra je zlatna kruna od papira i glupi vicevi i mali poklon ili igračka. Onda nosimo svoje smešne krune od papira i igramo pantomime i asocijacija i znamo da u tom trenutku baš svi oko nas, svi svuda, nose smešne i neprilične papirne krune i igraju društvene igre i jedu sasvim istu vrstu kolača.

E to je već velika magija.

A onda, onda sledi još veća magija, kada skoro ceo svet slavi.


Nova Godina.

Da li uopšte postoji veći i masovniji praznik?

Da li postoji veća žurka od Novogodišnje, kada gotovo ceo svet, u intervalima određenim  vremenskim zonama u isto vreme viče URA!

Jednom kad sam bila mala i tražila svoj ugao po filozofskim delima iz maminih i tatinih polica, koje moj pubertetski um nije još mogao da razume, odlučila sam da ignorišem takozvani doček Nove Godine i da provedem veče čitajući. Sećam se da, iako nisam gledala na sat, oko ponoći nisam lako mogla da se koncentrišem na svoje štivo već sam čitala onako automatski, kao nekakvu molitvu. To je bio moj momenat cinizma. Valjda svako mora svoj da otalja, što ga okrutnije po sebe odradimo to ćemo bolje naučiti da je Cinizam nemio gost i da mu treba reći zbogom.

I ako nas je samo dvoje, ili troje, ili na stotine, Novogodišnja žurka je najveća žurka na svetu. Ona ne zavisi od broja ljudi koji nas neposredno okružuju, već od naše želje i sposobnosti da se duhom uključimo u tu veliku, sveopštu bahanaliju, trans.

Naš život i naše vreme objektivno ne počinje, ne prelama se 31. decembra, ali hteli ili ne, verovali ili ne svi mi pomalo, duboko, genetski, paganski, osećamo da se negde na tom mestu u knjizi nalazi svilena traka, da tu stoji poglavlje, naslov, podnaslov.

I u svojoj velikoj i skoro mističnoj nadi da uvek bude bolje, ljudi žele da budu baš veseli tu noć. Svi, u isto vreme.

Zato je tako naročito lepo igrati, ljubiti se, slušati užasno glasnu muziku, slomiti mnoge tanke čaše, otvoriti mnogo boca, iskriviti svoje najlepše potpetice, smejati se i vrištati, baš tad. Uostalom, to je jedina prilika kada možete da računate na to da vam niko neće prigovoriti čak I ako iz vaseg stana tuku bubnjevi celu noć.

Pravoslavni Bozic

Uvek malo tužan ako nismo sa svojim porodicama. Predivan ako smo zajedno. Put na letećem ćilimu, u svakom slučaju.

Ali i dalje lep. Motaju se sarme, razmenjuju zaboravljeni recepti za komplikovane kolače, provode sati na telefonu sa ljudima iz daljine.

I ako ste van Srbije bicete upleteni u neku slatku malu konspiraciju, tajne prebranca, gde zivi najbolji kiseo kupus i slicno. Prijatelji, "novi zemljaci" vec znaju za praznik, zovu da cestitaju, vole da budu pozvani i osecaju se nekako "narocitim" kad prisustvuju.

A svuda, stalno, taj miris detinjstva.

 


hm hm hm

preleteo sam tekst...par reci se sacuvalo sa strane...da se setim kako neko ima eto vremena da napise i ovako nesto.
Blagodarim vasoj inspiraciji.

stvarno bi trebalo da napisete neki Putopis: Odavde do Natrag :)


Eh Mirko

Neprospavana noc... i tako se nadje vremena.
Jedna za Halloween, jedna za Guy-a, za Bozic, za Novu Godinu, za Bozic opet, i evo, jedna za vas.

Olga


nesto u svem tem textu

me je inspirisalo za jednu pesmu jutros...
zbilja!


Hej Mirko,

da cujemo ako nije suvise intimno.

Olga


Hvala Vam!

Predivan tekst! Sada cu lagano da utonem u svoja secanja.
Hvala.


Great Fire

Hvala vama.

Olga


Sankt Martin

Ovdje u Njemackoj Martinje (Sankt Martin) biva polako potisnuto od Halloween-a, pod utjecajem globalizma (zapravo: opce amerikanizacije) i marketinske brige za ovaj drugi. Steta, jer je Martinje jedan lijepi praznik, ne samo za djecu, kada pekari prave pecivo od kiselog tijesta, a po kucama, najcesce roditelji s djecom, kolacice. Djeca sklapaju i ukrasavaju fenjere (laterne) s kojima kasnije, na dan Sv.Martina 11.11. idu ulicama, pjevaju pjesme u sjecanje na istoga, o svjetlosti malih fenjera i sl. Tada bivaju darivani slatkisima pripremljenima za tu priliku.

Sv. Martin je prvi svetac u zapadnoj Crkvi koji nije dobio "titulu" sveca zbog mucenicke smrti, nego primjernog zivota. Za njega se vezu mnoge legende koje govore o brizi za slabe, siromasne i nemocne. Krajem 4. stoljeca, kada je zivio smjernim, asketskim monaskim zivotom, postao je primjer za mnoge kasnije monahe.

U Njemackoj je najpoznatija legenda o Martinu koji, u vrijeme dok je jos sluzio u francuskoj vojsci, nakon jedne bitke nailazi na prosjaka. Bilo je veoma hladno, a prosjak gotovo gol. Nemajuci nista drugo da da prosjaku, dao mu je svoj ogrtac. Poslije toga, kaze prica, pojavio mu se Hrist u snu, nakon cega je Martin odlucio da zivot potpuno posveti sluzbi ugodnoj svom Spasitelju.

Mislim da je obiljezavanje jednog takvog, nazovimo, praznika, izvrstan uvod u bozicne praznike koje slijede.



Dunjice

divna prica.
Inace, najpoznatija umetnicka akademija u Londonu nosi ime Svetog Martina.
Kuriozitet je to sto je bas njihov departman za modu trenutno najcenjeniji na svetu.
Inace i Guy F. je katolicki heroj, te ga ovi jako vole a Anglikanci ga opet slave kao svoju pobedu, posto je njegova zavera osujecena.
Tako su se tolerantno nasli, na istoj proslavi ali iz dva razlicita ugla.
I to je kuriozitet.

Olga


Bratstvo i jedinstvo, sto bi se reklo

I Martina slave ovdje i protestanti svih fela i katolici, jer se bas i ne slavi kao neki klasicni svetac (protestanti ionako nemaju svece). Setnje s fenjerima i pjesmice su usvojili i svi ostali gradjani, bez obzira na boju i vjeru. Bas lijepo, a i ne mirisi na prozelitizam.


Da sam urednik nekog

glossy magazina - ja bih tebe Olja, slao po svetu da pises reportaze.


A ja cu Saco

ako me niko ne posalje, sama sebe poslati po svetu i pisati ti reportaze, kao i do sada.
Glossy.

Olga


bez naslova

"A svuda, stalno, taj miris detinjstva."

I neko nam kaze da samo kukumavcimo za prosloscu, a ne zna da u trenucima secanja izvlacimo iz sebe ono najlepse i najiskrenije, nepokvareno i detinje osecanje ljubavi za svoje bliznje i spokoja sto smo okruzeni onima koji nas vole!


Bravare

kakvo kukumavcenje za prosloscu.
Ne obracajte paznju.
Mi to slavimo zivot kad "...u trenucima secanja izvlacimo iz sebe ono najlepse i najiskrenije, nepokvareno i detinje osecanje ljubavi za svoje bliznje i spokoja sto smo okruzeni onima koji nas vole!"

Olga


Remember, remember,

...the fifth of November? "V For Vendetta" kao podsetnik na Guy-a kroz visoko stilizovanu filmsku strip-pricu.

A Olga je srpska Tracy Amin, samo bez foliranja. Britko, a s dusom. Pravo u srce, always!

Nego, mislim da je Sidney postavio takav standard sa vatrometom i zabavom za Novu godinu, da su zadali opasan domaci svim svetskim metropolama za sledecu. (Necu da gresim dusu, londonski vatromet je bio OK, ali da nije tocka i gotike, sve bi bilo k'o na East River za 4th of July.)


Ah Stevie

od poslednjeg teroristickog napada na London vatrometi 5. novembra su jako kontrolisani. Na primer, nema vise na Primrose Hillu.
Paranoja je desetkovala praznik.
Inace, novogodisnji vatromet ovde nije ni bleda senka tog novembarskog.

Olga


Olga, zaboravih da pomenem

Najbolji deo vatrometa je onaj efekat kad tocak explode & implode, to je bas mocno bilo!

A pogled sa Primrose Hill - naj, naj. Zaljubila sam se po sedamnaesti put: na vrh brda, London podamnom, vetar mrsi kose i zasuzuje oci, pa cak i sunce promaklo kroz oblake... A zelena, mirisljava trava naokolo, i tisina - cista idila, ona gradska.


Primrose Hill

= leti nocni piknik, ne padini sa pogledom.
Wow, jedna od najboljih stvari u Londonu i, gle, bez komaraca.

Olga


David Bowie danas puni 60

Ima li koga tamo?


Kad pomislim na to

ili ovo - Mick Jagger ispisnik moga tate, uvek se pitam na koju stranu cu da pretegnem za tridesetak.
Wu, kako si prosao u majcici?


Divlje i raspusteno

kao sto i dolikuje. Nisam bio neko vreme pa mi sve bilo novo. Beograd se izmenio, kao i mi. Stvari su se pokrenule u smislu para/poslova, ali nisam video mnogo zanimljivog.


граунд контрол то мјеџр Том

Ground control to Major Tom:
Your circuit's dead, there's something wong.
Can you hear me Major Tom?
Can you hear me Major Tom?
Can you hear me Major Tom? Can you ...

Here am I floating round my tin can, far above the moon
Planet Earth is blue and there's nothing I can do


Čak i Bowiejeva mama zna

Major Tom's a junkie, :).


Nemoguce!

Razocarao sam se, duboko!


Jes' ži'mi ti!

E, što bi sad lep leg'o jedan T&R, ali novi, onako božićnograndovski (video sam, ima i to).


ljubitelji bizarnog

"Ajde mala pomozi kolezi
kad s' umoris slobodno prilezi"


a jel zna

neko zasto u zadnjih deset godina nije izdata nijedna bouvijeva kompilacija, reprint, box?

ja cuo juce...


Nemam pojma.

Nego imam jednu licnu opsaku. Uvek mi se cinilo da DB vise vole devojcice nego decaci. On je bio nesto kao nekonvecionalni, ali provokativni sex simbol. Sta mislite? Sound & vision?


Ohoho, AnnieW

sophisticated lady. Naravno, Law.Heroes.Lodger -> vrh. Onda Station... pa Scary Monsters, pa YA. Ovo djevojčice/dječaci ne razumem. Any comment na špekulacije koje su se jučer pojavile na nekim blogovima?


Hej Wu,

I missed you!
Nesto sam se uzdrzavala od blogovanja ovih dana. Nije mi prijalo.
Nisam letela za praznike. Vise sam tonula.


Dr Wu

sad videh ovo.
Vatromet je Londonski iz javne photo biblioteke, koincidencija, vidis cuda.
sve ostale su moje, autorske fotografije. Ukrasi za jelku uslikani specijalno za blog.
Mozda da zamenim vatromet?

Olga


why?

bas je lep :)


Pa lep je

nego Dr Wu primetio da se ponavlja, a kol'ko ja vidim, prva si se setila pa reko', ako treba popravni.

Olga


uhm,

u missed it....dr. wu je "ciljao" na nesto drugo

(pssst it's between him and anaW)


Brook

eto vidis kako su beskrajne mogucnosti miskomunikacije. A? Cudo. Na primer, SMS, kao medij, izvor mnogih muka i zabuna.
I missed it indeed (big time).
How charming!

Olga


Sound and vision

Ziggy Stardust..........mmmm D. B. je umetnost, stil, moda.

Olga


*****

Angie, to je

Iggy Pop, the greatest.


Doctor Wu

I don't understand you!?


Pa, China Girl

je Iggyjeva stvar koju je Bowie samo razvodnio (neko bi rekao i upropastio, mada gitaru svira niko drugi do Stevie Ray Vaughan). Original je MNOGO bolji i dramaticniji. let's dance je i inace vrlo bljak album, verovatno bowiejeva najniza tacka. No, da ne duljimo, blogeri92 zovu, Angie & Olga.


nisam znala

da je to Iggyjeva stvar, pa sam bila zbunjena,
anyway, meni se DB verzija dopada, pak sam album let's dance mi nije bash po volji.
Hvala na objashnjenju.


Mmmm

nice!

Olga


O

je l' proslo? Il' da povtorim?


A malo vise trashy opcija iz

A malo vise trashy opcija iz istog perioda, Blondie? sad ce neki muzicki cistunci da me osude. Blondie su bili tragicni na pocetku karijere, priznajem, ali Debbie... Picture of something so common and so special!


*******

A, ne, ne, ne

muzicki ovo i ono ali ....ikona.

Uuuu, Aaaa.

Olga


Sta fali muzicki?

Prvi white rap, kazu neki (Rapture), pa to jos iz usta plavuse:)


Za moj ukus - nista! Kazu da

Za moj ukus - nista!
Kazu da je ona preteca repa. Ipak, preferiram Dreaming.
Da li si cula Bande a Part obradu Heart of Glass? Vrlo delikatno.


uuuu aaaa?

Ne fali nista.
Ja aludirala na Hart of Glass.

http://www.youtube.com/watch?v=rOnBo13VZsU

Olga


pnbb

Ja mislim da je covek antikomerc, a kompilacije su nekako cesto motivisane preprodajom, maksimum profit politikom.
Mozda zato.

Olga


Antikomerc?

Tesko. Jedan od najbogatijih na svetu, sve je brendirao. Check davidbowie.net.
Jedino sto sve radi sa toooooliko stila.
Inace, ubedljivo najpozitivniji utisak sa koncerata ikada je bio na Blur posle "Think Tank", Damon i ekipa su se bas potrudili, a u publici, na balkonu, Bowie se njise, aplaudira i evidentno uziva u muzici kolege koji mu priustio omaz uz reci "I wish I could be like you". Patos.


bowie bonds

desetogodisnje obveznice, ciji su zalog buduce tantijeme.
isticu ove godine.
ocekivani prihod 245 M us$, samo ove godine.

znaci slazemo se da je finansijski mag

inace, poslednjih 10 god ziveo je sasvim umereno, u poredjenju sa drugim muzickim zvezdama - ima samo jednu rezidenciju u londonu, gde zivi


Bowie broke

Znate da je ostao bez kinte nakon Ziggy perioda? Odrali ga menadžeri. Pa se posle zakleo: nikad niko i ni pod kakvim uslovima neće imati prava na bilo šta moje :)

Saša


pnbb, ja sam

prosle godine ovde gledao interview u kome je Mr Jones izjavio da zivi u New Yorku (i da ne moze da zamisli zivot iznad 14. ulice).


a gde zivi?

tribeca?


ne znam

da li soho, da li tribeca, ali izgleda da se giba sa filmskom crowd (film mu je uvek bio slaba tacka. bukvalno.)


kladim se

da je neki M $15-20 loft u tribeca


Trazicemo taj loft zajedno

kad dodjem, :).


are you

coming then? :)


Slusaj, da pronadjemo

stevie, domamimo sarskog i pnbba pa da nas Bog vidi. Nece nam trebati ni Bowie ni njegov loft. Pocece on nas da juri.


epa onda,

pocni da organizujes:)

i when you coming then?


20. maja

rodio se baja.


Beam me aboard, people.

Jel' se to kristalizuje neki plan that I should know of?

Btw, Dr Wu, tacni stihovi glase:

U mesecu maju
majka rodi baju
20. maja
rodio se baja
--- (B. Copic)


jel ti

bas sve znas? ;)


Brook

pa preko okeana se vidi da covek sve zna!

Olga


pa,

you duel well yourself ;)


Malo ubacivanje

tesko je odoleti

Duel

and Duelists

Olga


OK,

Copicev originalni baja se rodio 13.maja :)))


a ko je baja?

ako smem da pitam...


Brook

pa valjda Tito.

Olga


jel to nije onda

25. maj?


Ne, to je neki tip

iz knjige "Orlovi rano lete". Nema veze sa Titom.
Nego, Olga, smanji malo te slike, razbucase ti format:))
A ova prva slika, iz Kjubrikovog "Duela", odobravam. (Tip koji vozi auto se zove Dejvid - naravno!)


A ja mislio

Spielbergovog? Nego, po pitanju ove druge (film Duelists, Ridleya Scota), Keitel malo čudan izbor- ja sam mislio da devojčice više vole Keith besmrtnog Carradinea.


Wu, vidi gore

popravku.
Tesko se nalaze slike, a i film.

Olga


ma neee , sarski

kakvi orlovi?

u pitanju su visecelijski organizmi sa duuugim usima koji su poznati po tvrdoglavosti


Da, sad me zbuni....

Mogu biti Magarece Godine. U svakom slucaju iz tog opusa.
Dva (?) decaka
poljar Lijan
poprilicno neobrijan
(dabogda ti umro pijan),
to mi se nesto javlja...
Well, stari se.


in that case

i can see why would wu know....


magarece godine

komshija,
naravno.


Eto!

Hvala vam ljudi. Da sam juce umro, i da su me to propitivali na ulazu u Limbo, ne bih znao, pa to ti je!


By the way

zaboravila sam

Duelist

Myung-se Lee , Korejski, lep.

Olga


aah,

nikolica s prikolicom, jel to to? aha.

e sad, ti opet referencu, ja opet, sto sad dejvid?.....mislim stvaarno sarski.....


Ma, neeee Brook,

David i Goliat, pobogu. (Automobilcic protiv kamiona). Stenli je vodio racuna o svojim referencama...

P.S. Nego ljudi, jel' i vama ovaj server nesto usporen? (Ja sedim ovde direktno prikljucen na backbone optickog kabla kroz USA, 100Mbps, ali B92 blog radi k'o dial-up).


da,

i kod mene je tragichno od jutros i pored haj spida i neznmakakonajboljegmodemashtochuvaidecu.


usporen, epa

to ti je srbija, sarski.....


Brook,

ja u Bg. u svojoj kuci imam DSL vezu (ili kako se to tamo vec zove). A, i sad se popravio, bar kod mene.


pa moze da se ima

ali je spor...mislis da ne poznajem nikog u srbiji, pa ne znam nista o tome...


Druga slika

Ridley Scott.
Keith Carradine .... D'Hubert

Harvey Keitel .... Feraud

Ne odobravas?

Olga


Olga, pssst.

(Nisam gledao). Blaaaam.


Nsarski

iz 1977. Izvanredan.
Nije blam. Ali vredi nadoknaditi.
Ovde se tesko nalazi iako ga svakih par godina pokazu na TV samo u neko ludacko vreme.
Inace, ima DVD i postao je nesto kao kult, cini mi se, ali tek nedavno.
Ja pitala na sto mesta, ispalo je da za njega znaju u konoserskim video klubovima i knjizari Tate galerije.
To jest, ovo je bilo pre godinu dve, mozda se sada popravila situacija.
Ovo me podsetilo da se raspitam opet.

Olga

PS Server je STRAAAAVA


No problemo,

imam ja gde da nadjem. (Cak i nemoguce filmove). Hvala za preporuku:)


evo ja

odobravam!


Eto nama

malog kluba. Filmofilskog.

Olga


Southern comfort

Powers Boothe & Carradine Keith. Moj favorit.


Powers Boothe

Powers Boothe in Sin City.
One of my favorites.

Olga


did someone

say southern? ;)


A Zokster?

kobajagi Olga
a u stvari
(lazni) ZOKSTER

Ovako sam proslavio praznike.

zokster

PS Jer nema zurke bez Zokstera, pa kud ga nema tu cemo ga izmisliti (iako je nevaljalac).
Kad ga nema, pravicemo ga U pesku.


Orlovi rano lete

da, secam se maglovito, negde iz detinjstva.

Olga


Haaahaaaaahaa,

pa nisam ni ja tu knjigu citao na fakultetu!


ha ha ha

2 U 2
Imam u polici razne bajke, obnavljam ponekad.
A mislila sam: ocigledno knjiga na mene nije ostavila "formativni" utisak, dok se recimo "Kroz pustinju i prasumu" secam vrlo dobro, Edgar Alan Poa...mnogih stvari (sve to je iz istog uzrasta, zar ne?)

Olga


Imao je Andric

dnevnik nekog koji se zvao Ivo (?) Dzibrovic, bio radnik na Sueckom kanalu kad je gradjen. I taj Dzibrovic je svoj dnevnik zvao "Libro", i za njega kaze: "Svaki je vrag u moje Libro stao". Ne pominju se Stasa i Nel.


a sta na sve to

kazu dule dabic hajduk i pazitelj smrdonja?


Wu,

samo cekam, javi sve!
Inace, i prosli put kada si dolazio ja ti ponudila otvoreno srce, ali si me ti iskulirao kao tebe AnaW.
Jedino sto sam ja junacki u sebi drzala razocarenje zbog korpe.
Tako da ovaj put pazi sta radis, nemoj krhko srce da mi slamas:)


tako mi i treba

kad verujem voditelju narkomanu...

lepo rece juce '..residence in london where he lives with iman..'

medjutim zaista je ny


dadu li

mu narkomansku!

DJ je oduvek bio fasciniran Amerikom (valjda posleratna babyboomerska fascinacija)- te VU, Lou, Iggy, Hendrix (Ziggy). Osim evropske thin white duke i low heroes lodger faze (koja su, doduse, najbolje) sve drugo je na jedan ili drugi nacin bilo amerikansko.


Wu

Try Nolita when here, a i butike po Lower East Side (npr. Seven), gde Bowie odrzava svoj mladalacki, ultimativni underground stil. Oh, I love it!


Nisam znala.

Vidi ti to!
Mada,
ne cudi me mnogo.
"Perfidious Albion".
Jako ih dobro poznajem i divim se vestini.

Olga


Dr Wu ,Like some cat from Japan, he could lick 'em by smiling

http://www.youtube.com/watch?v=Ksvx0KCuSgs&mode=related&search=

Ziggy played guitar, jammin' good with Weird and Gilly,
The spiders from Mars, he played it left hand
But made it too far
Became the special man, then we were Ziggy's band

Ziggy really sang, screwed up eyes and screwed down hairdo
Like some cat from Japan, he could lick 'em by smiling
He could leave 'em to hang
Came on so loaded man, well hung and snow white tan
So where were the spiders while the fly tried th break our balls
Just a beer light to guide us
So we bitched about his fans and should we crush his sweet hands?

Ziggy played for time, jiving us that we was voodoo
The kids was just crass. He was the nazz
With God given ass
He took it all too far, but boy could he play guitar

Making love with his ego, Ziggy sucked up into his mind
Like a leper messiah
When the kids had killed the man I had to break up the band

Ziggy Played Guitar

Olga


Ne znam, Olga

nesto ne volim taj Ziggy period. Mnogo vise sam voleo Bauhaus verziju koja je, gle cuda, ali ono identicna originalu- valjda zato sto je isla u paketu sa Bela Lugosi's dead i sto me podseca na onaj prelepim filmom Ridley Scotta, The Hunger.

Volim Rebel, rebel. Uloguj se veceras na blogere bice nekaj u cast David Jonesa.


Bauhaus

ljubimci arhitektonskog gilda.
Bela Lugosi mi je No. 1
Sve reference su na pravom mestu.

http://www.youtube.com/watch?v=Kq2RXSboWMs

Ziggy je epohalan, estetski, ne samo muzicki.
Ali duuuuga prica.
I D. B. i Bauhaus

Nastavak sledi.

Olga


slazemo se

i po pitanju Bauhausa i po pitanju Bowie-a i po Slicnim pitanjima....:)


Didn't know

Didn't know what time it was, lights were low ...

We don't dance, we don't talk much,
We just ball and play,
But than we move like tigers on vaseline ...

Wham, bam, thank you Ma'am

I smiled sadly for a love I could not obey

Time takes a cigarette, puts it in your mouth

...

Saša


Olja,

Mislila sam da su svi vec rekli sta su imali da kazu ovim povodom, ali bas mi prija ovo Vase nepretenciozno cose.


Ana

Hvala.

Olga


Hvala Olga...

...blog za lepo i sentimentalno...
Dopalo mi se naročito ono o jelki. I stvarno, što smo god veći(stariji), jelka biva sve manja.:)))


Sorry about the name,

uopste ne znam zasto?!


Nisam bas razumela

(ako je komentar uopste meni namenjen).

Olga


Mislim sto sam Vam se

Mislim sto sam Vam se obratila sa Olja, a ne OLga.
Olja je uostalom, skracenica od Olivera. A i nemam obicaj da se na taj nacin familijarizujem. Ne znam sta mi bi?!


Mislim sto sam Vam se

Ups, ode 2X. Sorry!


Sta sve moze da se nadje

po nepretencioznim coskovima, razni biseri. Ali sto je tekst bolji i doreceniji, to manje materijala za komentare daje. Molim te Olja, malo da brljas, da mozemo da te kritikujemo, pomalo.


Dejane Shaco Stankovicu

mislis, pljuvka kao osnovna forma konverzacije u nasih naroda?
Samo probaj pa cu razmazati po sajtu tvoje fotke (kako skaces na zurci) i tvoje zene (kako preuzima konga bubnjeve).
Sala.
A ja mislila, sad ce svi osvojim zurkama, slavljima, uspomenama, radostima.....malim i velikim.

Olga


Bojim se

da je u ovom slucaju gosn Dejan neprikosnoveni maher za brljanje (u pozitivnom smislu, dakako) – vidi
'Метастазирана Козара и мутирана Равна Гора (право)славе Божић'
Ono kao kad pristavite pasulj sa rebarcima i svime sto treba u kazancetu, poduhvatite debelom varjacom da sve frca, pa ostavite isti da se tiho krcka, a svako ko naidje istrese onako posteno po lopatu svojeg zacina…
poneko bogami i noGicu…
sa djonom. Ne mirise lose, samo malo teze za probavu!
Kad smo najzad zedni culnog (posle gorenavedenog pasulja), Olga nas zavede mirisima iz djetinjstva, vatrometima, kuckanjem casa i sampancem na obrazima... Nirvana…cekajte nije jos sve gotovo, a 13. januar?! Trebate mozda recept za jutarnju melem corbicu?
Tu sam na svom terenu, ako ste iscrpili ideje.
Zivjeli !


Citala, videla

odlicno!
Ostro i elokventno.
I sama bih se bacila u njegovu corbicu ali vreme nije dozvolilo.
Moram da gustiram sve komentare natenane.
Sto se vase corbice tice: yes, please! Jutarnja melem corbica!
Pa o tome sanjam danima. Molim recept.
Unapred zahvalna.

Olga


Dakle, tu smo!

A vi se jos cudite zasto ostali blogeri ne zivnu. Pa nisu okrenuli po corbici kad je bilo vrijeme!
Ovo je jedan brzi iz rukava, za ono – kad vam se jos muti pred ocima, blago bubnja u glavi (konga bubnjevi od prosle noci!), sunce kroz zavjese kao da vam neko gura prst u beonjacu, a voda nije dovoljno dobra ni da jezik okvasi.
Autorsko pravo pripada majci mog dragog druga iz djetinjastva (opet neizbjeno djetinjstvo!), ali naravno iz vremena kad vec nismo imali nimalo djecije navike, ni granice u bahanalijama.
Vidjela zena izraz na nasim licima nakon sto smo se probudili u njihovoj kuci jednog, bas mislim bijese januarskog jutra (ili podneva, ko ce ga znati). Napolju snijeg i bljestavilo - grize za oci, a mi pijemo najgorcu mogucu kafu i razmatramo kako da odgodimo sve sto smo za taj dan planirali i sklonimo se u kakvo tamnije cose. Nadje se tu i baba, pa posto njih dvije zakljucise da od nas taj dan nikakve vajde nece biti, uozbiljise se i zasukase rukave. To sto je ispalo iz starinske izlizane kuhinjice 3x3 sa mesinganim sarkama za nekih pola sata izgleda ovako:
(Mislim, sustina je da mora biti brzo i jednostavno, ne zaboravite – ne vidi se na oci!)

Jutarnja melem corba teta Marije

Na malo ulja proprzite sitno isjecen crveni luk sa nastruganom sargarepom da bude staklasto sa dodatkom soli, bibera i slatke mljevene paprike po ukusu. Na to se bace sitni komadici svinjskih noGica prethodno vjerovatno skuvanih za nesto drugo, nevidjeno efektna kombinacija (posluzice i ostali dijelovi novogodisnjo/bozicne zrtvene zivotinje, a u posnoj varijanti skampi…jos posnijoj tofu - provjereno radi), jos malo proprzi pa se nalije vodom. Kad prokuva doda se casica cistog jabukovog sirceta ( ili nekog drugog, samo je pozeljno da bude bijelo zbog opsteg utiska – mislim bez asocijacija na napitke od prosle noci!). Skine se sa vatre i posluzi u dubljim cinijicama (bitno je da se mogu nageti u zgodnom trenutku) i posluzi prepecen hljeb.

Efekti ovog eliksira su vidljivi na licima vec nakon prvih zamaha kasikom.

Toliko za sada. Postoji jos mnogo delikatnijih varijanti ali za njih treba…hmmmm…u najmanju ruku bistrija glava I dosta vremena.


Njam!

Zvuci stvarno okrepljujuce. Za dizanje iz mrtvih.

Evo jednog za uzvrat:

Malo crnog luka (i malo rendisane sargarepe, ali ovo nje obavezno) proprzenog da bude staklast, kocka od povrca i onda voda. Zatim se doda sasvim presan watercress, dosta, lako je dodati vodu posle (eh, sad ja ne mogu da se setim kako se watercress zove a nemam recnik pri ruci). To se stavi u blender tako da moze posle da se pije i iz solje. Jede se hladno, malo kiselog mleka mu dobro stoji.
Sluzi za detox + rehidraciju i jako je njam.

Olga


ave teta marija

blazena ti medju zenama


Tajnovito nejasnim izvorima u pohode . . .ajmo

Slušao sam, ima tome, razmišljanje gospodje Žegarac
Dušice ,glumice
- mislim da ljudi koji požele da žive u prošlom vremenu sebe zaustavljaju u svemu
što prokomentarisah
- moguće ,ali kako odoleti pogledu u proteklo kad maami obavijeno tajanstvenošću tjst nedorečenošću pa mu se može prići sa koje god hoćeš strane, one naučne ili još češće one umišljene pa koliko nas toliko pristupa i . . etovamje istorija a sva . . .od sećanja satkana . ..

moj +Otac, numizmatiyar amater ,imao je običaj da u našoj biblioteci okupi pajtaše iz istog hobija pa da satima o nekom sićuravom posve izlizanom komadu novčića raspredaju pripovetke potežući za katalozima te knjigama istorije kojih kod nas beše množina.Od kako znam za sebe mene su mamile te pripovetke obzirom da se uz njih načinjale teme ne samo o pojedinom novčiću nego i vremenu kada je nastajao pa sam ja iako nerazumevajući baš sve, ponešto pamtio pa potom
prepričavao mojim drugarima ,naravno malko dodavajući da bude ubedljivije ,te zarad toga bio veoma bitan udruštvu,dok nas nisu devojčice namamile na zanimljivije aktivnosti . . no onjima nebih sada.
prisećam se i danas recimo pripovetke kojoj je povod bila post-
epoha cara Konstantina (našeg Nišlije) yiji je zlatan novčić posedovao Otac u svojoj zbirki.naime 1 popBora ,komšija,je imao običaj da navrati kodnas na kaficu i krancle te da malko razradi prstohvat ,kako je govorio, na našem harmonijumu, svirajući partije nezaobilaznog Baha mojoj Baki koja je malkice bila unjeg' zatreskata ( ovo ne šir'te,molim ), a onda mic po mic tema bi se navozala na religiju, a gdin Popa je tu bio baš na svojem terenu.
Tako jednog dana saznah da je potpuno uobliyenje Trinitarne teologije dao Vaseljenski sabor u Carigradu 381 god kada je Sveti duh postao potpuno ravnopravan član Svetoga trojstva (znate ono, kod molitve u pravoslavaca: u ime Oca i Sina i . . .).

miris li je ovo detinjstva . . . štali ?_


Da, lep miris

i ko na njega zaboravi, ostario pre vremena.
Lapa ti je pricica.
Daj jos.
Ako moze, o tome, kako si ti, malac, provalio bakicu i njene romantic inklinacije.
Ako nije suvise.
A mi, ne sirimo dalje.

Olga


Olga,

ono sto sam primetila u Londonu, a sto me je bas iznenadilo, obzirom da dolazim iz potrosacke meke USofA, je koliko se Englezi i turisti raspomame za rasprodajama koje sve pocinju +/- Boxing Day.
U NY nekako guzve stalno i razliveno po celom gradu (mozda je jedino Soho usko grlo zbog uzanih ulica), a London sve koncentrisano na Oxford/Regent, i ludo - ne zna se!
To je bas bilo naporno za nekoga ko kad putuje ne obavlja nikakav shopping (ako bas moram neki poklon, to je sve), nego bi samo da uziva u mirnim setnjama, arhitekturi, parkovima, muzejima,...
Inace, u Americi uvek izgleda kao da se neko novo slavlje zahuktava - sledeci je Valentine's Day, na sta mnogi izlozi vec upozoravaju. Da se ljudi bolje spreme i pazare na vreme.


Eh, Stevie

to je dobar stari konzumerizam.
Kazu, ovde se uselio sa Maggie Thatcher.

Olga


A neki jos kazu i

Amerikanizacija.
A ja to videla i u Srbiji.


Amerikanizacija

svakako.
Pa ima je svuda.
Ovde je hipertrofirana, pribogu braca su.
Cudno, kako sve to izgleda prirodno nama, savremenicima, a u stvari je veliko, zastrasujuce, pretece.
A propos onih vatrometa (Guy Fawkes) koji su sankcionisani zbog terorizma, pa i to nam s' iste strane vetar duva, zar ne?

Olga


Amerikanizacija ili globalizacija?

…Pitanje je sad.
A usput ne zaboravimo da vecina robe sto se nakupuje ovih dana dolazi iz Kine (siguran sam i vase raketle za vatromet!) tako ovo ukidanje vatrometa mozete uzeti i kao trgovinske sankcije citavom jednom kineskom selu, ako vam to lakse pada.
Dakle, svi smo dio lanca.
Tezimo ka tome da potrosimo oko $8oo (prosjecni amerikanac) za Bozicne poklone, pa… boze moj, koliko ko dobaci.

Amerika i Engleska
Bice...
Uraaaaaa


Stroga kontrola vatrometa

i zabrana lip gloss-a po avionima.
E pa stvaaarno....
Lip gloss!
Amerika i Engleska ratujuci izborise se protiv pudera, karmina i vatrometa.

Olga


A ja sam se nadala

da cete sad svi da mi kazete gde ste bili, sta ste radili, gde ste zeleli da budete, sta ste zeleli da radite cega li se secate, cemu li se nadate.

Olga

PS tako bih se ja ogrebala jos i za vase zurke


Moze lip gloss

ali samo da je do 100 ml, i u zip lock kesici:)

A Pulp i "Lip gloss", kak' je to dobro!


U septembru je bilo

000000 ml.
A onda sam na Napuljskom aerodromu (inbound) gledala pravu juznjacku raspravu, sa sve gestikulacijom "iza crte".
Pozoriste.
A da ne pricamo o Eurostar gde je chika nekada neobavezno gledao pasose u vozu, k'o kontrolor kartu, i brze se stizalo nego u Skotsku. Sada je ceo "bullshit procedure" sa skanerima, sazuvanjima etc.
Na kratko smo se povezali a sada smo opet ostrvo (life line to America, doduse).

Olga


E kod Italijana sve moze!

Letos sam se iz Bg vracala preko Milana, to je bas bila ta 0000 faza. Imala sam dva dezodoransa u rucnoj torbi, plus sminkicu, vodu, Purell, pa i nesto hrane sto je mama zapakovala (da ne umrem od gladi u surovom svetu). Prolazim kroz skener, zena vidi nesto sumnjivo, otvori torbu i pocne da se izvinjava sto mora da mi uzme dezodorans, izvadi samo jedan, i onda - cao, djaci!
Ako oni treba da nas stite od terorizma, tesko si ga nama.
Inace, te nezgodne procedure u proseku cine da svaki avion kasni bar sat-dva pri poletanju - sumanuto. A do Bg uvek ide sve puta dva (nisam probala bracu Kazastance, jel' tako bese?, sto lete direktno).


Stevie

krajem septembra u Napulju nije moglo. Cak ni ono sto je moglo u Londonu, a to su stvari kuplene "airbound".
Na gejtu je bila vending masina sa bocicama vode na kojoj je pisalo da ta voda ne sme da udje u avion. A onda se nasla "napolitanka" sa dve flase vina i svadjala se gestikulirala, objasnjavala do beskraja dok smo mi putnici cekali da se neko smori i da nas puste u avion, let je vec kasnio.
I naravno, svi su se smorili te je doticna dama unela svoje vino a mi svi ostali poslusno ostavili svoju vodu.

Olga


Verujem ti, Olga,

a ovo je samo jos jedan apsurd glede predrasuda na temu bogatog i naprednog severa vs. primitivnog juga - u Milanu haos (sa sve smrdljivim WC-ima), u Napulju sve po propisu.


Stevie

ma gde sve po propisu. To je samo na aerodromu bilo tako. Inace tamo vlada haos i javasluk NEVIDJEN.
Secam se jos pre X godina, neka ekipa iz Sorenta mi je pricala da treba tamo samo brodom (oni u Napulj idu u shoping, na poluostrvu je sve malo) da ti ne bi maznuli kola, i jos se treba obuci kao prosjak.
Doduse, jedna druga drugarica, italijanka mi je rekla "ako ti volis Napulj i Napulj ce te voleti nazad". I ja ovaj put probala, bas da vidim, onako, avanture radi, usla sam u javni autobus, krcat iz najgoreg kraja (a to je, avaj "istorijski centar", pa preko celog grada, dobro obucena i sve ostalo sto se ne preporucuje. Ovi okolo nisu mogli da veruju. I sta je bilo? Nista.
Ali ipak, mesto je magicno pa se isplati stisnuti zube, a nerviraju, i to mnogo.

Olga


Meni se jako dopadaju i

Meni se jako dopadaju i vaši putopisi i na primer, kako ste dočarali ove praznike u Londonu. Stimulišu me da maštam o nekim lepim mestima a da ne moram da kupujem Travel magazine. Sad, ja mogu da kažem da mi je doček ove Nove godine bio super (a repriza još bolja) iako sam je dočekala u jednoj velikoj-sobi, zajedno sa još 15 dragih ali i manje poznatih mi osoba na Zlatiboru, uz zvuke najnovijih hitova narodne muzike sa radio Zlatibora. Provod se nastavio do kasno u noć u jednom od lokalnih kafića u kojima se ne sluša narodna muzika-ukupno 2. I pored svega meni je bilo super na Zlatiboru, na dočeku, super provod, ali čim sam došla kući 5-og rekla sam sebi sledeće godine u ovo vreme ima da ideš u Sidney ili Dubai (to sebi govorim svake godine od 2005. btw). E sad videćemo, da li će se moja maštanja jednom i pretvoriti u realnost ali ove vaše priče u svakom slučaju ne mogu da odmognu, poz!
P.S. Preporuka svima koji nisu još probali- vožnja skuterima po snegu- neverovatno iskustvo!


Hej!

Nova Godina na snegu!
Pa to je naj, naj, naj sto moze da se zamisli.
To mi straaasno nedostaje.
Ovde se retko dogodi i samo onako malkice ali mislim nikada za N.G.
Wow.
Blago tebi Jeco!

Olga