Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

At the Edge of Art – Jezik simbola i jezičke igre

Dobre su šanse da bi prvo pravilo, invarijantno kad je proizvod našeg znanja i našeg interesovanja u pitanju, u nekom uputstvu za čitanje knjiga za početnike, bilo ono gde bi moglo da se kaže da ako nam je do podvačenja važnih delova u knjizi onda su one najbolje knjige često takve da ili podvučemo sve ili ne podvučemo ništa. 

Tako sam i sam, somewhat lost by name and somewhat lost by nature, da pozajmim Austin Powers jezičku metriku, pošto je sasvim moguće da su knjigu svi već odavno pročitali u trentutku kad sam je ja “otkrio”, počeo onomad sve da povlačim u “Languages of Art” by Nelson Goodman, da bih ubrzo zaključio da nepotrebno trošim olovku. Ne zato što previše toga nisam znao, ili se slažem sa konceptom nasilnog braka tipova simboličke reprezentacije kao što su izrazi na licu Monalize, sa jedni strane, i raznih tehničkih grafova sa druge, nego zbog paradoksalno strogog preseka Goodmanove artikulacije i same teme.

Čudan je paradoks kad se u vremenima gde je indukcija ostavila rupu, koju više ne žele da popune ni kripto-indukcionisti, da ne bi ispali “glupi” u društvu, čovek nađe zarobljen u čitanju knjige koja “nije” fikcija.

Goodman podseća i na bezvremensku istinu da, bez obzira na bezvremensku dokrinu, istina za sebe tako malo znači čak i u nauci. Evo još jedne super simetrične helikoide, duple, gde se istina za sebe i značenje upliću u nekoj igri bez početka i igri bez kraja.

Pretpostavljam da ako nam je ikad ontološki-neutralno bilo prijatelj onda je to danas. Danas je sve simbol. Bio je to slučaj i pre, i plivamo mi u tom moru već odavno, samo što smo danas došli da se kupamo i u mnogo većem moru novih mnogo kompleksnijih simbola i novih gramatika, sistema simbola. Da stvar bude još kompleksnija nekad je čovek mogao, uz dužno poštovanje I trud, da relativno uspešno odradi posao podele tih sistema simbola na artikulisane, široke, tj sa naglašenom jezičkom harmonijskom podlogom, i “dense” (guste? gradacione?) gde harmonijska podloga sastoji od boja i zvukova.

Film je “napao” tu podelu odavno, ali Internet je onaj pravi vrtlog gde sistemi simbola, kao emerging socijalni fenomeni, počinju da žive jedan novi život. Mnogo burniji nego pre.

U knjizi At the Edge of Art preko 50 autora se dotiče raznih tema, koje izranjaju iz modernog doba, od kojih je meni jedna od interesantnijih, u obliku progresije, “The Limits of Identity-based Recognition” koja onda vodi ka “Models of Community-based Recognition”.

Ako se već sad pitamo šta je sa konceptom jedan-umetnik-genije, gde je umetnost annotated filozofija, tj anotiranje (srpska reč?) “objekta”, šta da kažemo o cunamiju koji se zove Interactive Multimedia koji donosi jedan novi fluidni entitet u obliku composite-artist-genius. Još jednom, film je tu negde, ali još uvek traje samo par sati, košta silan novac da se napravi, produkcija se ne meri u milionima filmova godišnje, timski je rad iako još uvek simple, well defined, hierarchical composite, rigidan u strukturi jednom kad se završi, bez obzira na post produkcioni život.

Kažu esencija weba je user-centricity. Dobijamo ono što želimo, a ne ono što nam se servira. Da li mi stvarno znamo what is out-there? Ne, naravno! I da li smo mi, tako, potpuno sigurni da želimo da prekosutra dobijemo ono što sutra poželimo?

Jesmo, naravno, ali ne smemo zaboraviti da moramo biti spremni na novu eru jezičkih igara, attack of the symbols.

Nisu ti napadi ništa novo, ali, da ponovim, do sada su, pored svog širokog semantičkog bogatstva, ti napadi ipak udarali u koliko-toliko dobro definisan sintaksno-gramatički bedem.

Više nema bedema!

Pozajmljeno od:

Nobodyhere

Communimage

At the edge of art 


milane,

shto se ove teme tiche reci cu samo da smo mi ljudi, (tako mali, nama uvek neshto fali_ ovo sluchajno kao stih Ob.Prog) prokleti na to da u gramatici plivamo kao ribe u vodi- odjednom bez gramatike bili bi, zapravo, kao ribe na suvom. sa tim u vezi mozesh pogledati moj danashnji unos ovde http://aionigra.blog.hr
a sada bih te rado pripupitao shta si hteo recina drugom mestu kantovim spruchom o devicama i mozgu, a povodom pojma "gloomy", dakako ne samo kao boje, vec stanja cudi.


...

Sa Kantom nisam hteo ništa reći, zato sam i ubacio tautologiju, kao ključ u prebrze zupčanike (izvinjavam se zbog jeftine metafore).

Naime, ja se ponašam, i učim klince, da ne završavamo thread, tj da nemamo terminal ili end-point, na nečemu duboko tužnom. Tj da iz tog terminalno tužnog iscedimo nešto lepo, kondenujemo neku lepu prošlost, pa da to više ne bude terminalno.

Ja se sa famijom uvek vraćam na tužne događaje, ne u nekom perpetual maniru nego neko vreme posle tako nekog događaja češće, kasnije nešto ređe.

U onoj kantovoj rečenici ne radi se o devicama, zato sam i ostavio na engleskom, nego su obe reči u stvari nešto čisto kao čist list papira. Znači, čim nešto zapišeš na taj papir on više nije čist, nije virgin. Nije ni prljav, naravno, jednostavno iz svako trenutka izranja multiplicitet. U dva trena jedan te isti čovek na istu stvar može da gleda na različite načine.


bez naslova

U istu reku ne mozemo dva puta uci.


ok

ne da mi se da chitam kanta na engleskom, pa sam zbog toga bio dobrano zbunjen.
medjutim, sada mi je sve jasno; lepo je shto tako razmishljash_ dozvolimo svakom danu da bude najlepshi dan zivota.


Ok. I samom mi je bilo

Ok. I samom mi je bilo neprijatno. Prvo pišem pa onda razmišljam.

Bio na blogu, još ću sve da pročitam. Ne smem ni da pitam za fotku, iako si je, možda, stavio "for a reason", ili je jednostavno tamo "for a reason". Neću previše komentarisati da te slučajno ne povredim, podseća me na Highlandera.


to smo samo sveprisutne ochi

moga sina i mene
konsupstancije Tela I Duha ;-)
tu se ja zezam malo (na blogu mislim)


Mislim da je vec ulazak kompjutera u nas zivot

u velikoj meri promenilo nasu percepciju. Ja sam kompjutere koristio od kad znam za sebe (u pocetku, naravno, mainframes), i tada mi je interakcija sa njima bila kao interakcija sa knjigom. Plavi ekran, ti napises komandu, dobijes reakciju, itd. Linearni, sekvencijalni tekst.
Uvodjenje GUI koncepta je bio istinski skok. Mis, ta trivijalna naprava, je prosto eksploatacija cinjenice da najbrizi nacin da nesto proizvoljno komplikovano izaberes je da pokazes prstom na to - pointing device. To hocu.
Zatim ikone. Sazeta predstava neceg komplikovanog - nije tekst, nije broj, vec ikona. Time se vec prelazi u modularnost, novi nivo, emergent znacenje.
I najzad, blize matematici, fraktali. Jel' ovo matematika ili umetnost:

Kompjuterska grafika, narocito Persistence of Vision, ili povray Raytracing, koju sam ja mnogo radio, zahteva ne samo znanje matematike i programiranja, vec i umetnicki dar.
Ovo je, na primer, slika formirana kompjuterskim kodom:

svaki detalj je kodiran.

Kao i ova:

Kao i ova:

Ako imate vremena, naucite Pov-Ray i uzivajte!


Rich temporal and rich spatial

Savršeno, baš na ovo mislim.

Pa kad ovo sve oživi, bude u 3D kroz koji se krećeš, tj bude imalo timeline, pa mu dodaš lingvističke i muzičke spatial widgets, pa interaktivno i kad sve budeš mogao brzo da dizajniraš (in-the-running), komponujes u content syndication maniru, tj u nekom collaborative, community based smislu, onda će tvoje delo imati mnogo dublji i bogatiji život nego što sad može da ima.


Da ti nisi malo previse gledao Star Trek?:)))

Znas onaj prostor gde oni odu i mozes da narucis vreme u kome se nesto desava, zaplet, situaciju, ucesnike, ambijent - kao u realnom zivotu. OK, sledecih pola sata sam kauboj! Ili gangster u doba Al Kaponea.


hologramska paluba;)

Naomi rocks;)


Previše sam gledao, to

Previše sam gledao, to sigurno :)

Ali većina tehnologija već postoji. Mislim da se Yahoo već ozbiljno baca na web 2 i content syndikaciju.

Evo mi smo malecka firma pa bi se iznenadio šta sve imamo (sve urađeno za komercijalnu vizuelizaciju al može i u blog preko noći). O Microsoftu da ne pričam, nema šta nemaju ali to sporo biva prihvaćeno.

A jurimo dva nova projekta. Mala doduše, prezentaciju delova BBC sadržaja koji oni ubrzano digitalizuju, i P2P u muzici u "walled garden" maniru (pretplatnici, fixna lova, mogu između sebe da razmenjuju šta hoce). Onog secunda kada prvi od ova dva dobijemo evo nas na all signign all dancing interactivnom. WYSIWYG multimedia blogu (razne realtime messaginge imamo odavno, tako se u bankarstvu distribuiraju cene i vesti).


Znam o cemu govoris.

Ja sam se par godina bavio vizualizacijom mentalnih stanja i njihovom dinamikom - i matematicki, kako je dolazilo iz podataka, i graficki. (Zato sam i radio pov-ray). Stvarno je to the edge of art. Ali, moram da se pohvalim, jedna takva reprezentacija mi je izasla u casopisu "Nature". Istina tu sam vise radio simbolickom matematikom (Maple), ali grafika je slicna.


...

Dobra je vest što se još niko nije preozbiljno bacio na add-hoc dizajniranje 3D scena.

Dobra utoliko što raw grafička snaga i podrška za rasterizaciju postoje. Grafičke kartice postaju svirepo brze (ovaj razvoj, npr, igre poprilično guraju).

Ali je samo dizajniranje podešeno mnogo više za inženjerske potrebe. Znaci, važna je preciznog krajnjeg rezltata i mogu ćnost da se postavi što više arbitraran cilj.

A add-hoc bi mogao da se sredi. Dekartov proizvod nekog ozbiljnog kataloga primitiva, kataloga transformacija i environmantal cataloga bi omogućili rapidno modeliranje u svetu gde su gramatike manje "artikulisane"


mozda je poranio ali samo malo

najnoviji trac iz Second Lifea, atak republikanaca na demokratu u virtuelnom svetu...
John Edwards

platforme su tu, real time user created 3d content, ovaj je domaci i jos je start up ali ko zna sta sve moze da se izrodi:)

VRInternal


a jos je lepse i uzbudljivije

nasih ruku delo - umetnost tessallation. obozavam ovu lekciju cak i za sedmake/osmake (geometrijske transformacije), a tata escher is all about it.
za svakog ponesto, od 7 do 77. makazice u ruke!


umetnost razumevanja....

Blyss
ili blyssimbolics je "jezik" znakova posebno razvijen za ljude sa teškoćama u govoru ili uopšte bez mogućnosti govora, jednostavan za uporebu na računaru i, mislim, dragocen i za nas koji smatramo da umemo da govorimo i da se sporazumevamo.

Umetnost sporazumevanja i umetnost razumevanja na verbalnom nivou je, mislim, najniži oblik komunikacije (i najčešći, naravno), ali čini mi se da tek kad sporazumevanje pokušate da doživite iz ugla nekog ko nema sposobnost verbalne komunikacije, onda vidite koliko se malo sporazumevate - govoreći. Možda izgleda da nema veze sa tvojim postom, ali to mi je bila prva asocijacija - verujući da ceo život provedemo tumačeći simbole, a ne značenje izgovorenog, htela sam samo da podsetim da tu oko nas žive ljudi koji verovatno misle da je govoriti neki poseban dar. Dar koji mi , "govoreći" tako često arčimo bez veze. Internet je na magičan način sveo govor na simbole, u svakom smislu, i najlepši deo tvog posta je poslednja "beskonačna" rečenica. Da je samo ona napisana, izazavala bi komentare, asocijacije, druge rečenice....jer je i reč i simbol kojim se slika...


bez naslova

Jezik je ziv koliko i ljudi koji se sluze njim. Na njegovo bogacenje i trajanje utice razvoj drustva, jer se razvojem nauke i tehnologije, kulture i umetnosti stvaraju nove reci i zrazi koji ulaze u upotrebu.
Ali, razvojem te iste tehnologije stvaraju se i, skoro, sasvim novi nacini komunikacije i izrazavanja. Mi smo samo jedan deo tog beskonacnog razvoja, koji ko zna dokle ce stici.
Simbole, kao sastavne delove komunikacije nije bas tako nuzno ni svrstavati, koliko je vazno prepoznavati ih i pravilno ih razumevati.
Za sad smo u razmisljanjima "zone sumraka" (drugacijeg gledanja na svet - prim.prev.). Ali, ko zna, mozda i mi jednoga dana udjemo u kompjuter:)))


alan watts

,


U početku beše reč (logos)

Logos

  1. reč, govor
  2. um, razum, moć mišljenja i rasudjivanja;
  3. odnos;
  4. u stoičkoj filosofiji: božanski razum koji vlada vasionom i prožima je;
  5. u jevrejsko-aleksandrijskoj religioznoj filosofiji: božanska stvaralačka snaga i providjenje;
  6. u hrišćanskoj teologiji: božanska priroda Isusa Hrista.
  7. Po Heraklitu: sve teče;
  8. svetski um ili svetski zakon.

(Vujaklija, 1972.)

Samo mnoštvo značenja za ovu grčku reč sugeriše svu kompleksnost kojom jezik "opslužuje" praktično beskonačno mnogo čovekovih potreba, pre svega komunikacionih i intelektualnih. Neću ni pokušati da se opredelim za jedno od značenja koja logos može da nosi, jer se bez ikakve patetike može konstatovati da je logos istovremeno i reč i odnos i misao i stvaralačka snaga i providjenje i božanska poruka i svetski um i svetski zakon i još mnogo toga. Ona je aktivni element u svemu što činimo i svemu što nam se dešava tokom čitavog našeg života.


Super reči i derivati

Ok, to su neke super reči, da se izrazim programerskom terminologijom. Iz njih, onda, mogu ne samo da se prave derivati, nego one mogu da budu deo mnogo kompleksnije kompozicije.

Npr, ovo levo je sličica sa onog sajta što je NŠarski priložio. Zamisli da sam ovako neku sličicu mogao da napravim za 5 minuta. Pa da se krećemo kroz scenu, negde u daljini se čuje, nejasno neka priča ili muzika, priđeš bliže pa čuješ dobro, negde je nešto zapisano pa može da se pročita, da ima neki timeline itd. Malo je mnogo za 5 minuta ali pomagaće tu i programi - ti definišes nekoliko time-line snapshots, kao u Flashu, pa ti comp ostatak harmonizuje.

Kad ovo porediš sa lingvističkim domenom, za koji kažemo da je "artikulisan", iako se često ne razumemo i oko najobičnijih sitnica, a toliko je vremena otišlo prvo u učenje slova, pa vocabulary, pa dictionary, pa gramatike, o ontologijama da ne pričam i sad ti ja odjednom kao prilog ubacim ovako bogatu sličicu sa kojom dolazi ne više tako neka višegodišnje učena, rigidna gramatika, nego fluidna.

Treba ti "force" da razumeš. Ne važi se više ni ona refleksija ni simetrija koju nezavisni posmatrač može da vidi i očekuje između tamo neke druge dve osobe, a o nekoj refleksiji ili simetriji izeđu mene i sagovornika da i ne pričam. Ali, nije nama haos niti prirodan niti prijatan, jednostavno će simbolika dobiti neka nova značenja, isto kao i naš unutrašnji život. I onda će biti interesantno posmatrati kako će ići neki verbalni odnos kad izađemo zajedno na neku kafu ili žurku.


Hehe,

ima scena u filmu "Demolition man", godina je 2031, kada se izmedju Stallone-a (John Spartan) i Sandre Bullock (Lenina Huxley) dogadja ovo:

Lenina Huxley: I was wondering if you would like to have sex?
John Spartan: [surprised] Here? With you? Now?
Lenina Huxley: [nervously, nodding] Mm-hmm.
John Spartan: Oh yeah.
[after futuristic, contact-free "sex"]
John Spartan: Look, Huxley, why don't we just do it the old-fashioned way?
Lenina Huxley: [stands up, shocked] Eeewww, disgusting! You mean... *fluid transfer*?

Hm, kad bih imao da biram - ja sam old-fashioned:)))


...

Sećam se scene.

Ok, to će biti četvrta dimenzija u onom dekatovom proizvodu :)

Sećam se i neke kacige, pretpostavljam da će se to kupovati ko što sad kupujemo miševe :)

A old fashioned ima specifičnu lokalizaciju, dok mi ovde pričamo o World Wide Webu :)


Htedoh da kazem da na povray

sajtu ima i "Hall of Fame", najuspesniji radovi. Za neke od ovih scena potrebno je vise sati CPU vremena za rendering. Poslacu ti i neke od mojih povray radova - ne mogu se porediti sa ovim sampionima, naravno. Pored ovoga postoje i povray animacije, to je tek cudo. Inace, velika ambicija povray community je da naprave animirani film, ali za to ce im trebati mnooogo rada.
Cela matematicko-opticka teorija u pozadini povray je dragulj za sebe. Samo katalogiziranih tekstura ima preko 10,000. A uvek mozes da napravis svoju. Da ne govorim o turbulencijama teksture, osvetljenjima, itd. Ma, cudo. Ali, to je izvan teme ovog bloga.
Edge of art, indeed.

P.S. Za sada ima najvise problema sa ljudskim licem. Za to se koristi "poser" program, ali jos uvek izgleda izvestaceno. U Holivudskim animacijama (Pixar, i to), se gestikulacija lica direktbno "skida" sa glumca - ono, zice i senzori.


Fascinantno (Hall of Fame).

Fascinantno (Hall of Fame). Čudi me da rendering toliko traje. Grafičke kartice su dramatično brže od toga.

Naime, rendering ne bi trebalo raditi glavnim CPU-om nego grafičkom karticom pa iz nje onda čitati rezultat.

A te kartice su stvarno izuzetno brze, DirectX na PC-ju daje razborit interface ka tim karticama.

Ovo za lice. Ja sam baš po BBCjevoj vesti napisao pretprošli blog. Oni očekuju da će realne karaktere imati za godinu dana.

I u pravu si, stave senzore na ljudsko lice-telo i tako snimaju pokrete.

Intel multi-core (cell u IBM, Sony, Tochiba terminologiji) je posebno zgodan za grafiku (ray tracing nije preteško paralelizovati). Sad kupujemo dual i quad core procesore ali mislim da Intel već ima 75-core u laboratorijama i da mogu da komercijalizuju tehnologiju za nekoliko godina.

Osnovni problem je što ljudi ne znaju još šta da rade sa tom snagom.


Mislim da kod povray modeliranja

nije problem graficka kartica, koliko CPU. Povray je interpretativni jezik (slican klasicnim kodovima), i razbija sliku na linije koje renderuje (koja rec!) jednu po jednu u video rezoluciji koju mu zadas. To je potpuno drugacije od onoga sto standardne video-igrice rade, i mnogo sporije.
U svakom slucaju, verujem da ce ubrzo sve to da se resi, jer konceptualno resenje postoji, treba samo da se ubrza proces.

Najteze je pravljenje dinamickih iluminacija (vatre, refleksije u vodi, i slicno), pogotovo kad je sve u pokretu. Ja sam jednom pravio auroru borealis, i zaista treba da znas fiziku rasejanja u atmosferi da bi mogao da je verno napravis. Posebno su zeznuta unutrasnja osvetljenja - svece u supljim objektima, iluminacija kroz nestandardne teksture, itd. Ukratko, hocu da kazem da je ovo sasvim drugaciji pristup, nego sto se sada radi u video igrama i slicno. U sustini je graficko resenje, umesto obicne jednacine. Moras, recimo, da imas dinamiku mentalnog procesa da bi ga nacrtao. (Ja sam je pravio na prostoj Ф^4 teoriji polja, ali to je samo za upucene, i one koji nece da zloupotrebe).

P.S. A rendering cesto traje i nekoliko dana.


Hijeroglifi

Pozvacu se na post korisnika pod imenom Gordanac i njegov simbolicki jezik koji mene neodoljivo podseca na egipatske hijeroglife, odnosno istocnjacka slikovna pisma koja se razlikuju od nase zapadnog pisma, baziranog na grckom alfabetu. Da li vam sve vece povezivanje umetnickih sadrzaja sa verbalnom komunikacijom ne lici na reverzibilni proces kojim se zapadna civilizacija vraca korenima, tj. slikovnom pismu? Meni lici; recimo computer icons su analog kineskih ideograma ili hijeroglifa.

Zasto se to dogadja, odnosno zasto regresiramo (ako regresiramo uopste) na prethodni stadijum? Mozda zato sto zapadna pisma nemaju dovoljno sirok propusni opseg da bi u jedinici vremena saopstila dovoljno informacija konzumentu (ovu rec naglasavam) pa zovu u pomoc multimedijalni pristup prisutan vec 5000 godina.


Hese

je upravo ovako kao ti opisao sintezu izmedju svih nauka i umetnosti, nazvao je igra staklenih perli i smestio je kao realnost na početak 21. veka. Ta čudesna igra u kojoj su u neraskidivom spoju Bahov koncert i neka matematička formula, slika i zvuk, reč i matematički simbol, lepota i znanje je, medjutim, za Hesea obmana, iluzija punoće. Njegova mašta jednostavno nije mogla da ispuni sadržajem ono čiju je formu bez problema stvorila. Hese bi se sigurno veoma iznenadio da može da vidi poplavu informacija, značenja, misli, znanja, osećanja npr. na ovom blogu, a tek da pročita ovaj tvoj post! To bi ga dotuklo, sigurna sam! :)


tim leary

.


Još nekoliko pojmova

  1. Ontologija
    Ontologija u informatici znači formalizovani model sveta ili dela sveta o kom je postignuta saglasnost izmedju grupe stručnjaka/korisnika u pogledu pojmova i relacija. Ontologije su organizovane po hijerarhijskoj strukturi relevantnih pojmova ili kategorija i podkategorija. Ove kategorije mogu biti povezane sa drugim kategorijama ili detaljnije opisane atributima. One su uvek implicitna znanja koja računar dobija preko jedinstveno formulisanih, jasnih, nesumnjivih i jednoznačnih modela.
    Dosadašnji računari su samo obradjivali podatke, bez razumevanja sadržaja koje oni grade. Računari opremljeni ontologijama treba da dobiju „razum“ odnosno da im se prenese čovekova implicitna „slika sveta“ sa mnoštvom implicitnih relacija, kako bi računari stekli sposobnost logičkog zaključivanja, tzv. inferencije. Zahvaljujući tome oni postaju sve sposobniji da izvode novo znanje i transparentno predstave implicitno znanje. Pritom se kombinuju informacije iz distribuiranih i heterogenih izvora.

    Zašto su ontologije toliko važne? Ontologije se već danas integrišu u mnoge aplikacije. Najveći značaj one imaju u komunikaciji čovek-mašina kao što su sistemi za menadžment znanja, online berze, sistemi za odnose sa kupcima itd.

    Primenom ontologija pojednostavljuje se navigacija, tako što se korisnik preko modela znanja automatski vodi do pojma upotrebljenog u odredjenom kontekstu, pa se tako dobijaju gotovi odgovori, a ne kao dosad „rezultati pretrage“ koji se moraju dodatno manuelno obraditi.

    U komunikaciji mašina-mašina su ontologije takodje veoma korisne. Danas milijarde inteligentnih (ili tzv. softverskih) agenata opremljenih definisanim ontologijama krstare mrežama, traže informacije, pregovaraju medjusobno, uče jedni od drugih i od računara (odn. njihovih korisnika) u mreži (heuristika), da bi po obavljenom poslu matičnom računaru doneli rezultate svog rada.

  2. Semantiči web
    Mreža zasnovana na ontologijama se naziva „semantički web“ i ona je verovatno budućnost Interneta. Trenutno se mnoge istraživačke grupe širom sveta bave preoblikovanjem današnjeg www u budući „semantički web“. Semantički web je mreža zasnovana na ontologijama i inferencnim mašinama (engl. Inference engine - softver iz domena veštačke inteligencije koji pomoću logičkog zaključivanja izvodi nove iskaze) sa jedinstvenim standardima za formulisanje metapodataka koji čine pregledan okvir. Pritom je cilj da se sadržaji na webu oblikuju tako da budu maksimalno prilagodjeni mašinskoj obradi. Posledica ovakvog razvoja stvari biće jednostavno povezivanje eksternih informacija sa semantičkog weba sa znanjima koja postoje u internim mrežama (npr. preduzeća). Preko zajedničkih modela mogu se povezivati raznorodne informacije pribavljene sa čitavog Interneta kao zajedničke baze znanja.

  3. Web 2
    Web 2 je rezultat manje-više spontanog daljeg razvoja mreža u više pravaca, uglavnom uz udruživanje različitih aspekata i dalje povećavanje interaktivnosti. Tako npr. korisnici postaju istovremeno i medijski producenti, softver postaje zajedničko dobro, stepen umreženosti raste. Web 2 se u principu zasniva na open source (besplatan softver). Blog je najjednostavniji primer za web 2, ali su mogućnosti neiscrpne pa je u ovom trenutku nemoguće predvideti dalji razvoj stvari.


Semantic web...

...nearly done

(ako odemo na site Jogchem Niemandsverdrieta, kroz ovaj gore link, pa se igramo sa mrežom tako što pomeramo cursor i prekidamo niti, imamo interesantan primer neke osnove gde se mešaju dinamičke metafore i gramatike)


:))

:))


Ontoloska hijerarhija se vec uveliko koristi

u klasifikaciji i analizi gena i genskih produkata. Svetska kolaboracija zvana Gene Ontology postoji skoro 10 godina i nezamenjljiv je resurs istrazivacima u genomici.
Povray kolaboracija, o kojoj je gore bilo reci je slicno organizovana, ovoga puta u vizuelnoj hijerarhiji. Konkretno, slika koju je Milan gore istakao Reach for the Stars je ekstremno kompleksan objekat. Dovoljno je otici na stranicu gde se razmatraju detalji na ovoj slici i pogledati makar jedan, recimo mali kompjuterski monitor(koji sam ja za ovu priliku jos smanjio)

pa ce se videti hijerarhija scena i vizuelnih predstava na svakoj skali kako se uspostavlja - otprilike kao fraktal.
POstoje laboratorije (jedna od poznatijih je povlab) koje razvijaju teksture, pigmente, ripples, i uopste vizuelne efekte svake vrste, koji se posle, kao moduli, ubacuju po zelji u prizor.

Evo, recimo jedne studije teksture i temperature:

Red Hot Chili Peppers na ledu. (Veca slika se moze naci ovde).


nsarski

nikako da vidim tu prvu sliku :0)


E sad je gotovo,

nećemo je ni videti.
I ja sam je čekala, al' sad ništa.


...

otvarala sam minimum štiri puta i ništa, još uvek čekam
a dok čekam
da pohvalim ovu drugu


Koju prvu?

Milan je pokazao tu sliku (celu) gore, pa nisam hteo da ponavljam.


a što

onda stoji iksić?


gledanje slike

edit: nepotrebno uputstvo


Ja sve lepo vidim odavde:((

Evo slike:


ništa

slika, ništa view image...nema veze, otvorila sam link iz tvog posta...thx

edit

evo je...veLIKA


...

Još je interesantnije proslediti link na detalje, što je NŠarski gore postavio.


:))

Quote:
...Red Hot Chili Peppers na ledu....

...i na njivama Inđije pored puta BG-NS!!


...

Savršeno.

Pošto je ovde sve parametrizovano samo je pitanje snage procesiranja kad će sve ovo da se "aktivira" (tj da rendering postane sub-second).

Iz radoznalosti sam upravo uradio benchmarking moje radne stanice i laptopa. Jeftine grafičke kartice, ne pojavljuju se ni na dnu iole ozbiljnih lista grafičkih kartica.

Već sad na 3 godine staroj radnoj stanici može da se renderuje 6 scena u secundi gde 7 aviona leti iznad vode, kanjona, sa 600 drveća okolo na sceni, maglom, izmaglicom i oblacima.

Još je daleko od ove vernosti koju ti navodiš, ali još malo fali pa čovek neće lako primetiti da je video veštački, i već na jeftinom Dell laptopu samo mesec dana starom mogu da renderujem 5 puta više, 30 frejmova u secundi.

Ja mislim da ima sada grafičkih kartica koje su preko 100 puta brše od ovog laptopa, pa kad još dođe Intel sa 75-core procesorima eto nam realtime sa ovim tvojim sličicama.

Postoje tu i trikovi, npr, dva detalja u ovoj gore sceni mogu da budu toliko blizu, u smislu vidnog ugla, da u stvari padaju na jedan te isti pixel. Tj, puna informacija o sceni se generiše unapred (kad generišeš statički image) iako to u JIT (just in time) okruženju nije potrebno, tj rezolucija ekrana ne može da podržava.


Tacno.

Konceptualno je sve reseno (well, skoro sve), ali sa povecanjem brzine ulazimo u novi domen znacenja. Recimo, ovakve ilustracije anatomskog uzbenika za studente medicine.


...

"...novi domen znacenja..." - samo da kažem da u tvojoj rečenici ja rado stavljam akcenat na "novi".

Npr, kompjuter će moći da nam daje composite hints u nekom interaktivnom učenju gde su, inače, bile potrebne godine učenja, bez obzira na pamet i vešte prste (ako pričamo o hirurgiji, npr).


Da to sa ucenjem je posebno interesantno.

Zamisli da je Gore napravio svoj film u nekom "high end" renderingu, umesto da se dizalicom penjao da pokaze trend na nekom grafiku:)) Potpuno novi nacin opstenja. Moze da se upotrebi, a moze i da se zloupotrebi:(((


savršenstvo...

...čije sposobnosti opažanja, dešifrovanja značenja i simbola uzalud juri i verbalni i mašinski izraz...i nije samo ljudsko oko u pitanju...


Preporucujem svima da procitaju,

ako nisu, knjigu Semira Zeki-a "Visual Brain". Evo sta Wiki kaze za njega:
Scientific achievements

Zeki's scientific achievements include:

* Co-discovery of the motion area in the brain, area V5 (also called area MT), in parallel with American scientists John Allman and Jon Kaas.
* Ardent defender of functional specialization of brain regions.
* finding neurons in a part of the monkey visual system that would respond only when a particular colour, rather than a particular wavelength, was in their receptive fields. For example, he showed that a red-sensitive neuron would continue to respond to a red stimulus, even when it was illuminated mainly by green light.
* Use of imaging techniques to identify the location of a region of the human brain that shows color-biased response properties.
* Studying the neural correlates of subjective mental states, such as love the aesthetic experience.

Ovo poslednje je posebno interesantno. Videti i ovde.


....

Što se tiče funkcionalne specijalizacije mozga evo interesantnog primera.

Ovde je popularna emisija Top Gear (ne znam da li ide i izvan UK) gde je na snimanju poslednje serije Richard Hammond (onaj niski prezenter) imao nesreću pri pokušaju da obori UK brzinski record.

Top prilikom mu je od silnog drmusanja i mućkanja pokidano dosta bele mase u mozgu (uvezuje razne regione, između ostalog) pa je posle nesreće bio kao petogodišnje dete.

Posle nekoliko meseci (5-6) potpuno se oporavio.


neodoljiv citat SZ

Quote:
...I am convinced that there can be no satisfactory theory of aesthetics that is not neurobiologically based. All human activity is ultimately a product of the organization of our brains, and subject to its laws. I therefore hope that neuroesthetics will broaden to tackle other issues, such as the neural basis of religious belief and the relation between morality, jurisprudence, and brain function--questions that are fundamental in man's quest to understand himself. Like art, these play a critical role in our lives and are also subject to the quality of variability that is at the heart of our civilization. I shall be surprised if such an understanding does not modify radically our view of ourselves and our societies...

Jedna od "onih" knjiga koje čitaš istovremeno sa bar još četiri! Meni je obeležila jedan avionski let...bez tih dodatnih, a potrebnih...pridružujem se preporukama, pitko pismo, nežna mreža drugih znanja...


Hvala gordanac!

Ja sam bio lenj i nisam pogledao tacan naslov knjige, pa sam po secanju pogresno napisao...To je ta knjiga - izuzetno stivo.


Analogija ovome u audio domenu je jos uvek

naucna fantastika. Hijerarhijska organizacija zvuka je izuzetno kompleksna. Danasnji generatori zvuka imaju vestacku zvucnost, i ne lice na covekov govor dovoljno. Medjutim, ako bi se modeliranjem mogao napraviti generator zvuka koji anatomski odgovara ljudskom aparatu, onda bi bilo moguce ne samo simulirati zvuk korektno, vec ga i modelirati tako da on oponasa konkretnu osobu.
I onda bi, na primer, sedeli i slusali Senekine govore u Senatu u originalnoj verziji. (Naravno, prvo su nam potrebni anatomski podaci o govorniku, ali ja verujem da ce to rutinski da se prikuplja u bliskoj buducnosti).

Danas kad se prave animirani filmovi, animacija se radu pomocu grafickih softvera, ali zvuk proizvode realni glumci, najcesce poznati. E, to kad bi se moglo softverski resiti, velike bi se pare zaradile.


...

Tehnički je zvuk "lakši" od slike, samo mu posvećuju mnogo manje pažnje.

Ja mislim (laik) da su speech procesori poprilično moćni kad je u pitanju parametarsko moduliranje zvuka (tako se, npr, prave top električni klaviti - uzimaju se samplovi sa klasičnih klavira što dobro zvuče) nego bi onda tvorcima crtanih filmova otišlo mnogo više vremena da definiciju onoga što karakteri treba da kažu.

Tj, dovesti glumce u studio da "pozajme" glas karakterima je, za zadati kvalitet, izuzetno brz, jeftin i efikasan posao.


nsarski.

mene interesuje, ukoliko naprave tu savrshenu imitaciju zvuka, kako prepoznati istinu od lazhi, to jest kako ce, na primer, biti moguce prepoznati pravi glas Bin Ladena od kompjuterske imitacije i koliko je slichnih manipulacija moguce sa kompjuterskom imitacijom zvuka?


Glas Vuka, cini mi se

Da li se netko jos sjeca, prije nekih 20-tak i vise godina, kada su nam na radiju pustili glas Ljube Tadica, tvrdeci da su to japanski naucnici sintetizovali glas Vuka S.K. na osnovu slika istoga? Od pocetka je to licilo na pokojnog Ljubu, sto se kasnije i "provalilo".


Kaz,

pretpostavljam da ce biti moguce manipulisati u smislu koji si pomenuo. Ja nisam nikakav strucnjak za zvuk, ali, rekao bih, da kao sto moze da se sada manipulise slikama, i generisu ili "obrade" slike, pretpostavljam da ce biti moguce nesto slicno uraditi i sa zvukom.


Znachi

sledi nam totalna manipulacija.Ima li kraja ludilu?


Pa, ne znam,

mi smo vec toliko izmanipulisani, da ovaj mali dodatak ne moze mnogo da promeni stvar. Prikazuju nam "frizirane" slike, pricaju nam laznu istoriju, falsifikuju istorijska dokumenta, novine i medija rutinski lazu, placaju profesionalne lazove da nam objasnjavaju (spinuju) dnevne dogadjaje, izdaju besmislena saopstenja - ovo dalje je samo kap u moru.

P.S. Da ne pominjem razne prognozere, analiticare, strucnjake za zodijacke i druge znake i znamenja, proroke i savetnike.


...

Da, verna mimikrija nečijeg govora nije do sada bila potrebna. Sada je moguća ali je skupa.

Tj, ne možes da imaš dovoljno veliki uzorak nečijeg govora da bi regresivnom analizom podesio neki parametarski speech procesor.

Te procesore je moguće podesiti, ali imaju previše parametara pa regresija neće automatski konvergirati nego je potrebno dosta "ručnog rada".

Ali, nažalost, menja se i to. Biće i to sve lakše uraditi iako ja ni dalje ne vidim neku preveliku primenu. Osim umetnika to će pre da koriste, po mom mišljenju, lower grade crooks. Vladine agencije imaju, kao što i sam kažeš, već sad sve što im treba.


Паралеле повлачећи

Оног момента када је докони шамполион размрсио заврзламу хијероглифа, има томе, маштовитим је могло бити посве јасно да је време писане речи ,на дуге стазе гледајући, на издисају.јер ко је имао прилике да гледа-тумачи поруку египатских зидних сликарија био је у стању да разуме сву маштовитост ондашњих писаца.порука безгласна а притом јасна одзвања за мемљивих зидова гробница у долине краљева. Карнак ,Теба ,само су долили уље на већ распламсалу лучу указа да је писаној речи одзвонило.
појава компјутера – софтвера је само то и потврдила. данас смо сведоци повратку хијероглифском казивању.
јер,штасу иконе по монитору до . . .свет – прича за себе ,баш као и сваки хијероглиф ( уосталом као што и пре мене приметише на овом блогу присутни ).нећемо кљуцати слова по монитору обликујући поруке.готовим симболима из меморије компија ћемо то чинити . . .
Ма свесе врти укруг.рекох овде негод дана,у поводу теме дијаметралне ,ринге ринге …раја.
Но свакако нећемо дотад написано хитнути као непотребно.
Пристиже у галопу време у којем ће житељи плаве планете са уграђеним чипом иза уха на психо монитиру којим ће командовати мислима ,листати странице и хесеа и канта ,па углави подвлачити занимљиво,те правити копи (резервна хемисфера мозга) уживајући у порукама умних људи,а потом их по потреби користити специјалном можданом подводном фреквенкцијом за комуницирање ,ронећи Притом, рецимо изазовним подморјем црвеног мора ,док им голо тело партнерке у подводју ,ко сапун извлажних шака . . . измиче.уосталом као и време (тренутног хардверско софтверског дизајна) компјутера . . .штоће.


...

Artikulisanost i ontološka podloga što dolaze sa rečima i lingvistikom su nezamenljivi i tu neće biti nikakvog vraćanja u prošlost, po mom mišljenju.

Ono što je interesantno je evolucija tih novih, compozitnih simbola, dinamičnih u strukturi i nekom produženom vremenu, sa kojima će prosečna izražajna moć dramatično porasti.

Iako često, kad je potentnost izražajne moći u pitanju, ne treba ići dalje od "...док им голо тело партнерке у подводју ,ко сапун извлажних шака . . . измиче..." :)


ne baš sasvim...

Quote:
...Artikulisanost i ontološka podloga što dolaze sa rečima i lingvistikom su nezamenljivi...

...odnosno samo do trenutka do kog o tome postoji KONVENCIJA među nama. Mi reči vrlo retko upotrebljavamo da bi drugim ljudima nešto zaista saopštili (a kad to radimo, to su oni dragoceni trenuci koje pamtimo kao čarobno deljenje iskrenosti - blagosloveni bili dijalozi sa decom!), mi reči najčešće upotrebljavamo DA BI IZBEGLI nešto da kažemo - to je konvencija moderne komunikacije. Lingvistika služi za naknadno tumačenje mreže u koju smo upleli reči, ili znanje o njoj služi za paralelno dešifrovanje izgovorenog. Nekako ne verujem u evoluciju te KONVENCIJE koju imamo usvojenu kao preovlađujuću ili većinsku na planeti. Hoće li nam razvoj računara, dinamični. novi četvorodimenzionalni web to uspeti zameniti? I to nekako ne verujem, ali se beskrajno radujem napretku i kao svaku laik, ushićena sam već i onim što je dostignuto danas. Jedno te isto čudo ljudskog stvaralaštva, inovacija, umetnosti, nauke, sve to zajedno zbliženo na blisku ivicu potpuno novim sredstvima...ljudi su čudo.


...

Ali kako poverovati u regresiju sadašnje konvencije, tj evoluciju neke druge, kad je artikulisanost i ontološka podloga u, npr, nauci i tehnici u pitanju?

Baš zato što je u nekim oblastima tako teško besprekorno formalizovati koncepte, tj izaći sa ontologijom ili konvencijom, važna je moć artikulacije nekog sistema simbola.

A tu je jezik skoro univerzalan i ja ne vidim kako i zašto ga menjati.

Ovo o čemu ti pričaš, po mom mišljenju, je domen gde je artitulacija za nijansu manje važna. Otud "upetljavanje" i ta dimenzija lingvistike koju pominješ.


jezik i konvencije

Quote:
...A tu je jezik skoro univerzalan i ja ne vidim kako i zašto ga menjati....

Sam se menja, jezik je živ, naše konvencije ga sputavaju ili naknadno objašnjavaju promene. Govorni jezik (bilo koji) je i kultura i simbol i komunikacija i neprekidno se menja, uprkos konvencijama. Kako poverovati u regresiju ili evoluciju kad je artikulisanost i ontološka podloga u, npr., nauci i tehnici u pitanju? - Lako. Jednom je pisano o "floaters"-ima kao simbolu "neuhvatljive" a registrovane informacije - promene u jeziku su svojevrsni "floaters"-i koji tek naknadno imaju posledice. Moj fokus je na KOMUNIKACIJI na relaciji čovek-mašina-čovek-mašina, a to je relacija koju možeš, a ne moraš kidati "na parove". Artikulacija BILO KOG simbola će, pre ili kasnije, završiti u jeziku. I njegovim konvencijama. Koje ga sputavaju, a ja bih volela da evoluiraju.


...

Jezik je živ, naravno. Ja sam više mislio na evoluciju novih simbola koje donose IT i komunikacije, a prema kojima je prirodna evolucija jezika spora (čak i ubrzana evolucija jezika kao rezultat ubrzane razmene informacija).

Ja se ne slažem da će artikulacija bilo kog simbola završiti u jeziku. Kao što ni elektrostatički zakoni, uz potrebnu gravitaciju, nisu završili u artikulaciji ponašanja morskih talasa.

Naime, neki novi simboli će, jednostavno, biti suviše kompleksni i dok ne evoluiraju u neku formu tako da mogu da se slože u neke jezičke matrice doći će novi kompleksni simboli.

Tj, neki novi kompleksni simboli su evolutivni fenomen, toliko dinamičan da jezik za njih više nema dovoljnu propusnu moć.


I dalje tražim smisao..

Jezik je došao o stadija u kojem ne služi svrsi, ili sam ja glup.
Ipak, ja ne vidim "carevo novo odelo" i ne mogu odoleti na ne viknem, "car je go".
Da li ste Vi, gospodine Milane, svoj prethodni post napisali da nekog fascinirate jezičkim bravurozama ili da nešto kažete?
Ostaće večna tajna.


Milim da je Milan koristio

Milim da je Milan koristio stručni jezik, kakav svaki u svom domenu koriste lekari, pekari, elektro-tehničari itd. I to je okay. Problem je samo ukoliko tim jezikom želi da komunicira s nekim van svoje branše. E, onda dolazi do začepljenja.


..

Nisam imao nameru da budem uvredljiv.
Radi se samo o iskrenoj reakciji i unutrašnjem doživljavanju pročitanog, tj, osećanju da izlagaču nije stalo da izloži, nego da bude izložen.
Reči imaju moć, ponekad, da ponesu nešto čime ih nismo natovarili.


...

Naravno, razumeo sam. Nisam ja mnogo spretan sa rečima.
Nego sam pre bloga, i još uvek, uglavnom pisao IT ponude za R/D za evropsku komisiju.

A u informatici, pošto se sad svi trude da kompjuteri propričaju između sebe, "inteligentno", već evo petu godinu nam te "ontologije", "ontology management" i "language neutral ontologies" svima izlaze na nos.


Smatraj

Smatraj da je s tobom sve u redu sve dok ne počneš da pričaš u frazama:
"Ignore or Cancel" "New Wondow", "Biip" i sl.


Čini mi se da svaki

Čini mi se da svaki profesionalni jezik teži nekakvoj mistifikaciji. Kada ga razumeš to je kao da si pristupio "društvu mudrih" ili "klubu džentlmena". Ne znam da li je Milan imao tu nameru. S obzirom da čovek piše blog, valjda mu je cilj da ga što više ljudi razume.


...

Ne mislim da se radi o mistifikaciji nego se, posle dužeg rada u nekoj oblasti, neke reči uvuku u rečnik pa se kasnije ispostavi da i nisu toliko korišćene.

Blog je, jednostavno, o budućnosti online kominikacije gde će nam biti lako da i sami kreiramo kompozitne simbole.

Npr, ako bih ja u ovom prilogu hteo da ispoljim neke duboke emocije pa imao mogućnost da pored reći i sličica priložim i video clips, muziku, da napravim prilog aktivnim (dobar primer je onaj "nobody" url) onda bih ja, kao i svi mi zajedno, doprineo razvijanju nekih novih systema simbola i neke moćnije komunikacije.


Ne, Milane, nisam rekao da

Ne, Milane, nisam rekao da ti težiš mistifikaciji, već da je takva priroda tzv. profesionalnih jezika. Mistifikacija koju doživljava posmatrač/slušalac važi za jezik svake profesije. Jedino što su termini koje koriste pekari većini manje-više poznati, bliži su svakodnevnom govoru, dok je jezik kojim se služe npr. IT inžinjeri bliži naučnom, pa samim tim nepoznatiji laicima.


...

Milanovi postovi moraju da se čitaju vrlo pažljivo i više puta i onda čoveku samo odjednom pukne pred očima šta je hteo da kaže. Jedino kad se domundjava sa NŠarskim nije svaki put moguće pohvatati konce.


...

Razumem, nama u tehniku ponekad na silu uđu neke reči, u počeku nas nerviraju ali smatramo da nam je tender, npr, manje vredan ako ne koristimo te reči, a psole nekoliko godina se naviknemo.

Baš se sećam, pre nekoliko godina smo se smejali kad smo počeli da koristimo reč "agnostic", kao u "platform agnostic", IT sistemi koji ne zavise od platforme (Unix ili Microsoft Windows). I uvek je jasan razlog zašto se to desi. Npr, ta nezavisnost postane u nekom trenutku jako važna pa se običnim rečima ne skreće dovoljno pažnje na tu osobinu sistema.

Isto tako smo pre nekoliko godina poceli da koristimo intenzivno reč "ubiquitous", kao u "ubiquitous computing", sve prisutni kompjuting. Opet dajem primer zato što smo se prvo smejali i zezali, al kad čovek na silu upotrebi reč nekoliko desetina, ili stotina puta, onda počne da je koristi na sve strane. A morali smo, da skrenemo posebnu pažnju da sa novim i sve prisutnim mrežama naži programi rade svuda, bez posebne instalacije, npr, na poslu, od kuće, u Internet kafeu itd.

Tu dolazi i neminovni talenat, neki ljudi to elegantnije, lepše i čitljivije rade, a neki se muče.

Ja nisam neki talenat, uz dodatni trud bih mogao da budem nešto bolji, al onda tu dođe aljkavost i lenjost, uvek neki rad na brzinu.

Pretpostavljam da mnoge nove reči zamene isto tako dobre stare reči da bi, jednostavno, skretale dodatnu paznju na ono što želi da se kaže. (mi u pisanju ponuda imamo pravilo da sve interesantne stvari moramo da ponovimo bar 3 puta da bismo bili sigurni da je potencijalni klijent primio k znanju :)

Zvuči banalno ali čovek mora da se drži pravila igre kad piše ponude. Evo, ovde će nam novi sistemi simbola skoro sigurno pomoći.


Milane,

Nemoj, ljubi te Dracena, više da govoriš:

Quote:
Ja nisam neki talenat

Mislim da je u pitanju samo nekoliko termina koje ti koristiš u drugoj funkciji nego što je uobičajeno, bilo da je to vaš interni jezik, kao što kažeš, ili je u pitanju neki drugi uticaj.

Ima još jedna stvar: mislim da pišeš jako "zgusnuto", nema praznog hoda. Meni to odgovara, ali nekom je možda naporno da prati.


Nema tajni...

...čak ni malih, a kamoli večnih, pokušao sam nešto da kažem. Sa sumnjivim uspehom, očigledno :)

Ne znam tačno na koji post mislite, ako je odgovor na ono što je Gordanac rekla onda:

Gordanac i ja se nismo složili oko moje tvrdnje da

Quote:
...Artikulisanost i ontološka podloga što dolaze sa rečima i lingvistikom su nezamenljivi i tu neće biti nikakvog vraćanja u prošlost, po mom mišljenju....

Ako to ne bi bilo tačno onda bi ono što ja zovem "artikulisanost i ontološka podloga", a Gordanac "konvencija" bilo, nekim istorijskim procesom, podvrgnuto regresiji. Tj gubilo bi snagu da efikasno komunicira obične stvari. Tj, obične misli tipa "...čini mi se da je ovo drvo pomalo zaraženo nekim virusom..." bi bilo teže komunicirati.

Ja mislim da je to protiv evolucije, protiv selekcije boljeg i efikasnijeg i da se zato neće desiti.

A moja frazeologija, ništa specijalno, ne znam ja mnogo nego iste termine koristimo i u informatici. Npr:

- osnovna ontološka podloga nam omogućava da kad kažemo "drvo, virus, zaraziti" Vi i ja, u običnom govoru, mislimo na skoro iste stvari.

- artikulacija i proširena ontološka podloga nam omogućava da finije nijanse situacije efikasno komuniciramo "čini mi se" (tj nisam siguran), "nekim" virusom (ne znam mnogo o virusima ali impliciram znanje da se lišće biljaka najčešće zarazi virusima).

Zato su ove karakteristike jezika nezamenljive, tj kakva bi nam bila prednost i zašto bi nam to evolucija uradila, da u običnom životu komuniciramo neefikasno.


Nešto slično

ovom tvom:

Quote:
mi reči najčešće upotrebljavamo DA BI IZBEGLI nešto da kažemo

reče jedan pametan čovek:

"Bog je čoveku dao reč, da bi ovaj sakrio svoju misao."


E, Черевићанine,

E, Черевићанine, samo si mi još ti falio. Celo jutro raspetljavam ovu dvojicu tehničkih lica (čitaj komplikatora i mistifikatora) i taman kad sam mislila da mogu malo da odahnem, kad etotebe sa tvojim sadpa jezičkim zapetljancijama.

Šalim se, dao si mi šlagvort, pa ću posle napisati svoje vidjenje budućeg razvoja prirodnih jezika.


Budućnost prirodnih jezika

U razvoju prirodnih jezika uočljivi su sledeći trendovi:

Istorijsko pojednostavljivanje:
Prirodni jezici kroz istoriju neprekidno teže (gramatičkom) pojednostavljivanju. To znači da nepravilne forme dobijaju pravilnost (pravilne nastavke, jedinstvene osnove za sve oblike itd.)

Istorijsko povećavanje obima leksike:
Leksika svakog jezika je kroz istoriju neprekidno rasla. I pored toga što su mnoge reči zastarevale i ostajale van upotrebe, ukupni broj reči se povećava. Ovaj trend se danas naročito oseća zbog enormnog uvećanja različitih znanja, razvoja nauke itd.

Smanjenje jezičkih sloboda:
Prirodnim jezicima danas jako ograničena sloboda za razvoj. U vreme opšte nepismenosti i usmenog prenošenja tradicije prirodni jezici su se vrlo brzo menjali. Medjutim, sa uvodjenjem opšte pismenosti i sa tim u vezi standardizacijom jezika (gramatičke, pravopisne itd. norme) razvoj jezika je jako usporen. Usmeni jezik se i dalje razvija, ali to do pisanog ne stiže u punoj meri. Tako dobijamo paradoksalnu situaciju da se jezik istovremeno i razvija i ne razvija. Promene u usmenom jeziku se ne čuvaju, već svaka generacija iznova menja jezik bez većeg uticaja na njegov ukupni razvoj.

Medjusobni uticaji prirodnih jezika i dominacija engleskog:
Negde pročitah pre par godina da je u ranom srednjem veku na Balkanu postojao neki jezik sličan današnjem esperantu, koji se sastojao od mešavine više balkanskih jezika. Koristili su ga uglavnom putujući trgovci. Sličan trend postoji i danas sa sve življom komunikacijom i uticajem engleskog jezika sa tendencijom da u dalekoj budućnosti potpuno preovlada ili da se stvori neki novi esperanto baziranim na engleskom. Biće vrlo interesantno posmatrati kako će se jezici razvijati pod uticajem evropskih integracija, multijezičnosti koju EU snažno podržava i vrlo živih migracija na evropskom kontinetnu.

Umanjenje uloge prirodnih jezika
Sa razvojem elektronskih medija vizuelni izraz preuzima jedan deo uloge prirodnih jezika i ta uloga će bar još izvesno vreme rasti.

Umanjenje uloge pismenog izražavanja:
Na sve prisutnijim elektronskim medijima usmeno izražavanje je sve zastupljenije.

Uvodjenje usmenog izraza u pisane tekstove

Jezik simbola sigurno ne može ozbiljnije potisnuti prirodne jezike, bar ne u skorijoj budućnosti, ali će značajno uticati ne samo na leksiku, već i na sintaksu, stilistiku itd. Ono što jezik čuva od rastakanja je činjenica da on ima uporište u samoj ljudskoj prirodi. On je ključ za svet oko nas i svet u nama. Posebno je značajan za emotivni život čoveka, odrastanje i sazrevanje. Za razvoj deteta je npr. neophodna topla komunikacija sa roditeljima, a ona je nepotpuna bez razmene reči. Slično je i kod odraslih ljudi. Naročito je pozitivne emocije teško komunicirati bilo kojim drugim sredstvom osim rečima. Na kraju, tu je i humor koji je u svakodnevnom životu gotovo nezamisliv u bilo kojoj drugoj formi osim u verbalnoj.


Cherevican

je u pravu.
Kompjuterski jezik sve vishe postaje jezik hieroglifa i to ce uskoro biti nachin jezichne pisane forme novih generacija.Ja ne vidim nishta loshe u tome (ako sve ostane na pismu),ali ako se promeni nachin razmishljanja zbog te pisane forme to je vec,rekao bih, ozbiljan problem i o tome treba razmishljati.


A sto bi to bio

"problem"? Hocu da kazem, mozda je to upravo prirodna (ili civilizacijski nametnuta) evolucija naseg nacina misljenja i komuniciranja.


Slažem se

Nije uvek sve što je nasledjeno najbolje moguće. I ne mora sve što dolazi da bude obavezno loše.

Japanci imaju jednu tradicionalnu tehniku "kaizen" koja je ušla i u moderni menadžment znanja a koja se zasniva na staroj izreci:

"Ništa nije toliko dobro da ne može da se popravi."

Kad malo otvorenije i hrabrije gledamo na budućnost, zašto ne bismo smeli da očekujemo da će se sa uticajem novih tehnologija i nove komunikacije popraviti i jezik, naročito ako se i sami budemo trudili da tome doprinesemo?


Da ne ostanem dužna

Kaizen

Radi se o dugoročnom procesu stalnih poboljšanja u malim koracima uz uključivanje svih zaposlenih.

Kaizen polazi od zapažanja da u svakom preduzeću postoje problemi. Kaizen ima za cilj da se ovi problemi rešavaju taktikom da svako može bez ikakvih posledica (kazni, kritika, prigovora itd.) da prizna postojanje grešaka. Kaizen nije orijentisan na strateške promene (iako je samo njegovo uvodjenje krupna strateška promena utoliko što zadire u suštinu kulture tradicionalnih preduzeća), već na postupno rešavanje problema u malim koracima, tj. svakodnevno i permanentno uvodjenje mnogo malih ali trajnih promena.

Rezultati kaizena su često neprimetni, naročito u početku, ali su utoliko efektivniji. Tu preduzećima koja su kaizen prihvatile kao deo svoje kulture stalno se traga za mogućnostima za poboljšanje sistema i procesa. Svako dostignuto poboljšanje treba da bude povod za dalja poboljšanja. Poruka kaizena glasi:

„Ne sme da nam prodje ni jedan dan bez nekog poboljšanja.“

U ove procese su pored top-menadžmenta uključeni i srednji menadžment, majstori i neposredni izvršioci i od njih se očekuje da svojim idejama daju doprinos. Pošto kaizen može da funkcioniše samo ako su u njemu kreativno učestvovali svi zaposleni, treba izbegavati da zaposleni bude sveden samo na izvršioca. Zbog toga se čine različiti napori da se zaposleni stimulišu na angažovan i kreativan odnos prema radnim procesima.


Pa mislim

da je problem upravo u formi.Kompjuterska forma jezika se svodi na to da se sa shto manje rechi(znakova) kazhe sushtina, ali ne i da se objasni srzh ideje koju u sadashnjoj formi mozhesh objasniti. Trebat ce jako mnogo vremena da se chovek nauchi da tako razmishlja, odnosno da prihvati svesno komande kompjuterske forme izrazhavanja...ili mozhda greshim?


Oboje

i kompjuter i jezik služi nama. Prilagodimo ih svojim potrebama i to je to. Nismo mi njihovi robovi i ne moramo da trpimo ništa. Ako ne možemo da izrazimo neke ideje jednim načinom izražavanja, izaberimo neki drugi. Važno je da čovek može da bira, a moderne tehnologije nam upravo daju obilje mogućnosti za izbor.


Artikulacija

"Hijeroglifi" su nadgradnja. Tj, jezik kao sistem simbola će neminovno da zadrži tu artikulativnu sposobnost da brzo i jasno komunicira misli tipa "...kupi 250 grama sira od onog proizvođača sa čudnom plavičastom sličicom na pakovanju, ako ćeš da mi spremamo ručak, ako nećeš a ti...".

Kontra-evolutivno je je jezik ovakav kakav je sad zameni nešto što ima manji potencijal da brzo artikuliše obične, svakodnevne misli.

Na drugoj strani imamo sisteme simbola koji su "dense", kao u muzici na primer. Nema potrebe da dajem primere šta je sa refleksivnošću i simetrijom ova dva skupa.

Kompjuteri i web će doneti kompozitne simbole, koji se brzo menjaju i imaju varijabilnu moć artikulacije i varijabilan density kad su značenja i metaforičnost u pitanju.


Shto

bi u prevodu trebalo da znachi da osnovne ljudske osobine: miris, okus, sluh, vid..gube totalni smisao i bivaju vodjene kompjuterskim simbolima...ili se josh uvek varam...objasni mi malo to...


miris okus sluh vid............

heart sutra :
Addressed in this way, noble Avalokiteshvara, the bodhisattva mahasattva, said to venerable Shariputra, "O Shariputra, a son or daughter of noble family who wishes to practice the profound prajnaparamita(transcendent knowledge) should see in this way: seeing the five skandhas(osnovne ljudske osobine) to be empty of nature. Form is emptiness; emptiness also is form. Emptiness is no other than form; form is no other than emptiness. In the same way, feeling, perception, formation, and consciousness are emptiness. Thus, Shariputra, all dharmas are emptiness. There are no characteristics. There is no birth and no cessation. There is no impurity and no purity. There is no decrease and no increase. Therefore, Shariputra, in emptiness, there is no form, no feeling, no perception, no formation, no consciousness; no eye, no ear, no nose, no tongue, no body, no mind; no appearance, no sound, no smell, no taste, no touch, no dharmas, no eye dhatu up to no mind dhatu, no dhatu of dharmas, no mind consciousness dhatu; no ignorance, no end of ignorance up to no old age and death, no end of old age and death; no suffering, no origin of suffering, no cessation of suffering, no path, no wisdom, no attainment, and no non-attainment. Therefore, Shariputra, since the bodhisattvas have no attainment, they abide by means of prajnaparamita.

Since there is no obscuration of mind, there is no fear. They transcend falsity and attain complete nirvana. All the buddhas of the three times, by means of prajnaparamita, fully awaken to unsurpassable, true, complete enlightenment. Therefore, the great mantra of prajnaparamita, the mantra of great insight, the unsurpassed mantra, the unequaled mantra, the mantra that calms all suffering, should be known as truth, since there is no deception. The prajnaparamita mantra is said in this way: :


Nazalost, malo kasno se prikljucujem

ovoj diskusiji, ali me pitanje zaista inspirise da kazem i svoje misljenje.

Razvoj novih tehnologija i novih paradigmi je cudo za sebe i svet za sebe, koji nekog privlaci a nekog odbija. Reci da ce te tehnologije sada da smanje ili poniste ulogu nasih osnovnih percepta (ukus, miris, sluh, vid) i ucine ih nepotrebnim je isto kao kad bi rekli da su nam, nakon pronalaska teleskopa (ili mikroskopa), oci postale nepotrebne. To sto mi mozemo sada da vidimo ono sto je golom oku nevidljivo, i cujemo ono sto je uhu necujno, ne znaci da su nam oci i usi suvisni.
Naprotiv, tek sada nam ta cula trebaju, jer smo u stanju da percipiramo stvari sa kojima nemamo prethodnog iskustva. I jedini nacin da razumemo (interpretiramo) te nove percepte, tj. nove sadrzaje cula, je da koristimo mozak i mentalne spoznaje. Za njihovu interpretaciju nam je potrebno unutrasnje oko - ili inner eye kako ga zove Woodsworth. I to ovako:

Sto vise zalazimo u domene fizike (prirode) sa kojima nemamo direktnog iskustva ili intuicije - mikrosvet, kosmosvet, svet ekstremnih pritisaka, temperatura, brzina - time nas opis tih svetova postaje sve vise matematiziran kako bi ga mogli komunicirati drugima. Ovo je zato sto je matematika jedan nacin da "prosirimo" domen nasih cula: svakom studentu matematike je trivijalno da napise jednacinu 7-dimenzion sfere, ali je tesko, ili nemoguce, takav geometrijski objekat "vizualizovati".
Cesto se kaze da su, na primer, zakoni mikrosveta (kvantne mehanike) ili velikih brzina (teorije relativnosti) "kontra-intuitivni". Ovo je koristan izraz, i odlican da se studentima smanji zbunjenost, ali je u sustini pogresan. Kvantna mehanika ne moze biti kontra-intuitivna jer mi o mikrosvetu nikakve intuicije i nemamo, te ne mozemo imati ni kontra-intuiciju o njemu. Taj izraz samo kaze da, ako pokusamo da redukujemo iskustva iz mikrosveta na "nas" iskustveni svet, dolazimo do prividnog apsurda. "Redukujemo" znaci "svedemo", ili uporedimo sa onim sto od ranije vec znamo, a to je upravo ono sto Feynman zove "objasnjenje".
Drugim recima, istinski novo iskustvo se ne moze svesti na bilo sta prethodno. U drugim domenima zivljenja ovo nam je sasvim razumljivo i prihvatljivo. Coveku koji nikad nije usao u vodu nemoguce je "objasniti" kako to iskustvo "izgleda". Jednostavno, nemoguce je zavrsiti recenicu: "Vidis, to ti je kao da...". Kao da - sta?
Poenta ove beskrajne digresije je, zapravo, prosta: novi pristupi fizickom svetu (teleskopom, mikroskopom), ili ljudskoj komunikaciji (slikom, jezikom, zvukom), ili izmeni mentalnih sadrzaja (internetom, mrezama), otvaraju nam uvide i iskustva kakva ranije nismo imali. Kao sto to vekovima radi matematika ili umetnost, ove nove tehnologije nam omogucuju da jos vise "prosirimo" domen nase svesti. I istovremeno nas podsecaju da je vreme da se vratimo najzad sebi i nasim osnovnim culima bez kojih sve ovo ne bi ni postojalo.
Nikakav artificijelni sistem ne moze da zameni, ili da se redukuje na onaj miris svezeg hleba ujutru. Osim svez hleb. Posebno kad smo gladni. (A i glad je culo - mada o tome jos nije ovde pisano).


Nov način mišljenja

Stari način mišljenja više nije dovoljan za vrlo kompleksan svet koji nas okružuje. Novi uslovi rada, nove tehnologije, novi putevi komunikacije zahtevaju i nov način mišljenja. Ovde sam više puta pominjala sistemsko mišljenje kao temelj za uspešno savladavanje izazova današnjice.

Konačna i celovita definicija sistemskog mišljenja još uvek ne postoji, ali postoji mnogo manje ili više uspešnih pokušaja da se ono opiše i pronadju putevi za njegovo savladavanje. Evo jednog od tih pokušaja kao ilustracija o čemu se zapravo radi:

Sistemsko mišljenje po nekim naučnicima obuhvata četiri glavne dimenzije:

  1. Mišljenje u umreženim strukturama (umreženo mišljenje)
    Mišljenje u krugovima povratnih sprega umesto u jednosmernim uzročno-posledičnim lancima tipa ako-onda.
  2. Mišljenje u modelima
    Model je pojednostavljena slika koja sadrži samo odredjene aspekte situacije (sistema), a ostale zanemaruje. Treba biti svestan činjenice da mi uvek kad se bavimo sistemima, zapravo imamo na umu samo njihove modele, a da je sam sistem zbog svoje kompleksnosti gotovo nemoguće u celini sagledati
  3. Mišljenje u dinamičnim sekvencama, tj. uz uvodjenje vremenske dimenzije
    Radi se o tome da se shvate i uzmu u obzir dinamični procesi (zakašnjenja, eskalirajuće i stabilizirajuće povratne sprege, delovanje na udaljene elemente...)
    Ovde spada i sagledavanje vizure sagovornika, pravilan tajming tipa „prava reč u pravom trenutku“ ili pravilno oblikovanje nekog procesa.
  4. Sposobnost da se deluje u skladu sa sistemom: upravljanje sistemima
    Ovde se radi o pragmatičnoj komponentni sistemskog mišljenja. Mišljenje ne sme ostati samo kognitivno-intelektualni proces, već mora da se efikasno primenjuje u praksi.
    Delovanje u skladu sa sistemom:
    - se uči
    - zehteva (sistemsko) okruženje u kom je učenje moguće
    - zahteva svest o mogućim polazištima („polugama“)
    - zahteva uvidjanje sopstvenog ponašanja


bez naslova

Quote:
Nikakav artificijelni sistem ne moze da zameni, ili da se redukuje na onaj miris svezeg hleba ujutru. Osim svez hleb. Posebno kad smo gladni. (A i glad je culo - mada o tome jos nije ovde pisano).

Nije sasvim sigurno da je to krajnja istina. Moguce je da cemo u buducnosti imati specijalne mirise koje cemo prskati po standardnoj hrani (sa zadovoljavajucim brojem minerala, vitamina, za jutro, podne...), prema zelji sta bismo jeli toga dana.
Sve je relativno, a Vi to najbolje znate:)


a crumb of bread

We can cite a few examples with regard to various people switching to alternative nourishment in the past and present. The yogis can do without food for a long time. The Russian hieromonks including such well-known personalities as Seraphim of Sarov and Sergei of Radonezh held lengthy fasts. The Russian self-made medicine man Porfiriy Ivanov called for abstinence. He could refrain from taking food and water for several dozen days. Once he did not have a crumb of bread nor a drop of water for 157 days to prove that a human being is capable of doing such remarkable things.


jes' bas

odapeo bi najmanje 6 puta tokom tih 157 dana...


Xexe,

mozda ce biti moguce. Ali, ne razumem sa kojim ciljem bi se to radilo. Licno sam ipak za starovremenski nacin. Videti prilog gore: http://blog.b92.net/node/4679#comment-138003

A sad ozbiljnije. Moja osnovna ideja je da nove tehnologije ne postoje da bi zamenile nase funkcije. Kao sto automobil nije napravljen da zameni hodanje, vec da nam omoguci da prevaljujemo veca rastojanja za krace vreme. Zbog toga ne vidim mesta za "strah" da ce nase perceptivne i mentalne funkcije postati suvisne.


sa ciljom

lebdenja u nirvani
umesto provesti ceo zivot u potrazi za hranom i vodom


Haha,

ovo me podseti na stari vic iz Radio Jerevana.

Pitanje: "Da li je istina da, kad dodje komunizam, vise necemo morati da cekamo u redovima i guramo se za flasu ulja, jer cemo moci sve sto nam treba da narucujemo telefonom?"

Odgovor: "Istina je. I sva roba ce vam biti isporucivana direktno kuci preko TV prijemnika!".

Salu na stranu, mislim da jedini cilj normalnog coveka ne moze da bude da samo lebdi i nirvanise:)))


bez naslova

Ne strahujem ja od "sokocela" svake vrste. Naprotiv, prilicno me raduje sve to upravo iz razloga sto nam olaksava zivot.

PS a u duhu komentara iz priloga, znate za vic o vanzemaljcu koji je sleteo na zemlju? ...Bzzz,bzzz:)))


can single cell think

izbrisi prazno


o slici

Vratio bih se na početni Milanov tekst, koji me je više asocirao na sadašnjost i budućnost umetnosti, a manje na industrijsku upotrebu onoga što zovemo novi mediji.

Posebno mi je zanimljivo, iako je to manje-više ovlaš pomenuto, da živimo u svetu u kojem "sve je simbol". Mislim da je to tek delimično tačno. Pre bi se moglo reći da živimo u svetu kojem je sve simulacija simbola. Takođe, u svetu u kojem je simbol apsolutno "otkinut" od svog materijalnog utemeljenja. U pitanju je simbol simbola simbola... Tj. to su simulacije simulacija simulacija... Težnja da se novi mediji prihvataju i kreativno, a ne kao puke alatke koje bi trebalo da unaprede komunikaciju među ljudima ne zadirući u njenu suštinu, dovodi nas do još snažnijeg otcepljenja od materijalne realnosti. To otcepljenje, ako se uopšte može kalendarski precizirati, počelo je sa pojavom fotografske slike. Potom film (pokretne slike). Potom digitalne slike i Internet.

Svaka slika je kod. Crtež, ulje na platnu, goblen... Tačnije, svaku sliku čine vizuelno kodirani pojmovi. To nije specijalnost digitalne slike i Interneta. Kod njih je to dovedeno do krajnosti. Slika nema veze sa istinom. Posao slike nije istina. Slika ne želi i nije u stanju da beleži, dokumentuje... Ona se tome opire. Slika je šifra. Ono što digitalnu sliku čini drugačijom (neki, ne ja, rekli bi naprednijom) u odnosu na analogne slike je upravo to multiplikovano kodiranje. Kao i kod simbola. Digitalna slika je kod kodiranog koda...

Digitalizacija konačno otcepljuje čoveka od materijalnog sveta. Tačnije, materijalni svet je obrisan. Slika nije svet. Svet je slika. Svet je kod. Simulacija.

A sada direktno o umetnosti. Mene lično ohrabruje "konzervativnost" institucija umetnosti - galerija, muzeja, kolekcionara. Što više pričamo o digitalizaciji, koletkivnom radu versus pojedinačnog umetnika i nestanku originala koji digitalna slika neumitno donosi - umetnine su sve skuplje. I to ne digitalna umetnost, net.art, već ona "staromodna", "prevaziđena". Tržište se opire nestanku originala, ono vapi za originalnom umetnošću. Pogledajte cene na www.artnet.com i biće jasnije.

Da (konačno!) skratim. Šta je spas od potonuća čoveka i sveta u digitalnu sliku? Pa, jednostavno da prestanemo da slike doživljavamo suviše ozbiljno. Da prestanemo da u njima tragamo za istinom. da više verujemo svojim očima, svom razumu i logici. Da se malo vratimo i pisanom jeziku. Da odbacimo primitivnu ikonoklastičnost, opčinjenost slikom, mistifikaciju. Da je prihvatimo kao kreaciju. U nekim slučajevima da razbijamo kodove, a u nekim da joj pristupamo estetski. Ali, da joj ne verujemo.

I ne, neko je u prethodnim postovima napisao da bi estetiku trebalo svesti na neurologiju. To je takjo pozitivistički. Mislio sam da smo davno prevazišli taj nivo razmišljanja.

Najiskrenije se izvinjavam zbog dužine posta. Ali, postavlejan tema je veoma važna, a postovi zaista kvalitetni, pa rekoh da pokušam da dam odgovarajući doprinos :)

PS:
zanimljiva literatura na www.ctheory.net


Lepo rečeno

i odličan savet:

Quote:
Šta je spas od potonuća čoveka i sveta u digitalnu sliku? Pa, jednostavno da prestanemo da slike doživljavamo suviše ozbiljno. Da prestanemo da u njima tragamo za istinom. da više verujemo svojim očima, svom razumu i logici. Da se malo vratimo i pisanom jeziku. Da odbacimo primitivnu ikonoklastičnost, opčinjenost slikom, mistifikaciju. Da je prihvatimo kao kreaciju. U nekim slučajevima da razbijamo kodove, a u nekim da joj pristupamo estetski. Ali, da joj ne verujemo.

Dodala bih samo da pravu opasnost po modernog čoveka predstavlja pre svega njegova površnost, a ne moderni svet i tehnologija. Decu bi od detinjstva trebalo učiti da "duboko misle". Tu se čak ne radi ni o inteligenciji, nego pre o navici da se fokusirano i ozbiljno razmatraju važna pitanja.


Dracena, da, naravno da nije

Dracena, da, naravno da nije problem u tehnologijama, već u površnosti/primitivizmu ljudi, koji lako postaju opčinjeni alatkama i slikama. Pa, kao radnička klasa u 19. veku, uništavaju alate jer ih smatraju odgovornim za svoju sudbinu. Ili obožavaju te alate, što primećujem kod npr. nekih ljudi iz mog okruženja koji uporno tvrde da sve što nije digitalno je "zastarelo" (outdated, što bi rekli mi Srbi).


Ne radi

se o zastarelosti, nego o ne razumevanju.
Kompjuterski jezik ima sve shanse da ubije lepotu jezika.
Nadji mi virtuelnog klinca koji mozhe da razumije jezik Cherevicana?


Tacno.

Ali, kompjuterski jezik nije ni smisljen da komunicira ono sto nam komunicira Cer. Zbog toga su neophodna oba.


da

potrebna su dva za jezik, dva za sliku, dva za zvuk, dva za paradajz,krastavac, obichnu rech...
Kompjuter je informacija i brzhi nachin komunikacije i nishta vishe:-)))


Baš me zanima kako bi npr.

Baš me zanima kako bi npr. program NSA za dekodiranje prošao sa jezikom kojim piše Cherevican? Potpuno bi puk'o, kao onaj jadni HAL :) Ili šta bi se desilo sa neurološkim tumačenjem estetike Remboovih pesama? Ili, nešto drugačije, zašto su slike Dž. Poloka - apstraktni ekspresionizam, hiljadama puta skuplje od tako popularnih fraktala? Ukoliko su IT jezik i kompjuterski generisane slike budućnost, estetski jezik i originalna umetnička dela su ipak i dalje sadašnjost.


...

Tačno je da neka deca loše stoje sa jezikom. Ali i pre pojave računara su neka deca bila takva. Većina klinaca koje poznajem izvanredno govori, piše i razume srpski (a većina i engleski) iako intenzivno koriste računar i Internet. Računari i jezik nisu u toliko direktnoj vezi kao što se na prvi pogled može činiti.


Da

Svako sredstvo ima svoja ograničenja. Dobra sredstva, naravno imaju i velike mogućnosti. Zato mislim da svemu, uključujući i moderne tehnologije treba pristupati slobodno, ali bez opsednutosti i zabluda. Ako dobro osmišljavamo svoj život, moderne tehnologije ne mogu nikako naškoditi ni jednom aspektu našeg života. Mogu ga samo popraviti. Zato se jako radujem modernim tehnologijama i srećna sam što živim u eri računara, interneta, multimedija...


??

Quote:
Tačnije, svaku sliku čine vizuelno kodirani pojmovi. To nije specijalnost digitalne slike i Interneta. Kod njih je to dovedeno do krajnosti. Slika nema veze sa istinom. Posao slike nije istina. Slika ne želi i nije u stanju da beleži, dokumentuje... Ona se tome opire. Slika je šifra.

Uvek me je ljutilo posmatranje umetničkog dela kao simbola, šifre, zagonetke. Umetnost ne govori, ona je stvoreno, a naši umovi koji teško prihvataju manifestaciju otimanja božanskog, traže oslonac u simbolici.
Digitalni svet se hrani oponasanjem, a ne stvaranjem i zato, još uvek, ne zrači snagom klasike.


Grofe, pisao sam o odnosu

Grofe, pisao sam o odnosu slike i istine, a ne o njenoj estetskoj funkciji. Kada smo kod estetike, zaista mislim da je vrednost umetničkog dela u onome "neizgovorenom", u onome što se ne može racionalizovati. Dakle, dekodiranje analogne slike sam pomenuo u smislu našeg, po meni lažnog, ubeđenja da slike govore istinu.


Kad je rec o odnosu slike i istine

i o simbolima uopste, onda je za to najbolja ilustracija ova cuvena Magritte-ova slika:

na kojoj pise "Ovo nije lula". Naravno da nije lula - to je slika lule. One koji su zainteresovani za vezu izmedju Magritte-a i Ajnstajna, uputio bih na konferenciju odrzanu na istu temu.
Hocu da kazem nesto sto se, mislim najbolje izrazava poznatom kineskom izrekom: "Ja ti pokazujem Mesec, a ti gledas u prst". U svakoj vrsti izrazavanja ima nekoliko ravni znacenja. Jedna je direktna ravan, prosta naracija, ili slika, ili formula za potencijalnu energiju E=mgh, ili recept za riblju corbu. To, i nista vise od toga. Postoje i druga znacenja na koja ukazuje ova prva ravan - taj Mesec koji mnogi propustaju da vide uporno gledajuci u prst.


nsarski,

da, svakako, odnos između označenog objekta i referentnog sistema, tj. nemogućnost tog sistema (u ovom slučaju vizuelni medij) da u punom smislu reči zameni željeni objekat. Magrit je slikom lule i potpisom da ta slika nije označeni objekat želeo da naglasi upravo tu nemoć slike i da posmatrača nekako "trgne" iz slepog verovanja u moć ikona. Kad sam već kod nemoći slike, onda je tu negde i Bart, koji je tvrdio da npr. fotografska slika ne izražava objekat već njegovo odsustvo. A u vezi s ovim da svaka vrsta izražavanja ima više ravni značenja, da, to važi za svako značenje, pa i za sliku. Opet po Bartu, slika ima ono "nevino", prvobitno značenje, slika je slika, oslobođena konotacija, društvenih, ideoloških, tradicije itd. Drugi nivo značenja je upravo konotativan, "pretovaren" svim ovim spoljašnjim značenjima. Prema njemu, ne postoji nevina slika, već bukvalno svaka sadrži ta socijalna značenja, od kojih je neka utopio u sliku sam umetnik, neka direktni posmatrač, neka društvo itsl.

U utorak je preminuo Bodrijar, šteta što među VIP blogerima nema nikoga da se to nekako i ovde obeleži.


Da, Barthes je napisao i celu knjigu

"Mythologies" o toj drugoj ravni znacenja. O konotacijama, drustvenim interpretacijama, itd. Mislim da slicno razmisljamo o ovom problemy, Johnny011.
Za moj ukus Barthes je najbolji kad pise o ljubavnom diskursu ("Lovers Discourse") - ako nisi citao najtoplije preporucujem.
To sto Grof kaze:

Quote:
Digitalni svet se hrani oponasanjem, a ne stvaranjem i zato, još uvek, ne zrači snagom klasike.

je, po mom misljenju potpuno tacno. Mi mozemo da budemo fascinirani brzinom, memorijom, mocima, itd., ali nijedan kompjuter ne bi umeo da izmisli sliku kao ovu gore Magritte-ovu, iako bi mu bilo potreban samo delic sekunde da je proizvede.

Da, i za Baudrillarda - steta!


nsarski...

Bart je svakako imao sjajnih razmišljanja, mada i nekih koja su, po meni, prilični promašaji. Čitao samo ona dela u kojima je pisao o umetnosti, u širem smislu kao u "Mitologijama" ili specijalistički, kao u "Svetloj komori" (Camera lucida). Tu "ne mogu da mu oprostim" tvrdnju da je fotografija "poruka bez koda", nekakva "niža" stvaralačka forma, gde je rekao bih povukao na Benjamina i njegov proslavljeni stav da fotografska slika "nema auru", tj. da je to mehanička reprodukcija realnosti sa minimalnim stvaralačkim uplivom. To je ipak prevazidjena teorija (za svakoga ko npr. poznaje režiranu ili konceptualističku fotografiju, ili Fluserove teorije), a Bart ga je nekako sledio. E, kad sam već kod Flusera, to je u stvari teoretičar koji mi je nekako najbliži u "suočavanju" sa fotografskom slikom. Njegova knjiga, mala po obimu, veoma važna po sadržaju, "Za filozofiju fotografije" (Fur eine Philosophie der Fotografie).

E, da, Nsarski, nisam čitao Bartovu "Lovers Discourse", hvala ti na preporuci, ako je negde nadjem obavezno ću je pogledati.

Na ovom Milanovom blogu sam se možda malo suviše kritički odnosio prema digitalnoj umetnosti, čisto kao kontrateža nekakvoj opštoj opčinjenosti u društvu. Stvaraoci kao npr. Jeff Wall ili Andreas Gursky sjajno koriste digitalne tehnike u svojoj umetnosti. Protiv sam omalovažavanja digitalizacije, kao i precenjivanja.

Jako mi se dopada primena interneta kod umetnice Mouchette (www.mouchette.org) ili RSG-a (www.rhizome.org/carnivore). Ima, naravno, još sjajnih primera Net arta. Moja lična slabost je što se zaista slabo razumem u IT i AI terminologiju i praksu, potpuni sam laik na tom polju, pa mi valjda zato izmiču neka verovatno vrlo korisna razmišljanja.

Moja osnovna zamerka zagovornicima Net arta je to što precenjuju digitalizaciju, govore o "smrti originala", "smrti samostalnog umetnika", "smrti analognog" itd. To mi, da ne budem pregrub, deluje ipak veoma primitivno.

He, baš sam razmišljao kome bih od VIP blogera mogao da predložim temu o Bodrijaru, ali mi nijedan nije pao na pamet. Imaš ti možda neku ideju?

Baš sam odužio. Ovi razgovori ovde na blogu (za razliku od onih političkih, gde me ubiše isključivosti i nedostatak slušanja) mi očigledno prijaju :)


Ovo

Quote:
Moja osnovna zamerka zagovornicima Net arta je to što precenjuju digitalizaciju, govore o "smrti originala", "smrti samostalnog umetnika", "smrti analognog" itd. To mi, da ne budem pregrub, deluje ipak veoma primitivno.

bih i ja napisao, ali si me pretekao:)
Takvih tvrdnji o "nestanku" neceg je uvek bilo. Novi mediji i nove tehnologije su svet za sebe i nisu smisljene da bilo sta drugo potisnu. Seti se samo prica o nestanku bioskopa kad je VHS sistem pronadjen i svako je mogao da gleda filmove kod kuce. Koliko znam, bar ovde u USA, bioskopi sasvim dobro rade, hvala na pitanju.
Ono sto se zaista desilo to je da je DVD potisnuo VHS, jer se radi o istoj stvari, tj. istom medijumu.
O fotografiji je jos pisala Suzan Sontag, mada se meni njena izlaganja ne svidjaju (mislim da je najbolja kad je pisala o bolesti - "Bolest kao metafora", ili nesto slicno).
A, po mom misljenju, ubedljivo najbolja Barthes-ova knjiga je Sad/Furije/Lojola - prevedena je i kod nas.
Hvala za one preporuko gore.


nsarski,

da, Zontag je bila jedan od onih stručnjaka opšte prakse, teže je naći temu o kojoj nije pisala nego onu o kojoj jeste. Čitao sam neke njene eseje, ima tu zanimljivih zapažanja, ali više onako publicistički. Mada, postoji mogućnost da sam neke njene bolje tekstove propustio, kao ovaj o bolesti npr.

Kod nje mi smeta, bar kada je umetnost u pitanju, taj "aktivistički" stav, zalaganje za angažovanu umetnost. Nije da je angažman per se nešto negativno i nepoželjno u umetničkom stvaralaštvu, ali ga i nikako ne vidim kao početnu prednost. A vidim da je taj socijalni angažman ponovo na ceni. Sada je npr. popularno "opljunuti" Buša juniora ili USA onako u globalu, ili bar njihovu "imperijalističku" politiku. Ne ulazeći u realističnost/opravdanost takvog kriticizma, ipak sam skeptičan prema populizmu umetničkih dela koja takvu kritiku imaju za polazište. Odoh u digresiju, ali S. Zontag je bila medju uticajnim intelektualcima-levičarima, koji su upravo zagovarali takvu klimu.

Takav angažman je postao populatan i ovde u Srbiji. Odredjeni uticaj tu imaju i inostrani fondovi, koji npr. kao jedan od uslova za konkurisanje za finansiranje umetničkih projekata postavljaju neku vrstu društvenog angažmana, bila to ljudska prava, "situaciju" u regionu ili nedavnu ratnu prošlost. Fondovi, tj. institucije koje ih finansiraju (ministarstva inostranih poslova i sl.) imaju svoje interese i to je okay. Ali, u ovako siromašnoj zemlji i bez ikakvog umetničkog tržišta, njihovi zahtevi stvaraju klimu koja ne omogućava u punoj meri razvoj slobodnog stvaralaštva, da se tako izrazim.

Nsarski, nisam pročitao ni ovu Bartovu knjigu koju si mi preporučio, thanks! Zazirem, inače od tih "renesansnih" ličnosti u vremenu sadašnjem, ličnosti koje smatraju da imaju relevantan stav o najrazličitijim oblastima. Bodrijar je bio izuzetak, U. Eko, barem po meni, to svakako jeste.


Ta knjiga M-me Sontag o bolesti

je napisana kada se ona razbolela (i izlecila) od raka. Cela teza je da neke bolesti, kao tuberkuloza, u metaforickom smislu se smatraju za "otmene" jer su od nje bolovali ljudi kao Paganini i Kafka, znas ona finoca kao u "Carobnom bregu", na primer. Stavise, bolesnici imaju sjajne oci i mrsavi su pa se to tumaci kao da je osoba vazdusasta sa vatrom u ocima koja potice iz strasti duse. S druge strane, oboleli od raka kao da imaju tajni porok, mracnu stranu, koja se iskazuje kroz podmuklu bolest. Ma, umetnicko-socijalna mitologija bolesti. (Kad neko ima vaske to nije fino, ali tuberkuloza, e, to je plemenito.)
Ona je, naravno, kod nas poznata po tome sto je u ratnom Sarajevu postavila "Godoa". Uostalom, sam si rekao, angazovana.

Sad/Furije/Lojola preporucujem jer ima i dosta veze sa ovim blogom. Naime, Barthes razvija tezu da svaka vrsta intenzivne ljudske aktivnosti stvara hermeticki jezicki kosmos za sebe i posebnu vrstu izraza, i to pokazuje na primeru erotike kod De Sada, hedonizma i hrane kod Furijea, i religiozng zanosa kod jezuite Ignjacija Lojole. U tom smislu, nove aktivnosti radjaju novi jezik. Sto je, delimicno, i tema ovog bloga.

Stavise, Barthesova prica da zabranjene erotske aktivnosti, kao kod Sada, obavezno moraju da se desavaju daleko od civilizacije, u nekom dalekom zamku i slicno, kao kod Drakule je posle raubovana i previse. Naima, ima trvdnji da su Haklberi Fin i Tom Sojer mogli da budu prijatelji samo zato sto su bili na splavu, daleko od sela jer su drugacije rase. (Zabranjena aktivnost - druzenje sa crncima - mora da se odvija daleko). Potom su se javile tvrdnje da su Kapetan Kirk i Mr. Spok bili u nekom tajnom prijateljstvu, i da su zato morali to prijateljstvo da upraznjavaju u vangalaktickim prostorima. Ma, cirkus. (Pogledati "Love and death in the American novel" Leslie A. Fiedler - ima cela knjiga na sajtu).


NSarskii

Meni tu ništa nije cirkus, nego mi je sve potpuno logično:
Ovo

Quote:
Barthes razvija tezu da svaka vrsta intenzivne ljudske aktivnosti stvara hermeticki jezicki kosmos za sebe i posebnu vrstu izraza

je meni stopostotno tačno i provereno u životu i to smo svi upoznali. Zar ti to nisi uočio medju ljudima sa kojim si radio ili se duže vreme intenzivno družio?

A ovo:

Quote:
zabranjene erotske aktivnosti, kao kod Sada, obavezno moraju da se desavaju daleko od civilizacije, u nekom dalekom zamku i slicno

se koliko shvatam odnosi na književnost tj. književni postupak, ali se i tu potpuno slažem. Zamisli da ti sam uzmeš da pišeš roman o nekom poremećenom tipu i smestiš ga u studentski dom da tamo javno "živi" svoju poremećenost (ubija studentkinje, napastvuje studente, jede toalet-papir, ili šta ja znam šta već!). Socijalne implikacije bi ti bile toliko krupne, da ti više ne bi imao prostora da i jednu reč posvetiš karakteru junaka. I to bi onda bio sasvim drugačiji roman: roman o društvu, moralu, o diskriminaciji itd, a ne o samom poremećenom liku. Kako bi drugačije rešio taj problem, nego da junaka izmestiš na neko izolovano mesto? Slično je postupio i Man u "Čarobnom bregu", samo s tom razlikom što mu izolacija nije bila potrebna za studiju likova, nego za "studiju vremena".

Uostalom, mislim da i u životu obični čovek svoje "najnormalnije" ali izuzetno snažne doživljaje nastoji da zaštiti od uticaja okoline i sklanja se u (najčešće privremenu) izolaciju.


Potpuno se slazem,

ovo za "cirkus" sam napisao u vezi sa tim da su Spock i Kirk imali "tajnu" ljubav:))
A inace sam ranije napisao da mi se ta Barthesova knjiga zaista dopada i preporucio sam je.


Pardon, onda

to sam pročitala ranije, pa malo pozaboravljala.


A taj "kodirani" jezik

neke grupe - toga ima svugde, pocinjuci od naseg uvazenog domacina, Milana, koji njegov tajni jezik IT-a pokusava da plasira stalno. No, mi se ne damo lako zbuniti:)))


:)

Jesmo andjeli, al` smo vragolasti! :))


Gordana, zar nisi ti

Gordana, zar nisi ti fizičarka?

Nije ni važno, važno je da Šarki & Co. propričaju XML :)


:))))

Kad sretneš osobu koja ti kaže da je fizičar, a ti definitivno uvidiš da NIJE vragolasto anđelče - onda te laže za struku!! Ili nema pojma, pa je svejedno! A ja uživam u jeziku koji ti koristiš u postovima...a i u jeziku mnogih koji komentarišu...Ja sam ti kao radoznalo slonče, uvek pazim da nešto ne razbijem u staklari, ali moram povremeno da mašem ušesima ...


Ma ti se snalaziš

ali ja čitam reč po reč, kao prvak, pa se prisećam jednog po jednog sekundarnog značenja, pa priupitkujem...Čitavu sam metodologiju razvila, ali mi ni ona ponekad ne pomaže. Ako ne uspem baš nikako da dešifrujem, odustanem uz konstataciju da su to neka vaša interna domundjavanja. Gde je Milan?


Mozda se domundjava sa nekim drugim:)

Ja nisam iz IT sveta, ali znam pomalo lingo, zlu ne trebalo. Vis' da ce da nas pojedu.


Ma što je najgore,

ja sam mislila da nešto znam o IT, bar nešto terminologije. Čak se delimično i bavim time. Ali šta mi to vredi, kad je sve "nestandardno" kodirano. Valjda tako treba da bi se potpuno opravdao naslov ovog bloga "jezičke igre".


Ja se frljam sa užom grupom

Ja se frljam sa užom grupom neadekvatnih reči, ali nema ih previše IT! Mislim da ih je više iz matematike, fizike i ostalog.

Gledam svoju uvodnu rečenicu, npr, i koristim "proizvod" i mislim na Dekartov proizvod. Iako mi to često koristimo u IT to su ipak matematičari izmislili.


Aaaa!

Pa tek sad shvatam sta ti to znaci! (Izvini, a sta znaci?)

Mislim, Dekartov proizvod se obicno koristi u linearnoj algebri: Dekartov proizvod matrica - rezultujuca matrica ima rang mxm, ako su matrice u proizvodu ranga m (kad su kvadratne matrice u pitanju, malo komlikovanije za druge). I koristi se cesto u image analysis.
A ja mislio na proizvod Dekartove filozofije.


Aaaa,

Pa tek sad... ništa ne shvatam! Sad je sve opet u redu.


U IT-ju znači sve

U IT-ju znači sve kombinacije. Gore kod mene, od laika do eksperta po jednoj dimenziji pomnožiš sa skoro-nikakvo-interesovanje pa do strasti po drugoj.

Tj isto kao u teoriji setova. Ne znam šta je popularnije, možda Cartesian product. Mi u IT-ju najčešće, kad već zagazimo u diskusiju, koristimo samo "proizvod". Ima ih koji to iz milošte zovu "kartezijanac" :)


A vi se i

tepate?! U IT-u. Amazing.
Ukratko, Dekartov prizvod znaci "sve moguce kombinacije", "sve radnje radi". Medju erotomanima - "ne zna se ko na koji go tera". Pa sto ne kazes, covece.


Zasad

Zasad je sigurno da tepaju samo "proizvodu".


Svašta radimo :) Ono "geek"

Svašta radimo :)

Ono "geek" su izmislili mrski neprijatelji - moliće oni nas još da dobiju Geek partijsku knjižicu :) (Dobro ime za novu splinter grupu demokratskog bloka u Srbiji - "Geek Party")


Ja zapenušao od

Ja zapenušao od kazivanja!

Pošto ne uzimam vazduh dok pišem jednog dana ću se ugušiti, u cvetu svoje sredovečnosti :)


Da si ti nama ziv i zdrav, majstore,

a mi cemo se vec nekako snalaziti. Vozi Misko!


Ako baš mora neka bude i

Ako baš mora neka bude i zatvorenih očiju :)


Ja sam ubeđen da kad

Ja sam ubeđen da kad postane izuzetno lako i brzo kreirati multi-media sadržaj u korišćenju uopšte neće prednjačiti IT, čak ni sciences.

Plašim se da od humanities ekipe nećemo moći na red doći :)


Sadržaj

Sadržaj je jedno, a ono "ispod haube" je nešto sasvim drugo. Zato ne brini, nema "redova", svako će raditi svoj posao.


Nema ispod haube previše,

Nema ispod haube previše, trunje, prašina i tragovi starog ulja.

Skribomanija najobičnija.


Šta ti je ovo

za Boga miloga?


Peter Beard

Peter Beard. Ima ga i na Wikipediji "..Peter Hill Beard b. 22 January 1938 in New York is a photographer, artist, diarist and writer...."

Da mu vidiš još neke fotke i odjednom ti ova gore sve govori o njemu :)


I ti meni

tako tog ludaka... tras...iz čista mira? Čime sam te toliko iznervirala?


Ničim!Jednostavno mi je

Ničim!

Jednostavno mi je njegova fotka bilka odlična ilustracija za skribomaniju (kod mene skribomanija kod njega "skribomanija")

Evo još jedne fotke iz njegovog putopisa i sve ti je odjednom jasno o čoveku:


Hajde ako te ne mrzi

objasni mi šta mi je jasno o čoveku. Ti si vizuelac, a ja auditivno-verbalni tip, pa malo slabije tumačim slike.


On je onu prvu fotku stavio

On je onu prvu fotku stavio na naslovnu stranu svoga sitea.

Hoće da kaže da ima toliku strast da zapiše ono što je video da će prvo to da uradi nego što će pobeći od krokodila koji će da ga proguta.


To sam shvatila,

ali me zanima šta ti ova treća fotka, ova sa knjigom govori. Kakav je čovek skriboman... i šta još?


Ništa posebno, samo primer

Ništa posebno, samo primer skribomanstva (to mu je izraz, kolaž) kao dopuna onoj krokodilskoj slici.

Tj pokušao sam da naglasim njegovu strast ka skribomanstvu pošto ono s krokolilom nije bilo najjasnije.


Hvala,

Znaš, ja sam gorštačkog porekla. Mi malo sporo shvatamo, al' kad shvatimo!!!


Sjajno,

Nsarski, baš si mi korisno ovo napisao, hvala ti!

EDIT: ovo je trwbalo da stoji gore, kod posta o bolesti gdje. Zontag...Kako je lud ovaj softver, grrrrr


NIje Johnny

Nije Johnny softver ništa kriv, nego je ovaj naš kilometarski trol udaljio tvoj post od onog na koji se odnosi. Postavi kurzor na levu ivicu tvog posta i skroluj nagore, pa ćeš videti da je softver uradio baš ono što si mu zadao.


jeste dracena,

baš kao što si rekla. fala :)
nego, toliko ponekada zna da izlude i ovaj softver i ovaj server, pa sam nekako navikao da ih kritikujem :)


Stvar

je u tome da digitalni svet nije svet umetnosti i zato josh uvek nema tu vrednost.
Kada digitalna umetnost dostigne tu vrednost, nestat ce umetnost:-))


Apsolutna demokratizacija

Apsolutna demokratizacija umetnosti je apsolutna smrt za umetnost :)


Ovo je grubo

recheno, rekao bih i neumesno, kao direktan atak na prirodu:-)
Apsolutna demokratizacija bilo chega je ideoloshki pogled na stvarnost, ili kako to moderne zapadne zemlje vole da predstave kao potpuna sloboda zivljenja ili apsolutna ovisnost prema zhivotu, shto sa samom chinjenicom da je novac, osnovna odlika vrednosti, dovodi u kontradikciju sa nechim shto je prirodno nastalo. Apsolutna demokratizacija ne postoji:-)))


to je predrasuda

Quote:
...digitalni svet nije svet umetnosti...

Svojevremeno sam citao tekst na nekom od univerzitetskih sajtova u kome je jedan profesor tvrdio da ce "tek buduce generacije klinaca, ovi koji odrastaju uz kompjuter, biti u stanju da iskoriste sve mogucnosti novih tehnologija kada je kreativnost u pitanju, ovi stariji to ne mogu jer su ograniceni naucenim nacinom razmisljanja." U prvom trenutku nisam ali sada verujem da je potpuno u pravu...klinac mog prijatelja me je vrlo brzo ubedio u to.


Pa

ako te je jedan klinac uspio da ubedi u to, shta dodati?


primerom

ne praznom pricom kao sto je tvoja, pokazao mi je sta moze njegov mobilni. Snimio je sta su radili u skoli da pokaze mami...mozda je trebalo da to podignemo na youtube za strucnjake kao sto si ti.


Digitalizacija trenutno

Digitalizacija trenutno postiže umetnički najvrednije rezultate na poljima gde se preklapa sa "klasičnim" umetničkim formama.

www.tate.org.uk/modern/exhibitions/jeffwall/infocus/section2/img2.shtm

ili

http://www.artnet.com/artwork/51398/706/andreas-gursky-chicago-board-of-trade-ii.html

Naravno, to što vidite - ne postoji.


bez naslova

Moja deca ( 16 i 4 god.) skoro ceo svoj zivot koriste sve prednosti novih tehnologija. Mladjem detetu je sasvim normalno da upali komp. izadje na net, otvori Corel i tamo sara i crta, da otvori igricu, vec zna da napise nasa imena na tastaturi (malo ga buni cirilica i latinica, ali prevazicice i to) ako je potrebno. Mobilni telefon je za njega macji kasalj, samo sto mu ne damo jer zraci.
A o starijoj kcerki i da ne govorim.
Ali to ne znaci da ne znaju da iskazu svoje potrebe, emocije, da nemaju potrebu za dobrom knjigom, lepom slikom, fotografijom...
Zato mi uopste nije nejasno to sto Vam je pokazao sin prijatelja. Kada budemo shvatili kakva su nam deca zaista necemo izrazavati sumnju tipa:
"ako te je jedan klinac uspio da ubedi u to, shta dodati?"


Narušavanje lepote...

Uh, sutra ću ustati sa podočnjcima.
Tema je očigledno zanimljiva kad me je otela krevetu..
Laku noć svima.


jezičke nedoumice

Uf, što mi je jutros žao žto sam noćas "manjkala" ovako zanimljivog "bloglita" i "blogovače"! Osvežili ste mi jutro :))

Za uvod podeliću anegdotu o "House of Commons", i pitanje "Šta se sve tu promenilo od Cromwell-a i Henrik-a VIII, odnosno čime bi bi bili šokirani kad bi sad, danas, ušli u parlament?" Mudri engleski odgovor je bio: "Dve stvari bi ih iznenadile, prvo - ne može se konjem u "Abbey", a drugo - čemu služe žice koje vode do računara! Pretpostavka za obojicu je: u toku istog dana Henrik VIII bi pokušao na internetu da nađe "ideal match", a Cromwell da od USA naplati rat za nezavisnost!"

Kada zamislite bilo koga da stupa u naše vreme, uvek pretpostavite ČIME bi bio/bila iznenađen/a i koliko vremena bi mu/joj trebalo da se uključi u našu svakodnevicu. Isti princip možemo primeniti zamišljajući budućnost - sav materijal za budućnost je uvek tu, u onome što percepiramo kao sadašnjost, a na našim kognitivnim sposobnostima je da uvidimo kako će se taj materijal "materijalizovati" u budućnosti.

To je bio kontekst mojih komentara o govornom jeziku kao komunikaciji i o jeziku programskih simbola koji će razviti komunikacijsku liniju ćovek-mašina-čovek-mašina.

Moja tvrdnja je da obe komunikacije koristimo i razvijamo samo zato da bi doprli jedni do drugih i da korišćenje govornog jezika UVEK ostavlja jezičke nedoumice koje je potrebno tumačiti, a da će se, u budućnosti, jezik simbola koji će obogatiti i promeniti cyber komunikaciju, svoditi na govorni jezik (komunikacije radi) i da će ga naše konvencije u tome sputavati. Evolucija ili regresija? Mogu da zamislim oba i da ne poverujem da je ijedno od ta dva moguće. Ali, verujem da će interakcije biti....kao što danas razumemo "pesmom da ti kažem..." tako ćemo u budućnosti nedvosmisleno razmeti kad kažemo "kodom da ti kažem...". I to je promena o kojoj govorim. A jezičke nedoumice i uloge naših čula će biti očuvane, jer nas sve to opisuje...Hijeroglifi ljudske duše dele se retko, gotovo nikad, a neodoljiv izazov da ih ipak podelimo stvaraće i dalje "edge of art" i u mašinama i bez mašina.


...

Možda se nismo potpuno razumeli. Ja se slažem da jezik ostavlja nedoumice ali ga je, bar u dogledno vreme, nemoguće zameniti sistemom koji će ostavljati manje nedoumica.

Naravno, moguće ga je proširiti novim sistemima simbola, kao što NŠarski objašnjava, ti kažeš i ja jedva čekam da počnemo što intenzivnije da ga širimo. I to je neka mešavina evolutivne i razvojne mašinerije.

Što se tiče posetioca iz prošlosti ili odlaska u budućnost ja mislim da je to teži problem i da nema tako lako rešenje (ovo ja, malo slobodno, iz tona tvoje rečenice zaključuješ kako bi se tako neka osoba "aklimatizovala" u nekom razboritom intervalu.

Evo primera sa odlaskom u prošlost - zamisli da se ušetaš u Ilijadu. Da li je moguće naviknuti se, i da ti to bude najnormalnija stvar na svetu, da se deca pobeđenog protivnika bacaju sa zidina, muškarci ubijaju a žene kradu i siluju. T jedva da je teoretski moguće.

Teškoća je u temeljima našeg obrazovanja, koji uključuju etiku, estetiku, svašta, ne samo sposobnost procesiranja informacija korišćenjem propositional logike ili neke add-hoc heuristike. Kao i u temelju oblakodera - zamisli da jednom kad je 50-tospratni oblakoder napravljen dođe arhitkta i kaže da je došlo do promene i da mora sve u osnovi da se zarotira za 15 stepeni.


Milane, menjaj primer....

Quote:
...Evo primera sa odlaskom u prošlost - zamisli da se ušetaš u Ilijadu. Da li je moguće naviknuti se, i da ti to bude najnormalnija stvar na svetu, da se deca pobeđenog protivnika bacaju sa zidina, muškarci ubijaju a žene kradu i siluju. T jedva da je teoretski moguće...

...menjaj primer zato što, na moju nesreću, ne moram da šetam do Ilijade da vidim slične strahote i ubijenu decu i muškarce i silovane žene...i da znam da je vrlo, vrlo moguće...sve se to desilo ovde i sada, tu oko mene...a u pravu si - naviknuti se ne može i nije normalno. Ako bih ipak ušetala u Ilijadu, jedina razlika bi bila uniforme i naoružanje - surovost, okrutnost i motivi su isti, uvek tragično isti...


...

Težak je primer, sećam ga od I. Berlina iz nekog eseja o Romantizmu.

Nije isto danas i pre. Danas (ne znam koliko je statistički tačan podatak i zaboravio sam gde sam ga pročitao) jedan od 30 ljudi nema skoro nikakvu empatiju. Tj patnja nekog drugug mu ništa ne znači. To ne znači da uživaju u tuđem bolu, jednostavno su indiferentni. I u običnom životu većina su normalni (tj nisu svi oni violent). Njima rat i odsustvo razborite državne mašinerije daje priliku. Ali samo ti ljudi su u sličnim situacijama isti.

Većina ostalih su normalni ljudi i ne podnose nasilje. Neki se mogu još i naviknuti ako su konstantno izloženi tako nekom nasilju, ali većina ne mogu. U njihovom je temelju (te većine) takva struktura da ne dozvoljava tako dramatične promene. Npr, sadašnji dobar čovek od 30 godina, po mom mišljenju, ne bi mogao za života da se navikne na život u Ilijadi, a da ostane normalan, tj da ima sličan duhovni mir kao što sad ima. (možda sam sad malo razvodnjio argument, ali se svodi na to da neke od onih prvih cigala u našim temeljima više ne mogu da se menjaju).


Hm, kodom da ti kazem???

Lep post Gordana, vise-smislen - hvala bogu da jos ne koristimo u komunikaciji onaj "nedvosmisleni kod";) A meni se najvise svidja deo na kraju "A jezicke nedoumice i uloge naših cula ce biti ocuvane, jer nas sve to opisuje...Hijeroglifi ljudske duše dele se retko, gotovo nikad, a neodoljiv izazov da ih ipak podelimo stvarace i dalje "edge of art" i u mašinama i bez mašina." :-)

U vezi onog "o jeziku programskih simbola koji ce razviti komunikacijsku liniju covek-mašina-covek-mašina" imam vec drugacije misljenje i smatram da je smer razvoja da ce jezik covek-masina da nestane pa da covek komunicira sa masinom kao sa covekom. To pokazuje i dosadasnji razvoj, a i cuveni Turingov test odrazava tu teznju. On je doduse predvidjao da ce taj test, u svojoj jednostavnijoj varijanti, masine "poloziti" do 2000-itite, ali kako stoje stvari, na to cemo jos malo da popricekamo. To naravno ne znaci da se menja pravac i cilj razvoja, ali ukazuje da ljudi cesto imaju i progresna/preterana ocekivanja koja se ne ostvare ... ili ne bar tako brzo (kao sto se neka ostvare i brze).

Tacno je da razvoj tehnologije drasticno menja nacine komunikacije medju ljudima i otvara neslucene mogucnosti ... ali opet neke sustinske odrednice ljudskog bica (u koje racunam i jezik) ce zadrzati svoje mesto i znacaj. I Gutenberg i Bell su napravili revoluciju u ljudskoj komunikaciji - ali Sekspir i grcke tragedije nisu izgubile na znacaju. Ljudski jezik mozda izgubi na znacaju u cyber komunikaciji samo utoliko sto ce ljudi sa dva razlicita kraja planete biti u stanju da komuniciraju isto kao da su jedno pored drugog (i kako su komunicirali i pre par milenijuma) - na nacin u kome neverbalna komunikacija ima isti (ustvari veci) znacaj nego ona verbalna ... Mozda ce moci cak i da se "namirisu":-)

A kodovi i simboli su, i pre racunara, obezbedjivali nedvosmislenu i laksu komunikaciju u odredjenim situacijama ... pa ce i dalje imati isti znacaj. Ikone/slike su nove (ralativno) u racunarskoj tehnici, ali su standardan deo ljudske VIZUELNE/neverbalne komunikacije oduvek ... ne samo u hijeroglifima nego ih ima i danas svuda oko nas ("icon" je i saobracajni znak ... ili onaj decko sto piski u nosu na vratima wc-a:-).

Jezicke nedoumice postoje zato sto "nas opisuju" kako ti rece ... sto opisuju strukturu naseg bica, nacina razmisljanja i osecanja (a ona su cesto kontradiktorna i dvo(vise)smislena). Kao sto ponekad hocemo da komuniciramo nedvosmisleno, tako cesto HOCEMO da nesto kazemo(ili nam se kaze) indirektno, ili da dodjemo do nekog saznanja preko asocijacije (posto i nas mozak funkcionise na taj nacin). Tako da ja mislim da ce ono "pesmom da ti kazem" ostati aktuelno i u sledecim milenijumima(jezik ce biti drugaciji, posto se naravno uvek menja i razvija). I bice ISTO aktuelno kao sto je to i danas. Pa i danas se umesto pesmom, to isto moze direktno i nedvosmisleno izraziti "normalnim" jezikom - pa se ipak cesto izabere pesma ... zato sto ima bolji efekat. A "nedvosmislena" varijatna, posebno ako je suvise direktna, moze imati i kontraefekat :)))


Jezičke barijere

Psiholog Karl Bühler ne pravi veliku razliku izmedju prirodnih jezika i jezika simbola, bar što se tiče njihove funkcije. Oslanjajući se na Platona koji jezik smatra alatom procesa komunikacije funkcije jezika i simbola je sistematizovao na sledeći način:

  1. Prikazivanje - mogućnost da se opišu stvari i situacije. Orijentisanost na objekat. Jezički znak je simbol za predmete ili situacije za koje se on upotrebljava.

  2. Izražavanje - sposobnost jezika da izrazi misli i osećanja. Jezički znaci su dakle “simptom unutrašnjeg stanja pošiljaoca“ Funkcija izražavanja je orijentisana na komunikaciju, ona posreduje emocije govornika.

  3. Apelovanje - odnosi se na mogućnost da se pomoću jezika utiče na ponašanje partnera u komunikaciji. Orijentisanost na primaoca. Jezički znak je “signal za njegovog primaoca”

U jezičkoj komunikaciji do izražaja dolazi svaka od ovih funkcija, a naročito u komunikaciji licem u lice. Naravno u različitim komunikacionim situacijama i zavisno od psihičke i fizičke situacije govornika može prevagnuti neka od funkcija, odnosno doći do izražaja više od ostalih.

Ovde treba ukazati na to da jezička komunikacija ima sadržinski aspekt i relacioni aspekt.

U sadržinskom aspektu treba da pokaže šta poruka sadrži.

U relacionom aspektu treba da dodje do izražaja kako pošiljalac želi da primalac shvati njegovu poruku. Smatra se da sadržinski aspekt posreduje “podatke”, dok relacioni aspekt daje uputstva “kako ovi podaci treba da se shvate” Pritom je odnos izmedju sadržinskog i relacionog aspekta takav da “poslednji odredjuje prvog” Sadržaj (šta) neke poruke se primarno shvata kognitivno, a relacioni aspekt (kako) primarno intuitivno i emotivno.

Jezičke barijere, tj. nesporazumi i nerazumevanje, se mogu pojaviti na jezičkoj ravni predmeta i na jezičkoj ravni intersubjektivne percepcije partnera u razgovoru.

  1. Na predmetnoj ravni barijera se javlja kad govornik i slušalac nemaju iste fondove znakova (nerazumevanje). Takav je slučaj npr. kad govornik upotrebi neku stranu reč koju slušalac ne zna.
    Barijera na predmetnoj ravni komunikacije postoji i ako oba partnera u komunikaciji imaju manje-više isti fond znakova, ali istim rečima pridružuju različita značenja. Dakle, nastaje semantički problem (nesporazum).

  2. Barijera na intersubjektivnoj ravni komunikacije pojavljuje se ako jezičke izjave pošiljaoca primalac ne razume kao takve (nerazumevanje). Razlozi za to leže u nemogućnosti primaoca da identifikuje jezičke manifestacije (Primer: Često pitanje „Šta je pesnik hteo da kaže“).
    Nesporazum kao barijera na intersubjektivnoj ravni nastaje ako partneri u komunikaciji različito interpretiraju jezičke akte. Nastaje dakle pragmatični problem, postoji razlika u oblasti pragmatične dimenzije znakova izmedju govornika i slušaoca. (Primer: Izreka „Ja u klin, ti u ploču.“)

Jezičke barijere su često uzrokovane socijalnim razlikama, tj. u različitim uslovima sticanja, razvoja i upotrebe jezika kod različitih društvenih slojeva. Viši i niži društveni sloj koriste različite varijante zajedničkog jezika. Tako niži sloj koristi jedan jezik koji je “restringiran”, dakle manje ili više ograničen, a srednji i viši sloj, naprotiv, koristi “elaboriran”, dakle dobro razvijen i proširen, jezički kod. Različitost ova dva koda može dovesti do društvene štete po niže slojeve, naročito u pogledu društvenog uspona i profesionalne karijere.

Jezik igra značajnu ulogu, ne samo u medjuljudskom razumevanju, već i šire. Jezik je generalno gledano od nesagledivog socijalno - kulturnog značaja.

  1. Jezik je važan nosilac informacija, od kog zavise sve ostale forme komunikacije.
  2. Individualna i socijalna komunikacija je upućena na jezik, čak i kad se sporazumevanje odvija preko drugih komunikacionih kanala.
  3. Jezik igra važnu ulogu u osvešćivanju pojedinca i naše razmišljanje sledi jezička pravila.
  4. Čuvanje i dalje prenošenje znanja i novih informacija su upućeni na jezik.
  5. Društvene i kulturne vrednosti se saoštavaju i prenose preko jezika.


Hehe Dracena,

mi skoro u isto vreme pisemo o jezickim barijerama i nedoumicama :-)

A cesto i kad se ljudi POTPUNO razumeju, i kad nema dileme oko znacenja reci ... one izazivaju suprotna osecanja i/ili imaju suprotan efekat od ocekivanog. Zato sto bude razlicite asocijacije ...

Pozdrav Dracena :-)


Pozdrav, Vasilije!

Ja baš uzela zalet da oborim sve rekorde u dužini posta, kad ono "Odbijen pristup...", pa se pitam ko li me to prekida u ovako važnom poslu? Sreća pa si to bio baš ti, inače bi letelo perje.

Šta radiš?


hahaha

kad sam poslao moj post, video sam da se vreme tvog posta promenilo i pomislio sam bas da sam prekinuo "work in progress" :-)

Ma odlicno je i ovo sto si nam napisala ... verujem da ce se svideti cak i onim tvojim redovnim kriticarima;)

A ja prosetao malo do bloga ... pre nego sto pocnem da radim nesto ozbiljnije :-)


Redovni kritičari?

Nemoj tako Vaso, ja njih smatram mojim obožavaocima!:) Toliko sam se navikla na svakodnevno razbijanje zuba da je već počelo da mi se dopada. Eto ti primera iz prakse za genezu mazohizma!:)


...

Ni N. Goodman ne pravi razliku. Tj i jezik je sistem simbola.

On te sisteme samo deli na dve grube kategorije - artikulisane i "dense", a upravo po grubim karakteristikama tih semantičkih barijera ako sistme koristimo za razmenu informacija.

Bez kompjutera nam je mogućnost mešanja raznih sistema vrlo ograničena. Uz pomoć kompjutera sve manje, pa će zato biti interesantno videti koje forme izražajnih sposobnosti će se razviti iz upotrebe kompjutera i Interneta.


Da,

Da, većina komunikologa ne pravi tu razliku. Naravno, jezičari na to pobrljave, ali moraju i oni da prihvate realnost. Koliko mogu: do granice kad počinje da se ruši njihov "sistem".

I da, sa velikim interesovanjem pratim šta se dešava sa jezicima na Internetu. Naročito su interesantni sajtovi zabavnog tipa za mlade.


bez naslova

Pa. ne znam

Ovo je zaista čudno. Koliko sam shvatila radi se samo o detektovanju misli i razvrstanju po nekim tipovima. Ipak mislim da smo još uvek daleko od tehnike koja će uspeti da i artikuliše misli ljudi. Samim tim ljudi i njihova privatnost ovakvom tehnikom još dugo neće biti ozbiljno ugroženi, mada za neke "osetljivije" ljude već i ovo što si linkovala može predstavljati problem.


Ovo su tek pokusaji,

kakvih je bilo i ranije. Ali, novine vole da objavljuju takva istrazivanja - bolje se prodaju.
Na primer, zna se da postoji tzv. "motor planning", mentalna pred-priprema fizickog pokreta koja se moze detektovati u motornom korteksu. Sada je ideja da se iskoristi hipoteticni "intentional stance" i on detektuje pre nego sto je intencija izvrsena. Svakako je interesantno istrazivati tu mogucnost, ali objaviti da sada masina moze da ti "cita misli" je, blago receno, preuranjeno i neodgovorno.


Detektor laži

Nekoliko puta sam naišla na priču o nekom novom detektoru laži koji "razlikuje" moždane impulse kad čovek poznaje ono što vidi (čuje) od impulsa kad se susretne sa sasvim novom situacijom. Več je, kažu, u upotrebi, ne znam gde... Ako je igde, onda je ili u američkoj vojsci ili u CIA.


Zooming in

Funkcionalni imaging mozga se odavno radi, ali je vrlo zahtevan kad su resursi i sofistikacija uređaja u pitanju pa tek sa nedavnom eksplozijom procesorkse snage i senzora tipa SQUID (superconducting quantum interference device) i SERF (The Spin Exchange Relaxation Free Magnetometer) počinje revolucija. Ovo je moje laičko mišljenje, jako malo znam i fali nam lik tipa Novikov (ko god da je čovek je ostavljao utisak da poznaje ovu materiju) ili sličan.

Ja sam još pre skoro 20 godina gledao dokumentarac gde čovek sa nekom skalamerijom na glavi mislima upravlja kolima sa daljinskim komandama.

Ali, jednostavne stvari je relativno lako uraditi i nemaju baš nikakve veze sa "čitanjem" misli. Npr, mi možemo mentalno da pričamo, ne mora glasno, tj koristimo jezik na razne teme, npr o šišanju trave u bašti i da nam se u mozgu aktivijaju određeni regioni pa da to bude signal da kola skrenu desno.

Ipak, ono što mi "čitamo" nije informacija o šišanju trave nego o tome da su aktivirani specifični regioni za procesiranje govora.

I pored toga, sa sve većom rezolucijom skenera mi ćemo imati sve bolju grubu informaciju o tome šta mozak radi.

Bilo je već eksperimenata gde se ljudima sa oštećenom kičmenom moždinom u vratu, pa tako ne mogu da koriste ruke, stavljaju elektrode u mozak i električni signali interpetiraju da bi se kontrolisao kompjuterska virtuelna tastatura i miš. Ovakva autonomija ovim ljudima mnogo znači, iako je ovo invasive. SQUID se hlade tečnim helijumom i neupotrebljivi su za ove primele ali SERF, po mom laičkom mišljenju, puno obećava. Tu se senzor čak zagreva, da bi kalijum ispario, na preko 100 stepeni ali to je lako postići i lako izolovati. Poluprovodničke laserske diode su male i služe za čitanje rezultata.

Ja sam davno poceo blog u senzorima i mernim instrumentima ali sam bio lenj pa nisam završio. to je interesantna tema, staviću.

Za SciFi ekipu sam ja u ranijim danima napisao blog o "Countdown to Singularity" i pomenuo Raz Kurzweilla (izmislio skener) koji pogađa da će u sledećih 50-tak godina 3D imaging toliko napredovati da će rezolucija spasti ispod velicine pojedinačnih neurona, pa ćemo moći da se se "snimimo", prebacimo u kompjuter i nastavimo "tamo" da živimo.

Ovo i ilustracija NŠarskog (njegov dizajn i par komentara) mi daje i ideju za blog o fenomenologiji vezanoj za ID (inteligentnog dizajenera) gde mi sutra možemo da napravimo veštački inteligentni entitet koji se onda brže razvija od nas i postaje pametniji od nas, ovo je stara tema ništa novo, ali, u jednom trenutku postaje toliko pametan da napravi breakthrough o našem dizajneru, ako postoji, tj spozna ga.

Fascinacija je u činjenici, znači neke realm topologije to dozvoljavaju, da naš ID može da ima svog ID-ja, muči se da ga spozna kao što se mi mučimo, i da mi, u jednom trenutku, napravimo kvantni skok i preskočimo našeg dizajnera.


Baš ti nedostaje?

Bolje bez Novikova, makar ostala neznalica doveka.


bez naslova

Moram da priznam da sam komp. laik u odnosu na Vas i Vase sagovornike na ovom blogu, ali imam dovoljno maste i slobode da stignem gde zelim:)
Ovaj tekst je u besplatnim novinama, tako da nije bas senzacionalisticki zbog prodaje.
Jos na prvom postu, negde na pocetku, rekoh da cemo jednog dana uci u kompjuter. Za pocetak, bilo bi dobro da se preko USB prikljucimo i resetujemo:)
A covek je tako slozen, a tako jednostavan, da sam sigurna da ce uciniti sve sto pomisli (jednog dana) i da SF vise nece ni postojati.
Zackoljica je samo u jednom: da ne unisti sebe na tom putu:(


The Singularity Is Near

Mašta je ovde većini nas sve što nam treba. Interesantna je Kuryweilova knjiga The Singularity Is Near: When Humans Transcend Biology

Fascinantan je i njegov site


bez naslova


...

Da, primer simbola iz "dense set of symbols", 1,000 reči.

Evo još jednog...


bez naslova

Neki zaista nece nikada saznati, a neki ce uskoro:)))


Evo, kao sto sam "obecao",

moja povray kreacija zvana "Bridge over troubled water":


Rekao si da je bila

Rekao si da je bila ilustracija za "Nature".
Na koju temu? Topološku, il je neka dublja asocijacija u "klasičnom" svetu?


Ova slika je samo vezba

koju sam davno uradio. Nisam se mnogo trudio oko pigmenta ovog objekta, niti oko boja na "nebu". Ej, ja sam totalni amater za ovo! U "Nature" je izasla druga slika. Radila se o konfiguraciji licnosti.

P.S. Vataj emajl.


...

Stiglo, thanks.

Sećam se u video igrama smo onomad imali "sobe" (sad se manje igram verovatno imaju i sada, možda u nekom prosirenom topološkom smislu).

Bilo bi dobro za online igre (pade mi na pamet od gledanja u tvoj dizajn), da se razni igrači slučajno zadese, kad se prvi put prijave, u ovako nekim topologijama, pa da im se daju hints kako da izađu u "spoljašnjost" (ovo odakle gledamo tvoj dizajn). Pa tu onda izađju i drugi, nešto radimo, a i ova spoljašnjot je unutrašnjost nečeg šireg, opet se trudimo da izađemo i tako dokle hoćeš.

Btw, sećam se D Deutscha koji kaže da ako ID ne želi da ga spoznamo onda mora da nam servira neograničen broj tako nekih "spoljašnjosti", slojeva. (mali, teorijski kuriozitet)


Da, mislim da mogucnosti ima mnogo.

Ja sam gornju sliku napravio sa idejom da te "Most preko uzburkane vode" ne vodi nikud:))
Trivijalno je da se kamera stavi ispod vode i gleda na gore, ili unutar objekta, ali onda moram da ga napravim da je providan. Ma, onako, samo igrarija, ali zabavna.

Za kod mi je trebalo par sati, i najvise sam se zadrzao oko polozaja svetlosnog izvora (beli, direktno odozgo) i kamere. Pigmente i boje sam odabrao tek da istaknem kontrast, a voda ima prosti ripple. Rendering (u ovoj rezoluciji) je trajao oko 20min, na Pentium II od 400MHz. Davno je to bilo!