Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Statistika naša nasušna

Poslednji meseci prethodne i prvi mesec tekuće godine prošao je u znaku statistika. Koliko će ih izaći. Ko će osvojiti više. Ko će moći da formira. Ko će ući, a ko neće. Ko će moći sam, a ko morati s nekim drugim. I tako u krug. U svetlu izborne kombinatorike, možda malo nezapaženo proteklo je nekoliko istraživanja koja su se ticala upotrebe računara i Interneta međ’ Srbima.

Da krenemo od glave. Ako je istina ona tvrdnja da Skupština predstavlja Srbiju u malom, lako se može zaključiti da jedva 10% naših sugrađana koristi Internet. To je zapravo procenat poslanika koji su se izjasnili da žele da koriste e-mail kao sredstvo komunikacije, o čemu sam već pisao u blogu na tu temu početkom oktobra.

Na sreću, već desetak dana kasnije, Beogradska otvorena škola i njen Centar za istraživanje informacionih tehnologija obradovali su nas anketom koja nam je razjasnila da je ipak reč o 24% populacije. Značajno više od onoga što smo mogli zaključiti gledajući vrle nam poslanike, ali nedovoljno ako pogledamo preko plota. Naravno, teško ćemo dostići Švedsku sa njenih 80% (‘ladno, al’ standard), ali samo pogled na Hrvatsku, koja se može podičiti zamalo duplim procentom od našeg, ukazuje na to da smo u ozbiljnom zaostatku.

Da ne bi mnogo kaskala za nevladinim organizacijama, vladina organizacija u vidu Republičkog zavoda za statistiku objavila je tokom decembra svoje istraživanje upotrebe informacionih tehnologija. Brojke su manje više iste (ne menjaju se ni Šveđani lako za mesec dana, a kamoli postojani srpski narod), ali uz zanimljive „agregacije“. Naime, ispitivači su prevideli da u Srbiji postoji i kablovski pristup Internetu (14,1% po CEPIT-u), kao i wireless (4,1%), tako da su oba uvrštena u naizgled srodne grupacije – kablovski u klasičan modemski pristup (dial-up), a wireless u pristup preko mobilnog telefona. Tako su jednim potezom statistike zbrisane dve grupacije koje su postojale godinama pre pojave ADSL-a (koji je zaslužio napomenu u upitniku) i koje istovremeno imaju 2,5 puta više korisnika nego isti. Previd, neznanje, ili nešto treće? S namerom, tvrde ljudi iz Zavoda, pošto su radili po Eurostat metodi koja ne predviđa takvo detaljnu klasifikaciju. Začuđujuće, s obzirom na činjenicu da Eurostatov sajt govori nešto sasvim drugo, no dobro.

I, tako, imamo rezultat. Šta su uzroci? Stručnjaci na tribinama koje su organizovane povodom pomenutih statistika krivicu svaljuju na cenu računara i slabu rasprostranjenost kvalitetnog Internet pristupa, tvrdeći da će se sve ispeglati samo od sebe kada se smanji PDV na računarsku opremu...

Fakat je da PDV treba da bude niži kako bi se stimulisala upotreba računara. No, razmislimo malo – tih 10% znači firmi koja umesto 20 računara može za istu cenu da nabavi 22. Kod pojedinaca, ako se neko namerio da nabavi računar i uspe pritom da savlada trenje pri preračunavanju kućnog budžeta, pomenutih 10% neće mnogo uticati na odluku – platežna moć još uvek je mala, ali ko se skrpi za 300 evra, nategnuće se i za još nepunih 30. Naravno, postoji i nemali deo populacije kojoj je i ova cifra izvan finansijskih mogućnosti, ali zahvati koje treba primeniti da bi se to ispravilo ne spadaju u domen informatičke delatnosti...

Kvalitetan Internet pristup? Svakako, nije dostupan još velikom delu populacije, ali trenutno oko 100.000 korisnika uživa u blagodetima širokopojasnog (broadband) pristupa Internetu i to 2/3 njih zahvaljujući grupacijama koje su zapostavljene u prethodno pomenutom istraživanju. No, još barem 300.000 Srba (uključujući i manjine, naravno) već ima tehničke uslove za kablovski i wireless pristup, a prema najavama Telekoma taj broj će se proširiti za mogućnost još 80.000 ADSL priključaka tokom ove godine. No, nedostatak mogućnosti za broadband konekciju nije sprečavao onoga ko je želeo da koristi Internet da ga upotrebljava makar i u dial-up obliku, tako da to nije presudan faktor malog procenta.

Izbacivanjem ova dva faktora svodimo se na onaj deo ispitanika koje ne koriste Internet, od kojih je 50% na ovaj ili onaj način izjavilo da je razlog tome to što im pristup Internetu nije neophodan. Zašto?

Svi odgovori svode se na jedan jedini: sadržaj. Oni koji ne koriste Internet ne vide u čemu bi im pristup globalnoj računarskoj mreži pomogao u njihovom svakodnevnom radu ili privatnom životu. Ovo može nekom izgledati čudno, jer Internet stvarno pruža mnoštvo informacija iz bilo kog aspekta života koji možemo zamisliti. No, uz jednu ogradu – preko 99% materijala je na jezicima koje većina domaće populacije ne razume, uključujući tu i dominantni engleski. Ako pogledamo iskustva zemalja koja imaju razvijenu telekomunikacionu infrastrukturu i dobar životni standard, kao što su Francuska i Španija, Internet revolucija kod njih odigrala se upravo onda kada je količina lokalnog sadržaja dosegla kritičnu masu.

Iako postoji mnoštvo domaćih sajtova sa vestima i zabavom, to nije dovoljno: u nevirtualnom svetu onaj deo populacije koji ne koristi Internet ne provodi ceo dan čitajući novine i gledajući zabavni program (ma kako se sa strane činilo da je stvarno tako), tako da lakši i interaktivniji pristup istima nije dovoljna motivacija. Prevedeno u prosti primer, onoga dana kada srpski seljak, kao i njegov kolega sa zapada Evrope, stekne mogućnost da se online informiše o cenama i uslovima otkupa dobara u lokalnoj zadruzi i bude mogao da planira proizvodnju na osnovu informacija o potražnji u regionu, imaće razloga da to i učini. Takođe, nivo korišćenja Interneta u firmama će se podići sa nivoa gde sekretarica nekoliko puta nedeljno proveri e-mail onoga momenta kada budu shvatili da se većina informacija neophodnih za poslovanje može naći isključivo na Mreži. Postoje svetli primeri u privatnom sektoru, kao što je čuveni „Infostud“, gde je grupica entuzijasta napravila sajt koji je jedan od najposećenijih na domaćem Internetu. No, pravog pomaka ne može biti bez domaće online trgovine, a znamo gde je država stala sa elektronskim potpisom. Online procesiranje kartica da ne spominjemo.

Na kraju, pogledajmo primer Rumunije, gde je vlada propisala da knjigovođa može da dostavlja podatke lokalnoj poreskoj upravi isključivo elektronskim putem. Sećate li se, to je ona zemlja gde smo pre 2 decenije išli u pohode sa parom farmerki i nekoliko kesica „Vegete“ umesto valute...

Tekst preuzet iz kolumne autora u časopisu "Internet ogledalo"


SMS nacija

Mi smo ipak SMS nacija... Ovde je drzava naterala trgovce da nabave GPRS uredjaje, da bi slali izvjestaje poreskoj upravi... Zamislite trgovce koji su se izuli za fiskalne kase, GPRS uredjaje (jos su rane sveze), da im sad neko kaze da moraju izvjestaje o poslovanju da salju mailom.

Slazem se da je dosta toga do drzavne politike, ali nismo mi bas neka cyber nacija. Vise smo CYBRE!


Zanimljivo

Mada mi se cini da je ta anketa za broj Internet korisnika od 24% malo preuvelicala stvari.
Evo sta kaze CIA, snajka, CIA: Srbija i Hrvatska. Pronadjite tu (CTRL+F, pa upisete Internet, jurite dok ne naidjete na Interent users - pise i za Hrvatsku i Srbiju po 1.4 miliona).
Za ostalo nemam nikakve podatke, ali mi se cini da je ovome uzasno doprineo Telekom i njegov monopol, tj. sama drzava koja je to omogucila. Jeste, on je sada doveden u pitanje (monopol), ali recite mi molim Vas: koliko bi kostali telefonski servisi i Internet da se to dogodilo pre recimo 5-6 godina? Verujem da bi ovi servisi bili danas neverovatno jeftiniji, i bilo bi mnogo vise Internet korisnika.


Od Dziberske drzave nemozes

Od Dziberske drzave nemozes očekivati nista bolju sliku!


1/3

Mislim da drzavu (citaj, njene monopolske kompanije tipa Telekoma) apsolutno ne interesuje razvoj informatickog trzista. Meni su racunar i pristup netu neophodni za obavljanje posla, te sam bio presrecan kad mi je pre nekih godinu i po dana, nakon 4-5 meseci cekanja Beotel javio da je moj telefonski broj dobio mogucnost prikljucivanja na ADSL (inace, kablovski provajder IKOM nam i pored obecanja prilikom uvodjenja i dalje ne nudi internet, a wireless me ne vidi). Pitali me ljudi da li sam jos uvek zainteresovan, i nakon mog potvrdnog odgovora objasnili da ce oni da zovu PTT i da zavrse sve s njima, te da ja mogu da dodjem do njih po potrebnu opremu. To sam smesta uradio, i pri povratku se obradovao videvsi ljude iz Telekoma na banderi pored moje kuce. Srecan, bio sam siguram da to ima veze sa uvodjenjem ADSLa u moj dom, sto sam ih i pitao, i ONI MI TO POTVRDILI. Priljucio sam opremu po uputstvu, ali zeleno svetlo se nikako nije pojavljivalo na modemu. Nakon sto sam posle par dana pozvao Beotel, oni su obecali da ce mi se javiti cim provere u cemu je problem. Ispostavilo se da je Telekom istog dana (kakva koincidencija?!) kad im je upucen zahtev za adaptaciju moje linije za ADSL osakatio moju liniju, i uveo PCM, ili digitalnog dvojnika. Tako da sada ne samo da ne mogu da uvedem ADSL vec se kacim max na 28.8.

Stoga me i nema cesto koliko bih zeleo na blogu... barem da objasnim da ja nisam onaj bradati pm :)

Ako iko ko procita ovaj blog moze da mi pomogne, ili zna za vezu koju mogu da platim u Telekomu, molim vas da mi se javi na 0641686040. Ne salim se.


1/3

Mislim da drzavu (citaj, njene monopolske kompanije tipa Telekoma) apsolutno ne interesuje razvoj informatickog trzista. Meni su racunar i pristup netu neophodni za obavljanje posla, te sam bio presrecan kad mi je pre nekih godinu i po dana, nakon 4-5 meseci cekanja Beotel javio da je moj telefonski broj dobio mogucnost prikljucivanja na ADSL (inace, kablovski provajder IKOM nam i pored obecanja prilikom uvodjenja i dalje ne nudi internet, a wireless me ne vidi). Pitali me ljudi da li sam jos uvek zainteresovan, i nakon mog potvrdnog odgovora objasnili da ce oni da zovu PTT i da zavrse sve s njima, te da ja mogu da dodjem do njih po potrebnu opremu. To sam smesta uradio, i pri povratku se obradovao videvsi ljude iz Telekoma na banderi pored moje kuce. Srecan, bio sam siguram da to ima veze sa uvodjenjem ADSLa u moj dom, sto sam ih i pitao, i ONI MI TO POTVRDILI. Priljucio sam opremu po uputstvu, ali zeleno svetlo se nikako nije pojavljivalo na modemu. Nakon sto sam posle par dana pozvao Beotel, oni su obecali da ce mi se javiti cim provere u cemu je problem. Ispostavilo se da je Telekom istog dana (kakva koincidencija?!) kad im je upucen zahtev za adaptaciju moje linije za ADSL osakatio moju liniju, i uveo PCM, ili digitalnog dvojnika. Tako da sada ne samo da ne mogu da uvedem ADSL vec se kacim max na 28.8.

Stoga me i nema cesto koliko bih zeleo na blogu... barem da objasnim da ja nisam onaj bradati pm :)

Ako iko ko procita ovaj blog moze da mi pomogne, ili zna za vezu koju mogu da platim u Telekomu, molim vas da mi se javi na 0641686040. Ne salim se.