Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Dark Corollaries ili Logikom do Smrti

Ovo su, uglavnom, univerzalne barijere koje je realnost stavila pred nas. Barijere koje su nevidljive za logiku. Izomorfizam u najcistijoj formi; od kosmologije, kvantne mehanike, preko fizike materijala, hemije, pa do ljudi i njihove nesvesti, svesti i organizacije. Ja ću navesti tri, a zajedno možemo da ih navedemo još mnogo.

Mark Twainova „The Deceitful Turkey“ – je polimorfna barijera koja se, i pored besprekorne logike, pojavljuje kao perpetual rešenje na dohvatu ruke. Baš kad smo krenuli da poslednjim korakom stanemo na cilj, taj cilj se malo pomeri. Ali samo malo.

Irelevantnost – je elasticna barijera gde vredan i pametan rad, krvavo stečen i human konsenzus, udaren u realnost se jednostavno odbije i ponekad se vrati kao bumerang, a ponekad se odbije u bilo koju drugu stranu.

Kolektivna Nestabilnost – je previše plastična barijera, gde se ozbiljan problem rešava, ali samo tako što rešenje istog trenutka rađa potpuno novi, ozbiljan problem. 

Dark Corollaries su crne rupe za vremena i crne rupe za strasti.


jako

mi je zanimljiv ovaj pojam deceitful turkey, gde je kod mark twaine a


Evo cela prica

When I was a boy my uncle and his big boys hunted with the rifle, the youngest boy Fred and I with a shotgun--a small single-barrelled shotgun which was properly suited to our size and strength; it was not much heavier than a broom. We carried it turn about, half an hour at a time. I was not able to hit anything with it, but I liked to try. Fred and I hunted feathered small game, the others hunted deer, squirrels, wild turkeys, and such things. My uncle and the big boys were good shots. They killed hawks and wild geese and such like on the wing; and they didn't wound or kill squirrels, they stunned them. When the dogs treed a squirrel, the squirrel would scamper aloft and run out on a limb and flatten himself along it, hoping to make himself invisible in that way-- and not quite succeeding. You could see his wee little ears sticking up. You couldn't see his nose, but you knew where it was. Then the hunter, despising a "rest" for his rifle, stood up and took offhand aim at the limb and sent a bullet into it immediately under the squirrel's nose, and down tumbled the animal, unwounded, but unconscious; the dogs gave him a shake and he was dead. Sometimes when the distance was great and the wind not accurately allowed for, the bullet would hit the squirrel's head; the dogs could do as they pleased with that one--the hunter's pride was hurt, and he wouldn't allow it to go into the gamebag.

In the first faint gray of the dawn the stately wild turkeys would be stalking around in great flocks, and ready to be sociable and answer invitations to come and converse with other excursionists of their kind. The hunter concealed himself and imitated the turkey-call by sucking the air through the leg-bone of a turkey which had previously answered a call like that and lived only just long enough to regret it. There is nothing that furnishes a perfect turkey-call except that bone. Another of Nature's treacheries, you see. She is full of them; half the time she doesn't know which she likes best--to betray her chid or protect it. In the case of the turkey she is badly mixed: she gives it a bone to be used in getting it into trouble, and she also furnishes it with a trick for getting itself out of the trouble again. When a mamma-turkey answers an invitation and finds she has made a mistake in accepting it, she does as the mamma-partridge does--remembers a previous engagement--and goes limping and scrambling away, pretending to be very lame; and at the same time she is saying to her not-visible children, "Lie low, keep still, don't expose yourselves; I shall be back as soon as I have beguiled this shabby swindler out of the country."

When a person is ignorant and confiding, this immoral device can have tiresome results. I followed an ostensibly lame turkey over a considerable part of the United States one morning, because I believed in her and could not think she would deceive a mere boy, and one who was trusting her and considering her honest. I had the single-barrelled shotgun, but my idea was to catch her alive. I often got within rushing distance of her, and then made my rush; but always, just as I made my final plunge and put my hand down where her back had been, it wasn't there; it was only two or three inches from there and I brushed the tail- feathers as I landed on my stomach--a very close call, but still not quite close enough; that is, not close enough for success, but just close enough to convince me that I could do it next time. She always waited for me, a little piece away, and let on to be resting and greatly fatigued; which was a lie, but I believed it, for I still thought her honest long after I ought to have begun to doubt her, suspecting that this was no way for a high-minded bird to be acting. I followed, and followed, and followed, making my periodical rushes, and getting up and brushing the dust off, and resuming the voyage with patient confidence; indeed, with a confidence which grew, for I could see by the change of climate and vegetation that we were getting up into the high latitudes, and as she always looked a little tireder and a little more discouraged after each rush, I judged that I was safe to win, in the end, the competition being purely a matter of staying power and the advantage lying with me from the start because she was lame.

Along in the afternoon I began to feel fatigued myself. Neither of us had had any rest since we first started on the excursion, which was upwards of ten hours before, though latterly we had paused awhile after rushes, I letting on to be thinking about something else; but neither of us sincere, and both of us waiting for the other to call game but in no real hurry about it, for indeed those little evanescent snatches of rest were very grateful to the feelings of us both; it would naturally be so, skirmishing along like that ever since dawn and not a bite in the meantime; at least for me, though sometimes as she lay on her side fanning herself with a wing and praying for strength to get out of this difficulty a grasshopper happened along whose time had come, and that was well for her, and fortunate, but I had nothing--nothing the whole day.

More than once, after I was very tired, I gave up taking her alive, and was going to shoot her, but I never did it, although it was my right, for I did not believe I could hit her; and besides, she always stopped and posed, when I raised the gun, and this made me suspicious that she knew about me and my marksmanship, and so I did not care to expose myself to remarks.

I did not get her, at all. When she got tired of the game at last, she rose from almost under my hand and flew aloft with the rush and whir of a shell and lit on the highest limb of a great tree and sat down and crossed her legs and smiled down at me, and seemed gratified to see me so astonished.

I was ashamed, and also lost; and it was while wandering the woods hunting for myself that I found a deserted log cabin and had one of the best meals there that in my life-days I have eaten. The weed-grown garden was full of ripe tomatoes, and I ate them ravenously, though I had never liked them before. Not more than two or three times since have I tasted anything that was so delicious as those tomatoes. I surfeited myself with them, and did not taste another one until I was in middle life. I can eat them now, but I do not like the look of them. I suppose we have all experienced a surfeit at one time or another. Once, in stress of circumstances, I ate part of a barrel of sardines, there being nothing else at hand, but since then I have always been able to get along without sardines.

-THE END-
Hunting The Deceitful Turkey, a short story by Mark Twain (Samuel Clemens)


Hvala

Hvala NŠarski

Pretpostavljam da smo svi mi ovo, i mnogo više, osetili na sopstvenoj koži i provukli se bez previše posledica.

Zaboravio sam samo da ohrabrim ljude da kažu kako su se oni provukli.

Ja većinu problema rešim, ili spoznam istinu o nerešivosti ili besmislu rešavanja dok mi još uvek zuji u glavi.

Ali ako ga ne rešim kad mi prestane zujanje tu ja volim da vidim vibrant, dark force at work.

Naravno, kad svo svoje besciljno vreme stavim na gomilu nakupi se tu dosta godina.


Hvala svima

ja sve vreme provodim u besciljnosti, ne daj boze da mi se ukaze jasan cilj, sve dam od sebe da ga izbegnem sabotiram zaobidjem
vrlo prustovski ako cemo otmenu stranu svega toga ali krajnje problematic kad su funkcionalnost i ucinkost u pitanju
recimo ja najvise volim da sanjam o knjigama/filmovima, da ih pisem/pravim a ne podnosim editing , a samo objavljivanje je traumaticno


Zasto?

[quoterecimo ja najvise volim da sanjam o knjigama/filmovima, da ih pisem/pravim a ne podnosim editing , a samo objavljivanje je traumaticno

Zanima me zasto vam je objavljivanje traumaticno? Ako nije problem da mi odgovorite ili ako jeste onda mi recite.


ne znam ni sama

do kraja, evo odgovora
ne volim konacni oblik,
samo vidim propuste
vec sam zaokupljena novim idejama
plasim se javnosti
vise volim da gledam nego da govorim


/

.


Single-minded on the road :)

Nije to loše što pričas :) Jedan od Dark Corollary kandidata je i jednosmerni, beskompormisni fokus na tržište, konkurentnost i konformitet. Bar kada su umetnost i naučno istraživanje u pitanju. A šta je suprotnost?

Anarhija !!!

Zašto kandidat? Zato što je nagon za kreativnom slobodom izuzetno jak u svima nama. A koliko nas ima hrabrosti da pusti decu na taj kreativan put kada se "kandidat" prepreči? Jedna praktična NULA.


A dani?

Quote:
Naravno, kad svo svoje besciljno vreme stavim na gomilu nakupi se tu dosta godina.

To iznosi izvestan broj dana, a ako bi danima dali drukciji kredibilitet, da ne kazem vrednost, i posmatrali ih kao nosioce memorije, u zapreminskom smislu, bi li taj period godina, to besciljno vreme, moglo da se pretvori u zanimljiv resurs energetskog potnecijala, umesto da ga se secamo kao odredjen proces koji je izgubio svoju ciljanu vrednost?
Jedna ljudska godina od 365 dana je Jedan Zemaljski dan.
Jedan zemaljski dan pocinje 6.05, a zavrsava 15.11. kad pocinje Noc zemaljskog dana i traje do 6.05. ( Izlazak sunca ).
Ako bi preuzeli tu opciju da svoje dane u ljudskom smislu shvatamo kao godine, koji bi to memorijsko energetski iznos bio na kraju?


Besciljno

Besciljno nije lako kvalifikovati, ja se slažem.

I ma kako ga kvalifikovali to besciljno ima neku svoju ugrađenu vrednost.

Ako bih ja hteo da "normalizujem" svoj život, (u matematičkom smislu da ga "stavim" u neke okvire) tako da može iole da se poredi sa nekim drugim životom, ja sam posebno zadovoljan i meni je ta moja gomila vesela.

Ali znam i to da ima istinski nezadovoljnih ljudi koji su po nekim zajedničkim merilima išli u nekim svojim oblastima delovanja u pogrešnu stranu. I nesrećni su, ili manje srećni, zbog toga.


Redom

I - primer sam imao prilike nekoliko puta uociti u ranoj mladosti, ali sam ne znajuci da postoji definicija za isto smatrao da je to moje umisljanje da se NESTO zbiva;)
II - primer mi je poznat iz studentskih dana:) Kasnije sam silno pokusavao da ga izbegnem, ali mi je zato davao pristup nedostiznim informacijama.

III - primer je vec svakodnevan u mom zivotu, ali zanimljiv za izucavanje.

Medjutim, kako definisati slucajeve tzv. "slucajnosti", kada kretanjem kroz odredjen proces, bez provere i bez iskustva i bez ove Tvenove forme nazremo resenje koje nicim nije uzrokovano iz dotadasnjeg postupka vec je "izislo" na videlo jednim trenutnim konstatovanjem metode? Ja to zovem slucajnost iako znam da ona ne postoji.


pa postoji

slucajnost samo sto se retroaktivno ona pretvori u istoriju


Razumem tu vrstu

vidjenja, ali aludiram na ono sto nazivamo"slucajnoscu" u procesu kad ne znamo kako da utvrdimo elemente koji sudeluju u svim tim nasim "kretanjima".


Situaciju inverznu

Tvenovoj "Prevarnoj Curki" je ono sto Crnjanski zove "Slucaj Komendijant".


Sarski

Ipak je nama mačkama najlepše kod Milana na drvetu. Bez obzira jesmo li se nekom zamerili ili ne. Je l'da?


Jeste, Dracena.

Ima samo jedan mali problem: macke kad se popnu na drvu ne umeju da sidju:)))


E, to nisam znala.

Ali ko te pita! Zasad je sve u redu, što reče onaj iz vica dok je padao sa desetog sprata. Kad nas i Milan pojuri vežbaćemo silaženje.


Kako nisi znala?!

Pa sto dovlace onolike vatrogasce sa merdevinama kada se neka macka u Kanzasu popne na drvo? I to posle prikazuju na vestima kao udarni dogadjaj.


Ma, to je samo reklama

Ma, to je samo reklama za vatrogasce. Ili su možda kanzaške mačke razmažene zbog dobrih zakona o zaštiti životinja. Ali mi smo srpske mačke koje svako malo, pa trk uz drvo. Umećemo mi i da sidjemo.


Jedina macka koja ume da sidje sa drveta je

leopard. Ostale, velike, se ni ne penju:))


A kućne?

Ja sam vidjala i kućne kako silaze.
Uostalom, ne očajavaj, Sarski, pozvaćemo vatrogasce (živela mobilna telefonija!).


Ma, nema veze,

meni je i na ovom drvetu cool. Kao i ovome:
http://www.youtube.com/watch?v=VmsXOUUFe08


The darkest corollary :)

The darkest corollary :)


Ja sam opet napravio korak u

Ja sam opet napravio korak u pravcu prosipanja fazona.
Bez obzira što uredno lupam smiley na kraju kometara ti uvedi neki tajni simbol/gest kad statistical branching pređe neku granicu.

Kad spomenuh, taj statistical branching je misteriozno odsutan kod DNA transkripcije i replikacije s obzirom da je hemija u pitanju.


majka

mi je ostavila bundu od leoparda
ponekad pricam s njom


Prilicno viseznacan komentar

Pricas sa majkom ili sa bundom? Ili ponekad pricas dok nosis bundu?


Nemojte da

Dirate tzitza-matze, imate pantericu:

,a bogami i jaguaritzu, oni se klembesaju po granama:

:-))


...

Ja ne jurim, ja samo bežim i to uglavnom od žene kad ispraznim frižider ili se zadržim u pubu pa kasno dođem kući :)


ej milane

idi sa zenom u pub,
ja imam stalno prazan fridge
i bas me briga


Zamisli, jako retko idemo

Zamisli, jako retko idemo zajedno u pubove. U restorane i caffee ok, al pubove retko.

Obično su moji pubovi uveče posle sastanaka na poslu i ne tako česti.

Pubovi u Londonu nisu nešto naročito i sa ženom idem u pubove uglavnom kad odemo u "country".

Frižider je ozbiljniji problem. Evo baš danas moram da fintiram i eskiviram pošto sam pojeo neki specijalni sir što ide na neko švajcarsko jelo sa krompirima.


na RTS u

in serbia right now
zenu veselu taba muz
a ona citira cecu
my man mi trazi da to prevedem
prevodim, nije veselo


Tužno, al moraš da

Tužno, al moraš da prevodiš.

Mi smo inherentno nestabilni i u sredini prenapregnutoj problemima mogućnost kanalisanja te nestabilnosti je dovedena do pucanja.

Obrazovanje i standard su, pretpostavljam, jedini način. Pa piši i dalje, bar na obrazovanju možeš da poradiš.


Raclette

sir sto se rastegne preko kuhanih krumpira.


raclette

Mislim da je to francusko jelo, a fondue svajcarsko.


Raclette

je sir koji se stavi na poseban nosac i priblizi mu se grejalica, te ga topi, i on pada na tanjir (sa krompirima nisam jeo). Fondue je topljeni sir koji stoji na slaboj vatri sve vreme, i u njega se umace hleb, ali moze i svasta jos - tih fondue tip jela ima na stotine.
Rekao bih da je Milan pojeo nesto trece:)))


Mozda neki rokfor, pa ga

Mozda neki rokfor, pa ga zalio dobrim kjantijem?Mnogo mi je sumnjivo:)
Uzrokovao je kolektivnu nestabilnost-da resi problem nepopunjenosti svoga blagoutrobija, napravio je rupu u frizideru:)


Ja sam vala jela u

Ja sam vala jela u francuskoj raclette preko malih kuvanih krompira. za fondue se slazem, gomila vrsta.
ma nije ni bitno sta je pojeo, vazno da je ispraznio frizider:)


Onda smo bili na razlicitim

mestima:)) Ovo je bila jedna Fromagerie, izvanredna, kod Opere. Pored mene je sedela neka sekretarica iz Oklahome, i stalno uzdisala: "Oh, hamburger, give me a hamburger for all this!". (Prvi put u Parizu, ona, k'o Richard III!).


ja sam ga jela u val

ja sam ga jela u val thorensu pre jedno 12,13 godina, u restoranu je moglo samo to da se jede...


Fondue

moze jos biti i cokoladni i mesni. Originalno je fondue od sira, ali nije dobro za osjetljive stomake zbog mnogo masnoce, i jos vruce. Nasuprot njemu, mesni ide jako dobro uz raznorazne hladne umake i povrce.
A cokoladni... mmmm. Lako za "uradi sam/a".


Neverovatno, potpuno si u

Neverovatno, potpuno si u pravu :) I pored silnih dezinformacija.

Žena mi je sve objasnila, pojeo sam Rebloshon, jelo nije švajcarsko nego francuski (Savoy) Tartifle.

Eto ti zanimancija kad se penzionišes - Šerlok N Šarski:)


Milane, ovde su drugi Serloci,

ja bih mogao da se izdajem za Watson-a, eventualno. A ti za profesora Moriarty-a:)) Trazi se Irene Adler...


Trazi se

i inspektor Lestrade:)


Slabo sam se pokazao na

Slabo sam se pokazao na prvom pokušaju. Više sreće sledeći put :)


Sir i jelo

DAS Raclette je svicarski narodni specijalitet, a DER Raclette ime sira koji se uobicajeno za to koristi. Prodaje se u veliiikim kolutovima i najbolji se kupuje u Svicarskoj. Losiji se izvozi.

Mi ga kod kuce jedemo ovako


Aha!

Uhvacen si!:)..(nadam se da ne zameras na per tu komunikaciji-ako zameras, izvinjavam se).Dakle, ti kao u onoj seriji "men behaving badly"-one pint of a good beer, and singing "we are sailing, we are sailing..":))


sailing right now

everything men do we can do even better
kako se zvase onaj polanski film sa meni ovom cuvenom recenicom


....

Kakvo zameranje. Što jednostavnije to bolje.

Ja sam mala maca za onu dvojicu :)


Hvala:)

A vidis kakav si dark corollary uzrokovao-smazavsi sir, ti si uzrokovao mnogo veci problem-kako da zeni objasnis da mora da servira jelo bez sira (ako sam dobro razumeo:))


quantum like phenomena

Sure, and this is the critical thing -- that if indeed we're right that these quantum-like phenomena, or the rules of quantum mechanics, apply all the way through to our psychological processes, to what's going on in the nervous system -- then we have an explanation perhaps, certainly we have a parallel, to the kind of experiences that people have called spiritual experiences. Because the descriptions you get with spiritual experiences seem to parallel the descriptions of quantum physics. That's why Fritjof Capra wrote The Tao of Physics, why we have The Dancing Wu Li Masters, and all of this sort of thing that's come along. And in fact Bohr and Heisenberg already knew; Schroedinger talked about the Upanishads, and Bohr used the yin and yang as his symbol. Because the conceptions that grew out of watching the quantum level -- and therefore now the neurological and psychophysical level, now that it's a psychological level as well -- seem to have a great deal in common with our spiritual experience. Now what do I mean by spiritual experience? You talked about mental activity, calling it the mind. That aspect of mental activity, which is very human -- it may be true of other species as well, but we don't know -- but in human endeavor many of us at least seem to need to get in contact with larger issues, whether they're cosmology, or some kind of biological larger issue, or a social one, or it's formalized in some kind of religious activity. But we want to belong. And that is what I define as the spiritual aspects of man's nature.


hi, hi

"Dakle, ti kao u onoj seriji "men behaving badly"-one pint of a good beer, and singing "we are sailing, we are sailing..":))"

i, naravno, tu pint drzis specijalnom rukavicom za drzanje krigli, bas kao u legendarnoj seriji (to mi je bio jedan od jacih momenata)
;)


Haaaaaaaa!

legendarno :))))))))))))))))))))))


I gde pobegneš?

Pa, naravno, na svoje drvo! E sad, Sarski je skeptičan oko silaženja (i mene je prilično pokolebao), pa će ovde biti gužva po svoj prilici na duže vreme. Ali za tebe ipak mora da se nadje mesta. Pogotovu posle ovakvog posta. A za sutra ćemo već videti, zavisi šta ćeš i kako napisati! Zato se ti za svaki slučaj smesti još večeras!


sinhronicitet

Quote:
Medjutim, kako definisati slucajeve tzv. "slucajnosti", kada kretanjem kroz odredjen proces, bez provere i bez iskustva i bez ove Tvenove forme nazremo resenje koje nicim nije uzrokovano iz dotadasnjeg postupka vec je "izislo" na videlo jednim trenutnim konstatovanjem metode? Ja to zovem slucajnost iako znam da ona ne postoji.

Ne znam da li ste citali Junga i njegovo tumacenje sinhroniciteta - ako niste, procitajte, uverena sam da ce Vam tzv "slucajnosti" biti jasnije


Mentalni otisci

Mi kako učestvujemo u raznim procesima tako i iz njih učimo.

Učimo neke factual sitnice, niže koncepte, više koncepte. Sve to na neki način parametrizujeo - one way "funkcijama" gde posle to umemo da prepoznamo, ali u međuvremenu ne umemo da reprodukujemo, two way funkcijama gde iz našeg znanja umemo u bilo kom trenutku da iscedimo add-hoc kreativnost.

I svako od nas to "slaže" u neku našu jedinstvenu mentalnu "rešetku". U toj rešetci se onda neki konceptualni regioni nađu više "zategnuti", neki manje. Neku su stabilniji neki su manje stabilni, nepotpuni, nerafinirani, sa velikim potencijalom ali relativno malom "face value".

I onda je dovoljan jedan novi trenutak, katalizator koji popuni prazninu i mi "odjednom" nešto novo saznamo iz ostalima oko nas potpuno banalnog okruženja.


=>

Meni ova teorija jako ukazuje na kontroverzu oko pedagogije i ucenja.
Koliko god obasipali jedinku informacijama i servirali joj gotova znanja, jedini nacin da u tome budemo do kraja (znaci, do razumevanja) uspesni je da ih ucinimo relevantnim u odnosu na vec postojece znanje i razumevanje koncepata. Motivisanje na premoscavanje (ili slaganje u resetku) je inicirano aktiviranjem tih "cvorova znanja".
Pedagogija koja tezi mislecim, analiticnim, kriticnim jedinkama kaze da je uglavnom daleko efikasnije odgovoriti na pitanje pitanjem, nego posluziti gotov odgovor. Konstruisati okvir za dostizanje nekog saznanja, koji podrazumeva trial and error, i dopusta razlicite puteve do cilja kroz guided discoveries and inquiry - nasuprot onom "cuti i bubaj" (ovakvim znanjima je obicno potrebno mnogo duze da se "sloze" i pocnu da poprimaju smisao, if ever).


Mozda je korisno navesti primere

za ove tri "crne rupe" logike.

Za Decitful Turkey, Tven je dovoljan. To je ona situacija nocne more, kada sanjamo da trcimo za autobusom koji nam je stalno na dohvat ruke, ali nikako ne uspevamo da se u njega ukrcamo.

Za druge dve navescu primere iz fizike, posto su mi bliski.
Irelevantnost se lepo moze objasniti onim vicem kada dva coveka nose klavir na poslednji sprat nekog solitera. Muce se i upinju, i u jednom trnutku jedan kaze: "Imam dve vesti, dobru i losu. Dobra vest je da nam je ostalo jos samo dva sprata do vrha. Losa je da smo pogresili ulaz".

Irelevantnost. Godine 1914 eksperimentalno je otkriven fenomen superprovodljivosti, tj., situacije da struja tece kroz provodnik bez elektricnog otpora. Ovo se desava na veoma niskim temperaturama jer, po tada vazecoj teoriji, otpor nastaje tako sto se nosioci struje (elektroni) sudaraju sa atomima koji osciluju i tako se stvara otpor. Ocekivalo se da na temperaturi T=0 otpornost padne na nulu (atomi ne osciluju, nema sudara), ali je eksperimentalno utvrdjeno da otpornost postaje nula i na temperaturama visim od nule. Naravno, mnogi naucnici su pokusavali da objasne ovaj fenomen, a medju njima i L. Landau, jedan od najvecih fizicara XX veka. On je razvio fenomenoloska objasnjenja, godinama radio na problemu, objasnio sve sto se objasniti moze, ali pravi mehanizam superprovodljivosti nikad nije otkrio.Kad je resenje najzad nadjeno, ispostavilo se da Landau nije imao nikakve sanse da resi problem, uprkos svojoj genijalnosti, jer je u njegovo vreme nedostajala citava jedna oblast u fizici (tzv. druga kvantizacija) koja je kljucna za objasnjenje fenomena. Sav taj uporan rad je bio irelevantan, jer je kucao na pogresna vrata (ulaz).

Kolektivna nestabilnost. Jedini nacin da se objasni poreklo Sunceve energije je da se pretpostavi da se u centru Sunca desavaju nuklearne reakcije (fuzija) koje proizvode energiju. Ako je to tacno, Sunce bi, dakle, moralo da emituje veliku kolicinu neutrina (tzv. solarnih, ili, suncevih neutrina). Neutrini su cestice nulte mase, ne reaguju nisacim, i putuju brzinom svetlosti. Posto znamo koliku kolicinu energije Sunce emituje, to znamo i koliko se neutrina emituje (ogroman broj, btw). Potraga za tim neutrinima (koje je izuzetno tesko detektovati) je pocela 60-ih godina, ali su rezultati bili nezadovoljavajuci - samo oko 1/3 ocekivanog broja neutrina je detektovano. Svi dalji pokusaji su ponavljali ovaj neobican rezultat. Ovo je bio ozbiljan problem jer: ili mi onda ne znamo kako radi Sunce (i ostale zvezde), ili nesto sa detekcijom nije u redu. Kasnije se uspostavilo da postoje tri vrste neutrina, a postojeci detektori su mogli da detektuju samo jednu od njih. Poboljsanjem detektora, koji je sada detektovao sve tri vrste, izmeren je zadovoljavajuci broj neutrina, Nobelova nagrada je nedavno dodeljena.
Ali, sada se otvorio ozbiljniji problem. Naime, ako Sunce emituje jednu vrstu neutrina, a oni na svom putu do Zemlje, menjaju svoj karakter iz jedne u drugu u trecu vrstu (tzv oscilacije), jasno je da se u prvim pokusajima, statisticki, dobije samo jedna trecina potrebnog broja. Medjutim, ako neutrini putuju brzinom svetlosti, vreme u njihovom sistemu stoji, pa oni jednostavno nemaju "vremena" da promene svoj karakter na putu do Zemlje. (Oscilacije se desavaju u vremenu, a vreme stoji). Onda, mozda, neutrini ne putuju brzinom svetlosti, vec manjom (tako da njihovo lokalno vreme ipak tece). Ali, onda, masa neutrina nije nula? Ili teorija relativnosti nije tacna (nulta masa -> brzina svetlosti)?
Resenje jednog problema (broja solarnih neutrina) je proizvelo nov, mnogo ozbiljniji problem (masa neutrina). Crna rupa logike.
Mozda je za sva tri ova slucaja, zapravo najbolje izabran A. Kami (na slici) kao islustracija.


Neutrina

Oscilacije su dokaz da neutrina imaju masu. Ne zna se kolika je, znaju se gornje granice, kao i razlika u masi izmedju dve vrste neutrina. Ne postoji ni potvrdjena teorija, a ni "najbolja" kako dubijaju masu.
BTW, tau-neutrino je poslednja otkrivena (potvrdjena) cestica.


Šarski, Milane

predivan blog. Antologijski.


pridruzujem

se Dr Wu u
i volela bih da ovu vrstu nauke uz knjizevne primere nastavite
recimo uvek me je zanimala razlika izmedju
takozvane matematicke i takozvane drustvene inteligencije ako uopste postoji


A Different Universe

Inspiracija je, još jednom, fizičar, nobelovac Rober B. Laughlin, "Feynman of his generation" i njegova knjiga A Different Universe: Reinventing Physics from the Bottom Down.

Zamalo da onomad preskočim da je kupim - vidim naglašeno popularno, veliki prored, nema formula uopšte, nekoliko dečjih slicica. Kažem, "ovo sve znam" i ono "Feynman" me yaintrigira pa kupim. Knjiga savršena, remek delo. Konstatno pravi paralele koje ti pominjes. Rollercoaster baš na tu temu "univerzalnosti". Laka za čitanje. Nezavisni paragrafi, ako nešto ne kapiraš, preskočiš.


Ruka ti se pozlatila

što si nam je svima kupio.


to volim

da cujem
ja preskacem i bitke kod tolstoja
hvala milane


...

Ja u gimnaziji nisam pročitao Rat i Mir, npr. Mi, jedno 4 komada, iz poslednjih redova smo bili lenji i jedna Milka, kojoj smo doživotno dužni, nam je prepričavala lektiru, 15 minuta po delu bez obzira na veličinu.

U nekoliko godina posle faksa sam to pročitao 2 puta.

I pre pola godine čitam I. Belinovu knjigu "Russian Thinkers" pa opet jedva čekam da nađem vremena da ponovo pročitam Tolstoja da bih obratio pažnju na to kako on, verovatno neponovljeno u istoriji književnosti, vidi sličice realnosti i svu tu finu kauzalnost, lokalizovanu u vremenu, u njihovom punom bogatstvu.

Neverovatna je ta moć kvalitetnog učitelja da nam otvori oči, često u priči od 5 minuta ili eseju/kritici/analizi od 20-tak stranica, gde je naša pamet formidable, i spremna za akciju, no učitelj nam samo pokaže prstom gde da trčimo da ta pamet nebi isparila u jurcanju bez glave.

Većinu puteva moramo sami da pronađemo, naravno, ali ja ovde nalazim i najviše materijala za kritiku onih koji su iskusniji i znaju više ali im ta superiornost brže procuri kroz nadmenost, cinizam i ruganje nego kroz neku prirodnu stast da poduče druge.


Pridružujem se Wuu

Prelepo, mudro i nadahnuto. Svaka čast, Milane.

Spremala sam se za tvoj novi post obradjujući jednu meni vrlo interesantnu temu, ali sam odustala, kad sam videla ovu lepotu.
Već nekoliko puta sve pročitala i sve mi se više svidja.


dracena

pogledaj minut razlike u nasim postovima


Telepatija?

Veruješ li u telepatiju? Ja verujem? Samo ne mogu da je uspostavim sa svakim, a valjda i ne treba.


slusaj dracena

sramota me da kazem da verujem
jer jedino verujem u racio
ali da mi se desava, to da, i to samo s nekim ljudima
to je kao sto je moja majka pedijatar, izuzteno racionalna osoba uvek govorila
znam da neke stvari ne postoje u teoriji medicine ali iz iskustva imam drugi uvid
primer jedan je povisena temperatura kod beba kad im rastu zubi


Dokazana.

Nauka je dokazala da postoji telepatija kod životinja. Zašto ne i kod ljudi.


nemam pojma

to za zivotinje
ne znam ni kako je dokazana ili obrazlozena


Ima mnogo dokaza.

Prvi je ono kad su odvajali "mamu"-patku od pačića. Ptice nemaju materinski instinkt kao sisari (bar se tako mislilo), tako da je ona ostaljala potpuno mirna, sve dok pačićima udaljenim hiljade kilometara ne bi zapretila opasnost. Onda bi se ona ponašala potpuno izbezumljeno. Obrazloženo je telepatijom. To je stari eksperiment pre sigurno trideset godina. Nisam pratila tu temu, ali je sigurno dosad prikupljeno mnogo dokaza.

Za ljude mislim da nema dokaza.


ja imam

jezivo iskustvo s mojim pacetom tada bebom od cetiri meseca
bila je u pitanju teska saobracjan nesreca
nije mi prvo ali ostala su bila haj hu dok je ovo bilo dramaticno


Eto vidiš.

I ja imam mnogo primera kad sam jako živo osećala telepatsku vezu sa mojim bližnjim. I oni takodje. Ponekad mi se desi i greška, ali vrlo retko.


dracena

ja nemam greske jer ne ocekujem telepathy
ali ponekad podignem slusalicu telefona pre no sto zvoni i znam ko je
ali uvek znam da postoji racionalno objasnjenje


A ovo,

A ovo da li ti se desi:
Dete ti je otišlo nekud na pola dana, ti si ostala kod kuće npr. da završiš neki hitan posao koji zahteva tvoju punu koncentraciju. Odjedamput, daleko pre nego što je bilo dogovoreno da će se vratiti, koncentracija odjednom nestaje, počneš intenzivno da misliš na svoje dete, i misliš i misliš i čudiš se zašto sad odjednom ne možeš više da radiš, sve dok za petnaestak minuta neko ne zazvoni: on/ona se posvadjao/la sa društvom i vratio/la se ranije kući.

Ili nešto slično? Meni su se slične stvari hiljadu puta desile i nemam racionalno objašnjenje, pa sam to jednostavno nazvala telepatijom.


dracena

to sa decom bih stavila u posebnu fijoku
zato sto uvek strepimo
nature of the business
ja se oslobodila toga kad ova moja pocela da brine o meni
daleko me vise zapanjuju naucno, veze telepatske ili whatever
sa ne porodicnim bioloskim vezama
e tu puknem
ovo sa bliskima stoji
ali bih umela sasvim racionalno da obrazlozim
ja dala zivot ja brinem o zivotu


Vera?

Dobra je vera.Samo, bez kredibilnih naucnih dokaza, obicno je bespredmetna.
Nemojte ovo shvatiti kao moju kritiku vasem postu, vec kao en passant pokusaj da kazem kako je pitanje telepatije suvise komplikovano da bi se na njega lakonski odgovaralo.


prolazni milan

izdnevnikami , 21 juli 2006:
-mlogo vlažno ovde,jee bote,onće
-aha ,jaću
pojašnjavam milanu ,jabuki sagrane, neznatega, koi ulibiji ljuljoga ugovorno pa sad završio rijenje pustinje zarad puteva te zaželeo
-aj' davidim usput te tvoe maltežanke
i navratijo uprolazu na par dana, a jučer se viiinu . . . . zanovisad .
evo još vazda pljuckam dlake izuvamu koje popasoh kad se izljubismo bracki nareodromu
-nisam se u oazi jufre oznojo godinu dana a vid ovde kako lije smene,neko veče opazi
-znaš ,oće to iodpiva ,direktnoću
-pa šta ,tek mi osmo ,učuduće
i tako se mi , još omnogočemu dijametralnom ocuuge, siti ispričasmo ajčeći do ranih jutarnjih sati lokalne pabove,
cafee ,restaurante ,hotele,
zaticalenas . . .
situacia 1:
-paaaa,nije tebi lako kolega,sad ti tek verujem , pun razumevanjaće ,pogubljen medj naglašenim prsnim izraslinama od jedne Katerine dok ljuljaju obgrljeni uztanga, igru . . . 4 evermore
- ja ti lepo sve opisah a ti sumljičav bejaše ,likujem pun satisfakcije
situacia 2:
- e ovo pasira , razneženće potopljen dopola u 80 farenkajta te nalakćen našanka bara u vodi ,koja ladi muuda a pivkanom kojog obožava balansira trbušne sadržae
- dobro se dosetili,nastavlja, pa sve u jednom trošku obaviš i sedenje i piće i kupanje a moš i mokriti jer ti i vece tu oma
-pa moxe al oće onda da se ofarba voda oko tebe pa eto bruke
-nie valjda ,učuduće
-pa probaj, ja domaćinski
situacia 3:
-ajd onda ,vidi sredi mi pa da se ija ovamo dovučem na još koju godinu pečalbe ,predlaže
-doobro popričaću sa Omiljenim Gazdom pa te faliti ,prihvatam
-ma da ,nije više za mene afrika ovako bi se dalo ,jer deci nikad dosta pomoći
-pa zato si i pravio da pomažeš ,
-znam ,a dokle ,upitanće
-pa dokraja
-ma daj odjebi,valjda treba još malko živeti, neusaglašen će
-pa tooooooo ti i želim života ,a i pomoći naslednicima
-ubedi si me samo moram pod hitno protezu gornju napasovati
klamće
vidim zagrizo, pa dodajem
- i odole nešto instaliraj ,jer ovdašnje sa impotentnim nedangube
- e znaš šta mali ,čuo si ti za ono; nema udarca bestarca

I sad da se vratimo na opsaku g novakovića u uvodnom postu
gde veli . . .baš kad smo krenuli da poslednjim korakom stanemo na cilj, taj cilj se malo pomeri. Ali samo malo.. .
Pomenuti milan je živ(ahn)i primer .penzionisan pre 4 g i onda ajd samo Da doda solarno grejanje ukući (rusija sibir 2 g) rnbacenja,pa ajd malko da iskopa dublje dvorišni bazen jer
unuci hoce skokove uvodu da treniraju , te ajd novi auto ,veli mu žena
- svi se okolo ponoviše
(dve godine deserta libijskog) pa,pa ajd sada da još malko deci doda za troška ,pardon . . .da se još pokuša neprimereno družiti smaltežankama ,jer 60 sedmu ,skorašnjeg aprila , unepovrata isprati.


dark corollaries

E, skoro ste me "potopili" ovim postom i komentarima! Što bi se reklo - oglupavili ste me, nehotice.
Nikad mi nije padalo na pamet da "dark corollaries", kroz primere ili po definiciji, gledam na način o kom ste očigledno saglasni. I, naravno, potpuno je logično sve o čemu ste saglasni. Sve do čitanja večeras, meni se činilo da se samo radi o jednoj od metodologija da ti se otvori nova perspektiva, ona nedostajuća, da se prosto problem, događaj ili pitanje gleda iz nedovoljnog broja uglova i onda, jedno stizanje do cilja koji izmiče neminovno otvori sasvim novu perspektivu. Prosto sam sve to oduvek gledala kao beskrajno zavodljiv proces saznavanja i spoznavanja, kao metodologiju čak, kojom se poštapaš jer je broj svetala i broj uglova kojim osvetljavaš sebi u glavi ili u prostoru pred sobom nedovoljan za ono što je sakriveno potpunim nedostatkom informacija ili iskust(a)va. Pa, ma šta god to bilo. A, sada, čitajući, imam utisak da ljudi sve to doživljavaju kao prepreku, a ne kao šansu da se kroz proces u kom ti cilj procuri kroz prste kao pesak na plaži, vidi lepo, lako i jasno koja ti je perspektiva nedostajala, koji si ugao gledanja nepotrebno ostavio na nuli, koju slabu svetiljku si propustio, e da bi cilj ipak bio uhvaćen u šaku. Do sledećeg slapa peska kroz prste...Radost traganja, ništa više.
Neko je spomenuo razlike između "matematičke" i "društvene" inteligencije, pa evo da dam primer:
Kad sedneš samo u jednu perspektivu, vidiš samo teškoće komunikacije među dva načina razmišljanja, kad otvoriš perspektivu primera gradacije teškoća koje imaš, onda se izlistano brzo uvidi da sa onom "društvenom" inteligencijom koja se bavi muzikom (klavir, npr) imaš mnogo manje teškoća, pa otvoriš treći ugao iz kog saradnike "onog drugog kruga" prvo pitaš o tome bave li se muzikom. Pa otvoriš četvrti ugao iz koga istražuješ šta je to u muzici što "približava" ova dva načina mišljenja, a nekako usput sve bolje i bolje komuniciraš...a pesak i dalje klizi kroz prste. Meni to mnogo lepo, a vidim pametni ljudi kažu da to nije baš mnogo zgodno. Kako nije?! I otvaram još jedan ugao: gledam šta sam propustila u "managing dark corollaries", a što su drugi postigli...I opet mi zabavno! Evo za kraj, Higgs na primer. Kako traganje za njim/njom i svako izmicanje do sada nije ustvari radost traganja? Skupo li je? Naravno! Trošiće li se pare? Naravno! Ali meni sve to najviše liči na radost - i kod učesnika traganja i kod nas svedoka...


Jel' to ova dama na slici

trazi Higgs-ov bozon, ili tek tako osmatra horizont ako ima nesto "zanimljivo":)))
Sad ozbiljnije, razmisli o ovome, gordanac: zasto su ljudi izmislili koncept "Murphy's law"? Zar to nije bas ono kako mi svi psiholoski dozivljavamo "Prevarnu Curku", kad nam se desi? (Somehow, something always goes wrong).
Jedna interesantna vinjeta iz psihologije: kada ljudi zakasne na avion, recimo pola sata, mnogo se vise nerviraju ako im kazu da im je avion odleteo pre pet minuta, nego ako je poleteo na vreme. Curka jedna prevarna!


Gordanac

Nisu to što ti pričaš dark corollaries. To tvoje je istraživački proces u svojoj širini i takav je kako ti pričaš.

Dark Corrolaries umeju da nekom isisaju ceo ili većinu produktivnog života, decenije. Teško je sa strane reći šta ti ljudi pogrešno rade, a ne otvara im se previše novih, interesantnih horizontova.

I nisu radost trajanja. Oni su tužni.


nsarski, milane....

...point taken! Čitajući, ja sam razumela da sam oglupavila, jer JA TO TAKO NE VIDIM, niti sam ikada, da budem iskrena. A, ponavljam, sasvim logično je da je tako kao što komentarišete.Ne sporim ama baš ništa, samo delim svoju perpsektivu. Murphy law - great fun! Plane left - good, there is a chance for another cup of coffee and cigarette, of course! Iz ugla iz kojeg posmatram, "prevarna ćurka" i ja se igramo. I uživamo u tome.
Znam ljude koji naporno rade, celog života - i ništa! Samo se gase. I vidljivo pate. I uvek mi je to ličilo ili na strah od novih perspektiva ili na liniju manjeg otpora, ali sam uvek duboko u sebi verovala da u svakom ima POTENCIJALA za izbor, nove uglove i promene. (Ima jedan divan italijanski film sa rečenicom "U dnu srca svakog čoveka ima zrno šećera..."). Nemojte me pogrešno razumeti - to sve nema ama baš nikave veze sa optimizmom ili nedostatkom iskustva sa "misaonim ćorsokakom" u kojem te ćurka ostavi, a još manje sa nesposobnošću ili nedostatkom želje da razmišljam zašto se ljudi iscrpljeni od "varanja" prosto ugase. Ja samo tražim to zrno šećera u dnu srca svakog čoveka...jer znam da, ako stvarno potražiš, da ćeš ga i naći...Čitajući, samo sam podelila sa vama početak liste pitanja kojima proveravam da li dobro mislim, da li imam dobar ugao, VIDIM LI...Neću da smaram, ali znam puno primera kojima se pokazuje kako ljudi uspevaju da izađu iz petlji koje prave sa "prevarnom ćurkom" i to je taj drugi ugao u kom može da se čuči..
p.s. ova na merdevinama traži ćurku :)))


Gordana,

kao ohrabrenje citaocima, jel´ moze neki od tih primjera oslobadjanja iz curecih petlji?

Pozdrav!


To je zanimljivo,

kao sto ljudi stalno pokusavaju da definisu put do uspeha ("7 navika uspesnih ljudi" i ostali bulsiti), interesantno je da i neuspeh moze da se sistematizuje. Iako se to ne ocekuje - prema drugom zakonu termodinamike, entropija se povecava sama po sebi - a, eto, i to se desava po nekom pravilu. Recju, u ovom ludilu ima sistema!


Zar to ne bese treci zakon

Zar to ne bese treci zakon termodinamike, dS>0 u izolovanim sistemima?


Ne, Treci zakon je

Nernst-ov zakon. Kaze da je na T=0, entropija je nula (sve se zamrzne i sve se zna, S=0).. Drugi zakon je "zakon entropije" i ima vise formulacija (nepostojanje perpetuum mobile-a II vrste, itd.). Sve se svodi na to da se entropija povecava u sistemima ostavljenim sebi.


OK, hvala na

OK, hvala na razjasnjenju.Formulaciju sam znao (izolovani sistem, entropija se povecava ili ostaje const), samo sam pogresio redni broj:)


tačno tako

Now I understand you nsarski!

Quote:
..interesantno je da i neuspeh moze da se sistematizuje. Iako se to ne ocekuje ...

Ne da može, nego MORA! I meni je to mnogo logičnije od onih recepata za uspeh koji su u najvećem broju slučajeva potpuno beskorisni.
Uzmi celu Srbiju za primer: još nije počelo listanje razloga za neuspehe...I oko toga se vrti sve ostalo...Osećaju li se ljudi prevarenima? Naravno! A jedini pravi izlaz iz petlji prevara je metodično sistematizovanje neuspeha. Umesto toga - imaš poricanje i prevara i činjenica o tome kako se i koliko "prevarna ćurka" surovo "igrala" sa nama. Za tebe, koji si dovoljno blizu-daleko, to je mnogo očiglednije nego za mnoge koji su ovde blizu-blizu. Sisitematizacija neuspeha je neophodan "drugi ugao" koji oslobađa potencijale i daje novu perspektivu. I to je prvo pravilo za izlazak iz "ćurkinih petlji" - opis stanja koji ti je samo polazna tačka, prvi ugao u kojem se ne zadržavaš previše dugo jer će te zarobiti zavodljivošću prevarne igre, odmah nakon toga tražiš sledeći ugao. To nije način da "kobajagi" varaš neumitnost entropije - to stvarno funkcioniše. Kako? Druga tačka izlaska iz petlje: svaka petlja zahteva poseban model i jedinstven pristup, a dobra vest je što model ima temelje u sistematizovanom neuspehu: reverse it, paint it, fake it, ..but DO something...i to je faza kad nailazi sledeća "prevarna ćurka"...Rešivo je, uvek je rešivo. Što već ne rešavamo? Entropija? Nedostatak volje? Nesposobnost? Tja, od svega pomalo, a najviše - neznanje. Tragična količina neznanja na mestima na kojem ne bi smelo da ga bude.


Khm,

a propos

Quote:
p.s. ova na merdevinama traži ćurku :)))

...mozda ipak curana?


:))))

Quote:
...mozda ipak curana?...

Neće znati dok ne nađe! A prevarena "prevarna" može biti u oba slučaja!


GordanaC

da curka ostane prevarna, a mi se ne osjecamo prevarenima, zanimaju me oni primjeri o oslobadjanju iz curecih petlji koje si gore pomenula? Ja, naime, vjerujem u ohrabrujucu snagu pozitivnih primjera.
Ako ti je ceif, mozes i dalje ignorirati moje pitanje. Poslije drugog pokusaja obicno shvacam ;-)


time managment...

...a nikako ignorisanje. Eto me kasnije, noćas, sada se ima druga posla... :))


dunjica - primeri

Cilj – izmicanje cilja – iscrpljivanje – neuspeh, pa onda jopet : cilj – izmicanje cilja – iscrpljivanje – neuspeh. Pa onda jopet....
Meni je očigledno da u ovakvoj «prevarnoj liniji» postoji sistem, a ako postoji sistem onda se NJIME moramo baviti već nakon uočavanja PRVE DOŽIVLJENE linije, doživljene kao sopstveno ili tuđe iskustvo, doživljene pojedinačno ili u grupi, doživljene kao materijalni (od prirode dat) ili društveni (od ljudi dat) događaj. Ako to ne učinimo, linija lošeg toka događaja pretvara se u spiralu, pa u petlju. Moj predlog je da svako odmah krene da napada SISTEM po kojem stvari krenu loše. Hoće li time izbeći prevaru? Neće, naravno, ali se potpuno menja ugao u kojem je čovek i od objekta lošeg toka događaja pretvara se u subjekta koji uči da predviđa, svestan sopstvenih neuspeha pri ranijim linijama lošeg toka događaja. U subjekta koji uči da sistematizuje sopstvene neuspehe.
Stvari jednostavno krenu loše. Tačno. Budemo prevareni, zavedeni, obmanuti. Tačno. Entropija takvih sistema raste. Tačno. Koliko god energije ulagali, rezultati izostaju. Tačno. Raste nesigurnost, strah i nepripremljenost na ponovljeni tok loših događaja. Tačno. Neki od nas odustaju , dižu ruke od svega. Tačno. I ? Opišemo stanje kao «dark corollaries». I ? Treba samo malo volje da se jasno vidi da je početak «prevarne linije» u našem sopstvenom stavu da nam prijaju strategije tipa «neće valjda...» i «ne mogu da verujem...». Moj predlog je da za početak DOBROVOLJNO odustanemo od tih strategija koje su tako bliske, tako ljudske, tako drage svakome od nas. Ukloniš POPTPUNO «neće valjda i ne mogu da verujem,,,» i onda može da počne pravo igranje sa «prevarnom ćurkom».
(btw – mi smo bombardovani zbog tvrdoglavog stajanja iza te i takve strategije koja je u početku svakog ljudskog kretanja prema cilju. – pitanje je hoće li se takva strategija i takav razvoj loših događaja ponoviti? Lako moguće, ako negde bude neko ko GLEDA šta se nama desilo i onda NE VIDI našu «strategiju» koja je do toga dovela, pa hladno kaže: «neće valjda, ne mogu da verujem..». I onda se to zove «dark corollaries» raznih spirala nasilja.)
Evo sada i par primera:
1.Porodica u kojoj se ponavlja nasilje, nasilje trpi žena, dete, muškarac, svejedno. Potrebna je podrška «spolja» da bi žrtvi bilo jasno da nasilje traje jer on/a smatra «neće valjda opet». Hoće. Kad se to razume, kad se dobije podrška da se to razume onda se «prevarna petlja» kida i ljudsko biće je spremno na nove prevare sa SVEŠĆU da su moguće i verovatne. Ali izlazi iz spirale nasilja....»Ćurkina petlja» je pokidana češće zauvek nego do prve prilike.
2.Loše poslovanje firme (male, srednje, velike, svejedno), poslovanje koje ne daje rezultate bez obzira na znanje i rad koji se ulažu, dugovi se gomilaju, nezadovoljstvo smanjuje radnu efikasnost, iscrpljuju se i vlasnik/ca i zaposleni, šta god da urade, nešto krene loše...Sa podrškom «spolja» ili sa sopstvenom voljom napravi se sistematizacija sopstvenih neuspeha kao da su se dogadjali nekom drugom, pogleda se u prvu «prevarnu liniju» i početni stav iz «neće valjda baš sada, ne baš nama...» menja u pravljenje procena o tome ŠTA sve ovog puta MOŽE da krene loše. Ako se u proceni pogreši, pa stvari IPAK krenu loše, to više nije «dark corollaries», to je nedostatak znanja i veština za pravljenje procena – onda se to znanje o procenama uvećava i «ćurkina petlja» se kida.
3.Teorije iz fizike XIX veka o strukturi atoma – polazilo se od stava «ne mogu da verujem da može drugačije nego...», a prvo odustajanje od takvog stava donelo nam je prve intuitivne teorije (btw koje su se naravno, pokazale kao ispravne). Meni najlepši primer kidanja «ćurkine petlje»
4.Duga nezaposlenost kao jedna od najmučnijh petlji za iscrpljivanje....U siromašnim društvima jedna od najtežih petlji za kidanje....Promenjen ugao nezaposlenog je PODELA ODGOVORNOSTI za «dark corollaries» u kom se nalazi, jer je on/ona POSLEDICA neuspeha onih koji ne umeju da upravljaju ekonomskim i društvenim resursima (da ne bude zabune, ne pada mi na pamet da zagovaram državu koja treba da zapošljava, daleko bilo! Takva država je jedna od najvećih «prevarnih ćurki» za sopstvene građane!) i zato je dobro da u procenama KADA se, ipak , njegova/njena potraga za poslom završava kidanjem «ćurkine petlje» vodi računa o podeljenoj sopstvenoj odgovornosti za stanje u kojem se nalazi, odgovornosti koja se deli sa onima na koje on/ona ima prostora za pritisak «bočno» od sopstvene petlje (javno delovanje, protesti, sindikati, socijalni dijalog...). Takav pristup često dovodi i do slobodne inicijative kojom se petlja kida, ali nosi u sebi i opasnost od razvijanja strategije «neko drugi je kriv....» koja uz «neće valjda i ne mogu da verujem....» predstavlja najveću opasnost za povratak u «dark corollaries», te se mora odmah voditi računa o balansu podeljene odgovornosti, ako se time «iskače» iz iscrpljenosti neuspeha.
5.Ljudi sa prekomernom težinom, žene i muškarci, čiji «dark corollaries» finansira tržište jedne sasvim nove grane ekonomije stvorene tokom XX veka na bazi unapred stvorenog društvenog modela o tome ŠTA je lepo, prihvatljivo i «IN».(Ovde ne govorim o zdravstevnim problemima ili fiziološkim poremećajima koje dovode do gojaznosti). Svaka nova dijeta kao deo beskonačnih petlji neuspeha, svaki ponedeljak novi početak....iscrpljujuće. Kako omršaviti? – Nemoj jesti. Ali nije to odgovor koji se traži, traži se ustvari odgovor na pitanje «Kako da omršavim, a da jedem kao i inače?», i to je pitanje koje napravi petlju. Kako se kida? Promenom dotadašnjeg pitanja «Kako....» u «Zašto želim da omršavim?» . Odgovor na to pitanje izlistava dotadašnje neuspehe i vodi (ili ne) promenjenom načinu ishrane, ali u svakom slučaju ukida «ćurkinu petlju» beskonačnih neuspešnih dijeta.
6.Smrt, logika smrti, neizbežnost smrti. Very, very «dark corollaries» koji rađa petlje smisla, uzaludnosti, trajanja, bića samog, rađa utehe religija, utočišta filozofije . I opet je od pomoći promeniti pitanje iz «Kako protiv užasa nestajanja?» u «Kako najbolje iskoristiti vreme postojanja?», a smrt će doći, pa će doći. Svako bavljenje neizbežnošću krade vreme koje se može potrošiti bolje, jer je poklonjeno, darovano kao trenutak postojanja živog bića. Nije nam u posedu smrt (mi smo njoj), već nam je u posedu život i sve ono što su šanse da od njega i sebe napravimo.

Tehnički gledano mehanizmi igre sa "prevarnim ćurkama" su:

Ili "promena pitanja - rephrase the question" (ugla gledanja) sa kojim je počeo tok loših događaja
Ili pitati dete u uzrastu do 10 godina, izložiti mu sopstveni "dark corollaries" i PAŽLJIVO, PAŽLJIVO slušati šta dete predlaže da se radi. Deca do određenog uzrasta imaju sposobnost gledanja kroz SVE moguće perspektive, a kasnije odrastajući, mnogi se dobrovoljno odreknu te osobine....i petlje počinju....


GordanaC,

hvala, hvala, i jos nije pala noc (a ja dobila obecani odgovor)! Pokrenula si jedan neobuzdani tok misli kod mene. Ali sada time managment ne dozvoljava. Ne obecajem kada, ali javiti cu se s isjeccima iz toka svijesti.
pozdrav!


halo drushtvo,

samo da vas pozdravim,(izvinjavam se milanu),
jedva sam se dokopala nekog kompa koji em radi, em ima konekciju, koja nije peshadija, em nema virusa i tako...
vidim zabaljate se bez mene, no dobro, zabavljam se i ja bez vas:)))))nacicemo se valjda na nekoj tachci!


xxx

eto na tri takcke : ) uzivaj, gde god da si


hvala draga,

kranje mi nedostajete i pored ove guzve oko mene, a to je vljda znak prave ovisnosti.
U BGD-u sam i josh sam u shoku, kako se nishta nije promenilo, barem, malko, najmanje, ali da postoji muving na bolje.


xxx

too much uzivanja


Angie

dušo

'jedva sam se dokopala nekog kompa koji em radi, em ima konekciju, koja nije peshadija, em nema virusa i tako...'

je l' si ti to u majčici Srbiji?


Wu,

ti uvek znash.


Moje iskustvo u Srbiji:

na sve sto se zacudis, onaj koji je s tobom bespomocno digne ruke u vazduh i kaze: "Ovo je Srbija!". Kao u Las Vegasu kad pitas u 6:30 ujutru da li sluze pivo a oni kazu :This is Vegas, baby!". Sve moze.
Uzivaj u zemlji of the infinite...oportunities:)))


sharski dear,

ma uzivam, svi me paze, vodaju, potpuno sam zagrljena,
ali ono shto vidim mi je tuzno, jer prepoznajem sve kroz slojeve, a josh je i moje.(mislim na stanje)


nsarski,

ovo bi bas mogao da posaljes i Nicholasu C. na blog. Kao ohrabrenje ;-)


Ma, mi

portiri...


Doktore,

da li je Cap dobro? Pozdravite ga puno ako ga vidite! :-)))


Cap

spava. Sutra ima smenu. Pozdrav, Vojo Mojo.


Ja pošla na spavanje,

Ali hoćeš, vidim došla Angi. Ovde neće biti spavanja cele noći!

Dobrodošla. Nedostajala si ovde mnogima. Meni najviše (taknuto-maknuto, prva sam se javila).


ciao dusho,

vidim drzish se ti dobro.Nemam bash vremena da ischitam sve shto sam propustila, jer sam u gostima i sada sam malo nepristojna, ali shta mogu, moram malo intervenozne doze:)))


angie

javi se ako imas vremena 064 322 4905


Lepa moja Angi,

Čekamo te da se zajedno "uradimo" dobrim, jakim trolom, pa šta bude, nek nas posle voze u bolnicu.


Pojmovi i njihovo razlikovanje

Dosadašnja nauka je dala vrlo malo uspešnih aktivnosti za otkrivanje nepoznatog, čak i uz upotrebu svog postojećeg znanja. Uspesi u nauci su često više slučajni i vodjeni instinktom pojedinaca, nego razumom. Mnogo toga u svetu ipak funkcioniše zahvaljujući tome što je čovek naučio da jednim delom svog uma razmišlja nerazumno, da bi njegovi postupci u rezultatu bili razumni.

Jedna od korisnih aktivnosti koje je započeto još u antičkoj nauci je „razlikovanje“ (distinkcija) pojmova. Sa povećanjem kompleksnosti sveta oko nas, raste i broj pojmova koje nauka mora da razlikuje. Npr. za svakodnevni život nam nije potrebno da razlikujemo masu od težine, napon od snage itd. Medjutim, kad se radi o složenim postrojenjima i procesima, ovo razlikovanje može biti od ključnog značaja.

U novije vreme nauka se trudi da definiše fine razlike izmedju relativno srodnih pojava i pritom im često pridružuje nazive koji su donedavno smatrani sinonimima. Broj pojmova koji nauka redefiniše stalno raste. Evo nekoliko primera novog načina razlikovanja pojmova:

1. Komplikovano - kompleksno
Neka geografska karta, matematički dokaz ili kompjuterski program su za početnike komlikovani, a za eksperte jednostavni. Komplikovanost nije osobina pojave, već relacija izmedju pojave i čoveka. Komlikovano kroz učenje postaje jednostavno. Kompleksan je npr. sistem u kom se ne zna šta je sa čim u vezi i u kom se zato ne zna šta ni će se kad desiti. Kompleksni sistemi su po sebi i za svakog posmatrača stalno iznenadjenje. Kompleksnost je osobina samog sistema. Ona ne nestaje kroz učenje. Živi sistemi, kao npr. ljudska zajednica, uvek su kompleksni. A impresivne nuklearne elektrane su ipak samo komplikovane. Za upravljanje kompleksnim potrebna je veština, a nju ne možemo naći u udžbenicima.

2. Podaci - informacije
Podaci su mrtve strukture. One mogu biti memorisane i obradjivane u računaru i transportovane izmedju računara. Informacije su rezultat poznatih podataka u nečijoj svesti. Informacija ne može ni da se transportuje ni da se memoriše. Suviše podataka je manje informacija. Podaci mogu da ubiju informacije.

3. Vrednosti - ponašanje
Vrednosti su atomi kulture. One su implicitno sećanje. Kao takve one su podložne stalnoj promeni, ali se ne mogu svojom voljnom menjati. Ponašanje se odvija u polju često suprotstavljenih sila vrednosti. Pošto se čovek može ponašati i suprotno svojim vrednostima, ponašanjem se može upravljati po sopstvenoj volji ili po volji nekog sa strane.

4. Samoorganizovanje - samoodredjenje
Samoorganizovanje znači da neki sistem sam uspostavlja i održava svoju organizaciju. Samoodredjenje je jedan od principa demokratije, dakle, politički pojam. Demokratijom se ne može unaprediti inovativnost a kompleksni procesi se ne mogu demokratizovati.

5. Upravljanje - rukovodjenje
Rukovodjenje postoji samo ako postoji hijerarhiju. Ukoliko se ona uspostavi kroz prednost u znanju, upravljanje je uspešno, u suprotnom, sledi neuspeh. Kompleksni procesi sadrže maksimalno znanje vezano za odredjenu temu. Njima se ne može rukovoditi, već samo upravljati. Velika dinamika u okruženju i kompleksnost sistema izaziva samoorganizovanje na periferiji sistema. Samoorganizovanje umanjuje dinamiku tj. koči procese, pa stoga vrlo kratko opstaje. Zato upravljanje u dinamičnom okruženju razlikuje od rukovodjenja, jer se svodi na korisno ometanje samoorganizovanja.


A iz koje

ste to knjizice prepisali?
Mada, onaj prvi pasus mi deluje tako...infantilno, da bih mozda mogao i da se ogradim.Da, nerazumno kreira razumno.


Meni je svejedno je li

Meni je svejedno je li prepisano ili proizvod vlastite analize. Glavno da je korisno, a ne da se sprdamo kada nam netko daruje uvide u nova znanje i informacije. Zar ne, Zarkow?


Dunjice,

kada biste mi samo objasnili koja "nova znanja" su nam ovde darovana, bio bih Vam zahvalan.Mozda da jos jednom procitate tekst.
Ovo lici na kompendijum marksisticke filosofije iz 1970.godine.Obratite paznju, molim Vas.Obratite paznju i na opservacije koje se iznose o dinamizmu savremene nauke.Da ne pominjem da nema veze sa temom Milanovog posta-dark corollaries u logici.


Ne želim da se svadjam

zbog poštovanja prema Milanu, nego da te pozovem da ti napišeš bolje, lepse, pametnije od mene. Ja ne mislim da sam nešto mnogo pametna. Ali se trudim da pomognem zajednici u kojoj živim koliko mogu. Ako se svi budemo trudili biće nam brzo bolje. A ako jedni budu radili, a drugi i dalje vrteli palčeve i kritikovali, onda nećemo daleko stići.


Zasto svadja?

Zasto suceljavanje misljenja odmah proglasavas (posto vidim da smo vec na per tu) svadjom?U pitanju je intelektualni dvoboj, nista vise.
Drugo, ja nikada ne bih pisao na tu temu, iz prostog razloga sto je u tom tvom tekstu iznet niz odavno poznatih cinjenica (a mrzi me da izmisljam toplu vodu), mada ima i drasticnih nelogicnosti.Posebno u prvom pasusu.
Na primer, ovo:"Mnogo toga u svetu ipak funkcioniše zahvaljujući tome što je čovek naučio da jednim delom svog uma razmišlja nerazumno, da bi njegovi postupci u rezultatu bili razumni."
Da jednim delom svog uma razmisljamo nerazumno...?Molim za prevod.


I u intelektualnom dvoboju

se moze birati "oruzje", znaci rijeci i nacin argumentiranja.

meni su iznete cinjenice bile neke poznate, neke nove. za one poznate mi dobro doslo da se podsjetim. za nove - dobrodosle, svakako. A sada mogu da gradim svoje misljenje. I bez dvoboja ili´ petoboja ;-)


Draga Dunjice,

samo reci, nista vise, verujte:)argumenti se podrazumevaju.Ja bih Vas jos jednom zamolio da procitate tekst.


Igra reči

Neću ti, valjda, prevoditi igru reči!!!
Ako ti je sve od ovog što sam napisala već poznato, onda to znači samo da tekst i nije namenjen tebi. Onda je vreme da ti nešto napišeš i ostaviš nama manje pametnim/obrazovanim/upućenim. Ja sam prilično teško raspetljala neke od ovih pojmova, pa sam mislila da bi nekom moglo dobro doći. Naravno da ti ne bi napisao ovakav tekst. Svi mi razmišljamo i pišemo različito. Izaberi svoju temu i napiši svoj tekst, ali ga napiši. Možda će nekom dobro doći.


Igra reci?

Sada sam zaista ostao bez teksta.I znas, nije ovo osnovna skola, pa da pisemo eseje na zadate teme.Ovo je ozbiljan blog, sa ozbiljnom temom.Ovde se deca ne igraju.


Igra

Pa, ti si taj koji pokušava da se igra, čoveče. Juče si se registrovao, i odmah ulećeš sa prosipanjem pameti. Napiši nešto da vidimo od čega si napravljen. Tek time ćeš steći neko pravo na naše vreme.


"Napiši nešto da vidimo od

"Napiši nešto da vidimo od čega si napravljen. Tek time ćeš steći neko pravo na naše vreme."

Ohoho, mlada Dracena postaje nervozna.To o "materijalu" od koga sam napravljen me ozbiljno podseca na SS recnik iz 30-ih godina proslog veka.A sto se "trosenja" vremena tice, ovo je blog (za slucaj da nisi primetila).Javna komunikacija.Svako ima pravo da komentarise, Vasa mlada Visosti.Sledeci put neka ti najme bolje ucitelje.

Odoh, mrzi me da se bavim glupostima.A i nisam psihijatar.


Dunjice,

ovo konkretno nije prepisano, nego sam prikupila pojmove koji su meni "brkali pamet" godinama. Inače, u ozbiljnim zemljama i naukama okupljaju se ad hoc ili stalni timovi koji se bave pojmovima i terminologijom odredjenih nauka. I nama bi to bilo od koristi, samo što se još nismo setili.

A što se tiče prepisivanja, ja sam uvek za prepisivanje iz sve snage. Time samo možemo da ubrzamo razvoj naše nauke. Ako budemo izbegavali već postignute rezultate, samo da bismo bili originalni, svako od nas će iznova polaziti od neolita i, normalno, stizati najdalje do bronzanog doba.


Dracena,

pretpostavljam da je komentar upucen Zarkowu.

Za mene stvar nije upitna.


Ne, Dunjice, tebi

Diskutujem sa tobom, onako neobavezno...ćaskam...nadovezujem se... Sa Žarkovom nemam šta da razgovaram, jer on pokušava da započne svadju, a ovo nije blog te vrste.

Pozdrav


Joj, obrisa mi komentar!

Joj, obrisa mi komentar! Taman sam srocila nesto za Zarkowa, fino, da ne uvrijedim covjeka, na nivou cinjenoca, a ono - flutsch - nestade u neistrazenim sirinama cyberspace-a. sada mi se ne da ponovo. Peh!


Gresite.

Ne pokusavam da zapocnem svadju, samo argumentima pobijam ovaj nesuvisli esej koji ste napisali, bez pocetka, sredine i kraja.To sto Vama argumenti smetaju, pa ih (oh my) reflektujete na licni plan kao neko dete, je u potpunosti Vas problem.Ocigledno Vam odgovara da se, kao kvantna macka iz "Alice in the wonderland" lagodno smestite na drvo, odakle Vam se vide samo oci, i da od sebe odbijate, preventivnim child-like durenjem, svaki argument.
A zar ovde postoje blogovi za svadju?Nisam znao.


Kritika

Kriitika je OK, mada ne znam čemu služi, ako ne ispravite, dopunite, zaokružite, ili napišete novi tekst koji će biti u skladu sa temom. Ali cinizam i svadjalački ton su poslednje što je ovde potrebno. Ja bih ovom tekstu mogla naći mnogo više mana nego vi, ali to je ono što ja u ovom trenutku mogu. Šta da radim? Ili upotrebite ili nemojte. Ovo je slobodna zemlja.


"Ja bih ovom tekstu mogla

"Ja bih ovom tekstu mogla naći mnogo više mana nego vi, ali to je ono što ja u ovom trenutku mogu. Šta da radim?"

Dracena, zasto ovo sebi radite?Delujete inteligentno, a dajete mi u ruke ovakav slagvort.Ako ste vec bili svesni da je tekst koji ste postovali pun logickih rupa, mogli ste da ga ne objavite.Eto, to ste mogli.


Logika

Tvoji i moji motivi za komentarisanje na ovom blogu su potpuno različiti. Meni nije stalo da delujem pametno, da gradim neku odredjenu sliku o sebi. Moj je motiv da pomognem razvoju Srbije i da naučim nešto od pametnijih od sebe. Zato mene tvoje primedbe o "logičkim rupama" ne brinu i ne zanimaju. Ako hoćeš, traži ih do sudnjeg dana. Meni je svejedno. Ipak, napiši nešto pametno da čitamo.


dracena,

ja sam bila shvatila da ste batalili Zarkova. Cemu sada ovo natezanje?

Svaka ptica svome jatu.


Dunjice,

Jesam ja, ali on ne prestaje, pa sam iskoristila priliku da podstaknem druge ljude da pišu.

Ovo o jatu mi se svidja.


"Ja bih ovom tekstu mogla

"Ja bih ovom tekstu mogla naći mnogo više mana nego vi, ali to je ono što ja u ovom trenutku mogu."

Sama si priznala sta si napisala.Sama si definisala svoje granice.Da li tome treba nesto dodati?
A sto se tice "neceg pametnog" o cemu bi mogla da citas, ne drzim privatne casove, cak ni u online formi.Moraces da se potrudis da malo bolje pazis na casovima.


Dracena je umislila da je mačka...

...popela se na drvo pa n'ume da sidje. Nije leopard.

A nije ni mačka. Samo ukrasna biljka.

Nsarski: irelevantnost - kad nose klavir do 12.sprata pa na 10. shvate da su pogrešili ulaz. E, sad, treba sići. Dracena bi izgleda da se penje još ta dva sprata. Zašto? N'umem da kažem.


Hahah...

Dracena: "Meni nije stalo da delujem pametno..."
Dracena: "Moj je motiv da pomognem razvoju Srbije.."
Dve premise koje na žalost funkcionišu u Srbiji i pretvaraju se u konkluziju da se Srbiji može najbolje pomoći tako što ćeš se praviti glup.o)))


Zarkow na planeti Dracena

Dragi dr Zarkow, dugo vas nije bilo.

Flash Gordon


Flash Gordon, Osvajac Svemira

Dragi Flash,

Ako je ovo dobrodoslica, hvala Vam:)
Samo, ja sa planete Dracena pokusavam da odem....atmosfera mi ne odgovara, ako razumete sta zelim da kazem.


.

.


Pardon

Dupli post.


Da, najbolji primer za

Quote:
Inače, u ozbiljnim zemljama i naukama okupljaju se ad hoc ili stalni timovi koji se bave pojmovima i terminologijom odredjenih nauka.

je Santa Fe institut.


Terminologija, pojmovi

Terminologija i razgraničavanje pojmova je kod nas slaba tačka već decenijama, a nikako da se setimo da počnemo da radimo na tome. Čak nema nikakve ideje.

U svetu se na tome mnogo radi, naročito zbog informacionih sistema i unosa znanja u e-memoriju.

Sajt SF-Institute sam posetila (neko mi ga je ranije ostavio). Lep i dobar sajt. I izgleda mi dobar institut.

Je si li video kako smo lepo ispali na onim slikama gore?


Oh, yesss!

Jedino, ja vise volim da me zovu "tigerrrr!", a ne tzitza-matza:))))
Jaguar, leopard, panter - oni su ista vrsta, zar ne?

Santa Fe je sjajan institut - osnovao ga je Gel-Man. I ima nekoliko izvanrednih naucnike (neke i licno znam).

Mora didem. Back in couple.


OK, Tigre,

odsad te tako zovem.
Nisam biolog, ali mislim da nije vrsta nego valjda klasa. Tu Lineovu "binarnu nomenklaturu" sam učila još u prvom razredu gimnazije, i naravno zaboravila načisto.

A ja baš htela da te pitam o tome da li imaš neke kontakte sa SF-institutom, pa rekoh neću, jer ćeš mi sigurno reći: "Velika je Amerika".

Hajde, koliko možeš, malo opiši svoje utiske o institutu i naučnicima koje poznaješ.


Pa, prvo, S.F. je

zamisljen kao mutidisciplinarni institut za proucavanje kompleksnih sistema. U knjizi "The quark and the jaguar" - koju od srca preporucujem - Gell-Mann pise o osnivanju instituta i o tome da je on prevnstveno namenjen kompleksnim adaptivnim sistemima.
Oni imaju guest program gde ljudi dodju da provedu godinu-dve i saradjuju sa naucnicima iz razlicitih oblasti (fizika, matematika, biologija, hemija, ekonomija, lingvistika, istorija). Ima ljudi koji su associated, kao npr. Crutchfield, koji je na Berkliju, ili Schuster iz Beca, R. Sole, a ima i stacioniranih ljudi M. Newman, npr., ili Stuart Kauffman. Mnogi koji su tamo bili su kasnije napravili velike karijere na drugim mestima. Svi su oni u nekom fluksu, sto je samo po sebi, vec najbolji recept za uspesno bavljenje naukom - protok ideja. Zbog toga, rekao bih, nama slabo ide jer malo ljudi dolazi kod nas da predaje na par semestara, mi smo iskljuceni iz tokova razmene naucnika i naucnih ideja.
Primera radi, Feynman je jednom proveo godinu (ili cak vise, nisam siguran) u Brazilu u trenutku kad je domaca brazilska nauka zaista bila slaba. Njegov uticaj, samo tim boravkom, je bio ogroman. Studije fizike su prestruktuirane, programi promenjeni, nacin predavanja promenjen, i danas Brazil ima pristojnu generaciju fizicara, a i, bogami, fizicarki.


E, tu bih volela da radim,

E, tu bih volela da radim, makar i kao čistačica.

Nastaviću kasnije, samo da se priberem i još jednom pročitam.


evo,

pogledaj samo spisak "working papers" za 2006, da vidis koji je to raspon interesovanja.


SF-Inst.

Fantastično, naročito mi se svidja onaj Network Thinking. Inteligencija roja, ili grešim?

Bila sam ti napisala malo duži post, ali si mi već odgovorio, ali sad samo da te pitam: Kad je Feynman angažovan za reformu univerziteta u Brazilu? Znam da su oni takoreći preko noći postali pravo informaciono društvo. Negde oko 1999. ili 2000. su započeli, a grube radove završili za svega četiri-pet godina.

A ovi što te sekiraju, ne daj se, samo su zavidni što se lepo slažemo i pomažemo. Prema meni su još gori... može im se.


"A ovi što te sekiraju, ne

"A ovi što te sekiraju, ne daj se"

Ko sekira nsarskog?Video sam gore njegov briljantan post.Covek zna o cemu pise.

"Prema meni su još gori... može im se."

Quod licet Iovi, non licet bovi.


Hjuston

Kakvo je vreme bilo u Hjustonu?


Kakav sad pa Hjuston??

Kakav sad pa Hjuston??
A mozda ovo pitanje i nije meni upuceno, mada je odgovoreno na moj post.Cudno...
Ako bi bila ljubazna Dracena, da mi kazes da li ovo mene pitas (i kojim povodom), ili nekog drugog, obzirom da odgovaras na moj post.Zaista ne razumem...


Nasa?

Zarkow, vama se već spava. 'štovana Dracena vam je htjela reći da ste iz njene vizure vi na nepreglednim visinama, te da ćete se morati malko spustiti, na njenu razinu, e da biste uopće mogli komunicirati.

Ova finta se u DSu zove ... Kako, Dracena?


Gospodjo Krasic,

mozda ste u pravu, no doticno Dracenino pitanje zaista nisam razumeo.Kakve veze ima Hjuston sa mnom-ni sada mi nije jasno.Inace, prilicno je drska u svakom pogledu.O stupnju (ne)inteligencije da i ne govorim.


Prevashodni Zarkowe,

ja sam to samo onako, iz malog prsta. Zar vi mislite da je ona znala šta je kanila reći? Sumnjam. Očijukala je tu s predragim nsarskim :o)) pa je sva full of hot air iskoristila da klepi prvog do sebe, da pojača ženski ego i osećaj moći. Oće to nekad i kod žena, mada je, zaista, prevashodno, muško postignuće.

Međutim, od ovog Hjustona meni je zanimljivija bila tema o Richardu Feynmanu, gde je darling D. (DD) takoreći briljirala. E sad, jedino što sam pročitala od dotičnog fizičara jeste jedna pitka & duhovita knjižica, njegova autobiografija Surely You're Joking, Mr. Feynman! Bilo je to pre mnogo mnogo godina, ali mi je ostala u sećanju kao humana i lepa ispovest o tome kako je jedan perspektivan i veseo mladi čovek & naučnik, sedeći tako u američkoj pustinji i praveći atomsku bombu, shvatao polako da je prodao dušu djavolu. Razmišljao je da li da nastavi ili da napusti sve i ode. Međutim, stalno ga je nešto zadržavalo... I tako, ostade on, napraviše bombu, testiraše je u Hirošimi i the rest is history. Međutim, gledala sam njegov intervju na BBC, pre jedno 10-tak godina. Čovek se mnooogo kajao. Ni jedan dan bez bombe u glavi, kaže on. Stvarno surovo.

I sad hoću da vas pitam, da li je moguće da je dragocena DD ovo pročitala i da joj je Feynman prirastao za srce baš zbog te strašne dileme koja glasi: kad jednom prodaš dušu đavolu, da li ima nazad?

Pozdrav, Kosovka


Draga gospodjo Krasic(a.k.a. Arwen:),

nemam odgovor na Vase pitanje, jer ne mogu da prokljuvim sta se desava u mozgu doticne osobe koja ovde pise pod nick-om Dracena.Sada mi vec na pamet pada mogucnost da je doticna persona sinoc bila u izvesnom smislu ekscitirana cinjenicom da joj je nsarski (koji inace sjajno pise, to sam mogao da primetim) posvetio malo paznje, pa je u jednom trenutku pocela da halucinira.Mada, ne iskljucujem mogucnost ni da je "Hjuston" pitanje bilo upuceno nekom drugom, a ne mojoj malenkosti.Ako je bilo upuceno meni, lady is truly delusional, ali to je vec pitanje za nadleznog specijalistu medicinske struke, za isto nisam strucan, a ni vlastan:)
Sto se Fejnmana tice, ne znam previse o njemu, izuzev cinjenice da je bio nobelovac, i vrlo daroviti popularizator nauke.Oko atomske bombe-ceo taj tim koji je radio na projektu "Menhetn" je posle patio od teske grize savesti, pa i sam Ajnstajn-koji je napisao pismo predsedniku u kome naglasava opasnost da nacisti prvi naprave A-bombu,kasnije rekavsi da bi "najradije odsekao ruku kojom je to pismo napisao".

Pozdrav, prijatelj Flasha Gordona


; ) Ma, umalo zaboravih!

najlepše hvala za divan predlog sa blagougodnim tihovanjem. Pošto nije bilo mogućnosti za tu vrstu opuštanja, inspiracija odvede na drugu stranu.

Lep pozdrav, K. ;)


You're welcome!:)

Takav ugodjaj sebi uvek mozete priustiti.Samo izbacite iz glave one koji su u stanju da kontaminiraju zdrav razum, i prijatno cete tihovati:)

Srdacno, Z:)


Hehe Maco Krasici

... izgleda da si ti bas odavno citala "Surely You're Joking, Mr. Feynman!". A i taj intervju je morao biti ranije posto je covek umro pre skoro 20 godina (1988):-)

Citao sam i ja knjigu i to ne bas taaako davno pa nisam bas mnogo zapazio taj deo o "prodaji duse djavolu". Bas si me zaintrigirala i bacio sam pogled ponovo, posto knjigu imam jos uvek jos (o Los Alamosu i tako ima samo par pricica od ukupno 40-ak). Pa u onoj glavnoj, "Los Alamos from Below" se samo na kraju pominje ta tema i to vise kako je fizicar Bob Wilson (koji ga je i doveo tamo) bio opterecen time - dok su ostali slavili na paritijima posle prve test eksplozije (Fejnman svirao bubnjeve:-) Jedna od sledecih prica je i kako je covek po zavrsetku rata hteo da ide u vojsku (trazili se vojnici za trupe u Nemackoj) ... pa ga nisu primili ...

Inace knjiga je izuzetno zabavna posto je tip, osim sto je bio genijalni fizicar, bio jedan od najekscenticnijih naucnika i najvecih zezatora - pravo spadalo. Pa je i u Los Alamosu stekao titulu "great safecracker" zato sto je prakticno mogao da otvori svaki sef i to sa najcuvanijim tajnama (i time doprinosio cuvanju tajnosti informacija o atomskoj bombi). On je i inace u to vreme bio mlad i u Los Alamosu se bavio najvise proracunima i tadasnjim (mehanickim) masinama za racunanje. Inace prakticno svi koji su u USA u to vreme bili neko i nesto u prirodnim naukama (fizika, matematika i hemija) su bili ukljuceni u projekat a glavne "zvezde" su bili Nils Bor, Enriko Fermi, fon Nojman ...

Od ostalih Fejnmanovih dogodovstina meni su u secanju ostale o one o Brazilu i ucestvovanju na zvanicnom takmicarskom delu karanevala sa jednom samba skolom - on na bubnjevima (inace je odlicno svirao bongo-bubnjeve). Njihov obrazovni sistem je "ispljuvao" prilikom jedne sledece posete. Ili o njegovim pokusajima da slika ... izmedju ostalog i igracice u toples baru. I posebno mi se svideo sto je obozavao da ide u Las Vegas. I to ne zbog kocke (znao covek da dugorocno moze samo da izgubi pa se nije ni kockao) - nego zbog showgirls :))))


Feynman je bio u Brazilu

ranih 60 ih godina, ako se dobro secam (ima to da se nadje u njegovoj biografiji) - ali, u svakom slucaju pre mnooogo godina. Tako da ovaj noviji razvoj nije direktno povezan.
Sto me sekiraju? Sa tigrom?:))) Ma, nema to veze, to je najmanja briga:)
Ako je Tsallis u pitanju, medjutim, ja sam samo rekao da imam neke stvari koje zameram sa g-dinu, nista profesionalno, strogo privatno (dirao mi studentkinje).


Au!

A nije ni pitao?


Ne, stvar je mnogo banalnija

i ruzna. On je Grk, ali radi u Brazilu, i od tada se ponasa kao senor heneral banana republike. Pa, tako, voli da ubija slabije od sebe u pojam.


Jeza

Uhvati me jeza od takvih ljudi.


Pa, ima svega.

Ova studentkinja (Brazilka) jedva se izvukla iz bede severoistoka zemlje, dosla u Italiju, ucila nesto kod mene, i onda se pojavio covek da je brutalno sasece i iskasapi na prvom predavanju koje je odrzala na losem engleskom (i sve se odnosilo na losu prezentaciju, ne na sadrzaj). Plakala je posle vise sati. (Ovo je bilo pre 15 godina). Mislim, ona je posle zavrsila u Berkliju i sjajno napredovala.
Ali, mislim, sta ocekujes od ovakvog coveka koji prima nagradu od drugog banana generala. Jel' lici da je otkrio nesto revolucionarno?


Ne, Sarski,

ne očekujem od takvog čoveka bilo šta kreativno. Nemoral zaglupljuje.

Svet je pun sebičnih, nemoralnih, pohlepnih, od bolesne ambicije poluludih ljudi. Oni varaju, mrcvare, potčinjavaju, ubijaju, ratuju... Tako je bilo u prošlosti, tako je sad, a i u skorijoj budućnosti će se malo toga popraviti. Ali svet ne opstaje zahvaljujući takvima, nego zahvaljujući plemenitosti koju mu daruju malobrojni humanisti, naučnici, umetnici, filosofi, književnici. Ima ih i u drugim profesijama, ne mnogo, ali dovoljno za opstanak civilizacije. Pogledaj kako se ta humanistička nit provlači kroz sve ljudske delatnosti od antičkih vremena, pa do danas. Ona drži čovekovu civilizaciju kao kičma. Čini ti se da će, tako tanka, svakog trena pući pod teretom zla, ali ona ipak opstaje milenijumima. Zato ja na budućnost gledam sa velikim optimizmom i pored svakodnevnih ružnih ličnih iskustava i crnih prognoza kojim nas zasipaju mediji.


Pa, to sto si rekla

generalno stoji. Istina, ovaj tip nije bas take ekstreman. Mislim, on je inteligentan covek, i sve, ali dozlaboga los pedagog. Ono - punjena ptica. Prvo, nije on jedini takav medju fizicarima, a drugo, takvih ima i u svim drugim profesijama. Ma, nije vredno razmisljanja: kriva Drina - ne vredi ispravljati.


Da,

ne vredi potrošiti ni jedan sekund svog vremena na takve.


Nego sad pomislih:

evo jos jednog "dark corollary" - Kriva Drina. (Ima kod Andrica na jednom mestu nesto ovako: "Sve Drine ovog sveta su krive. Ne vredi ih ispravljati".)

Kriva Drina. Rigidna barijera, pa svi nasi napori da je preskocimo su uzaludni. Nedostatak sa kojim covek jednostavno mora da nauci da zivi jer je nemoguce ga promeniti ili popraviti. Kad covek na nju naidje - najbolje zaobici ako je ikako moguce.

Primeri: ljudska glupost, birokratija, military intelligence,...to be continued.


Super

I, možda ukazuje na human condition (šta je ovde dobar sprski? Video sam da neko koristi "ljudska jednačina") flair nekih dark corollaries. Iako, onda, možemo da se upitamo da li se tu uopšte radi o "jakoj" logici i corollaries uopšte.

Ili su to neki super corollaries iz kojih su kasnije izvedeni i dark i bright corollaries.

Npr, pretpostavljam da nam se svim dešavalo da zaboravimo na težak problem da bi smo ga se odjednom, posle nekog vremena, setili, sve sa rešenjem.

I nije uvek lako raditi trace back u corollaries i dokayane teoreme.
Znači, neka "nevidljiva" logika je u pitanju. Ili je toliko convoluted da se izgubi u "organizacionom fenomenu" koji se zove podsvest.

Isto tako, ako nam je alter ego tako često veliki prijatelj kad vuče konce iz podsvesti kako, zašto, kada i na koji način se pretvara u neprijatelja?


kako

uloviti majmuna.stavis teglicu sa kikirikijem na zemlju.majmun dodje proturi rukicu kroz otvorcic na tegli taman toliki i zgrabi kikiriki ali sad nemoze rukicu da izvuce.zasto?e zato sto nece da se odrekne kikirikija.e to vam je ta prica o egu koji ce radije da zivi u zabludi svig ropstva nego da se
oslobodi istog.pozdrav.


verovatno

ce te se i sami setiti definicije ali eto da dodam.sto jaci ego, veca zabluda.


Vreme

Svi mi živimo u svom vremenu, tj. svom "duhovnom uzrastu". Neko se razvija brže, neko sporije. Neko pre dodje do nekih važnih životnih istina, neko kasnije. Što pre, to bolje, jer i sa najgorim istinama je život daleko lepši, nego i sa najsladjim zabludama. Jedino je bolan trenutak suočavanja. Posle toga nam se život prikazuje u sasvim novom svetlu i mi u njemu uživamo na nov način, kao ponovo rodjeni. Neki (kao onaj što si ga gore pomenuo) se do kraja života ne suoče, jer se plaše bola i tako odu sa ovog sveta, a da nisu ni primetili koliko je lep. Zato takve ljude treba pre svega žaliti.


; ))

Dracena:

Quote:
Uhvati me jeza od takvih ljudi.

Straight to ... Hall of Fame !!!


Multiverse convert

NŠarski, ti ako pročitaš prvi paper "Quasiclassical Coarse Graining and Thermodynamic Entropy", Murray Gell-Mann and James B. Hartle, pozitivno postaješ multiverse convert, multiverse tigger :) (ja sam pominjao delove iz ovog rada u nekom svom prethodnom blogu, samo paralelu coarse graining univerzuma sa sa brzom vodom, puštenom niz neravan teren, neverovatno, tako "ovozemaljski").

Ili, ako si već pročitao onda mora da si već tiho i konvertovan, samo niko nije primetio.

Čitam danas Cool clouds turn light to matter kratku vest na BBC, prenesena iz časopisa "Nature", gde "zaustave" svetlost u Bose-Einstein condensatu, tj naparve otisak te svetlosti u kondenzatu, pomere kondenzat, "zagolicaju" ga laserom da bi svetlost "izašla" i nastavila dalje sa svim svojim karakteristikama. Kao da SF i realnost podležu nekoj ezoteričnoj inverziji.

Zamisli kad se još svi ti naučnici "ozbiljno" umreže !!


OK, vuces me za jezik, Milane:))

Te coarse grained entropije su nastavak jednog prilicno besmislenog projekta koji je uprilicio cuveni Constantino Tsallis - pronalazac Tsallisove entropije (skromni li smo, bogo moj!). Sa Tsallis-om je i Gell-Mann pisao neke q-generalizacije entropije itd., po mom skromnom misljenju, bulsit (pogledati Santa Fe site). E, sada ja Tsallisa znam, on je jedna prilicno pompezna figura, manje-vise prazna, da je jednom zbog svog ponasanja cak napisan rad na temu zasto su Brazilian nuts always on top Brazilian nuts always on top u vreme kad je Tsallis spremao cuvenu StatMech conferenciju u Riu, i rad je stampan u najuglednijem casopisu na svetu iz fizike. (A imam i neke privatne nerasciscene racune sa doticnim, pa u njegovu entropiju ne verujem). Eto.


...

Verujem ti potpuno, ne "otkidam" ni ja toliko na baš "ovakvu mehaniku" te entropije.

Ali sam trenutno, možda prolazno, zaražen ovim Laughlinovim organizacionim fenomenima kao univerzalnostima.

Kažem, ako je prostor organizacioni fenomen, pa onda gravitacija viši organizacioni fenomen, o čvrstom stanjima, faznim tranzicijama, planinama, rekama da ne pričam, zamisli koja će to "regresija" da bude ako se vratimo, makar na sekund, iskreno vratimo na Heraklitovo "Panta Rei". Koji bi to tok bio, i koji bi to vir bio.


Zašto navodnici

Mislim da oni već jesu vrlo ozbiljno umreženi, ne samo u okviru jednog instituta, nego i na državnom i medjunarodnom nivou i da se vrlo ozbiljno radi na "inteligenciji roja". Uostalom, zar i nam ovo iskustvo ovde na blogu ne govori da to i nije tako teško kao što se čini na prvi pogled?


Mislim, oni se cak bave i egzoticnim problemom kao sto je


Elite Transformation and Organizational Invention in Renaissance Florence
,
i slicnim socijalnim aspektima. U svakom slucaju, mislim da je to najbolji nacin da se radi nauka. Plus, naravno, naravno, naravno (!) dobre eksperimentalne laboratorije bez kojih je sve ovo gore nezamislivo.


...

Ovde ja vučem priču na interactive, real-time, multimedia umreženost gde za nekoliko minuta možes da sazoveš pan-svetski virtuelni sastanak i imaš meeting room experience, sve sa crtanjima, vikom, mahanjem rukama i slično.

To još nije slučaj ali će uskoro, ja se nadam, biti.


A zasto to jos ne moze?

Mislim, razumem ogranicenja kao neko je odsutan zbog drugih poslova i sve, ali nije valjda u pitanju tehnoloski nedostatak komunikacija?


...

Ne može još. Većina tehnike je tu, ali još uvek što lower-level funkcionalno, što organizaciono patchy na mestima:

- Ne možeš da sazoveš sastanak onoliko brzo koliko u firmi. Recimo da si i sam u caffeu, ostali razbacani po svetu. Ne možes da odeš do nekog ICT panela i za nekoliko minuta budes u žučnoj raspravi i razradi ideje. A bez takve mogućnosti vreme teče, teku i ideje.

- Na nižem funkcionalnom nivou ne možeš još uvek sa istom lakoćom da razmenjuješ kolateral kao što to radis u sobi za sastanke. Ali, ovo je manji problem, ono što možeš, uz malo dobre volje, je dovoljno.

Fully fledged convergencija Interneta, Computera, TV-a i home enetertainmenta je nova RnR era. Sony se sa Playstation III tako dobro pozicionirao, al su oni pravili gluposti poslednjih više godina i evo, još se nisu potpuno opametili sa ovim sadašnjim produkcionim problemima.
Još neznam koliko im je to čudo open ended, pa tako revolucionarno.


Koliko znam

još uvek je najveći problem istovremeni prenos slike i dokumenata za zajednički rad na njima. To prevazilazi infrastrukturu mnogih zemalja.


Milance,

mene vise sludjuje ova revolucija u zacetku:

upravo najavljena u Pekingu. Najavljena je izgradnja
Large Hardon Collider-a
. Ej, Kinezi nam kucaju na vrata, a niko od nas ne spika kineski ni toliko da kaze: "okolo, kupamo se!".


....

Fascinanto. Ja ne znam, a voleo bih da znam, da li smo ikad u istoriji imali sličan primer gde je bilo toliko jeftine pameti, jefinog rada, a bogatstva koje nije lokalna vladajuća garnitura trpala u svoje džepove, nacionalne svesti i agresivnog determinizma da se stigne i prestigne, kao što sad imamo u Kini.

Možda nam kinezi naprave automatskog prevodioca.


Milane,

"svog" automatskog prevodioca možemo samo mi da napravimo (u saradnji sa stručnjacima iz inostranstva). Nešto sam radila na tome, ali je problem ponovo organizacione prirode. Bez baze znanja nema automatskog prevodjenja, a baze znanja nema bez umrežavanja znanja prevodilaca, a umrežavanja nema bez podrške države, a podrške države nema bez političkih promena itd. Ovu našu disciplinu vrćenja u krug je Angi jednom nazvala hrkljuz. Eto, hrkljuz je kriv za sve!


Milane,

kao IT highly-educated person, svakako shvatate koja je tehnologija (tehnologija pre svega, nikakav "hrkljuz") potrebna za konstrukciju univerzalnog prevodioca.Ljudi tu tehnologiju jos ni iz daleka ne poseduju, makar i hiljade njih "organizaciono radilo na tome".Da ne sirimo dalje pricu-to je ipak pitanje (verovatno ne toliko bliske) buducnosti.Sta god rekao Ray Kurzweil.


Zarkow,

ne mislim ni ja da ćemo uskoro imati odlične prevodioce.
Ali mislim da ćemo u bližoj budoćnosti imati vrlo upotrebljive.

Pazi (ako ne moramo da persiramo), naš je um plastičan i nije nam potreban savršen prevodilac, most of the time.

Što se tiče odličnih prevodilaca za svakodnevnu komunikaciju ja sam mišljenja da je to srednjoročni posao, ne dugoročni.

Ja sam jednom, pre 4-5 godina učestvovao na EC sponzorisanom projektu gde smo za investiciono bankarstvo kombinovali fundamentalnu, tehničku i sentiment analizu, u distribuiranom SOA maniru, da bismo generisali trading signals.

Ovde je važna ova "sentiment" componenta, service. Ekipa nije bila nikakav heavy-duty research facility, pametni tipovi ali uglavnom postdiplomci bez previše iskustva. Njihov software je "čitao" vesti pa kvantifikovao i kvalifikovao sentiment. To je bilo odlično korelisano sa key indices (FTSE, DJI, S&P, NASDAQ). Nekoliko godina pre ovog projekta su na DARPA takmičenju u sažimanju teksta bili drugi. Ja sa Gutemberga sažimao delove raznih romana i čitao. Naravno, možemo da zaboravimo na umetnost ali za varanje na časovima srpskog u srednjim školama dušu dalo.

A već dosta vremena je proteklo i ima mnogo moćnijih laboratorija.

Evo mi ćemo se, izgleda, uskoro udružiti sa jednim mnogo moćnijim nemačkim institutom. Ja verujem u veliki potencijal procesiranja jezika i procesiranja govora.


Proces automatskog prevodjenja

je ozbiljan neresen problem i mislim da ce trebati jos mnogo vremena da se on resi. Kljucna stvar je kontekst koju je u AI skoro nemoguce resiti.
Reci, same po sebi, naime, nemaju nikakvo znacenje ako ne postoje u kontekstu. Skorije sam gledao intervju sa covekom koji se bavi masovnim prisluskivanjem tudjih razgovora (telefonom, e-mail-om). Jedina tehnologija koja na koju se oni oslanjaju je key-words. A key-words nemaju kontekst.
Skorije je naveden sledeci primer: dijalog izmedju ON i ONA - sve skoro 100% kontekst.

ON: "Odlazim".
ONA: "Ko je ona?"

Svima nama je ovo jasno bez problema. Nema masine, medjutim, koja ce da razume ovaj dijalog (ili kontekst u pozadini).


....

Ima poprilično dobrih mašina, ja sam ubeđen. Ima i interesantnih botova po mreži sa kojima možeš da ćaskaš i da, naravno, se smeješ koliko su naivni ali i da ceniš kako oni ipak napreduju. Fora je što su ti botovi postali adaptivni, sposobni da uče i evoluiraju bez dodatnog programiranja.

Automatski prevodioci, u proseku i ako prevode običan narativ, ne moraju da budu previše pametni. Neka contekst dinamika je potrebna ali ne mora da ta podrška bude preduboka da bi prevodioci bili korisni.

Npr, ono gore ti je zero context depth, bukvalno prevedeš na engleski i ok si. "Inženjersko" prevođenje ne implicira uvek razumevanje.


Baza znanja

Baza znanja je ključ rešenja, bar zasad, dok ne bude stvorena prava veštačka inteligencija. Što je veća baza znanja, to je bolji prevod. Softveri postoje, ali od njih gotovo ništa ne zavisi. MIlan je u pravu kad kaže da je to dugoročni, a ja bih dodala i strateški posao. Tako tome pristupaju razvijene zemlje. Nama je dovoljno da se nakačimo na njih, odnosno da samo za jedan veliki strani jezik uradimo što veću bazu znanja, a preko njega posle možemo dobiti bazu znanja za ostale jezike.


Milane,

mi smo u neku ruku kolege, i moram da ti kazem da se savrseno slazem sa nsarskim (mada, po njegovim postovima, tipujem da je prirodnjak:)).Rec je o kontekstu.Reci van konteksta nemaju nikakvog smisla,i svode se na diplomatsko ucenje jezika:"Jede li Vasa sestra rado sira?"
"Ne, moja sestra ne jede rado sira, ali zato svira klavir."
Mi i dalje ne posedujemo (sto je elementarna cinjenica) tehnologiju kojom bismo konstruisali kvalitetnog univerzalnog prevodioca, koji bi se odlikovao simultanoscu.To je u sustini hyperdrive.Dakle, nismo ni blizu takvog tehnoloskog pomaka.Sta je najblize-machine translation, kao subpolje racunarske lingvistike koje prevodi tekst ili reci sa jednog jezika na drugi.Naravno, tu se opet suocavamo sa problemom simultanosti.Ako malo bolje pogledas prevod tekstova na yahoo-u (na primer, sa nemackog na engleski, nije toliko bitno), videces sa kakvim problemima se takvi softveri suocavaju.Neprepoznavanje idioma, losa lingvisticka topologija, just name it.Slazem se da po mrezi ima interesantnih botova koji pokazuju tendencu progresa, ali bih ja ovde zdusno podrzao opreznost nsarskog.Sto se tice baza znanja, to je najmanji problem-razvitak tehnologije je krucijelno pitanje, a mozda i pojava neke nove vestacke inteligencije koja ne bi nuzno bila friendly-ima tu mnogo kako naucno-tehnoloskih, tako i etickih pitanja.Anyway, od univerzalnog prevodioca smo daleko kao Vladivostok od Buenos Airesa:)


Univerzalni prevodilac

Zavisi kako ga dešinisemo.

Sa bilo kog jezika, na bilo koji drugi jezik, da se ne primeti nekakva razlika na ne-umetnickom delu, još jedno 20 godina. Moja prognoza, dobra kao i bilo koja druga, s obzirom na ovoliko vreme.

Izuzuetno korisni prevodioci imeđu engleskog i nekog drugog major jezika, skoro sigurno već postoje.

Ja sam probao Yahoo, Google i meni su korisni, ali nisu izuzetno korisni. No to je jeftina tehnologija sa jeftinim potrebama za resursima. Danas već postoji mnogo bolje.

Ja mislim da će kompjuteri za 20 godina položiti Turingov test. Tj, pričaćemo sa komjuterom, a nećemo to moći prepoznati po kvalitetu konverzacije. Sa ovakvim mišljenjem meni je onda bespredmetno razmišljati o univerzalnom prevodiocu od 2027 pa na dalje. Ako nazovem svog kineskog prijatelja koji ne priča niti srpski niti engleski, moći ću da biram na kom jeziku želim da mi se sintetizuje njegova priča, i kako da se "harmonizuje", "vokalizuje", šta god da je korektan izraz.

Logično će biti da bojenje ide bojom glasa sagovornika, al čovek nikad nije siguran sa nama humans. Ja više volim da čujem Betovena na ovoj kućnoj skalameriji, gde ga onda još malo ekvilajzerom doteram, nego u dobroj koncertnoj sali. Ono što ja čujem u koncertnoj sali sigurno nije ono što je Betovenu zujalo u glavi, po mom mišljenju, uvrnutom ili ne :)

Po mom jednom drugom, kontraverznom iako se čuje sve više sličnih glasova, mišljenju ide sledeća priča:

- Ako se izbaci vizuelni korteks, i supporting hardware, mi nismo tako nedostižno pametni koliko to mislimo. Postoje šanse da će se Turingov test položiti i brže od 20 godina.

- Ovo ne znači da se naše combined bogatstvo tu završava, da nemamo higher values, meaning, purpose, secrets. Imamo sigurno. Ali to su statistički "outliers". U proseku nekorišćeni previše često. Po mom mišljenju :)


Milane,

Mislim da su stvari mnogo jednostavnije nego što se na prvi pogled čini. Računar u svakom slučaju moraš prvo naučiti srpski. Pošto jezik nije samo skup gramatičkih pravila i reči, već ima mnogo izuzetaka, homonima, nijansi u značenju itd, moraš ga naučiti srpski na isti način kako učiš dete: kroz dovoljno veliki broj primera. I računaru moraš dati dovoljno veliku bazu jezičkog materijala da bi "progovorio". Ali kod računara na svu sreću ne moraš da čekaš da prvo nauči srpski, pa tek onda da predješ na strani jezik, već ga možeš hranititi paralelno i srpskim i stranim jezikom.

I današnji softver (npr. Systran) odlično prevode sa dobrom bazom znanja. Ako računari polože Turingov test, prevodi će biti samo još kvalitetniji. Danas postoje odlični softveri za "prepoznavanje glasa" koje koriste ne samo slepi, nego i službenici i rukovodioci u velikim kompanijama. Ako sofver već sad može glas da prevede u tekst i obrnuto, onda se može slobodno reći da je on već sad veoma "pametan" i da "govori" i bez položenog Turingovog testa. Sve u svemu, tehnološki smo tu negde, ali je u Srbiji problem što onaj najveći i najteži deo - baza znanja - još nije ni započet. Na tome ćemo verovatno raditi od sad pa do kraja vremena, jer se jezici stalno menjaju, ali prvi rezultati uz dobru organizaciju mogu doći vrlo brzo, već za godinu-dve.


Paralelno učenje

Postoje granice potrebi za paralelnim učenjem.

Naime, da se poslužim lepim srpskim rečima pošto smo ih NŠarski i ja već potezali, coarse graining je skoro potpuno language neutral. Mačka ne može da leti, vrabac ne može da roni. Tu nema jezičkih specifičnosti.

I o tome se brinu language neutral ontologije koje privlače sve više pažnje i što istraživačkog, što inženjerskog rada.

Iz dovoljno bogatog korpusa ovakvih ontologija i iz najobičnijeg vocabulary, dictionary i gramatike kompjuter će "iz mesta" propričati sprski. To će biti grubo, smešno i jedva razumljivo, ne previše pametno, kao što kuća bez prozora, vrata, zavesa, tapeta i neofarbana nije previše pametna ali:

- Takva kompjuter će onda "pročitati" sve što je iole vredno čitati na srpskom i ispolirati svoje language procesore u sledećih pola sata. Ovo će onda postati poprilično razumljivo, a skoro sigurno vrlo korisno.

- I onda praksa i heuristika preuzimaju posao kao što je slučaj sa svima nama kad su fine karakteristike jezika u pitanju.


E, pa MIlane,

sad govoriš o dalekoj budućnosti. Koliko sam ja čitala, sa ontologijama ima mnogo problema. Potrebno ih je jako mnogo, jako su razgranate itd. U tom smislu sam te nešto pitala na jednom mestu i nazvala to "slikom sveta". Mogli bismo mi i odmah da krenemo, a ne da stalno nešto čekamo. Osim toga, nisam sigurna da je lakše izraditi dovoljan broj ontologija, nego dobru bazu znanja. Istina je da su ontologije univerzalnije rešenje, ali ne treba bežati ni od različitih kombinacija jednog i drugog.

Što se heuristike tiče, ona može vrlo lepo da se koristi i sa sadašnjim softverom.


...

Ja ne mislim da je to daleka budućnost.

Ima problema ali nisu preteški, a tamo gde su teški su organizacioni.

Pošto imaju veliki potencijal privlače i sve veću pažnu i sve više sredstava. Zatim je tu broadband, umreženost i SOAs.

E sad, ontologija je vrlo rastegljiv pojam i ovo što rekoh može da bude samo jedna strana medalje koja ima i drugu stranu - lepo je što mi umemo da formalizujemo osnovni koncept vrapca i ronjenja, constraints, first to nth order nekih derivata i slično.

Ali, da li će ta naša vizija ontologije, ubačena u mrežu, da se propagira kroz tu mrežu, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, sinhrono (coarse grained again) sa onim što se stvarno dešava u životu, teško je reći.

Ja mislim da nije ni važno, kad dobacimo donekle možemo da zatvorimo oči pa će i ovde heuristika da odradi svoje.


...

Slažem se da je dostižno. I takodje mogu da zamislim da su problemi organizacioni, to je gotovo uvek tako.

Vidi šta ja mislim da je problem sa primenom ontologija u prevodjenju: automatsko prevodjenje treba dizajnirati tako da ono može u najkraćem roku da obuhvati praktično sva ljudska znanja. I najrazvijeniji jezici imaju recimo 100.000 reči u uobičajenoj praksi (pismeno i usmenoj) i recimo da svaka reč ima u proseku pet manje-više različitih upotreba, odn. značenja. To je ukupno 500.000 elemenata. Pošto već postoji veliki broj uparenih dobrih prevoda, a oni se i svakodnevno produkuju, ne bi trebalo da bude preveliki problem u kratkom roku organizovati se tako da se u sistem usput sliva mnogo uparenih tekstova i da on vrlo brzo dobije sve što mu je potrebno da počne da relativno dobro prevodi. Dakle, nije potrebno mnogo dodatnog ljudskog rada za formiranje baze znanja.

Ako s druge strane tome pridješ preko ontologija, onda svaki "element" moraš povezati sa jako mnogo drugih elemenata koji su u nekoj relaciji. Kad sve zajedno pogledaš, morali bismo kompletno ljudsko znanje o svetu pretresti, izvršiti različite klasifikacije uzduž i popreko, izraditi najvažnije ontologije. Slažem se da se preko heuristike već nakon učinjenih prvih koraka može obaviti mnogo posla (i meni, lenčugi, se heuristika jako dopada), ali još uvek mi se čini da će sve to jako dugo trajati i da će biti potrebno jako mnogo ljudskog rada posvećeno samo tome. To jeste mnogo bolje za daleku budućnost, jer će služiti za mnoge oblasti ljudske delatnosti i ja podržavam takav pravac razmišljanja, ali za samo prevodjenje mislim da je rešenje preko jezika brže, jednostavnije sa organizacionog aspekta i sigurnije u pogledu kvaliteta usluge.

Čitala sam opise nekih programa za prevodjenje preko ontologija, ideja je prelepa, ali nisam radila sa tim programima, pa ne znam kakvi su rezultati.


...

Ok, ali...

Ja mislim da će ovde za godinu dana, dve max, osnovna konfiguracija biti Dual core, 3Ghz+, 2 Gig operativne i Terabyte disk. Jeftini resursi.

Google već nudi neko lokalizovano indeksiranje, Microsoft trpa li trpa sve i svašta u OS "kernel". Ja sam još pre mnogo godina video da se oni spremaju za SOAs i ASP. Nije bio big deal videti. Evo, ovih dana daju ASP izjave sa vrha.

Optimizovanje po comp resursima je against the current pozicioniranje. Ti resursi su jeftini, i sve jefiniji, dok je naše vreme skupo. To je "behind the curve" strategija gde kasniš, a usporavaš.

Sa tim se pate i u UK i mi smo (moji partneri i ja), u stvari, tako i počeli sa ovim većim biznisom, pre, sada skor 11 godina. Brz procesing, rt, uz pomoć naglašenog korišćenja resursa, pre svega memorije i caching strategija.

Jedina "ahead of the curve by design" zapadna tehnička kultura, da ja znam i možda grešim, je US.

Ja mislim da su language neutral ontologije odlična strategijska šansa onima kojima egzistencija nije gorući problem, a prirodno se vrte oko tih pitanja i nemaju druga posla. Uzmeš oblast koju dobro znaš, ako niko nije još zagazio, a ovo je sve novo, frontier, skupiš vocabulary, disctionary, neku adaptivnu klasifikaciju, koncepte, formalizuješ te koncepte, XMLuješ, publikujes šeme, jeftin maintenance environment je po definiciji i za nekoliko godina si rešila nadgradnju, penziju i putovanje po svetu. Milioner.

Jeste ovo paljevina, al ne prevelika i samo u EU. U US je ovo intelektualna norma.


Quad-core, Milane, 3

Quad-core, Milane, 3 Ghz+:)Uz 1200Mhz FSB:)
Salu na stranu, imao sam priliku da probam najnoviji Kentsfield, QX6700 na 1066MHz FSB.U sintetickim aplikacijama, kao i u 3D Mark-u je oduvao AMD-a, samo je u memorijskom opsegu AMD bio neznatno bolji (iz poznatih razloga).Moja procena je ista kao i tvoja-za najdalje dve godine, u UK i USA Core Duo uz 2GB RAM-a i terabajtne diskove na 10000rpm ce ciniti osnovu prosecne konfiguracije.Sta ce biti u Srbiji-ne mogu ni da zamislim (ovde Quad-core ne moze ni da se kupi, ja sam ga testirao za potrebe jednog PC casopisa).Drugo, evo moguceg primera za kriticku nestabilnost:ako se krene sa kreiranjem vestacke inteligencije koja bi cinila osnovu komunikacija buducnosti, resenje tog problema (samo kreiranje) bi lako moglo da uzrokuje veci problem-kontrolu tih vestackih mreza.A moguci su i drugi vidovi dark corollaries(npr.,da se cilj redovno pomice na lestvici, taman kada nam se ucini da nam je na dohvat ruke, neki uslov se promeni).Moguce je i da utrosimo godine na eksploraciju jednog pravca IT,a da pri tome taj pravac ne da ocekivane rezultate-klasicna irelevantnost.
Ako kompjuteri poloze Turingov test za dvadesetak godina, onda imamo pristojnu perspektivu.Za sada, eksploracija raznih intermedijarnih resenja izgleda oportuno.


...

Na ontologijama se radi u svim razvijenim društvima u okviru različitih rešenja i za različite potrebe. Svet se istovremeno sve više umrežava. Jednog dana će verovatno biti potpuno prirodno da te mreže prosto spontano obuhvate većinu potrebnih ontologija, ponovo promešaju karte i dobićemo izvanredne rezultate. Umrežavanje znanja i informacija će biti možda najvažnija tekovina naredne decenije.

Što se Amerike tiče, potpuno si u pravu. Nigde nema toliko vrhunskih stručnjaka u IT oblasti, nigde toliko iskustava, tehničke podrške, izazova (projekata) kao kod njih. Ipak, mi se čini najvažnije to što su oni uspeli da potpuno etabliraju informacionu kulturu. Velika je to zemlja, sa jako velikim gapom, a informaciona pismenost i kultura na najvišem nivou! I maksimalna inkluzija! Impresivno, nema šta!

I Indusi su fantastični. Oni su na najbolji način iskoristili engleski kolonijalni školski sistem i duboku i smirenu tradiciju i napravili divne stvari za svoju zemlju.
Kao što si rekao, od Kineza ćemo se tek nagledati čudesa.

Nešto smo se ovde stisli. Ako hoćeš da nastavimo sa prepiskom, hajde da izadjemo na širi format.


Nemojte žuriti,

...dracena.

Quote:
Nastaviću kasnije, samo da se priberem i još jednom pročitam.


Nemojte tako...

..g-đo Krašić.Ne delite loše savete.
Opstaju samo brzi i pribrani.o)))


Znao sam...

Glava mi otpade da li su sve te mahačkale iste vrste (species), al' reko' niste valjda sitničavi k'o sudije. Eto, dve greške sam načinio! :-) Mada su svi ti divljaci manje-vise iste vrste, panthera je u pitanju, a nisu sve arborijalci (npr. panthera leo ili panthera tigris tigris nisu evo mahačkala)! :-)
P.S. Milane, izvinite na:

trollu! :-)


Ma to ovaj Sarski

Odlučio da promeni ime, pa se sad raspituje za detalje.

Inace, nesto mi dobro zvuci sintagma "familija mačaka". Ovde je neko to objasnjavao, a ja nešto usput shvatila: valjda ide prvo rod, pa onda klasa, pa red, pa familija, pa vrsta. Samo i dalje ne znam da razvrstam životinje po tom sistemu.

PS: Hvala Vodzo na onim fotografijama. Nismo znali da nas slikas, pa su verovatno zato tako uspele.


Ma

nema na cemu, ja se salio, a volem mahackale, pa eto. Ja se nista ne razumem u tu naucno/biolosku klasifikaciju, no to mozete sve pogledati ovde i ovde, naravno ako Vas interesuje.
Tu nekako ispade da ide Kingdom-Phylum-Class-Order-Family-Genus-Species (ma sta to bilo), pa coveculjak po toj klasifikaciji ispade "Animalia-Chordata-Mammalia-Primates-Hominidae-Homo-Sapiens". Uh, ja to zapamtiti necu! :-)))


go get 'em tiger!

mada mi se cini da nisi bas razmislio pre nego sto si ovo izjavio ;)


Pa, i nisam razmislio, ali bio sam

zapravo totalno neozbiljan. C'mon, pa moze malo covek i da se nasali!


sure

tiger!

you won't get off easy tho :)))


Tigrovi

ovde nisu od znacaja, vec samo tzitza-matze:)
I to one sto umiljato predu sa neke grane ocekujuci sefa vatrogasne ekipe:))


moze

tigar ko tepih pored kamina, pa se izvalis na i pored vatrice.uzivancija.


tigar

a moze lepard kao kaput za izlazak u operu


E

a kad sm bila na safariju u corbet parku negde gore prema
neplskoj granici, sedimo tako na slonu i jurimo tigra levo desno po savani.slabo ga u divljini ima.samo je mit.na kraju smo videli gomole majmuna zakaceno po drvecu okolo naokolo.pa cim se pojavimo iza okuke zagrakcu u horu.hoce i da se gadjaju i da plase slona.srecom batica mu sedi za usima i smiruje inace kad slon poludi to se zove ludi slon.na kraju videli smo chitu kako preza iza zbuna da zgrabe one druge chite iz familije srna
pa kad nas macka ugledala uhvati tutanj ko magla.


That's fine with me, Brook.

If I get too excited about it, it just encourages them:)) It'll pass as anything else.


tigrovi

samo kao trofej.......


Pored kuce u kojoj sam ziveo

u Njujorku bila je jedna mala tzitza-matza koja je totalno sludjivala lokalnog kera. I kad se ovaj razbesni i pojuri je, ona pobegne na banderu. I tako, barem jednom nedeljno, smo imali prilike da gledamo vatrogasce i njihovo spektakularno spasavanje maceta sa bandere. A ono nesrecno mace na banderi, nakostreseno, gleda ogromnim ocima kao da kaze: "jeeee, koje s**e sam napravio"! Ali, ne vredi - par dana kasnije ista scena. A onaj ker pod banderom se iskida od lajanja. Super zabava.


Telepatija i patka

Dr cena: "Dosadašnja nauka je dala vrlo malo uspešnih aktivnosti za otkrivanje nepoznatog, čak i uz upotrebu svog postojećeg znanja. Uspesi u nauci su često više slučajni i vodjeni instinktom pojedinaca, nego razumom."

Ali zato: "Nauka je dokazala da postoji telepatija kod životinja. Zašto ne i kod ljudi. (Videti primer sa patkom)... Ja imam mnogo primera kad sam jako živo osećala telepatsku vezu sa mojim bližnjim. Ponekad mi se desi i greška, ali vrlo retko."


Paradoksi

Paradoksi našeg odnosa prema znanju:

Od zaposlenih zahtevamo najviše obrazovanje,
ali im ne dopuštamo da primene svoje znanje.

Najviše naučimo na projektim,
ali stečena iskustva ne prenosimo dalje.

Za svako pitanje postoje ekspert,
ali niko ne zna gde ga naći

Angažujemo briljantne umove,
ali ih olako puštamo da odu.

Znamo sve o našim konkurentima,
ali vrlo malo o sebi samima.

Svakog podstičemo na razmenu znanja,
ali svoje tajne čuvamo za sebe.

Učimo ceo život,
ali ne znamo šta je cilj našeg učenja.


Breakthrough Thinking

Sećam se da je Harvard Business Review on Breakthrough Thinking meni, onomad, bila interesantna, popularno pisana, knjizica. Davno bilo, zagaubio sam je negde pa mogu samo da je se setim.


Knjige, knjižice

Mi smo ti se sa literaturom zagubili svi zajedno, i naučnici i praktičari. Odeš na Amazon i samo ti rastu zazubice. A kad pokušaš da poručiš, onda neke da može. Nekad se osećam kao da živim na Marsu i da za svaku knjižicu treba da čekam godinu dana dok ne stigne sledeći svemirski brod. Zato ja kopam po Internetu, čitam disertacije, godišnje izveštaja raznih organizacija, od preduzeća pa do vlada i svakakve druge gluposti zbog samo npr. jednog dijagrama. Ne sećam se kad sam poslednji put upotrebila štampanu knjigu.
Ovu knjižicu bi npr. vredelo pročitati.


Probajte

www.datastatus.co.yu

Bave se uvozom strane literature (knjige, casopisi....)


preporuka

za cituckanje, koga zanima...ne znam da li sam off topic...ali, knjiga je, a?
ps. milane, hvala za ideju o postavci slike u komentu na Ovakav nacin! izgleda bozanstveno!


New Media

je i uopšte fascinantan subject. Ja ga vidim kao posebno disruptive.

I vidim dve osnovne grane u toj fascinaciji

- U smislu informativne propusne moći je interactive multimedia, context sensitive, consumer centric, just in time assembled, adaptive, ubiquitous, semantic aware, sa emebeded podrškom da content agragaciju i sindikaciju jednostavno formidable. Ne generaciju ispred onog što imamo sad, ako se poredi sa istorijskom evolucijom, nego bar dve generacije ispred. Kao da može da se preskoči generacija, osnovni building blocks su već svuda oko nas i ostala najviše integracija, securitz, identitz management.

- A druga je psihička dimenzija. Mi smo i u živo, u četiri oka, previše fascinirani tom "the curse of human condition". A veliki deo te neke inteligencije o kojoj nam je Ivan M. na njegovim blogovima pričao nam je iskljucen na Internetu. Zato se toliko svađamo. Tu će interactive multimedia uneti novi twist. Ne samo da će nam vratiti tu dimenziju, doduše nikad onako izvornu kao u živo, nego ćemo sa ljudima moći, u proseku, češće, u većoj proporciji, komunicirati na taj maksimalno inteligentni način. Pre su nas plašili kako će nas ICT otuđiti. A neće, kad u budućnosti rešimo da se sa nekim vidimo u živo mi ćemo, u proseku, tu osobu bolje poznavati.


Ti, Dule N. i Jasmina T.

...Potom snezana mihajlovic, Taska Dana i u nekim izuzetnim momentima, nsarski, ste me podstakli, manje-vise inspirisali, mada tacnije naveli, da napisem ovaj tekst ali da ga sigurno i namerno ne objavim na blogu kao moj post, jer bio bi isuvise obiman, a pazim da pazim, iako ima i onih drugih kao sto je g.Drago Kovacevic, Predsednica Samoupravnog Suda, gdja. Hag;), corn_mouth, Donald S. i jos par virtuelnih fizionomija, kojima ne vredi ni 100 puta ponoviti, kako jednostavno nije u redu, insinuirati, aludirati, provocirati, i izazivati SVADJU.

Uskoro cu opet aktivirati neke svoje sajtove koje sam umracio za neodredjeno vreme, jer mi se smracilo po zemlji srbiji, pa cu kad god imam sta da kazem a sto po mom shvatanju, iritira pravilnik Bloga B92, dodavati link, da svako moze da procita ako zeli, a ne da mora, jer "moranje" zamenjujem recju
"trebanje".

Malo povise u komentarima juce je Jasmina Tesanovic nesto rekla o izvesnom strahu oko objavljivanja, i na koncu je ta metonimija, bila okidac da se nadovezem na tvoju temu. Ne persiram ti Milane, jer bez uvrede, ipak dozivljavam nalik svom profesoru( i geniju ) fizike iz skolskih dana. ( ja i taj profesor koji vise nije ziv, inace doktor nauka( dvostruki, i trostruki magistar ) jednom smo pravili radio stanicu na takav nacin da je cela skola bila ozvucena, povezana, umrezana. Preteca interneta. Medjutim "samoupravljanje" je smatralo da je taj cin isuvise los za decu pa je eksperiment ukinut.

On mi je prvi govorio o mnogim temama koje si ti ovde zapoceo. Tamo na onim temama gde je moj komentar izostao, priznajem, dudk sam! Ne bih voleo da se opet neko navrzne da mi prebaci da se slishtam... i zato evo link za ono na sta ste me vas troje( Milan, Dule, Jasmina ) na zbilja cudan nacin "inspirisali" uz dodatak da je tu i jedan moj prijatelj iz Opatije, kojem je doticni spis posvecen. Imam tu manu da posvecujem svoje tekstove ljudima kojima bih se TELEPATSKI bratio, kad bi oni hteli da mogu da to prime.

Dobar deo svog zivota do sada sam posvetio problemu i "enigmi" svadje. Zato se ovde nadovezujem na dato.
link:
http://forums.vutra.org/showthread.php?t=1426

a ovaj sajt je radio jedan od mojih prijatelja i programera, i nadam se da vas nece previse eticki isprovocirati ovakava vrsta slobode, iz pravca CG.

Jasmina hvala na odgovoru. Dugo dugo mi niko nije hteo javno, jasno odgovoriti na to pitanje.


G. Kontiću...

...evo priznajem. Ja sam potpuno promenio stav o vašem pisanju. Smatram ga vrlo specifičnim oblikom komunikacije.


Jednom

na jednom drugom putovanju koje na svoju veliku veliku zalost nisam mogao zavrsiti kako sam nameravao, svesno i namerno sam zalutao u jedan oblik pustinje u Siriji. Bio sam pozvan od strane jedinog prijatelja Sirijca, da ga posetim u njegovoj zemlji, i ja sam na taj put krenuo pesice odavde iz Beograda. On je hriscanin, a ne musliman. Ali to nema nikakve veze sa religijskim stavom. Mi se POSTUJEMO po zajednicki utvrdjenim interesovanjima, skoro 15 godina. Kad smo se zatekli u tom specificnom obliku pustinje ( to je nekad i bila prava pustinja no danas nije bar ne u celini ) poveo me je u srce tog predela i ukazao mi je na nacin kako se slusa vetar nocu, danju, po Suncu, zhegi, hladnoci. A onda mi je rekao da srpska rec, da hrvatska rec, da slovenska rec, HVALA, potice od arapskog ili mozda aramejskog ali sigurno nekog istocnog dijalekta i sastoji se od reci HUA i LA, te bi je tacnije trebalo izgovoriti: HUALA! sa vrlo naglasenim usklikom, kojem se vibracija gubi unazad posto se izgovori.

Ono sto mi na prvom mestu kod vas u vasem obracanju prilikom komentara smeta, a potom i kod mnogih drugih komentatora, jeste potreba za dodatnim pitanjima tipa: otkud mi referenca, "link" ili pravo da tvrdim ono sto znam. Ne smatram g. Kovacevicu, BLOG B92, mestom koje mi dopusta da u beskonacno tvrdim pazar, ili vodim raspre, oko stvari koje svako sam moze i TREBALO bi da istrazuje. Jer se do saznanja dolazi iznutra, sobom samim, a ne vitlanjem upecatljivih asocijacija, koje mogu da izazovu gadne probleme, ako bi se pogresno tumacile. Zbog toga

"HUA", znaci: Let It Be! znaci: Vec Bijase Odluceno, znaci Nalik srpskom : PA NARAVNO DA JESTE, nalik: I neka je!, a "LA", i u mnogim starim jezicima, je oznaka za Nista, za Negaciju. Samim tim reci HVALA, znacilo bi : Zavrsio sam razumevajuci pravu prirodu vase izjave i primio sam k znanju da SMO se, u potpunosti na ravne casti, jednako, skoro pa ISTO, sporazumeli.

HUA se cuje zaista bas tako u Pustinji, kad ostanete potpuno sami, kad svi strahovi( od skorpija, buba, zmija ) , kad sve bojazni ( od praznine, od velicanstvene samoce, od Pustinje takve kakva je ) nestanu i iscile. Kad prosto zaboravite Ogromnost Sveta i Majusnost sopstvenog identiteta. A onda odnekud dodje vetar i huchi u praznini, pa fizicari( nsarski, mozda i nadje referncu ) mogu naci objasnjenje, ali Objasnjenje tog tipa ne definise uticaj tog osecanja u Islamu! i cuje se i Hua Hua Hua ! i cuje se i odgovor Allah Allah... i onda meni prijatelj objasni da na mnogim mestima postoji ista stvar u Arabiji, i medju arapima, i da se to od davnina prevodi kao: Razgovor Boga sa Samim Sobom.
Dakle, otud dolazi Huala...


...

...


pa nije vam posveceno

ali jeste mi dali neku vrstu ideje kako sam opisao.
a ako vam smeta sto sam vam javno to rekao onda SE DUBOKO IZVINJAVAM sto Iskrenost dozivljavamo na drugaciji nacin.


NENE Mirko

ne smeta mi uopste, na protiv, ja treba da se izvinim
malo sam se salila
isla sam na sajt i citala
i ja posvecujem svoje price cesto ljudima koji me potaknu da nesto napisem dopisem, prosto kao neki bibliografski podatak i tacno je da to nije bas posveta u klasicnom smislu, koje su btw cesto otuzne ( mislim one klasicne)


digital

meni je knjiga zanimljiva, malo 'gluva' (sto manovichu zameraju jos neki drugi) jer govori uglavnom o new visual media. ok, covek je director of new visual media department CASD...nisam sigurna da se toliko svadjamo jer se ne vidimo...mnoge stvari se lakse kazu ako se ne vidimo, i lepe i ruzne. ja verujem u ovaj vid komunikacije ali kao samo Jedan Od! svaka krajnost je opasna, koja god bila.
informativna moc je OGROMNA. i ne samo informativna. mogucnost da se prakticno bilo koji digitalni zapis pretvori u neki drugi digitalni zapis, od banalnog jednog formata slike u drugi (pa cak i samo menjanje velicine) je moguc za manje od minute, tu, ispred na, u nasem racunaru. slanje informacija, dokumenata...ja sam muzicar i slanje notnog zapisa vec dugo nije problem. medjutim, da ne bismo imali problem sa softwerom, pdf, rezoulcije i ostalo, sve je moguce codirati, xml.notation, importuje se u bilo koji softveri za notaciju (a svi mocni imaju tu mogucnost) i onda sve cita besprekorno!
moja trenutna preokupacija, pored ove knjige, je poslednji projekat Peter Greenaway.a, The Tulse Luper Suitcases. mutlimedijalni projekat = 3 filma, 16 epizoda tv.serije i 92 DVD.a, kao i web.site. naravno, neizbezne knjige o istom a najzanimljivije sto postoji u celoj prici je on-line video igra vezana za sve to! ja na te stvari odlepljujem!
postoji jos jedna (cuj, samo jos jedna :-) zanimljiva stvar na web.u www.thedark.net
jedna od retkih interaktivnih web instalacija koja je radjena ne-visuelno, ako mogu tako da kazem. instalacija se bazira 3D Surround Sound sistemu, sto podrazumeva samo 2 sluske ali zvuk daje 3D osecaj, prostor. i sve ostalo je mrak...mislim da je mozda jedini bez-vizuelni web object.
ako te zanima, pogledaj i ovo.


Pa, gde si ti, Bebe,

Srce nam puče za tobom, a ti se danima ne pojavljuješ?
Jesi li se zauvek vratila, ili samo da nas malo obidješ?


da obidjem

imam novi dead line, probijam ga...nista me ne pitaj :-((


Babily dear,

pa gde si ti meni,
kiss, kiss:)


wow!!!!

evo me, dajem intervjue telefonske za berlin, samo me muce nesto, a raspisala sam se kod milana n. nesto o novim medijima. pisem tezu pa sam sva 'u fazonu' :-p
ako stignes da procitas moj poslednji email, ako ne, nema veze...ionako je predugacak :-)))))

jel si ti sad negde oko rucka (kad se preokrene vreme) :-))
p.s. i javi sta je bilo sa svim Onim!


Draga,

prochtala, sve shvatila,javljam naravno.
Nisam oko ruchka, to sam obavila oko vechere(poshto ranije nije bilo uslova), i josh chastio vlasnik restorana, pa odvezao mene i drugaricu do nashih kola-to bih ja nazvala dobrom uslugom:)
Sada je skoro 11 uveche, a ja se tek stvarno probudila,
josh se bakcem sa time kada je dan, a kada noc, ali krize u glavnom ignorishem.


abnormalno

sjajan post,uz presjajne komentare,naravno.malo je reći uživanje za čitanje ovde na blogu 92...dec vaj ajm hir, zbog ovakvih momenata...
i samo vas čitamo,otvarajući vaše linkove,ništa ne pitajući.
(:
milane nadire gordanac coco dracena bronx stevie zarkow mirko
(a uz izvinjenje nespomenutima),da ne ponavljamo isto

Quote:
Šarski, Milane
Doctor Wu (7 Februar, 2007 - 20:25)

predivan blog. Antologijski.


ML, sve je to...

....zbog tihovanja.Evo, u to ime, još jedne "igračke" za ovaj blog: gledaj u sliku netremice (zureći) u niz tačkica na sredini od 30 do 50 sekundi, onda podigni pogled ka ravnoj, svetloj površini, (zid ili šta slično) i....pojaviće se! :))))Čari iluzija, prevara i očinjih laži...

A i inače sam htela da predložim da neko napravi post na kojem ćemo se u komentar ima igrati sa svim "tagovi ma", "bbc kodovima", slikama, crtežima, slikama, svime što umemo, pa da zajedno napravimo post odnosno blog koji je mnoogooo lep, lepši, najlepši,.... tol`ku lep da je jako ubav za gledanje!

gottagettablog!
thx gocička (: :)
U get it I got it:
ešerovi salamanderi supremativno najbolja zabava distorzijama prostora-duha-percepcije,marcus... (:M:)


Probaj sa ovim, gordanac


:)

lovely!

A onda na odmor u BAŠ OVAKVOJ sobi!Pravo mesto za "bright corollarie" of life!

I soba za razmišljanje! SIMBOLIČNO STALNO


imagine.....

well...deal...!

sl.post neka bude poigravanje svim tagovima etc,vizuelnim kodovima i očinjim lažima
(:
liferovaćemo temu-ako mnogocenjeniovdeprisutni nemaju ništa protiv-kroz
marcusa corneliusa eschera

probaćemo sve što je i ešer probao... šalim se... pokušaćemo, makar...
ok?
deal?
forthcoming post:
MCEscher


E, to je prava stvar!

Escher, hocu reci.Covek je zaista genijalan.Pravilna podela ravni (labudovi, konjanici, leptiri, Sunce i Mesec, nebo i voda, vrtlozi...), neograniceni prostori, prostorni prstenovi i spirale, inverzije, poliedri, relativiteti, nemoguce zgrade (kao Belveder i vodopad)...just name it.
Cak je i sam Escher jednom prilikom rekao da mu se cini da ima vise toga zajednickog sa matematicarima nego sa kolegama umetnicima.
Vodopad je klasican primer ocinjih lazi...


Drugari

Stavite neki WARNING pre ovih slajbi, zavrte mi se u glavi od gledanja, krenula pena na usta, mal' se nisam onesvestija! :-))


Cek'

samo da Milan Lukic postavi Escher-post, pa ce tek da bude padanja u nesvest:))
A zaista je genijalan tip, taj Escher.
A genijalan tip je i Milan Lukic, ako ni zbog cega drugog, ono zbog Escher-posta:))
____________
*
??
g e n i j a l a n
??
(:
Zarkowe,dobronamdošao.btw,nisi onaj nenadmašni FG dr Zarkov?
so,blog risivd nju juzer on d vej? :)
teške reči pale,čuj...genijalnost...vau

___________________________
Thx!:)Ma jok, bre, ja to samo onako, iz zezanja, izigravam unjkavog Dr.Zarkowa sto recituje Talmud kada mu ispiraju mozak:)Inace sam Vracarac:))


beware vodzo modzo

WARNING!

A na sledećoj čudesnog Ocampa slici treba pronaći 9 ljudskih lica (ima ih, stvarno!)

Ova slika je prevara leve-desne strane mozga. Zadatak je da PROČITAŠ BOJU reči, a ne REČ, dakle crveno treba čitati plavo


O mrezama, genima i kiselom kupusu.

Vidm da se na ovom blogu cesto pominju mreze i umrezenost (Milan se posebno poziva na njih:)), pa bi mozda bilo korisno da definisemo osnovne pojmove za one kojima mreze nisu struka.

Godine 1990 je John Guare napisao dramu "Sest koraka razdvajanja" (Six degrees of separation) u kojoj se igrao na temu urbane legende da izmedju bilo koje dve osobe na svetu (A i B) postoji prosecno sest koraka bliskosti: naime, da osoba A poznaje nekog ko poznaje osobu, ko poznaje poznaje osobu, ko poznaje osobu, ko poznaje osobu, ko poznaje osobu B. U srednjem. Tj. mozda se osobe A i B vec poznaju, ili mozda imaju zajednickog poznanika, itd. Prosecno, sest koraka poznanstava je dovoljno da kontaktirate, na primer, Bin Ladena, ili Dzima Smita, cuvara na jednom parkingu u Los Andjelesu. I prosecno isto toliko koraka deli Dzima Smita od Bin Ladena.
Zanimljivo je da se ovo moze i teorijski i eksperimentalno istrazivati. Nedavno je napravljen eksperiment gde je ucesnicima dato u zadatak da posalju e-mail osobama za koje nikada nisu culi tako sto ce poslati postu osobama koje poznaju i za koje misle da moze dalje da je prosledi na zeljenu adresu. Jedna od ciljanih osoba je bio i neki vatrogasac u Sidneju, Australija. Kad je zblanuti vatrogasac poceo da prima gomile pisama od nepoznatog sveta, ispostavilo se upravo to: oko 6 koraka je potrebno da se do njega dodje. Svet je mali. Ovaj termin je poceo da ulazi u tehnicku upotrebu, i nacini povezanosti ove vrste se zovu "mali svet".
Ovu osobinu malog sveta imaju i druge mreze, a ne samo, socijalne: mreze ishrane (food webs) - tj. ko se cime hrani, sto je vazno za ekologiju:

metabolicke mreze, proteinske mreze, itd. Od socijalnih mreza poznate su mreze glumaca, naucnika, fudbalera, i slicno. I naravno, svima poznata kompleksna mreza je internet.
Matematicki, umrezenost moze da se definise na vise nacina. Naime, kompleksne mreze su napravljene tako da postoje neki clanovi mreze koji imaju veliki broj veza (poznanstava) - i njiih je manje - i mnogo clanova koji imaju manji broj poznanstava. U svakom slucaju, nije svako direktno povezan sa svakim. Ali, ova priroda umrezenosti omogucava mrezi >cite> kao celini da bude veoma fleksibilna i da signale sa jednog kraja mreze na drugi brzo i efikasno prenosi (socijalna mreza, na primer, brzo prenosi modu, glasine, trac). Recimo, brzo se procuje da je neki restoran u Beogradu "hit". Ovo se mnogo eksploatise u marketingu, npr.
Kompleksna mreza kao sto je genetska mreza, ili mreza nervnih celija, je na prvi pogled inertan sistem koji se tesko menja na novonastale uslove. Medjutim, nacin umrezenosti omogucava da se ovaj sistem, uprkos svojoj kompleksnosti, brzo promeni kad se promene uslovi. Taj brz prenos, ili kaskada signalizacije, je od velike koristi, a zatim, ona i odrzava stabilnost mrezu. (Ima i negativnih posledica, kada dodje do katastrofalnog urusenja, kao kod pada sistema u snabdevanju strujom u severoistocnom delu Amerike pre par godina).
Lokalno, mreza je vrlo prosta - svaki clan ("cvor") obavlja jednostavnu funkciju - kao npr. sto obicna nervna celija ili okida ili ne, ali globalno, mozak je u stanju da obavlja kompleksne radnje. Slicno se moze naci i kod ponasanja jata (riba, ptica), ili socijalnih insekata (mravi, termiti, pcele). Za sve ovo je odgovoran nacin umrezenosti, koji je, kod prirodno nastajucih mreza, tzv. scale-free. Postoji stroga matematicka definicija ovoga. Sve mreze koje nastaju i rastu preferentnim pridruzivanjem novih clanova su scale free. Prefertnoi pridruzivanje je kad se novi clan najverovatnije poveze sa vec dobro povezanim clanom - napravite svoj website i stavite link na B92, recimo. U tom smislu, B92 je "hub" (kao od mreze avionskih letova) za lokalnu mrezu. Na visem nivou to vazi i za Google, za Yahoo, itd. Recima, svaka pod-mreza kompleksne mreze "holografski" preslikava celinu, kao fraktal.
Razvojem ove sadasnje tehnologije i nacinom zivljenja mi doprinosimo mrezi (matrici) time sto postajemo deo nje. I tada vise ne postojimo. Ostaje samo mreza, i mi vise, kao pojedinci, nismo bitni.
Dejan Stankovic je sjajno jednom primetio da, sve i kad bi napisao blog o nuklearnoj fizici, razgovor bi presao na temu kiselog kupusa. Iduci asocijativnim putevima, samo sest koraka nas prosecno deli od jednog pojma do bilo kog drugog - od nuklearne fizike do kiselog kupusa. Medjutim sa Srbima je to jos efikasnije - kiseli kupus je "hub".
Mreza je zivot.
Kiseli kupus mi se upravo krcka na sporetu.


....

besprekorno
`fala za užitak čitanja!
Samo mi je žao što sada ne znam na čijem blogu je ona fantastična ilustracija "the Mreže" (kao cvetna čarolija izgleda...)
ovde bi mi legla k`o san!

EDIT: evejesličica!


Da, hvala gordanac:)

Na tom blogu sam ja okacio i ovu


....

Savršena sličica.

A ovde sam ja davno (moj prvi komentar na B92 blogu) prepričao jedan eksperimenat na blogu Ivana M. koji je meni bio najfacinantniji članak te godine, kada sam ga pre mnogo godina pročitao. Teoriju sam još i znao, ali ova praksa mi je baš bila fascinantna.

Odlična "ilustracija" onoga šta sve može da se krije u tvojoj mreži :)


Hvala Ivane,

nisam znao da si to napisao, a napisao si odlicno. Inace ja sam jedne godine radio kao post-doc kod Dietricha Stauffer-a koji se skoro iskljucio bavio teorijom perkolacije. I danas sam u kontaktu s njim - veoma zabavan tip!


:)

Upravo ste napravili novu vezu na THE MREŽI, i to preko poslednje trećine mreže - pravo na početak! :)


Sorrrry!!!

Mislio sam da kazem Milane, ali se i Ivan M. tu umesao u diskusiju tvog posta, pa u brzini.....


....

Nije važno, važan je eksperimenat :)

Baš pre neki dan pričam o tome sa jednim matematičarem.
On je veliki ljubitelj vizuelizacije. I ja sam. Mi smo evolutivno "podešeni" da izumetno brzo i efikasno procesiramo vizuleno i da prepoznajemo emerging properties brze nego što to mogu kompjuteri. Tj, bar da prepoznamo prave properties ako ne znamo unapred šta da očekujemo.

U to ime i u ime jurenja jednog projekta meni programeri uzeli neki 3D software što smo radili za EC i za ovaj novi projekat vizuelizujemo 6D Hedge Fund podatke - x,z,ugaona koordinata umesto y (da bi mogli da imamo velike vrednosti po ovoj osi, tj uvijamo se oko z ose, prečnik lopte, boja lopte i prozirnost lopte.

I ako se lepo podele ose po osobinama fondova dobija se (neke karakteristike fondova slede neke statističke profile) galaxy-like scape kroz koji može da se leti, lopte annotirane, rotira, zumira itd.

Programer (Bgd) uradio za dan-dva. Kod klijenata seča vena.
Svi kapiraju, delić secunde, šta se dešava na tržištu, bez obzira da li su IT litterate ili ne. Javlja se drugi hedge fund sa idejom da nam da IT posao.

I gde je percolation? Mi smo već neka mreža. Ljudi, znanja, biblioteke softwera itd. Ovaj softwer je originalno napisan za EC urbano planiranje i crta gomile zgrada na livadi da bi sa multi-model simulacijama mogla da se uštedi energija budućeg stambenog ili office blocka. Programer seo, zagrabao malo, dan posla i odjednom izroni nova vrednost.


milane,

jel moze malo o tome kako ti hedge fondovi koriste taj softver?


...

Ovo se još ne koristi, mi tek jurimo deo tog projekta.

Zbog NDA-a ne smem da pričam previše. ali to nije ni važno. Srž projekta nije neka "business logic" novina, vise operativna i IT novina.

Ono što je meni interesantno je da ako se projekat desi sada je izvesno da ćemo mi dobiti naš deo i da su ključni faktori u našu korist vizuelizacija i neke simulacione novine.

Evo primera

Verovatno si i sama pratila kako je SmartMoney napravio boom sa vizuelizacijom. Još uvek mi nije jasno otkud taj gap između korišćenja tehnologija i fascinacijom ljudi kada im se to pokaže.
Najjednostavniji primer su Heatmaps gde mi mizerno malo širimo koncept tako što ga pravimo real time i dodajemo active tooltips (ovo što dole lici kao mali popup help je aktivno, a cela skalamerija realtime)

Pošto je sve meta-data i data driver ovo je sve opšte namene i to prolazi dobro.

Ono što još nikad nisu videli je, npr, ovo dole vizuelizovanje 6D podataka:

Ovo jeste korisno za brzo shvatanje šta se dešava na tržištu, ali nije rocket science. Ipak, kad ovo prvi put vide, pa uzmu mouse i pocnu da zumiraju, rotiraju, lete kroz ove kugle koje su anotirane u 3D pa kad uđeš u neku pojavljuje se 3D tekst itd potencijalni korisnici su uglavnom "kupljeni" što se tiče naše sposobnosti da uradimo posao (mala firma po njihovim merilima, previše ljudi u Istočnoj Evropi itd).

Dalje, uglavnom su ljudi danas navikli da mogu da dobijaju real time (rt) alerts po raznim komunikacionim kanalima, ali nisu navikli da mogu da dobijaju alerts po bilo kom kompleksnom fundamentalno-tehničko-sentiment kriterijumu koji mogu sami da definišu.

Što se tiče same simulacije rutinski nam klijenti ne razumeju da što je veća dimenzionalnost problemskog prostora to su manje šanse da će naći optimalno rešenje, nego će naći neki lokalizovani optimum, bez obzira što su oni svesni toga i što modeli, po pravilu, imaju podršku za neko iskakanje iz tih lokalnih rešenja, i da ako pritisnu Enter i ostave 20-to dimenzionalni problem pa se vrate posle 10 sati ono rešenje koje će naći ima verovatnoću da je optimalno blizu nuli. Iako je model uredno konvergirao na "nešto". I tako može multimanager da uloži 100 miliona penzionih para u neku grupu hedge fondova.

Mi ih tu učimo nekom elemetarnom monitoringu, snapshots i coarse-grained simulacionom branchingu kao rezulatu interakcije i reakcije na educated guesses. To ljudima nije uvek intuitivno, da skup hardware i još skuplji software imaju potrebu za "educated guesses".

Slično kao gore, samo ti kriterijum nije da stigneš na neku tačku na efficient frontier nego da npr, što bolje uguramo neki novi fund-of-funds u zadatu krivu P&L Density Distribution (svi su ovde podaci test, izmišljenji, distribuciona kriva laka za senior ljude da umeju da odrade demo itd)

Zatim ih kroz Distributed Monte Carlo monitor učimo koristima u korišćenju, distribucije, GRID-a, utility computinga i finelz-tuned proprietary scheduling algoritama i distribucije na non-dedicated mašinama (npr idle radnim stanicama po firmi)

Učimo ih kako sa elemenatrnom furijeovom analizom i pattern recognition mogu da formalizuju tehničku analizu (i ono čto sam već gore pomenuo, da je dodaju u rt alerts-messaging) i rade in-running annotaciju ovim post-it pads.
(ovo dole i nije neki pattern iako su oni tražili "Style drift" notifikaciju za hedge-funds (izlaženje izvan nekih okvira zadatih benchmarkom, fizičkim ili sintetičkim, +/- nSTDs)

E sad, evo jednog interesantnog i u kontekstu ovog bloga

Prvo je obična vizuelizacija zadavanja komponenti u nekom novom scenariju ili modifikovanju nekog istorijskog scenarija (E.g. Assian Crisis)

Interesantniji je drugi deo gde sam ja ovde gore u sredini namerno izabrao jednu komponentu u scenariju gde se posmatra corporate zero coupon kriva (ova u sredini između donje, sovereign krive koja je meni neka "imutable" referenca, sve sa svojom dinamikom i ako je kvalitetna, i swap krive gore koju je tržište naviklo da posmatra uz sve mane i jeftinu i beskorisnu arhaiku).
Na Corporate (ICE - Issuer Credit Exposure) krivi im mi, npr, nacrtamo vektore brzine i ubrzanja i to je trenutno potpuno novi kvalitet onim boljim tipovima, a ja još nisam sreo ni jednog koji je to imao negde na drugom mestu.

Kad je market dobro regulisan, US npr pa imaš kvalitetne rt krive, videćes da te krive polako počinju da podležu zakonima klasične mehanike, u vremenskim periodima koje nije tako teško definisati, i onda je potrebna disciplina operisanja u tim intervalima.

Ovo je meni jedan primer iz Capital Markets sveta gde imamo pre-cursor ne Bright Corollary-ja, malo mi nelogično i smešno, neko Anti-Dark-Corollarija. Tj, taman kad ti se učini da ti se jedan profitabilan put završava pojavi se novi, još lakši i profitabilniji - ovde ti taman arbitrage opportunities izmaknu zato što je tršište suviše dobro regulisano (ne mislim na regulativu nego ponašanje učesnika i likvidnost), ali pojavi ti se neka emergent mehanika koja je meni, pogotovo ako uradis neku contextual normalizaciju (tehnološku i biznis framework podršku, tržišni open-endednes, itd), jednostavnija, a zdravija od arbitrage.

E sad, ja sam gore rekao "pre-cursor". Odavde na dalje idu naše male corporate tajne pa ću da stanem ovde, ali ne treba ti mnogo ako te interesuje - srednjoškolska mehanika, malo više statistike, capital markets i IT-ja.
Ako je potrebna dodatna potvrda o tim emerging fenomenima na tržištima interesantan je onaj trader iz "Market Wizards" knjige što radi od kuće, na Pacifiku negde, i samo pred zatvaranje tržišta uključi kompjutere, odradi programe i pošalje instrukcije brokerima.

I ta inverzija mi je neki univerzalni pattern, kao klackalica gde ti samo treba da imaš svog "čoveka" (proces) na oba kraja :)

(mrtav sam umoran i ne smem da proverim kako sam ovo gore napisao - možda sutra napišem lepše)


ne mora...

...provera, napisano je besprekorno!


mreže

Interdisciplinarna saradnja:

Deoba proteina:

Mreža srednjoškolskih prijateljstava:


Sarski

cudi me da se jos nije nasao neki SF pisac koji bi napisao pricicu (mozda i roman?) o 17 molekula na kojima se drzi ceo svet.


Inteligencija roja

Stanislav Lem, poljski pisac naučne fantastike još od 60-ih godina prošlog veka u svojim delima na različite načine varira ideju da neke životinje spretnom upotrebom relativno oskudnih bioloških resursa grade kolektivnu inteligenciju, takozvanu inteligenciju roja. Iako ovde ne može biti reči o inteligenciji u ljudskom smislu, ona je za opstanak pčela ili mrava vrlo korisna. Naučnici i inženjeri već više od dvadeset godina pokušavaju da odgonetnu ovaj fenomen, kako bi razvili mehanizme i tehnologije koje će čoveku dati odgovor na izazove kao što je saobraćaj, a naročito bolja i brža obrada i razmena podataka, informacija i znanja. Fleksibilnost, robusnost i samoorganizacija košnice već godinama proizvodjačima softvera i informacionih i komunikacionih tehnologija služe kao inspiracija. Internet manje-više ima sve tri navedene osobine, ali mu nedostaje selekcija informacija po kriterijumu korisnosti i upotrebljivosti u konkretnom slučaju. Čini se da će ovaj problem rešiti tek mreže kompetencija, zahvaljujući prvenstveno svojoj usredsredjenosti na ograničen krug tema i učesnika i vrlo intenzivnom učešću čovekove inteligencije i znanja u oblikovanju tema i sadržaja, kontroli sadržaja (njegove strukture, kvaliteta, stepena inovativnosti itd.) i živoj razmeni potrebnih znanja izmedju velikog broja stručnjaka iz različitih oblasti.

Najjednostavnije rečeno, mreže kompetencija su Internet-portali posvećeni odredjenom paketu srodnih ili komplementarnih kompetencija preko kojih se odvijaju virtuelni susreti ljudi i preduzeća koji tragaju za nekom specifičnom kompetencijom i onih koji ih poseduju. Odgovarajuća tehnologija je već razvijena i možemo je naći pod više naziva: platforme za kompetencije, portali za kolaboraciju ili jednostavno softver za mreže kompetencija. I ponudjači tehnologije za menadžment dokumenata, content-menadžment, groupware- ili community- sisteme kreću se u ovom pravcu.

Ali mreže kompetencija su više od tehnologije. One su izuzetno dinamični virtuelni prostori, u kojim doprinosi stižu sa raznih strana i popunjavaju prazna mesta. One omogućavaju uspostavljanje kontakta izmedju stručnjaka radi zajedničkog rešavanja praktičnih, ali i naučnih problema. Centralno mesto na njima zauzimaju složeni radni procesi neke odredjene delatnosti. One su naročito podesne za strukovna udruženja i nauku, ali ih sve više uvode i velika preduzeća. Zahvaljujući javnosti svog rada, mreže kompetencija komuniciraju sa velikim brojem posetilaca i zahvaljujući tome, obavljaju više ciljanih ili spontanih funkcija, kao što je npr. popularizacija nauke i odredjenih društvenih vrednosti, informisanje i obrazovanje širokog kruga posetilaca, marketing itd.

Ova ozbiljna i zahtevna ideja je krajnji cilj svakog menadžmenta znanja, jer omogućava stvaranje strateških znanja i uspostavljanje dugoročne saradnje vrhunskih stručnjaka. Ovo treba imati u vidu pri izradi koncepta mreže kompetencija i primenjivati ih samo za strateški značajne oblasti. Bavljenje efemernim ili trivijalnim temama i oblastima će samo iskompromitovati poduhvat, odbiti ozbiljne stručnjake i sniziti zahteve u pogledu inovativnosti i kaliteta doprinosa. Objavljivanje naučnih i stručnih radova na portalu i dobar menadžment dokumenata samo su prvi, ali nedovoljan korak. Za njim mora da usledi razmena znanja iz različitih oblasti. Tek kroz interdisciplinarnost i ukrštanje teorije i prakse može nastati novo znanje.

Mreže kompetencija mogu biti uspostavljane i offline, ali je njihov domet značajno ograničen i to s jedne strane na mali krug ljudi (npr. zaposlene u jednom preduzeću) i s druge strane na mali prostor i kratko vreme. Zato se pod pojmom mreže kompetencija uvek podrazumeva online saradnja, naravno, ukoliko se izričito ne naglasi drugačije. Medjutim, svaka online mreža kompetencija sprovodi manji ili veći deo svojih aktivnosti offline, zavisno od predmeta kojim se bavi, trenutnih projekata ili nekih drugih okolnosti. Što je saradnja izmedju stručnjaka intenzivnija, to je potreba za njihovom komunikacijom licem u lice veća. Mreže mogu biti otvorene ili manje otvorene za javnost, zavisno od strateških ciljeva, ali svaka, čak i najotvorenija od njih ima svoju zatvorenu komponentu, bilo radi zaštite naučnih, stručnih ili poslovnih tajni nekog od učesnika, zbog udobnosti učesnika ili zbog ograničenja koja postavlja priroda saradnje (npr. zajednički eksperimenti u laboratoriji se mogu predstaviti samo kroz rezultate koji ne sadrže onaj intuitivni deo razmenjenenog znanja).

Mreže kompetencija stoje negde izmedju nauke i privrede, izmedju eksperata/konsultanata i onih kojim su njihove usluge potrebne, izmedju države i stanovništva. Njihova uloga je posrednička i organizatorska. One su istovremeno i veliki naučni kongresi i čitaonice za studente i logistika za sticanje novih kompetencija i stručni časopis i berza kompetencija.


Pitanje koje mi ne da mira:

u prostim mrezama (mozak, recimo), clanovi mreze ("agenti") kao sto su nervne celije, imaj prost repertoar ponasanja. Da li se kod ideje mreza kompetencije veruje da "slozeni agenti" (kompetentni pojedinci) mogu vise da doprinesu resenju problema time sto su slozeni?
Naime, ako mogu, onda je to nova "emergent property" mreze i zavisi od agenata.
Ako je, s druge strane, mreza kao takva bitna, a ne pojedinci i njihova (ne)kompetencija, onda umrezenje kompetencija ne donosi nista novo. Ja ne znam odgovor na ovo pitanje.
Nesto nalik ovome je i bila ideja "brainstorming", samo na krace staze i na ogranicenom prostoru. (Ono - konzilijum lekara).


Da, Sarski

Upravo je emergencija cilj svake aktivnosti u menadžmentu znanja. Prost zbir bi bio npr. e-biblioteka, a njih imamo i bez menadžmenta znanja i nisu nam dovoljne ni u praktičnom životu ni u nauci. Ali razmena znanja izmedju stručnjaka iz više disciplina svakog od učesnika u razmeni podržava dodatnim znanjima, otvara mu nove puteve, daje nove metode i alate za mišljenje, provocira, nadahnjuje itd. i dolazi do emergencije (emergencija=pojava da je rezultat veći do prostog zbira elemenata, kod nas se to često pogrešno naziva sinergija). Moderna nauka je toliko velika, da ne postoji ljudski mozak koji može da je celu obuhvati. Čini se da je "inteligencija roja" jedini način da se izadje iz fragmentiranosti i hermetičnosti koju sve naučne discipline pokazuju naročito od sredine 20. veka.


To znam, ali

"roj" je inteligentan, medjutim svaki clan roja nije.
Pitanje: da li bi "roj" bio inteligentniji ako bi svaki clan pojedinacno vec bio inteligentan?


Naravno,

Roj pčela ne može da bira svoje članove. Šta dobije od prirode to mu je. Za razliku od njega, u ljudskim mrežama kompetencija ne učestvuju svi, a i oni koji učestvuju nemaju iste uloge, odn. uticaj. Odabir učesnika je vrlo kompleksan zadatak i vrše ga ponovo multidisciplinarni timovi, koji se često zovu "centri kompetencija".

Mreža kompetencija ima raznih i one se mogu veoma razlikovati, zavisno od ciljeva.


inteligencija "jata"

upravo blog (weblog) predstavlja do sada svakako najveci pomak mogucnosti razvijanja inteligencije "jata" (ne int. roja, jer ova oznachava zapravo (puku) organizaciju rada);

int. jata- stoga shto ptice (ili ribe) moraju neminovno da izaberu pravac kojim ce se kretati na jako duge staze, kao i da izaneru najbolji nachin za to- lishen rizika, prepreka, bespotrebnih zastoja, osmishljanje racionalizacije snage etc.
(neznam da li je neko od vas imao prilike da posmtra konsolidaciju jata pre selidbe na jug- to je chudesno zbivanje- harmonija haosa)

mozzda bi i mi mogli ovu mogucnost webloga da iskoristimo: u cilju ukidanja date srpske stvarnosti, kakva danas jeste, naravno jedinim metodom koji nam za to stoji na raspolaganju- promishljajuci, izmishljajuci i domishljajuci novu (mogucu) srpsku datost.


"mozzda bi i mi mogli ovu

"mozzda bi i mi mogli ovu mogucnost webloga da iskoristimo: u cilju ukidanja date srpske stvarnosti, kakva danas jeste, naravno jedinim metodom koji nam za to stoji na raspolaganju- promishljajuci, izmishljajuci i domishljajuci novu (mogucu) srpsku datost."

Sve je na nama, Johnny. U svakom trenutku imamo mnogo mogućnosti izbora. Ako uvek budemo birali destrukciju, onda je normalno da nam sledi katastrofa. Ako svako od nas bude koristio samo onoliki delić mozga koliko ima jedna pčela ili ptica, izabraćemo prave stvari. Treba samo odlučiti da li hoćemo da radimo za svoju korist ili za svoj poraz.


...

Pretpostavljam da je ta konsolidacija jako interesantna, nisam video.

U tako nekim analognim sistemima smo par koraka bliže osnovnim kompoenntama iz kojih Dark Corollaries "crpe inspiraciju" - pojačanje i fazni pomak, kao i šum povrh i jednog i drugog koji ja ponekad, iz milošte :) , zovem "prljavština", ali potrebna da bi se oko nje kondenzovala "čistoća".

Iz velikog raspona vrednosti koje pojačanje i fazni pomak mogu da imaju izranja ta teškoća u viđenju koncepata u kompleksnim sistemima. Male varijacije u pojačanju u jednom trenutku mogu da imaju ogroman uticaj na dalje ponašanje sistema. Npr, ako "naduvamo" (pojačamo) neku priču ona može da se kroz kolektiv propagira posle toga na fundamentalno različit način. Ako od 20 skretanja po gradu potrebnih da bismo došli iz tačke A u tačku B pogrešimo u jednom skretanju (varijacija u pojačanju) možemo da završimo daleko u drugom delu grada. Ako zakasnimo da prenesemo neku vest (fazni pomeraj) može da bude bezvredna i da događaji krenu drugim putem.

A što je kompleksnija mreža to više malih ili velikih puteva kroz mrežu, malih ili velikih faznih pomaka. I mi ubrzo nismo u mogućnosti ni da prepoznao većinu koncepata a kamo li da ih formalizujemo.


Da, Milane,

mala greska negde usput moze da se amplificira i napravi globalni poremecaj. Postoji nacin da se ovom problemu (putevima kroz mrezu) pridje preko teorije cvorova (knot theory), i knot polynomials, ali to bi nas dovelo do mnogo kompleksnijih problema koji su trenutno na rubu istrazivanja u fizici (Chern-Simmons teorije), itd.
Mislim da je ovo dobra ilustracija cinjenice da je znanje (da ne kazem filozofski - Istina) jedno i univerzalno i umrezeno kao mreze o kojima pricamo. Odnosno, znanje ima svoj centar svugde a periferiju nigde.
Ali, nemoj bas sve ti da otkrijes - ostavi nesto i nama fizicarima:)))


Leglo

Quote:
..Ali, nemoj bas sve ti da otkrijes - ostavi nesto i nama fizicarima...

Dobra šala. Pa vi fizičari ste leglo dark i semi-dark corollaries :)

Mi IT bi smo još i pobedili tu potrebu za razmišljanjem u sledećih par decenija, al znam da ćete vi zauvek da mutite vodu.

Inženjering razni je sa nama, političari će uglavnom da izumru za par stotina godina (btw, pogodi odakle meni dolazi najbolja komunistička propaganda - iz US preko Star Trek-a) i nama bi ostao samo roštilj da radimo, umetnost i kafanjering.

Samo da nije vas :)


...

"prljavhstina", ali potrebna da bi se oko nje kondenzovala "chistocca"- ovo zvuchi uteshno :)


....

Da, meni bi dobro došla pomoć, kako jezička tako i pomoć iz termodinamike :)

Ali, ima dosta interesantnih primera, od fizike, u kristalizaciji, npr, pa do ljudi gde možemo da imamo dvoje najpametnijih ljudi na svetu, i najzdravijih, i jednom od njih kosmički zrak razori deo DNK da bi kao rezultat mutacije njihova deca bila još pametnija i dugovečnija.

Ja se često šalim, naravno nekorektno :), kako, eto, evolucija pobija drugi zakon termodinamike, periodično i na trenutke, a mi onda, pošto je zakon "jak" moramo da vratimo tu entropiju što smo usisali iz okoline na neki drugi način. Tj zadužili smo se kod majke prirode pa posle otplaćujemo.

R. B. Laughlin pominje kako nam većini roditelji žele da budemo bankari, lekari, ljudi od novca i moći, i kako neki od nas, na roditeljsku duboku nesreću, odemo od kuće buntovni i pre vremena. Anarhisti, on ih zove. I kaže kako je njegova molitva "Bože, pošalji ih kod mene na inteview".


Evolutivni procesi doista

pobijaju II zakon termodinamike, ali to nije nista neobicno. II zakon vazi za ravnotezne sisteme, a bioloski organizmi su daleko od ravnoteze. (Oni su u termodinamickoj ravnotezi sa okolinom samo kad uginu: temperatura tela coveka, npr, se tada izjednaci za temperaturom okoline.))


Paralela

A zamisli sledeću paralelu gde je u jednoj misaonoj univerzalnosti izvedenoj iz drugog zakona temodinamike taj zakon jedan end-point a drugi, npr, ide na sledeći način

- Ok, ljudi se rađaju i umiru. Između te dve tačke žive, rade i kreiraju. I naš "portfolio" je sve obimniji.

- Zamisli da nam je pojam lepote da pečemo i meljemo kamen u cement pa lijemo blokove i od njih pravimo piramide.

- I zamisli da je Zemlja sistem u ravnoteži, pluta negde po svemiru daleko od sunca, a gore neki geostacionarni fuzioni reflektori obasjavaju zemlju. Zanemarimo rasipanje i uticaj ostalog kosmičkog zračenja, kosmičke prašine itd.

Ok, mali trik je ovde gore da sam ja degradirao evoluciju tako što mi nismo evoluirali tako da pravimo samo piramide, ali i to je deo misaonog eksperimenta, samo zbog jednostavnosti. Ako zanemarimo piramide možemo da vratimo simulaciju i unazad, dok nije bilo živih bića na zemlji.


Ako razumem tvoj primer,

ti hoces da nadjes misaoni eksperiment u kome je postojanje coveka reverzibilan proces?


Univerzalnost

Pa mnogima je drugi zakon termodinamike popularna metafora.

Još bolje, lici na termički "destilat" jedne široko prisutne univerzalnosti i zato je i tako popularan pri pravljenju paralela.

On je jedan nejasan abstrakt nečega što kaže da stvari "teku nizbrdo".

U evoluciji, na prvi pogled, kao da nešto teče uzbrdo !

Pošto i kao metafora drugi zakon zahteva repsekt i poštovanje ja samo mogu da zaključim da ni u evoluciji ništa ne teče uzbrdo nego neka paralela zakonu o održanju energije, momenta, koji hoćes, je at work.

Recimo neka potencijalna enrgija. Pošto si ti pomenuo pojam "meta-stabilno" interesantno je otkud toliko metastabilnog oko nas. Na sve strane.

Otkud kontradikcija gde nam je meta-stabilno premisa napredka, a mi uglavnom žudimo za stabilnim?


Osnovna stvar

kod sistema koji evoluiraju je u tome sto oni postoje u fluksu energije, a to nije termodinamicki ravnotezno stanje. Za njih II zakon ne vazi.
Metastabilna stanja nastaju kada se neki od parametara (temperatura, recimo) brzo promeni pa sistem kao celina nije u stanju da se istom brzinom prilagodi novim parametrima.


ja izgleda ne razumem

Quote:
...postojanje coveka reverzibilan proces?

Jednog jedinog ljudskog bića, kao definisane, neponovljive jedinke ili čoveka kao vrste? Ne vidim nijedan razlog da NE bude reverzibilno, ako je vrsta. Ako je jedinka, onda nije reverzibilnost već verovatnoća da se u nekoj generaciji postigne (prirodnim putem) potpuno identična genetska matrica. I to mi ne izgleda tako neverovatno. Broj kombinacija jeste beskonačan, ali moguće je da se pojavi JEDAN IDENTIČAN, ali ne ISTI TAJ (u prostor-vreme). Mada, ostaje pitanje, a po čemu bi bio različit? Samo što to nije reverzibilnost.
Izgleda da ne razumem. A zanimljivost je da li bi u takvom slučaju razvoj jedinke bio identičan...tricky
A entropija? Da li se ljudsko društvo posmatra kao da je "ostavljeno samo sebi" ili ne? Da li je najveća "dark corollarie" u tome što uživamo u "prevarnoj ćurki" da to nije tako?


Samo kratko; posle cu, sa uzivanjem, da iscitam ostatak.

Mozda je bolje reci da se II zakon TD ne odnosi na njih i.e. sisteme van ravnoteze (inace ljudi kao Ilja Prirogin ne bi postojao).

Pitanje za Milana/Sharskog: ima li neka digestirana verzija ovog bloga, sa malo manje trolovonja? (lapsus linguae, pitam se sta bi Frojd rekao, :)).


Well, Captain,

ovaj "roj" se ponekad zanese...(mislim da nema).


...

Na žalost ne postoji. Ali trol je lako preskočiti.

Evo iznad tvog komentara ja sam napisao jedan, pre nego što sam video tvoj prilog.

II zakod TD ja koristim kao konkretan primer jedne univerzalnosti, a ne kao konkretan zakon.


Za neke blogove

bas steta. Uzgred, videh da sam gore nalupetao rodove, mnozine, jednine: ah ta lepa srpska jezika!

N, ajmo na spavanje, Cancun zove (hebem mu ovu severnu poluloptu, ova zima nikako da prodje).


Cap, ides u Cancun?

Moze da se desi da ja tamo budem sledeceg vikenda - send me a buzzz.


Da, ovo je sasvim tacno.

U borbi protiv grada, recimo, ispaljuju se rakete na gradonosne oblake i rasprsuju srebro nitrat, "prljavstinu" oko koje se formiraju kristalici leda koji padnu na zemlju umesto krupnog grada da zastite useve. Mehanizam kristalizacije se desava u metastabilnoj termodinamickoj fazi (prehladjena vodena para), i to veoma brzo zahvaljujuci tzv. Mullins-Sekerka nestabilnosti.


Dopuna

Sarski,
čini mi se da nisam sasvim jasno rekla ono što sam mislila. Ti si verovatno mislio na ograničenja tipa "najslabije karike u lancu". Koliko god to u nekim praktičnim, naročito malim timovima važilo, mislim da ni za roj, ni za ljudske mreže ne važi, naročito kad se radi o velikim, nacionalnim ili multinacionalnim mrežama. Takodje mislim da ljudske mreže nemaju sličnosti ni sa električnim mrežama.

Iako inteligencija mreže daleko premašuje int. svakog njenog člana, sigurno je da postoji (jednosmerna) veza izmedju ove dve vrste inteligencije: inteligentni pojedinci će u optimalnim uslovima stvoriti inteligentnu mrežu. Bar prema zvaničnoj nauci, inteligencija je biološki (genetski) zadata i kod pčela i kod ljudi, pa i kod njihovih mreža.

Ali kod mreža kompetencija je u prvom planu znanje, a ne inteligencija, a znamo da se znanje kroz razmenu stalno uvećava, ne samo znanje mreže, nego i znanje svakog pojedinca.

S druge strane, roj, po mom mišljenju, nema onoliko znanja koliko bi mogao imati, nego onoliko koliko mu je potrebno da opstane.

I ljudska mreža je zasnovana na ciljevima, pa i njeno znanje zavisi pre svega od ciljeva i tom znanju praktično nema granica, utoliko pre što ljudske mreže mogu da se uvećavaju, smanjuju i menjaju svoje članove. Znanje pojedinca, pak, zavisi od mnogih faktora, a znanje mreže je jedan od tih faktora (dvosmerna veza).

Što se tiče "složenih" kompetencija, danas je svuda poželjna multidisciplinarnost, ili bar interdisciplinarnost pojedinca. U poslednje vreme se čak mnogo govori i o "transdisciplinarnosti". U organizacijama se pritom javlja problem prekomerne kvalifikovanosti i uravnilovke. Ovaj problem u mrežama kompetencija praktično ne postoji, budući da one za pojedinca nisu stalno radno mesto, nego je stepen dobrovoljnosti veoma visok, a nagradjivanje je prema doprinosu, a ne po satu provedenom na radnom mestu.


"Takodje mislim da ljudske

"Takodje mislim da ljudske mreže nemaju sličnosti ni sa električnim mrežama."

Ovakvom "biseru" se zaista nema sta dodati.


Da, hvala Dracena, to sam izgubio iz vida:

da su u pitanju mreze znanja.
Mislim da sada jasnije vidim pitanje: uzmimo da pojedinac u roju (recimo jedna ptica) ima prosto ponasanje, ali da roj kao celina ima slozeno (emergent) ponasanje - da li bi onda super-roj (roj rojeva) imao dodatno emergent ponasanje koje prost roj nema? (Meni se cini da ne bi, ali nisam siguran).
Kod mreza znanje, ta mulidisciplinarnost je kljucna, rekao bih, inace bi kompetencija mreze bila jednaka maksimalnoj kompetenciji pojedinca.


Ako pitaš

da li jedan element u mreži svojim kako kažeš prostim ponašanjem može da ima toliko veliki uticaj na čitavu mrežu kao sistem i dalje na "supersistem", da oni postanu prosti, onda je odgovor svakako ne. I kod jata ona ptica koja se ne "postroji", ne vraća celo jato na prosto ponašanje, nego otpadne, tj. ne ode na jug. Kod ljudi je selekcija još preciznija.

Što se multudisciplinarnosti tiče, nju u većoj ili manjoj meri ima svaki prosečno obrazovan čovek, a čak i ako je nije imao pre, u mreži je vrlo brzo stekne. Ako si nekad učestvovao u brainstormingu, znaš da se za sat vremena može naučiti neverovatno mnogo iz oblasti koje nikad ranije nisi učio, i to upravo one stvari koje ti trebaju. Tako je i sa mrežama u idealnom slučaju.


Mislim da je ovo krucijelno

Mislim da je ovo krucijelno pitanje.Drugim recima, da li postoji neki pattern po kome bi se inteligencija "roja" menjala u zavisnosti od inteligencije pojedinacnih clanova roja?
Veliki deo ljudskog mozga jos uvek nije istrazen, a jedno (najnovije) otkrice doslo je do zakljucka da osobe koje perzistiraju u vegetativnom stanju obradjuju auditivne komande na gotovo istovetan nacin kao i potpuno zdrave osobe.Drugim recima, neuronska mreza u ljudskom mozgu obradjuje auditivne impulse na isti nacin kao i u slucaju potpuno svesnih osoba.Impact ovakvog otkrica mogao bi biti znacajan.