Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Kako uništiti preduzeće u tri laka koraka

... ili kako je država serijski uništavala kompanije. Od namirnica vam treba Zakon o radu, Zakoni o porezima i doprinosima na plate i Zakon o stečaju i likvidaciji. Od aktera vam treba Uprava za javna plaćanja. Kakvo je preduzeće ne igra neku ulogu. Recept radi za sve. Ovo je priča o preduzeću u tekstilnoj industriji. Ali je ista ili slična i za sve druge. Oni koji su kroz ovo prošli, znaju.

Bilo jedno uspešno preduzeće u tekstilnoj industriji u Srbiji. Osnovano 1989. godine. Uspešno poslovalo, zapošljavalo oko 100 ljudi,  imalo kvalitetne proizvode i po svetskim standardima: posteljinu. Preduzeće prodavalo svoje proizvode u Srbiji i Crnoj Gori. Veliki prihodi, dobre plate, dobar profit. Kvalitetnu sirovinu uvozilo od partnera distributera sa Kipra, iz Rumunije itd.

Preduzeće uspešno izmirivalo sve svoje obaveze, plaćalo državi sve poreze, sve zaposlene imalo uredno prijavljene, plaćalo sve nerazumne doprinose. Sve. Nosilo se sa svim haosom 90-tih, i sa inflacijama i sa fluktacijama u potražnji ...

Onda dođe bombardovanje. Proizvodnja stala, ljudi u podrumima, a vojska ušla u pogone i smestila neku svoju opremu i ljude. Jer avioni gađali vojne instalacije, pa da spasemo i ljude i tehniku. Za to vreme korištenja pogona u svrhu odbrane zemlje, preduzeće je i dalje plaćalo i rentu i struju i vodu i sve poreze. Vojska je doduše platila telefonski račun nakon par godina.

U leto 1999, preduzeće je ponovo proradilo i pokušalo da pokrene proizvodnju. Tu se država odmah našla da traži namirenje plata, poreza i doprinosa za radnike. Jer oni se naravno moraju plaćati. Za tih 100-tinjak ljudi. Preduzeće pokušalo da razgovara sa PIO-om i Upravom za javne prihode, ali znate zakon je zakon. Ljudi su u radnom odnosu, Zakon o radu im garantuje primanja i tako vam je to u jednoj pravnoj državi. Imate obaveze. Nakon pisanja «molbi» PIO-u da «pomogne» i obijanja pragova, preduzeće je dobijalo «olakšice» za plaćanje svojih obaveza. Dobrotom države. Pa nekad odobre nekad ne. Ovo je toliko apsurdno, i čitava ideja «molbi» je toliko nakaradna da pomalo oklevam dok ukucavam ovaj tekst.

Tu negde u isto vreme udari i prekid platnog prometa sa Crnom Gorom. A Crna Gora im je bila važno tržište. Potpun prekid. Više nisu mogli naplatiti svoju robu.

Naravno preduzeće je imalo svoje rezerve, i u devizama i u sirovini i u robi, preko njih je i prebrodilo neko vreme, ali u oktobru 1999 je udarilo u zid. Više nije bilo novca za poreze i doprinose. Preduzeće obustavi sva ta plaćanja.

Tržište se drastično smanjilo. Potrebe tržišta  u samoj Srbiji u to vreme su takođe drastično pale. Preduzeću više nije trebalo toliko radnika, već upola manje. Tu stupa na snagu Zakon o radu.  Ne možete vi baš da otpustite višak. Treba da se dogovorite sa radnicim. Naravno, niko od njih neće da bude otpušten. Niko neće ni neplaćeno odsustvo. Neki bi i da odu, ali traže otpremnine koje preduzeće ne može da plati. I nastupi pat ponavljanjem poteza.

Pola radnika ode na «plaćeno» odsustvo, ona druga polovina biva pozivana kad ima posla. To «plaćeno» odsustvo nije stvarno plaćeno, jer novca nema. Samo na papiru je «plaćeno». Ovi koji su pozvani da rade, a hteli su to (jer ako nisu onda su na plaćenom :) bivaju plaćeni «na crno». Naravno, porezi i doprinosi nastave da teku za sve, preduzeće nastavi da raducka po potrebi i čeka oporavak tržišta i otvaranje poslovanja sa Crnom Gorom. Ali oporavka tržišta nigde 2000. godine. Masovan «uvoz» ili švercovanje jeftine i nekvalitetne robe, uglavnom kineske, i «preduzeća» koja su se na vreme orijentisala na sivu ekonomiju, koja na papiru ne zapošljavaju nikoga, i samim tim imaju veoma male troškove.

Država naravno nestrpljiva, velike su obaveze za sve te radnike koji ne rade i za PIO i za zdravstvo i za doprinose za stambenu izgradnju, privrednu komoru i Jugoslavije i Srbije i grada, i komunalnu delatnost (sve se to plaćalo iz plata). Pa se moli, obijaju pragovi, blokiraju računi, pa se nešto plati od nekog posla koji se završi ... Blokiranje računa naravno potpuno gurnu preduzeće u keš operaciju: sve na crno. Ono što je interesantno je da su dobavljači sirovina nastavili da posluju sa preduzećem. Znaju se već 10 godina, poverenje se uspostavilo, dobro se poslovalo, znaju oni da svaki biznis prolazi kroz teške periode, a zemlja je kroz rat prošla, Hej. Pa su tu da pomognu, pričekaju malo za plaćanje.

I tako u toj spirali gubljenja tržišta od sive konkurencije, pat pozicije sa radnicima, rata sa Upravom za javne prihode, blokiranog računa, dođe 2002. godina i Uprava javnih prihoda, otera preduzeće u stečaj. Sve po zakonu, lepo piše, preduzeće ne može da izmiruje svoje obaveze ... Ne pokrenuše ga dobavljači/poverioci, već država za svoja potraživanja.

Taj genijalni Zakon o stečaju i likvidaciji je u stvari bio zakon o rasprodaji i rasturanju imovine i namirenju poreza i doprinosa. Kroz njega nema oporavka preduzeća kroz stečaj. Znate na zapadu, preduzeće koje ne može da ispunjava svoje obaveze, u stečaju i stečajnom postupku traži zaštitu suda od poverilaca. Ovaj mehanizam daje pravni okvir za strogo kontrolisani pokušaj preduzeća da se reorganizuje, postavi na zdrave noge, otpusti višak radnika, ukine nepovoljne ugovore, pretvori dugove u vlasništvo ili iskoristi druge opcije da preživi. Ako ne može, onda se rastura i rasprodaje. Ovaj proces strogo kontroliše sud i pazi da, dok preduzeće dobija ovu poslednju šansu da se dogovorom sa poveriocima spase, štiti prava poverilaca i ne dozvoli rasturanje imovine na njihovu štetu. O ovome više neki drugi put.

I tako taj zakon kaže da se prvo namire plate i obaveze prema državi, a šta ostane za ostale poverioce ostane. Znači ukratko, država likvidira preduzeće da se naplati. Srećom, od 2006-te, imamo nov zakon.

I tu su vam tri laka koraka:
- onemogućite reorganizaciju preduzeća i fleksibilnost u zapošljavanju – kamen oko vrata
- udarite nerazumne poreze i doprinose
- i sačekate da se ispune uslovi za stečaj i likvidaciju

Za buduće generacije, kad god budete imali želju da uništavate sopstvenu privredu, evo vam jedan mali ali ubojit recept kako to brzo i da ostvarite.

Saša


stecajni upravnici

tu istu pricu sam slusala od mog oca, koji je ekonomista i radi bas u tekstilu. ali ono sto ste izostavili, a sta je on stalno naglasavao je da je stecajni upravnik taj koji moze da odluci da spasi preduzece ili da ga prepusti onima koji ce ga rasprodati. mada, i ona preduzeca koja su prezivela stecaj, sada i dalje samo tavore i prezivljavaju, jer je siva ekonomija i dalje osnovni izvor tekstilnih proizvoda kod nas, a to je konkurencija koju neko ko posluje po zakonu ne moze da izdrzi.


Po novom zakonu

Po novom zakonu mnoge stvari mogu. Po starom, teško. Poverioci se nisu mnogo pitali. Ni stečajni upravnik. Na fakultetu se učilo da je cilj stečaja uklanjanje bolesnog pravnog lica sa tržišta !?! Stečajna mašina je bila čista likvidacija/raspordaja.

Po novom zakonu odluku o bankrotstvu donose poverioci: 70% mora da glasa za. Plan o reorganizaciji može da podnese direktor, ali i poverioci i stečajni upravnik. Za plan reorganizacije glasaju poverioci. Sud nadgleda i vodi računa da se poštuje zakon. Onako kako treba da bude.

Saša


Saša,

ovo je malo veštački - fali i četvrti korak (tačnije, prvi): izolujte preduzeće od njegovog tržišta.

Da toga nije bilo, ova tri sledeća koraka bi bedno propala :)

Pozdrav,

Vučko


Četvrti korak

Pa da upropastim priču :)

Nije potreban četvrti korak. Tržište je nepredvidivo, i preduzeća po definiciju updaju u teškoće, pogotovo mala i srednja preduzeća koja se tek bore za svoj prostor ili su u tržištu sa velikom konkurencijom. To je priroda posla.

Ako znamo da je to tako, treba da znamo i da preduzeća trebaju fleksibilnost. Da ludački zakon o radu koji bi da štiti radnike tako što veže ruke kompanijama seče granu na kojoj sedi.

Ljudi su odrasli i radili u 50-tim, 60-tim i 70-tim kad smo imali zatvorena nacionalna tržišta, malu unutrašnju konkurenciju, dirigovanu privredu tipa: nama treba jedna fabrika cigli, jedna fabrika cipela, jedna fabrika ... U takvom sistemu, ljudi se navikli na doživotno zaposlenje. I naravno, to ljudima prija. Niko ne voli nesigurnost. Izgubiti posao je trauma. "Nažalost", stvari su se promenile, i više ne može tako. Ljudi se i dalje ponašaju kao da je to što tako više ne može, odluka bezbraznih liberalnih kapitalista koji ne vole radnike i samo hoće da ih izrabljuju, i odluka korumpiranih političara koji bi da od radnika naprave ...

Saša


mediji i političari

""Nažalost", stvari su se promenile, i više ne može tako. Ljudi se i dalje ponašaju kao da je to što tako više ne može, odluka bezbraznih liberalnih kapitalista koji ne vole radnike i samo hoće da ih izrabljuju."

...za ovo su naravno krivi mediji i političari. to je znači dokaz da današnja tzv. elita koja vodi državu vuče debele korene i mentalitet soc.realizma, samoupravljanja itd.
Sigurno bi i radnici i mladi koji počinju da rade drugačije gledali na sebe i radno mesto kada bi bili svakodnevno upoznavani sa realnim stanjem stvari i kod nas i u svetu.
Ja sam, nažalost, bila prisutna kuknjavi "vodećih" menadžera iz jedne oblasti koji u stvari još uvek ne mogu da se pomire sa činjenicom da konkurencija može da postoji. To bi bilo kao kad bi danas svetski CEOs kukali na Kinu&okolne zemlje i njihovu cenu rada, a ne bi ništa preduzimali! Radnici su u sličnom mentalnom vremeplovu (kao, uostalom, i cela država)

bottom line: što duže glupost na ovim prostorima traje to miševima puniji stomaci, džepovi...


Mentalitet

Imate pravo. Sve te stvari stoje. Mene najviše brine mentalitet, odnosno potencijal za njegovu mutaciju i preživljavanje preko nazadnih političkih opcija koji su u svađi sa svetom koji nas okružuje.

Kad bi svi mi samo mogli da se zatvorimo u našu malu kućicu, kućicu slobodicu, i da zatvorimo vrata i prozore, i nikome ne damo da nam uđe i kvari našu malu slogicu, oko koje se svi slažemo jer ona nam je sloga najvažnija i samo ona nas spašava.

Saša


A trziste tekstila u Srbiji....

...izgleda bas ovako :

1. 80% garderoba (cipele) uvoznog porekla
a.)20% legalan uvoz (modne marke,...)
b.)80% siva zona
2. 20% garderoba (cipele) proizvedena u Srbiji (uglavnom mala i srednja preduzeca - vise se izvozi nego sto se prodaje u Srbiji)

80% siva zona nabavljanja robe - uglavnom se "uvozi" iz Turske, Kine, Italije na razne nacine. Licnim istrazivanjem dosla sam do podatka da postoje zvanicni distributeri samo za robu iz Kine, i poneki za italijansku robu.
Ko su oni niko ne zna, zna se samo da imaju hangare po "nekim malim mestima u Srbiji", nedajboze, da probas da dodjes do njih - lakse je naci telefon predsednika Srbije nego distributera. Roba iz Turske, kao i pocetkom '90-tih, u Srbiju stize u torbama koje se kriju ispod sedista i za koje se placa simbolicna carina, i dalje vrlo cesto u boksevima cigareta, flasama skupocenog pica ili simbolicnim deviznim iznosom.
Vazan podatak je i to da STR-ovi, tj. butici ne mogu da uvoze robu. Sto je potvrda prethodnog pasusa.
Eto, to je trziste tekstila u Srbiji.
A o kvalitetu, neki drugi put...


!

!


I tri !!!...

...su malo. Pa samo prodjite po buticima...podaci koje sam iznela su na osnovu licnog istrazivanja, da ne kazem razgledanja i razgovora sa vlasnicima butika koji imaju nekoliko radnji od kojih su neki bili hrabri i priznali kako funkcionise nabavka robe...i da stvar bude gora...odolevaju inspekcijama i kontrolama...Fiskalni racun? Sta je to?
A, s druge strane, svi od reda kukaju kako su na gubitku po nekoliko desetina hiljada evra...ali i dalje rade...I svi bi da menjaju nesto...a i dalje prodaju najnekvalitetniju garderobu i cipele...i niko nece da prodaje domacu robu, koja je 100 puta kvalitetnija od kineske ili turske...i ne razmisljaju da time podrzavaju i podsticu domacu proizvodnju i sprecavaju propadanje domace tekstilne industrije...Razmisljaju jedino o tome da se obogate preko noci...i tu je problem, koji tesko da mozemo da resimo. Ruku na srce, ni drzava im nesto preterano ne pomaze u tome!!!


6. Oktobar

Sasa, mislim da preduzeca nisu kriva sto nisu mogla da placaju poreze, doprinose i plate zaposlenima - za to je kriva drzava - i zato sve ove obaveze jednostavno treba otpisati. Zatim potrebno je pod hitno izvrsiti privatizaciju, na nacin da zaposlenima pripadne 100% akcija. Samo na taj nacin se moze izvrsiti rasterecenje privrede i pravedna privatizacija drustvenih preduzeca.

Praksa pokazuje da se vrsi sracunato umanjivanje vrednosti firmi od strane drzavne udbaske kaste (kao u tvom primeru), da bi se posle pojavili opet udbasi bizMismeni koji za male pare kupuju ovako obezvredjena drustvena preduzeca.

Predlozio sam ovakvu privatizaciju (100% akcija zaposlenima) na LDP Blogu za vreme izbora, ali na zalost predlog nije usvojen - zato sam razocaran i napustio LDP. Mislim da je ovo kljucna stvar, kao i ukidanje DB i KOS, koje treba uraditi da bi Srbija postala demokratska drzava. Jednostavno, u demokratskom uredjenju ne mogu postojati tajne politicke policije i komunisticki vid svojine - drustvena svojina. Zato ih treba ukinuti obe. Na zalost, ni jedna nasa stranka ne zeli da stavi u izborni program ovako nesto, sto mi govori da su sve od reda pune udbasa. Ocigledno je da je jedini izlaz i nas spas u osnivanju jednog pokreta kao sto je to nekad bio OTPOR, ovoga puta bi to mogao da bude recimo Narodni Pokret 6. OKTOBAR, koji bi se zalagao za ukidanje tajnih politickih policija i ukidanja drustvene svojine - za ono sto nase politicke stranke ne zele da se zalazu.


mali dopinos slici ludila

Bilo je to davne 2004 godine... verovatno se secate (bilo je u medijima) da mnoga osiguravajuca drustva prema misljenje ministarstva finasija i NBS ne ispunjavaju uslova za obavljanje poslova osiguaranja. U jednom danu ako se dobro secam nekih 10-ak osiguravajucih drustava je ostalo bez dozvole i uslo u skladu sa zakonom (onim starim) u postupak likvidacije. Tih dana nekako se deslio da sam kao osiguarnik jednog od tih drustava postao sada likvidacioni poverilac. Evo vec treca godina svoj novac jos nisam dobio...
O starom zakonu nema se sta govoriti. jedan moj kolega se je bio stecajni upravnik i pricao mi je kako to izgleda kako to funkcionise sta se tu desava. jos u to vreme mi je pricao i o situaciji u trgovinskom sudu i o grupi odabranih stecajnih upravnika koji vode "interesantne predmete".
Zanimljivo je kada govorimo o stecajnim upravnicima da svakakvih ljudi zu ima. Bio mi je zanimljiv slucaj jedne gospodje koja je zavrsila filologiju (cini mi se arapski)... Kako je taj kadar bio ocajan dobor govore i testovi koji su polagani po uvodjnju novog zakona. Cini mi se da je samo trecina kandidata (od kojih vecina ranije stecajni upravnici) uspela da polozi navedeni test...
Medjutim nisam siguran koliko je novi zakon tu ocajnu sliku uspeo da promeni... Iako je uvedena tzv reorganizacije, ozbiljno je pitanje koliko su poverioci uspeli da postanu gospodari postupka... Cini mi se da je sve to i dalje traljavo. Na zalost postupak je i dalje u rukama stecajnog upravnika i suda, kadar koji se tom temom bavi je i dalje los, nov zakon se cita kroz institute starog... Iskreno imam utisak sasa da ni sud ni stecajni upravnici nisu razumeli da upravo intencija zakona bila to o cemu ti pricas... Sve je to jos uvek kilavo...


Stečajni upravnici

Pre novog zakona, u Srbiji je bilo preko 500 stečajnih upravnika, polovina samo sa srednjom stručnom spremom.

Po novom, mora VSS, ali mora i ispit i licenca. Ispit nije lagan. Insistira se na ekonomskim stvarima, jer stečajni upravnik u suštini obavlja funkciju direktora preduzeća, skupština poverilaca funkciju skupštine akcionara, a odbor poverilaca funkciju upravnog odbora. Sud nadgleda.

Poverioci polako postaju gospodari. Imate pravo trebaće vremena da ovo sve zaživi. Biće potrebne izmene zakona ali najviše promena logike u glavama sudija.

Što se tiče društvenih preduzeća, zakon je uveo Agenciju za privatizaciju kao specijalnog stečajnog upravnika i to je bio jedan veoma loš potez. Ni jedan stečaj koji oni vode ne završava sa reorganizacijom. U njihovim stečajevima, nisu glavni poverioci, glavna je država.

Sledeći probem je što menadžment preduzeća u stečaju mora da bude aktivan u pronalaženju rešenja za preduzeće koje je ušlo u stečaj. Oni to niti rade, niti znaju da rade, niti znaju da trebaju da rade. Stečajni upravnici takođe slabo ulaze u ekonomski deo. Međutim to se polako menja. Većina njih i jesu ekonomisti.

Na kraju, i sami poverioci su jako pasivni. Ne znaju svoja prava po zakonu, pa ih i ne koriste. Svi misle kako će neko drugi već misliti šta treba i osigurati da "pravda" bude zadovoljena.

Još jedna stvar. Nad stečajnim upravnikom ima Agencija za licenciranje stečajnih upravnika. Dok su sudije vodile glavnu reč, poverioci nisu mogli ništa da promene. Po novom zakonu, stečajni upravnik vodi glavnu reč (funkcija direktora preduzeća - važne odluke donose poverioci) i odgovoran je ne samo sudu već i agenciji. Agencija je nadzorni organ i nema nikakav direktan uticaj na postupke. Ovo je odlično zamišljen sistem, ali ga poverioci još ne koriste. Kad sudija uradi nešto što ne treba, ništa mu/joj ne možete. Kada stečajni upravnik uradi nešto što ne treba, tu je ne samo sud, već i Agencija. Sve što znam o agenciji do sada mi govori da ozbiljno shvataju svoj posao.

Saša


Bravo Saša,

Još jedan interesantan, tačan i poučan tekst. Uostalom , kao i većina vaših dosadašnjih postova. Vi ste Saša usamljeni borac protiv "kaljuge" u kojoj se nalazi ova naša mlada demokratska država Srbija. Šteta što se vaš glas upozorenja i pouke nečuje jače i dalje. Ali neka vas to ne obeshrabri. Samo nastavite dalje da uočavate nelogičnosti funkcionisanja države i njenih organa i institucija. Vi radite ono što bi, po meni, trebalo da radi konstruktivna opozicija. Na žalost, dokle god su SRS I SPS opozicija, od njih se neće čuti ništa konstruktivno, ali na zato što ne znaju, već zato što je većini njihovih funkcionera politika zanimanje i izvor egzistencije, a najlakše se lovi u mutnom i u blatu. Lovi je blaga reč za njihovo ponašanje. Otimanje i otimačina je adekvatna reč i za vlast i za opoziciju i za ogroman broj korunpiranih državnih činovnika. Postoje izuzetci, ali oni samo potvrđuju pravila.


Sasa

odlicno pisete i teme su vam relevantne i interesantne.
Jos se pitam, takvo, u tri koraka upropasteno preduzece moze sada verovatno dosta jeftino da se kupi?

Olga


Već rastureno

Raskomadano, rasprodato, tržiše izgubljeno, radnici se razišli ... Radnja 1999-2003.

U opštem raspadu države krajem 90-tih, preduzeća su samo gomilala dugove prema državi: nameti na plate. Porezi i doprinosi počeli da guše preduzeća, a država ostala u patu: šta da radi? Da menja Zakon o radu i spašava privredu? Kome je to bilo na pameti 1999-te i 2000-te?

A onda tipična tranziciona situacija 2002-ge: jedna institucija počne da radi, Poreska uprava, stečajni zakon kriminalan, novi još nije donesen, institucija stečajnog upravnika u rasulu, ljudi sa srednjom stručnom spremom ... Poreska uprava počne po zakonu da radi svoj posao i naravno teške ruke, kako bi drugačije u Srbiji. Preduzeće pođe u stečaj. Tamo ga dočeka loš zakon i stečajni upravnik koji ne zna kako da reorganizuje preduzeće. Samo zna da raskomada i proda.

Tek 2005 i 2006 dolazi do novog stečajnog zakona i novih stečajnih upravnika. To vam je k'o sa ona dva radnika: jedan otkopava kanal, drugi, odmah iza njega, zatrpava. Trebao je da bude i treći da postavlja cevi, ali on na bolovanju.

Saša


Stecajni upravnici

Sasa tvoji tekstovi su samo odslikavanje cinjenicnog stanja, ti ne nudis nista kreativno da se problemi rese i stvari promene. Slazem se da je potrebno kritikovati pojave u drustvu, sve sto si kritikovao je na mestu - ali mislim da posle svake konstruktivne kritike treba da sledi ideja za resavanje problema, ispravljane anomalije ili promene u drustvu.

Sasa, za razresavanja celokupnog stanja stecajni upravnici su apsolutno nebitni - jer oni zapravo i nisu tu da resavaju probleme, vec da zavrse sahranu firmi.

Najveci deo neizmirenih obaveza drustvenih firmi, cine neplaceni doprinosi i porezi drzavi. Moj stav je da ta potrazivanja drzava mora da otpise, jer je krivicom drzave upropasteno poslovanje ne samo pojedinih firmi vec, je upropastena kompletna privreda Srbije. Razumes sta hocu da kazem, drzava je obavezna da omoguci firmama da posluju normalno - a ne da ih unistava.
Ratovima koje je neopravdano povela i sankcijama koje je zasluzeno dobila, Srbija fakticki onemogucila firmama da normalno privredjuju, ali i dalje traze od tih firmi nemoguce - da placaju u takvim uslovima iste doprinose i poreze, kao da je sve normalno u makrookruzenju. Znaci drzava umesto da im omoguci uslove za normalno poslovanje - ona im ne dozvoljava da posluju, gura ih u stecaj i propadanje.

70% neizmirenih obaveza vezano je za doprinose i poreze. Otpisivanjem tih obaveza, kao i otpisivanjem neplacenih plata, ove firme vise nisu u stecaju i mogu da rade normalno. Obaveze prema Dobavljacima su ovde najmanji problem, i to firme mogu vrlo lako da vrate kada pocnu da posluju normalno. Samim tim nema potrebe za ovakvim Stecajnim Upravnicima, koji su svi od reda radnici tajnih policija.

Zaposlenima treba dati 100% akcija, time se gasi potreba za bilo kakvim drzavnim agencijama pobrojanim u tvom tekstu. Time nestaje korupcije i samovolje u procesu privatizacije.

Jel' kapiras sine, sta hoce cika Bojan da ti kaze?"


Stečaj

Stečaj ne znači propadanje. Stečaj je mehanizam sudske zaštite dužnika od poverilaca koji bi ga inače raskomadali u izvršnom postupku. Stečaj se može završiti bankrotstvom ili reorganizacijom. Pod nadzorom i zaštitom suda, dužnik dobija šansu da se oporavi. Novi zakon o stečaju traži visok prag za bankrotstvo: 70% poverilaca mora da glasa za bankrotstvo. To znači da stečaj po pravilu predstavlja priliku za reorganizaciju. Sa druge strane, kad sud pruži dužniku zaštitu kroz stečaj, on takođe vodi računa da zaštiti interese poverilaca, tj zaštiti imovinu - stečajnu masu.

Šta se dešava u stečaju? Šišaju se poverioci. Često dobrovoljno. Poverioci rade u spostvenom interesu i kada vide da nema imovine za namirenje, traže najbolju opciju.

Normalan put za dužnika je da kad mu je račun blokiran i poverioci hoće da se naplate, trži zaštitu od suda i sam sebe odvede u stečaj. Pogledajte skore primere reorganizacije avio industrije u Americi kroz stečaj. Direktor i menadžment takvog dužnika, zajedno sa zahtevom za pokretanje stečaja, obično pripremi i plan za reorganizaciju. Traži od suda da mu skine poverioce sa vrata i da mogućnost da se oporavi, ukine nepovoljne ugovore, napravi nove ugovore sa radnicima i sindikatom, zameni dugovanje za kapital itd.

Zbog kriminalnog zakona o radu, radnici su najveći poverioci. I to po dva osnova: neisplaćene zarade i doprinosi za PIO. Veći i od države. Samo imaju nikakve savetnike i ne umeju da se organizuju. Npr. Robne kuće Beograd. Nisu ni toliko sposobni da štite sopstvene interese, a među njima su i fakultetski obrazovani. Ne znaju ni da direktor ima sve ove opcije. Svi očekuju da će se naći neko da sve to za njih uradi i da njima bude potaman. Nikakva odgovornost.

Ovaj dug radnicima se ne može otpisati kao što predlažete bez podrške radnika. Stečaj je upravo mehanizam da se to ostvari. I direktor i stečajni upravnik i poverioci imaju veliku ulogu u procesu. Ako ne rade svoj posao ili ga loše rade, to vodi lošem stanju.

Sad o vašem postu. To da ne dajem predloge ne stoji. Ako pročitate moje tekstove, obično se prvo bavim analizom, pre nego što dođem do predloga. Ovo je prvi tekst o stečaju. Takođe se nadovezuje na tekst o predlogu poreske reforme i daje primer kako nerazumni zakoni i porezi uništavaju privredu.

Vaše konstatcije o uništavanju privrede kroz nerazumne poreze stoje. O nerazumnim porezima i njihovoj posledici, sivoj ekonomiji, sam već toliko pisao, da mi izlazi na nos. Rešenje je reforma poreskog sistema.

Možda vama izgleda da se radi o tajnoj policiji, ali ja ih nigde nisa video, a mislim da poznajem stvari i da sam dobro upućen. Sva moja iskustva mi govore da se pre radi o neznanju i nesnalaženju.

Mislim da je pravi put i bio kroz stečaj. Ali to se nije trebalo raditi bez novog Zakona o stečaju i bez obučenih sudija i stečajnih upravnika i bez široke diskusije u društvu o tome šta nam predstoji. Ovako, ovaj proces sa društvenim firmama je već gotovo završen. On što je ostalo, ne vredi puno. Te firme već godinama ne rade. I otpis dugova, bolje rečeno konverzija dugova u kapital što je samo po sebi mini-stečaj, se već dešava, naravno sa velikim zakašnjenjem.

Šta ste hteli sa tom zadnjom rečenicom da kažete nije mi baš najjasnije. Daje jedan loš ton vašem postu pa je verovatno bolje da ste to preskočili, a i ja ću.

Saša


Kako nije kreativno...

Pa sam cim brisanja magle sa vetrobrana na ovakvom mestu, a tako da bude razumljivo svima, je kreativan cin.

U prethodnim blogovima ste imali veoma kreativna objasnjenja o tome kako se otvara preduzece, kako treba da nam izgleda poreski sistem.


tri koraka plus jedan

Quote:
I tu su vam tri laka koraka:
- onemogućite reorganizaciju preduzeća i fleksibilnost u zapošljavanju – kamen oko vrata
- udarite nerazumne poreze i doprinose
- i sačekate da se ispune uslovi za stečaj i likvidaciju

-unisti bilo kakvu naznaku trzista
kada bi svi imali jednake uslove poslovanja, opet bi postojala realna sansa da se na trzistu prezivi i zaradi. ali uvek su neki "jednakiji" od drugih. svaki od ova tri koraka se moze izbeci ako ste "jednaki". na zalost


Stecajni Upravnici

Sasa hvala na odgovoru. Mislim da nigde nisam rekao da je stecaj propadanje.

Bez obzira, mislim da stecaj ne treba uopste raditi u nasoj praksi, narocito ne u slucaju kada su najveci poverioci firmi sami radnici ili drzava. Jednostavno svim zaposlenima treba dati 100% akcija u vlasnistvo, naravno da se plate otpisuju, pa ko moze da im da te plate osim njihove firme u kojoj su bili zaposleni. Drzava sigurno ne, jer te firme su drustveno - ne drzavno vlasnistvo. Jednostavno plate nisu zaradjene, ne isplacuju se, ali zaposleni postaju 100% vlasnici tih firmi.

Znaci, posto smo eliminisali glavne poverioce: radnike (plate su otpisane) i drzavu (porezi i doprinosi su otpisani)ostaje najmanji deo obaveza prema Dobavljacima, sto uopste nije prepreka da firme mogu da pocnu da posluju normalno i vremenom vracaju te dugove Dobavljacima.

Tada firme vise nisu u stecaju i mogu da pocnu da posluju normalno, t.j. mogu na osnovu hipoteke da dobijaju kredite i iskoriste takve kredite da pokrenu poslovanje - sto je primarno. Vrlo jednostavno, zaposleni postaju 100% vlasnici firmi - akcionari, imaju svoju Skupstinu Akcionara. Nema vise direktora koje postavlja drzava - samim tim rukovodioci firmi vise ne odgovaraju tajnoj policiji za svoj rad, vec iskljucivo Skupstini Akcionara. Prestaje da postoji drustvena svojina kao komunisticki vid svojine, samim tim se u Srbiji gasi i komunizam.

Sasa, imate li podatak, koliko je ostalo drustvenih firmi koje jos nisu privatizovane i koliko ima zaposlenih u tim firmama.


Društvene firme

Upravo radim na tome, i nemojte da mi kvarite temu :)

Ja vam predlažem da je stečaj upravo taj mehanizam koji tražite. U stečaju se na jedan vrlo kontrolisan način utvrdi ko je sve poverilac. Poverioci preko skupštine poverilaca biraju odbor poverilaca. Oni zajedno zamenjuju skupštinu akcionara/vlasnika i upravni odbor. Stečajni upravnik je kao direktor. Njega ne kontroliše samo sud već i Agencija za licenciranje stečajnih upravnika. Zakon je dobar. Ljudi samo treba da počnu da ga koriste u svoju korist.

I upravo kroz stečaj preduzeće ima i najbolju mogućnost da se oporavi. Ponavljam: raskid nepovoljnih ugovora, pretvaranje duga u vlasništvo, plan reorganizacije itd.

Ovo sve radnici već danas mogu da urade. Svaki radnik kome je preduzeće dužno platu može da ga otera u stečaj. Stečaj je najbolji način oporavka.
Prebroje se i vide kakvu kontrolu imaju. Razgovaraju sa direktorom, i on/ona je zaposleni, i krenu u reorganizaciju. Mogu i sami bez direktora da nađu novog čoveka i predlože plan. I koriste sve te stvari o kojima govorite: hipoteka na imovinu ...

Međutim problem i leži u tome što radnici to i ne rade, i ne znaju da rade, i neće da rade, i ne pokušavaju da se organizuju, nađu direktora, odreknu se prava koja i guše preduzeće ...

Najveći problem u mojoj priči je zakon o radu koji onemogućava otpuštanje i sami radnici koji bi da zadrže posao, pa očekuju da će država da izvede čudo, i kao u prošlosti plati sve i reši sve probleme, predsednik opštine, ili kapitalac ili već neko, pa sede u pat poziciji i ništa ne preduzimaju. A 2/3 su višak. To je verovatno i razlog zašto se grčevito drže tog preduzeće i tako zajedno sa njim tonu.

Drugi problem je tadašnji zakon o stečaju i stanje profesije stečajnog upravnika u tom trenutku.

Saša


Drustvene Firme

U tome i jeste najveca razlika izmedju Vaseg i mog predloga.

U Vasem predlogu 2/3 radnika ce zavrsiti na ulici, bez ikakve perspektive za njih i njihove porodice. Oni se zato i grcevito drze tog preduzeca, jer to preduzece im je sve sto imaju u zivotu. Po mom predlogu, umesto da zavrse na ulici, zaposleni ce postati vlasnici drustvenih firmi, sa perspektivom u svom zivotu, sa nadom u bolje sutra za njih i njihove porodice.

Rezultat Vaseg predloga ce biti sledeci - doci ce neki Slobini bizMismeni sa dugackim noktima na malicima i u ljubicastim odelima i za bud zasto kupiti preduzeca. Slobini bizMismeni udbasi ce postati vlasnici - umesto da to postanu oni koji to zapravo i jesu - zaposleni u drustvenim firmama. Ne znam da li se za to zalazete ili ne, ali rezultat svega je da ce najveci olos postati vlasnikom svega u Srbiji, i umesto da su u zatvoru postace kapitalisti, a zaposleni - umesto da postanu vlasnici, postace socijalni slucajevi i zavrsice na ulici.

Rezultat Vaseg predloga ce biti kristalizovanje i omasovljavanje jednog sloja tzv. lumpen proleterijata, sa kojima po nalogu DB-a lako manipulisu Nikolc i Vucic.

Zato je jedino pravedno, prakticno izvodljivo i korisno resenje, da se drustvene firme daju u 100% vlasnistvo zaposlenima, otpisati im dugove (poreze i doprinose), osloboditi ih svakog uticaja drzave i na taj nacin osposobiti da deluju samostalno i budu kovac svoje sudbine.

Hvala
Bojan


Višak radnika

Ne znam da li ste ikada vodili firmu, ali te 2/3 radnika je višak bez obzira da li je firma njihova ili državna. Firma sa toliko radnika, čak i ako je oslobodite dugova, može samo da stvara nove. Ne postoji perpetuum mobile.

Ta priča sa udbašima po svim moji iskustvima više ne stoji. Glavni problem je nesposobnost. Ako je vaše direktno iskustvo drugačije, dajte primere.

Saša


naivno

Quote:
Ta priča sa udbašima po svim moji iskustvima više ne stoji. Glavni problem je nesposobnost. Ako je vaše direktno iskustvo drugačije, dajte primere.

Saša

mislim Saša da Vaš komentar ovde ne pije vodu. Pročitajte samo od Lopušine "Ubij bližnjeg svoga 4.deo" pa ćete videti ( da ne pominjem po miliona žrtava od 45. naovamo ) kako je DB pod različitim imenima vodila poslove i državnu privredu i na čiji račun. tu su direktno data imena ljudi , firmi itd. itd. a nebuloznu šemu vođenja države ljudi prepoznaju i sada, upravo kako je Bojan napisao.


DB ponovo

Istorija mi je poznata. I sve što se dešavalo takođe. I sve što su UDBA i razne DB radile. Nema potrebe da posebno naglašavam koliko sam i sam zgađen svim tim.

Ali ne mogu to danas da koristim kao "izgovor" za sve. Život ide dalje. Stvari se menjaju. Moje komentar je za privredu i za tvrdnju da DB danas uništava preduzeća i namešta da se prodaju njenim ljudima po višestruko nižim cenama. Po mojim iskustvima, ovo ne stoji.

Saša


Visak Radnika

Sasa pogresili ste, ne drzavna nego drustvena firma. Kad te firme predju u vlasnistvo zaposlenih, onda visak radne snage nije problem drzave, moj ili Vas Sasa, onda je to samo njihov problem i neka ga onda oni sami i resavaju na svojoj Skupstini Akcionara.

Poenta je da se takvoj firmi otpisu porezi i doprinosi, i da joj se omoguci da posluje i da se bori sama za opstanak i uspeh potom. Neki ce uspeti da prebrode probleme i postanu poslovno uspesni, neki ne. Ako ne, onda mogu da prodaju nekretnine i saglasno postotku akcija dobiju novac.

U tom slucaju nece ostati na ulici praznih dzepova, vec ce imati dovoljno, cak i da pocnu neki biznis u maloj privredi.


Poenta stečaja

Tačno, radi se o društvenim firmama, a ne državnim.

To što govorite je upravo poenta stečaja. Da se svi poverioci dogovore i odluče. Ako su radnici najveći poverioci, vodiće i glavnu reč. U njima je i država, tj. svi mi, poverilac. Postoji i pravilo jednakosti za sve učesnike u tržišnoj utakmici.

Svi imaju iste poreze i po istim pravilima posluju. Da li bi napravili isti otpis i za privatne firme koje su dužne državi? Među poveriocima uvek ima i privatnih lica, više ili manje. Šta sa njima? Stečaj upravo rešava sve ovo na jedan pravedan, transparentan i jasan način.

Cilj nije podeliti radnicima imovinu pa da je rasprodaju. Zakon o radu i nesposoban menadžment su i glavni krivci za stečaj. Cilj je oživeti preduzeće. Ako to nije moguće, rasprodati imovinu i podeliti je svim poveriocima. Svim.

Saša


Poštovani gosn Raduloviću,

Da li se ovaj tekst odnosi na uništavanje državnog ili privatnog preduzeća u tri laka koraka?


Gospodine Andrej

Gospodine Andrej, evo ja cu da uzmem slobodu da Vam odgovorim, ovde se radi o drustvenoj firmi ( nekadasnji OUR) . To nije isto sto i drzavna firma, drzavne firme su vam EPS, NIS, PTT i tsl. Drustvene firme su Vam iz udruzenog rada, kao npr. Robne Kuce Beograd.

Ovde se radi o tome sto se drustvene firme sracunato guraju u stecaj, da bi im tada desetostruko pala cena. Onda se pojavljuju bizMismeni koji takve firme kupuju za sitne pare. Primer Robnih Kuca Beograd. Poslovni prostori ovih robnih kuca vrede na desetine miliona evra, ali ce se pojaviti neki Milosevicev udbas koji ce za sitne pare po desetostruko nizoj ceni to dobiti u vlasnistvo, zato sto ce firma biti u stecaju (ili vec jeste u stecaju - ne znam tacno, jer ne zivim u Srbiji).

Znaci udbaska kasta (drzava) sracunato gura drustvene firme u stecaj, da bi im desetostruko oborila cenu i potom ih neki udbas bizmismen kupio bud zasto. Naravno, posle se oni svi tale za lovu, pocevsi od stecajnog upravnika, radnika Agencije za privatizaciju, sudija, politicara iz stranaka (ideologa ovakvih stecaja) koji pisu ovakve zakone i dalje redom da ne nabrajam. Zajednicko im je svima Gospodine Andrej, sto svi oni saradnici tajnih policija BIA i KOS, kako ih ja zovem udbasi. To je ta udbaska kasta sto vlada Srbijom od 1944-te do dana danasnjeg.

Pozdrav
Bojan


Udba i privreda

To vreme je prošlo i više ne stoji. Preduzeća koja imaju nekretnine se više ne prodaju budzašto. Daleko od toga.

Naš trenutno najveći problem je nesposobnost. Nesposobnost privrednika, države, sudova, menadžera ... Komplikovana i zastarela administracija, iskrivljen poreski sistem i njen rezultat: siva ekonomija. Velika većina zakona je vrlo dobra. Pisana po zapadnim uzorima. Npr. Zakon o stečaju. Dalji problemi su u implementaciji. Tipična tranziciona priča.

Naravno ima i korupcije. Ona je manji deo problema.

Saša


Udba

Daleko od toga da je to vreme proslo, saradnici udbe su u rukovodstvima svih politickih stranaka, parlamentu, SANU, SPC, upravnim odborima javnih preduzeca, "uspesni biznismeni" itd. To je ta udbaska kasta za koje ne vaze Zakoni. Zakoni mogu biti dobri ili ne, ali se oni apsolutno ne primenjuju na udbasku kastu, zato i treba ukinuti DB i KOS i sprovesti lustraciju - da bismo imali legalnu drzavu, t.j. da bi zakon vazio podjednako i bukvalno za sve. Ako Vi kazete da su zakoni dobri, ali se ne primenjuju - ne razumem sta hocete da kazete...da li to pravdate one koji pisu zakone ili one koji ih krse. Ponovo ne nudite resenje, vec dajete samo konstatacije.

Dalje, besmisleno je bilo pisati Zakon o Stecaju po Zapadnim uzorima, jer na Zapadu nigde ne postoji drustvena svojina. Znaci trebalo je prvo ukinuti drustvenu svojinu - zavrsiti privatizaciju donosenjem Zakona o Ukidanju Drustvene Svojine i automatsko prevodjenje Drustvene u Akcionbarsku Svojinu Zaposlenih (odnosno potpunu automatsku privatizaciju) pa tek onda pisati Zakon o Stecaju po ugledu na Zapad. Znaci takav Zakon o Stecaju je potpuno neprimenjiv na nas model privrede u Srbiji - zbog postojanja drustvene svojine, znaci POGRESAN je.

Ne mozete Sasa preskakati po 20 stepenika od jednom, treba ici postupno. Treba prvo uvesti demokratiju u Srbiju, pa tek onda praviti demokratske Zakone po ugledu na Zapad - inace ti Zakoni se nece primenjivati (sto ste i Vi konstatovali). Da biste uveli demokratiju, prvo treba ukinuti komunisticki vid svojine - drustvenu svojinu, potom treba ukinuti komunisticke politicke tajne policije (BIA i KOS) . E onda kada ste uveli demokratiju u Srbiju, onda mozete da pravite Zakone po ugledu na Zapad npr. Zakon o Stecaju. Radeci suprotno, resava se jedan problem, ali automatski se generisu 10 novih problema, iz prostog razloga - zato sto je takve zakone nemoguce primeniti. Prosto, demokratske zakone ne mozete primenjivati u komunistickoj drzavi

Bez obzira, da rezimiram Vase favorizovanje stecaja je:

1) POGRESNO, gore pomenuto objasnjenje da ga ne ponavljam

2)NEPRAVEDNO - jer legalizuje pare stecene kroz kriminal i otimacinu, od kriminalaca pravi kapitaliste, jer uz pomoc drzave t.j. nametnuti stecaj menja vlasnike preduzeca - odnosno pljacka zaposlene, te ih ostavlja bez posla i bez perpektive.

3)NEPRAKTICNO - jer otvara mnogo novih problema, beda, socijalne nepravde, ogromna nezaposlenost - otpustenu radnu snagu neko treba da zaposli ponovo.

Puno pozdrava
Bojan


naivno

Quote:
Zakoni mogu biti dobri ili ne, ali se oni apsolutno ne primenjuju na udbasku kastu, zato i treba ukinuti DB i KOS i sprovesti lustraciju

gde ste još videli da neko sam sebe lustrira?


Aniram

Pa nisam ni rekao a ni mislio da ce se oni sami lustrirati. Lustriracemo ih mi kad pobedimo na sledecim izborima. Kad kazem mi, mislim neka nova anti-udbaska stranka, koja ce se valjda vec osnovati jednog dana.


Privatna firma

Kompanija iz priče je privatna.

Saša


"Za buduće generacije, kad

"Za buduće generacije, kad god budete imali želju da uništavate sopstvenu privredu, evo vam jedan mali ali ubojit recept kako to brzo i da ostvarite."
U frci sam, i pored najbolje zelje da ne propustim neki tvoj tekst danas stizem da procitam samo tekst i dosadasnje diskusije ali samo po dijagonali. Vidim, vec je nabaceno na neki nacin, ali mislim da je u ovoj tvojoj recenici prisutno malkice naivnosti. Ne radi se ovde o unistavanju privrede. Radi se samo o prebacivanju vlasnistva u druge ruke. Zivnuce vec i te masine i objekti jos poletnije jer su ih nove ruke dobile maltene na poklon, bez troskova nvestiranja. Recept mi vise dodje kako napraviti sistem za unistavanje naciljanog privrednika bez mnogo muke.


Naivan

Ne u ovom slučaju. Nikakve namere nije bilo. Kao ni u mnogo drugih slučajeva koje znam. Iz prve ruke.

Naše celo društvo ima potrebu za jednostavnim objašnjenjima. Ljudi lako veruju da su sve stvari nameštene da se neko obogati. Sve korumpirano. Svi kradu. Nije baš. Naravno mnogi i kradu. Ali ne više nego bilo gde drugo u svetu.

Do sada sam video potpuno drugu sliku. Ljudi izgubljeni. Bez ideja. Razočarani. Ogorčeni. U pat poziciji. Bez znanja, iskustva, energije, istrajnosti, fokusa. I privrednici isto. Potpuno zatečeni konkurencijom. U strahu od nje. Pa svu konkurenciju zovu uvoznički lobi. I ta ideja o opštoj korumpiranosti služi kao odlična isprika da niko ništa i ne pokuša.

Saša


više nego naivan

Quote:
Do sada sam video potpuno drugu sliku. Ljudi izgubljeni. Bez ideja. Razočarani. Ogorčeni. U pat poziciji. Bez znanja, iskustva, energije, istrajnosti, fokusa. I privrednici isto. Potpuno zatečeni konkurencijom.

da li Vi vodite konkretno neki privatni posao? mi koji to radimo vise od decenije Vam besplatno crtamo da čovek koji se ne plaši konkurencije, dobro radi, ali nije "u šemi" preko neke partijske ili rođačke linije, koliko god dobro radio ne može da se razmaše na ovim prostorima jer je sistem tako postavljen. ne znam koga ubeđujete sa takvim odgovorima, sebe ili ove "bez znanja, energije i iskustva"?


Koliko sam pratila....

...postove gospodina Radulovica, to sto on pise je teorija koja nema mnogo veze s praksom i stvarnoscu. Sva ta pisanija mi lice na teze nekog dokonog ekonomskog istrazivaca (nedajboze da je iz centra koji je do skora vodila licnost koja je dva puta uzurpirala vazne fotelje ove zemlje) ili na pisanja nekakvih instituta i istrazivackih ekonomskih centara na temu "kako mali Perica zamislja ekonomiju Srbije"!!! Zasto gospodin Radulovic u svojoj biografiji ne kaze koje je to kompanije vodio u inostranstvu pa da proverimo na Internetu koliko ta teorija ima veze sa praksom, tamo negde daleko...
Slazem se sa gospodinom Bojanom da sve kontrolisu razne sluzbe i da ih svuda ima samo sto mi toga nismo svesni...svaka skupina koju cine vise od tri coveka u svojim redovima ima i nekog iz sluzbe...nazalost to je realnost, koje ne znam kada cemo da se resimo.


Krajnje nepristojno

i bahato u mojoj kući. Lepo ste ušli, pljunuli i sada je sve na mestu. Osim što ste pljunuli, ništa niste rekli.

Da li mislite da se posle ovakvih uvreda može razgovarati? Sindom Čvorović. Da vidim ja ko ste vi ... Ako vas interesuje, potražite na Internetu.

A sve i da sam domaćica iz Pržogrnaca, ako imate neki argument navedite ga. Ako nemate, ili se samo praznite, zaobiđite moj blog.

Saša


Privatan posao

Da vodim privatnu firmu 10 godina. U Srbiji radim sa ljudima koji vode privatne poslove. Znam i ljude koji su uspešni bez partijskih linija i one druge.

Umesto da se ljutite na to što mislim kako mislim, dajte primer vaše firme. Šta radite i šta vas to sprečava? Pisao sam o nerazumnim porezima i staroj administraciji. To guši sve: i one sa i one bez veza. Oni sa vezama imaju bolji pristup javnim tenderima. Da li o tome govorite? Ne možete na njima da pobedite? Ili ima još nešto? Nešto vas sprečava da izvozite na primer.

Tražim konstruktivno. Ne pretendujem da znam sve. Ne podnosim kuknjavu. Dajte konkretno pa da imamo svi koristi od diskusije.

Saša


konkretno

izadjem prvi put na tender, da vidim samo kako izgleda i dobijem iz prve. pruzam vrhunsku uslugu.u procesu kontrole moga rada od strane inostrane firme uspostavim super saradnji i dobijem projekat, kao jedan od najboljih izvrsilaca. a sta se desavalo u maticnoj firmi gde sam pruzala uslugu? administrativno saplitanje i neisplacivanje usluge - posto, jel'te posao nije bio namenjen meni. posto je ogroman posao u pitanju, za pleca moje firme, ostalo poslovanje pati dok se ja borim da naplatim uslugu. da nisam nasla debelu vezu ne bih ni dinara videla ni dan danas.

uz duzno postovanje za Vas uspesan rad, ali iskreno, moja firma ne bi uspela u nekim momentima da prezivi da nisam potegla pravu vezu i poznanstvo kao sto sam gore konkretno navela. mozda sam po kriterijumu svojih prijatelja ili Vas bila uspesna, ali to za mene nije uspeh vec valjanje u blatu. kad god sam rekla "kuc, kuc, ja bih da mi molim vas platite za ono sto radim vec godinu dana, znate tesko je..." ja sam bila po ovdasnjim kriterijumima neuspesna i dovodila u pitanje svoju i egzistenciju firme i radnika u pitanje.

ps. pohvaljujem Vase insistiranje na konstruktivnosti, ali imam jedno pitanje: kolika je moc konstruktivnih, zdravih celija u malignom tkivu?


Poslovanje sa državom

Poslovanje sa državom je takvo kako ga opisujete. To su i moja iskustva. Od poslovanja sa državom bežim. Bilo kog dela države: opština, javno preduzeće, komunalno ... Ili kad radim sa državom, imam druge razloge od plaćanja i profita. Npr. obuka preduzetnika koji će napraviti projekte u koje će imati smisla investirati. Moj mali primer je kako je vojska koristila pogon ovog jadnog preduzeća iz priče i nije ništa platila. To je nemoguće uterati. Svi to znamo.

Ja sam nepopravljivi optimista. I u najcrnjim situacijama tražim pozitivno i izlaz. Ne podnosim kukanje. Ne zato što to o čemu se kuka nije istina. Nego zato što od toga nemam koristi. Ovakav "can do" pristup životu i problemima nije ni jedino ispravan ni jedino dozvoljen. Preterani optimisti znaju lako u svom ružičastom optimizmu da odlete u provaliju. Trudim se da ne budem takav. I pesimizam ima svoje dobre strane. "Bull and bear market" na primer.

Međutim, ponekad su i optimizam i pesimizam "self fulfilling prophecy" - ne znam da li imamo srpski izraz za ovo. Zbog ovoga mi je pesimizam stran. Ako svi poverujemo, možda se i ostvari :)

Da se vratim na vaš primer i primer velikog broja preduzetnika sa kojima radim i kojima pokušavam da ukažem na opcije koje imaju. Otkačite se od države. Ako imate dobar proizvod, široko je tržište. Da li gledate izvoz? Da li znate da u Srbiji ima više novca nego dobrih projekata i pristojno urađenih biznis planova? Znam iz prve ruke. Meni trebaju. O ovome sam pisao i još ću pisati.

Što se tiče države, ona će se sporo menjati. Navike se jako sporo menjaju. Šta da radimo? Dve stvari:
1. privatizacija svih preduzeća - državu izbaciti iz privrede - i EPS i NIS i ... pa kad idete na tender onda je pravi tender i nemaš ljutiš
2. trgovinski sudovi - rak rana naše privrede - kad neko ne plaća - brz i efikasan izvršni i stečajni postupak - transparentnost: iz memljivih podruma i spisa na Internet

Imamo dobre zakone o izvršnom i stečajnom postupku. Imamo neefikasne sudove. Nemamo pozitivnu selekciju u sudovima. I nemamo transparentnost i odgovarajuću statistiku. Npr. koliko izvršnih predmeta, koliko se čekalo na izvršenje, kvalitativna analiza ... Kad bi to imali, bilo bi mnogo lakše argumentovati neefikasnost. Moj optimistički mozak kaže: umesto da vičem na sud i kažem da su korumpirani i neefikasni, a oni se brane da nisu :), bolji put mi izgleda - hajde da uvedemo e-Upravu pa da svaki predmet na sudu može da se prati i da merimo efikasnost. Preko preče, naokolo bliže.

Ova pozitivna selekcija će ih mnogo brže izlečiti od lustracije. Ne zato što sam protivnik lustracije. Naprotiv. I meni je krivo što nije izvršena. Međutim politička volja ne postoji. Radikali i domaćini nisu za nju. To je više od 50%. Da li sad da sedimo i kukamo, ako znamo da politička volja ne postoji? Kao glasač, na izborima kažnjavam one koji idu protiv onoga što ja smatram da je važno. I pitam se jednom u četiri godine. A u svom životu radim ono što ima najbolje šanse za uspeh.

Zdravih ćelija ima više od malignih. Samo su se obeshrabrile, malo ulenjile, htele bi nemoguće i na osnovu toga misle da ništa ne mogu, a nisu spremne da rade i pronađu moguće i budu zadovoljne tim putem.

Saša


jos par reci o stecaju i par dobrih ljudi

...ranije (barem teoretski) je bilo u domacoj literaturi dmoinantno shvatanje da stecaj treba da zastiti trziste i eventualno buduce poverioce od nepouzdanog ucenika na trzistu, preduzeca koje je prezaduzeno ili nije u stanju da izvrsava svoje obaveze.
Sada pocinje da dominira (opravdano) stav da je prevashodna funkcija stecaja da se preduzece po mogustvu oporavi i da se na najbolji moguci nacin zastite poverioci.
Upravo iz ove dve ideje i razlika u starom i novom postupku. U starom postupu dominira drzava u liku sudija i stecajnih upravnika a uticaj zainteresovanih lica, pre svih poverilaca i vlasnika je zanemsrljiv. Drava je ta koja je imala dominantnu ulogu. I kao i uvek kada drzava nesto preuzme na sebe samo steta i neefikasnost. zato nije ni cudo sto je staecaj bio "crna rupa" u koju kad udjes nema izlaska. Drzava uzme preduzece pod svoje i u liku sudije (koji po pravilu veze nemaju sa poslovanjem) i stecajnih upravnika (pre svega zainteresovanih da sto vise izvuku za sebe i sto tuze ostanu na toj poziciji) u cilju lecenja ubije pacijenta. Nije ni cudo sto se i u mnjenju stvorila slika o stecaju kao totalnoj propasti preduzeca. Culi ste pretpostavljam za svajcarsku avio kompaniju koja je unekoliko dana usla u stecaj i iz njega izasla. Tako nesto u srbiji je i dalje naucna fantastika
koliko je takav (stari) postupak bio poguban govori duzina stecajnih postupaka koji su se rastezali i po 10 godina i prosek postupka od preko 3 godine. Posle tri godine takve drzavne uprave povrata nema.

Nov zakon je pravljen po uzoru na modele koji postoje u zapadnim zemljama koje nisu imale takvu ideju stecaja vec upravo ovu drugu koja polako i u srbiji dolazi do izrazaja. Po novom zakonu stecaj bi trebalo da za isti sto dovede vlasnike preduzeca i poverioce da se u prisustvi drzave dogovore sta da se radi. Na kraju i jednim i drugima je u interesu vise od bilo koga da se preduzece oporavi. Ako se dogovore, ulazi se u reorganizaciju (to je kljucni novi institut stecajnog postupka) a ako ne, ide se na prodaju imovine i namirenje poverilaca. Ako bi se ceo postupak vodio kako treba evidentno da je i za poverioce i vlasnike mnogo bolja varijanta da preduzece nastavi da zivi. vazno je da u zakon omogucava da sada poverioci uzmu aktivno ucesce u upravljanju preduzecem, cak do toga da odlucuju o tome ko ce upravljati preuzecem. Prakticno imaju poziciju slicnu akcionarima. Cak zakon dozvoljava da svoje potrazivanje pretvore u osnovni kapital... U osnovi zakon je dobar.Ima odredjenih propusta, ali po meni oni nisu tragicni. On treba da sto je moguce vise iskljuci drzavu iz postupka i njegovo upravljanje prepusti zaista zainetresovanim licima.
Elem, neko je gore pitao sta da se radi...

Po meni problem se resava kroz eduaciju i kontrolu. Zakonski okvir vec postoji. Treba neko lepo da pozove sudije koje se bave stecajem (to nije veliki broj) da se dovede nekoliko predavaca sa zapada (moguce i sudija- mislim da bi amerikanci to rado finasirali) i u klupe. Za tri meseca verovatno bi skontali da im nije posao da se igraju komunizma vec da budu dobar servis. Sasa je pomenuo kontrolu koju vec vrsi Agencija za stecajne upravnike... Ne znam kako oni rade ali ako imaju nadleznost nad njima mogli bi da uvedu rejting stecajnih upravnika, stimulaciju za one koji preduzece uvedu u reorganizaciju, dodatnu obuku i slicno. Jos, drzva bi mogla (ministarstvo privrede) da u svaki stecajni postupak ukljuci nekoga iz ministarstva koji bi poveriocima objasnio njihovu poziciju i mogucnosti koje u postupku imaju. Mislim da ne bi bio nikakav problem da uvek na prvo rociste dodje neko iz ministrastva i posle toga organizuje sa poveriocima i vlasnicima sastanak. Zakonski okvir koji postoji je dovoljan. Moguce je takodje da se napravi evidencija ( to bi moglo takodje da uradi ministrastvo) koja bi bila javna i na kojoj bi moglo da se vidi koliko predmeta ima u kojoj su fazi ko je stecajni upravnik i slicno. Eto, samo ove mere koje sam ovako na brzinu nabrojao bi znacajno poboljsale situaciju. Za sve ovo nije potrebna nikakva izmena zakona, samo dobra volja i nekoliko sposobnih ljudi...

Sustina je sledeca: Drzava treba da sto manje ucestvuje u postupku (prakticno samo da kontrolise) i da sto je moguce vise upravljanje postupkom prepusti poveriocimna i vlasnicima.

Posebnu grupu problem predstavlja cinjenica da se vrlo cesto kao najveci poverilac pojavljuje upravo drzava...
U licu PTT, EPS-a, Poreska uprave, fonodova... Njihov uticaj kao poverilac je takodje tragican...za razliku od privatnih lica ovi poverioci se ponasaju "nedomacinski" i iz mog iskustva zainteresovani su samo da uzmu sto se uzeti moze. Kakovo akcionarstvo kakva reorganizacija... Jednini lek (osim privatizacije ovih preduzeca) za ovaj problem je jasna drzavna politika:Izvrsna vlast (U ovom slucaju vlada, da bi svi poverioci bili pokriveni) treba da da jasnu instrukciju da treba u slucajevima stecaja duznika ici na ozdravljanje firmi a ne "na ubijanje vola zbog po` kile mesa"...


Potpisujem

Potpisujem post.

Jedna opaska: edukacija se dešava, upravo tako kako govorite. USAID i američka ambasada imaju značajnu ulogu. Dolaze i američke stečajne sudije, drže seminare. Ovo je nažalost dug proces.

Taj deo za penzije je interesantan. U ovu moju zapadom zatrovanu glavu nikako ne može da uđe da Fond za PIO može biti poverilac. Valjda je radnik poverilac po osnovu neisplaćenih plata i neisplaćenih doprinosa za penzije :) Kao da je taj novac novac Fonda, pa ga oni potražuju ???? Ako se uplata fondu ne desi, nema ni penzije za taj period. Znači nije njihov novac.

Saša


svi smo mi naivni

Quote:
Naravno mnogi i kradu. Ali ne više nego bilo gde drugo u svetu.

A sta racunamo u svet? Nemacku? Svajcarsku? ili Nikaragvu i ostale Kambudze? Ne vidite da fali zakon o poreklu imovine recimo? Mozda bi ljudi bili manje izgubljeni, ogorceni itd.


Svi smo mi naivni

Pa naravno da bi bili manje ogorceni, upravo to, Zakon o poreklu imovine, u Lustraciju ukljuciti i potomke udbasa, otvaranje svih dosijea, Ukidanje DB i KOS, Zaposlenima 100% vlasnistvo drustvenih firmi. E tek onda moze stecaj.

Ovaj Quote kako mnogi kradu, ali Boze moj i drugi u svetu kradu, zapravo opravdava lopove udbase - dok im ovaj Zakon o stecaju daje slagvort za dalju pljacku i pranje novca od ranije pokradenog.

More bagra je to, svanuce njima 6.Oktobar nece ih spasiti Bog otac ovoga puta.


Bojane,

hoćemo li kad pobedimo ove "naše", da napravimo 6. oktobar i Kini?


Vucko

Vucko, lako cemo posle da prodajemo licencu, daj samo da pobedimo ove "nase" sto ti kazes


Vlasništvo zaposlenih

Po kom osnovu zaposlenim 100% vlasništvo? Ovo nije cinična opaska, samo pitanje. Koji je po vama princip iza ovoga, ako možete konkretno, i šta dobijamo. I šta sa zaposlenim u obrazovanju, zdravstvu, policiji, vojsci, državnoj upravi ... šta sa dugovima države po drugim osnovama? I šta je po vama uzrok propadanja društvenih preduzeća?

Ostali modeli privatizacije vode računa o ovome kao i o potrebi da se promeni menadžment, dovedu investitori i napravi poslovni plan koji ima šansu za uspeh. Do sada je ovo najbolje funkcionisalo za strane kompanije koje sve ovo znaju još od kuće, a najlošije za domaća fizička lica sa nepoznatim poreklom imovine. FDI kao ključ uspeha.

Proći će vam život u čekanju 6-tog, a on najverovatnije nikada neće doći. Prilika za 6-ti je bila 6-tog. Doći će možda (više se nadam u stvari) zakon o poreklu imovine. Imamo zakon o poreklu od 2003-će na ovamo. Poreska uprava je počela ovim ozbiljno da se bavi i upoređuje prihode i rast imovine od 2003-će godine. Ali ne i za vreme pre. Nema zakona za taj period.

Saša


Vlasnistvo Zaposlenih

Sasa,

Ja se izvinjavam, sada stvarno nemam vremena da Vam odgovorim na pitanje, ucinicu to kroz nekoliko casova kad se oslobodim

Hvala
Bojan


Vlasnistvo Zaposlenih

Pa Sasa, Vi ste sada znatno prosirili temu i postavili ste mi mnogo pitanja. Hajmo prvo da rezimiramo dosadasnju raspravu pa cemo potom da predjemo na Vasa pitanja, ako zelite.

Pretpostavljam da ste prihvatili ono sto sam Vam dokazao u prethodnim tekstovima, da je Vas model Zakona o Stecaju apsolutno neprimenjiv na Srbiju, jer je radjen po uzoru na Zapad kao sto ste i Vi rekli - moj stav je da on ne moze biti primenjiv na Srbiju, jer Srbija ima drustvenu svojinu a Zapad ne. Sami ste dokazali ovu moju tezu, tvrdnjom da su nam Zakoni dobri ali se ne primenjuju. Ja sam Vam objasnio zasto je nemoguce primeniti jedan ovakav Zakon o Stecaju u nasoj praksi (zbog postojanja drustvene svojine) - jednostavno Zapad nema drustvenu svojinu. Nemoguce je demokratske zakone primenjivati na komunisticko drustvo kakvo je nase (postulati su komunisticka drustvena svojina i komunisticke politicke tajne policije - koje ja predlazem da se obe ukinu, da bismo postali demokratsko uredjenje posle toga) .

Drugo, Vas model je i pogresan i nepravedan jer, po njemu SE VRSI PRIVATIZACIJA KROZ STECAJNI POSTUPAK - sto je idealan teren za kradju i korupciju. Po mom predlogu PRVO TREBA ZAVRSITI PRIVATIZACIJU, A POTOM TREBA RADITI STECAJ - ukoliko je neophodan posle toga.

Dalje, mi se fundamentalno ne slazemo u tome da u Srbiji nema upliva tajne policije u privredi, ja kazem da je apsolutno cela privreda pod kontrolom i uplivom tajne policije - vi to kategiricki negirate.

Mi smo razmenili misljenja, evidentno je da se ne slazemo. Jedan od nas je u pravu. Ja ne zelim da Vas ubedjujem da promenite svoje misljenje, ali ocigledno je i logickim izvodjenjem cinjenica sam Vam dokazao da niste u pravu. Cini mi se da smo kolege (diplomirani ekonomista sam), zato mi je i bilo drago da razmenim misljenja sa Vama.

Ja se borim na svoj nacin za taj 6. oktobar, mozda ce doci a mozda i nece - ali ja verujem u njega i verovacu do poslednjeg daha. Bavim se medjunarodnom trgovinom od 89. a van zemlje sam od 91. do dana danasnjeg. Moj doprinos 6. oktobru je da ni jedan jedini spoljnotrgovinski posao od 91. nisam napravio sa Srbijom i Slobinim udbasima. Poslovao sam po celom svetu, ali sa Srbijom ne. Vi verovatno znate da je srpska spoljna trgovina pod stoprocentnom kontrolom udbe. Nemam putera na glavi i od njih ne bih uzeo ni casu vode kada bih umirao od zedji - a kamoli nesto drugo. Eto to je moj doprinos 6. oktobru, za sada. 96. sam i investirao u malu privredu u Srbiji, ali su mi udbasi ubaceni u firmu i potpuno rasturili poslovanje u dva navrata. Pretrpeo sam veliku materijalnu stetu.

Mislim da se veoma ideoloski razlikujemo, cini mi se da ste po stavovima slicni Dinkicu i po malo Tadicu. Oprostite na pitanju, da li ste clan neke stranke, ako nije tajna?

Kao sto sam i rekao, bice mi drago da otvorimo pitanja koja ste mi postavili, ali bih voleo da prvo zakljucite dosadasnju raspravu sa Vase strane.


Dokazali?

Šta vas navodi na to da ste dokazali? Kakve veze ima svojina sa primenom stečaja?

Stečaj je situacija u kojoj kompanija traži zaštitu suda od poverilaca. U protivnom, poverioci idu na prinudnu naplatu potraživanja kroz izvršni postupak. U stečaju uvek ima više poverilaca. Glavni su:
- radnici
- država - Fond PIO, Poreska uprava
- pravna lica - bez obzira na svojinu

"Krivci" za stačaj su:
- država i njeni nerazumni zakoni i porezi
- izloacija zemlje, ratovi i bombardovanje
- loš/kriminalan menadžment
- nerazumni radnici

Stečaj utvrđuje jasne i transparentne načine razrešenja situacije u kojoj imate više planova reorganizacije ili više poverilaca nego imovine u slučaju bankrotstva.

Da li ste pročitali novi Zakon o stečaju? Da li poznajete njegove mehanizme? Da li ste učestvovali ili učestvujete u kreiranju ili u borbi za stvaranje sistema? Da li ste razgovarali sa sudijama da čujete šta oni misle i šta ih onemogućava u časnom obavljanju posla? Da li ste razgovarali sa zakonopiscima?

Nikada ne kritikujem nešto što ne poznajem. Iz prve ruke. Sve o čemu pričam je iz prve ruke. To ne znači da sam u pravu, ali sam siguran da čvrsto stojim na zemlji sa obe noge.

Sve što sam do sada čuo od vas na temu je: poučen prethodnim iskustvima, to ne može da izađe na dobro i to mora da je poligon za krađu. I tu mora da je DB. Po meni je ovaj pristup emocionalan tj. neracionalan.

Imaću poseban post o stečaju i stečajnom postupku gde ću objasniti glavne komponente i poluge. Možda je bolje da diskusiju nastavimo tamo gde ćete moći konkretno da pitate i kritikujete.

Svi se borimo na svoj način. Neki se bore tako što sve ignorišu i nije ih briga. Ja sam svoj pogled i pristup obrazložio. I vi imate jednako pravo na vaš pristup. Ja mislim da je neproduktivan. To ne znači da je to i tako.

Nisam član ni jedne stranke. Kritikujem i DS i G17 kad smatram da je potrebno. Nemam putera na glavi. Otišao sam 1989 i vratio se 2006. Pišem ono što osećam i vidim. Iz prve ruke.

I više sam nego spreman da primim drugačija mišljenja i pristojnu kritiku napisanog. I trudim se da mi odgovori budu i toleranti i pristojni. Nadam se da uspevam.

Saša


6. OKTOBAR

Tri puta sam Vam logicki objasnio stvari, a Vi pokusavate "nerazumevanje" materije i greske, da kao Mali Perica opravdate promenom teme.

Dalje pokusavate da mi zadajete nekakva pitanja i skrenete diskusiju sa teme gde sam Vas apsolutno porazio. Gospodine Sasa, ovo je Vas Blog nemate Vi mene sta da ispitujete ovde. Citajuci Vase odgovore na moj komentar osecam se kao da sam u policijskoj stanici - toliko postavljenih pitanja.

Postavljanjem pitanja, necete uspeti da promenite temu i zabasurite svoje nerazumevanje materije i pogresnu spoznaju stvarnosti.

Jednostavno Zakon o Stecaju nece proci, bolje receno PRIVATIZACIJA KROZ STECAJ nece proci u u praksi, nece proci jos jedna kradja, bice demonstracija - 6. OKTOBAR JE NEMINOVAN I DESICE SE!!!!!!

I niko Vas ne vredja ovde, jednostavno Vi ste uvredjeni zato sto niste u pravu i zato sto Vam je to dokazano. Morate da shvatite, da ne mozete biti u pravu - kada ste u krivu. Istina je jedna. Pravo na misljenje imamo svi, i imamo pravo i da kazemo to misljenje, mogu postojati na stotine misljenja o jednoj stvari, ali istina je samo jedna, a u ovom slucaju ona nije na Vasoj strani. I zato nemojte to da shvatate kao licnu uvredu vec kao zbilju.


Poraženi Perica

Dogovoreno. Imate li još neka pravila za mene, šta ja imam a šta nemam da radim na mom blogu ili je ovo sve? Kako ja sad vas da nazovem: napaljeni Đokica?

Izgleda da vam argumentacija nije jača strana. Vaši argumenti ne valjaju. Probajte ponovo. Zašto prelazite na lično? Moje mišljenje niste promenili. A očigledno nisam ni ja vaše. Ovo posmatram kao nedostatak mojih argumenata, a ne vaš nedostatak. Pa pokušavam da pronađem gde se to ne razumemo.

I zaboga, niko nije poražen, nije ni takmičenje, ni svađa ni rat. Ljudi čitaju i sude za sebe. Ne vi i ja.

Ne izbegavam, ne skrećem, nemam nameru da preskočim, ne ljutim se, nisam uvređen, ništa mi ne fali :) Ostavite se mene, pričajte o temi i vašem predlogu.

U odgovorima na vaše postove pokušavam da objasnim da je za mnoga ta preduzeća stečaj jedini izlaz. Pokušavam da obrazložim zašto to mislim. Ne propitujem vas, razgovaramo. A može i da vam koristi u vašim argumentacijama da dobijete informacije i od mene a i od drugih blogera koji imaju konkretne podatke šta se dešava i malo su bliže od Houston-a.

Da li ste pročitali zakon o stečaju? Ili mislite da ne morate ni da ga čitate i ne morate ni da pričate sa sudijama, jer ne može da radi u Srbiji zbog društvene svojine? Ne želim da vas diskreditujem, samo da utvrdimo činjenice. Kao što vi mene pitaste da li sam član neke partije ili imam putera na glavi.

Stati na neslaganju je ok. Hajde da pokušamo da utvrdimo oko čega se slažemo. Onda je i mnogo lakše podneti neslaganje ili pak usmeriti argumente.

Saša


Gde se krade

U Kanadi i Americi na primer. I namešteni tenderi i potkupljivanje političara ...

Tačno tako, nedostaje zakon o poreklu imovine.

Mislim da to ne bi učinilo ljude manje izgubljenim i ogorčenim. Duboko je urezana ta linija u našem mentalitetu. Ako budemo pametno radili, generacija koja raste će je imati mnogo manje izraženu.

Saša


pametna drzava

je tako i BIP unistila. Kad je pre pet godina BIP mogao da se proda za vrlo dobre pare, preko poreza, doprinosa i sl drzava je preuzela vecinski paket u nadi da ce se "obgatiti".
Pet godina kasnije, niko nece da ga kupi...


BIP

I meni je taj slučaj poznat.

Veliki deo problema je bio i ostao menadžement svih tih društvenih preduzeća. Nisu bili u stanju da naprave polu-pismen predlog poslovnog plana. Bez toga nemate ni o čemu da razgovarate sa državom. Nisu u stanju da okrenu telefon i razgovaraju sa strancima - ne znaju jezike. Nisu u stanju da aktivno prodaju svoju kompaniju investitorima. Već svi kukaju i čekaju.

Saša


Poštovani gosn Raduloviću,

stekao sam utisak da u ovom blogu iznosite argumente protiv prava državne administracije, birokrata i političara da pljačkaju produktivne članove društva.

Čini mi se da je to poprilična promena u odnosu na Vaše ranije stavove. Ili grešim?


??

Andrej, kako to mislite?

Mislim, osim Vaše uvrede, koja mi izgleda prilično besmisleno i povod joj baš i ne razumem, ja nešto nisam primetio da Saša nešto drži puno stranu državnim organima...

V.


Loš utisak

Kritikujem sve ono što mislim da ne valja. Konstruktivno. Veliki deo problema je administracija. Ogroman. Zbog toga je toliko i kritikujem.

Ali veliki deo problema su i mentalitet i nesposoban menadžment i javašluk i sami radnici i nerealna očekivanja i netolerantnost ...

Ili mislite da čovek treba da samo uzme jednu stranu pa samo to da gusla? Da kritika menadžmenta i radnika na neki način spašava državu od kritike?

Saša


Gosn Raduloviću:

Uvek ima smisla kritikovati i braniti se od onoga što nekoga ugrožava. Moj slučaj: ugrožava me država i kritikujem koncept države, odnosno kritikujem ideju da pristajanje na nečiji monopol sile može da civilizuje društvo. Dokazujem da je koncept države pogrešan izbor ako se želi pravda i napredak i da država dovodi do rezultata suprotnih od onih koje želim(o). Država je dobar izbor za onog ko hoće silom da zadovolji svoje potrebe, a ne produktivnim radom i dobrovoljnom razmenom. Pobijam argumentima zasnovanost tvrdnji o mojim navodnim obavezama prema državi. Dokazujem da me pljačka, da prva primenjuje silu na mene i da imam pravo da se branim. Trudim se da steknem istomišljenike – više ljudi može više da postigne.

S druge strane, mene ne ugrožava to što neko ima ovakav ili onakav mentalitet – to je njegova stvar i njegov problem sve dok dotični živi i pušta mene da živim. I sve drugo što ste naveli: nečiji nesposoban menadžment, nečiji javašluk, neki radnici, nečija nerealna očekivanja, pa netolerantnost – nije moj problem dok me se ne dira, tj. dok me neko prvi ne udari. Nekad mi je žao čoveka, ponudim savet, ali ko sam ja da sudim i kritikujem? Ako me nije prvi udario, opljačkao me, prevario me – svaka budala ima pravo na svoje veselje.

Mislim da istovremeno radite dve stvari: kritikujete menadžment i zaposlene što se spretnije i lukavije ne suprotstavljaju državi, a državu savetujete kako da ih prikrivenije i efikasnije pljačka poreskim sistemom. Ne sumnjam da ste dobronamerni, ali sumnjam da će ovakvo Vaše angažovanje da dovede do bilo kakvog poželjnog rezultata.


Sasi i Andreju

Ma sta dobronameran Gospodine Andrej, pa to Sasa radi sracunato, pa nisu oni mala deca Gospodine Andrej znaju dobro oni sta rade.

Oni hoce da predstave da je Srbija demokratija - a kada mu kazes da se ne slazes sa njegovim misljenjem, e onda je on uvredjen i to licno uvredjen.
Onda Sasa pokusava da iscenira svadju posto ga je neko kao licno uvredio. Kao Vi Gospodine Andrej i ja smo ga nesto licno uvredili. Potpuno netacno.

Onda se tu pojavljuje potparol, sef obezbedjenja ili policajac Gospodin Vucko, sta je vec od toga - koji ce tu da zavede red i da odstrani sa Bloga one koji mnogo sume ili da intervenise ako treba.

E onda cemo mi svi da ispadnemo mladi maujmuni, a oni ce da budu demokrate, oni ce da naprave stecaj u drustvenoj firmi - KOJI U STVARI I NIJE STECAJ VEC PRIVATIZACIJA - ODNOSNO KLASICNA OTIMACINA I PLJACKA, JER SE PREDUZECA KUPUJU PO DESETOSTRUKO NIZOJ CENI OD REALNE.

E onda Gospodin Vucko mene i Vas Gospodine Andrej proglasava za anarhiste i ludake, pa ce onda da nas strpaju u zatvor i ludnicu - a oni ce svi da se tale i budu puni ko brodovi, jer su dobili firme u vlasnistvo besplatno, a narod ce da ostane na ulici bez posla, para i buducnosti. Tu ih cekaju radikali rasirenih ruku, dok se demokrate poput Tadica i Cede Jovanovica gade od takvog glasackog tela, jer prosto to je lumpen proleterijat za njih.

Razumete Gospodine Andrej sta sam hteo da kazem.

Razumete Gospodine Sasa i Gospodine Vucko da mi ipak nismo gluperde i da vidimo sta radite.


Šta reći !?

Ovo mi je promaklo. Mislim stvaaarno ...

Just because you're paranoid, doesn't mean they're not after you. Od vas zavisi.

Saša


Šta kritikujem

- Kritikujem državu što ima iskrivljen poreski sistem i zbog SuperHika i što zahvata previše i što se meša u privredu i što ima očajanu administraciju i što je bahata i što je ima previše i gde treba i gde ne treba ...

- Kritikujem menadžment i radnike i poverioce što ne štite sopstvene interese, zbog nesposobnosti, neznanja ... što očekuju da će neko drugi da ih zaštiti

- Kritikujem sve što mislim da ne valja

Vi kritikujete sve države što uopšte postoje i sve poreze što uopšte postoje i društvo i sve ljude u njemu što ne uvide da su robovi države i da im država ne treba ...

Da ne bi rasipali priču o tome da li nam uopšte treba država ili ne, bolje da ostanemo na jednom blogu:

http://blog.b92.net/node/4199#comment-123530

Saša


Slažem se, da se ne rasipamo

priča o tome da li nam država treba ili ne ide na pomenutom blogu http://blog.b92.net/node/4199#comment-123530.


hahhahahhahhahaha

hahahahhahha


.

.


izvinite

nisam se smejao Sasi. Mislim da je njegov blog odlican. Smesna je glupava situacija u kojoj se nasao da mora da se pravda za ono sto nije rekao, da objasnjava stvari koje se podrazumevaju i njegova iskrena iznenadjenost celom situacijom.