srecan 8.mart

inace ne volim, jer su i ranije imali takve ideje - d&g, potcinjena zena pored muskarca

Uopste moram da primetim, da jedan deo homoseksualnih kreatora uporno zene zeli da svede na muskarce- kad bi im sike izbrisali, kukove stanjili bili bi najsrecniji. kreirajuci modu za zene, kao da rade za muskarce. To vec stvarno postaje problem.

btw. a sta im je poruka:" kad neda onda ti dzins daje snagu da budes djubre i nateras je na redaljku"???

ti reci dal je ona zensko ili musko. Queeria izvini, ali stvarno preterase. Vise nije dovoljno sto imamo imperativnih i 12 razlike ( visina, tezina) , nego sad mora i 20, a kad ce morati i 30...

sa smrtnom ranom sred čela...reči nemam...

LARDO

nam ova WN, sad smo dobili text od 2 rechi, jednim brojem i chak celi link...chestitam na trudu:-)))

u Svicarskoj je uvedeno 1990. godine.

U Zapadnoj Njemackoj do 1974. zena nije mogla biti zaposlena izvan kuce ako za to nije imala sluzbenu saglasnost supruga. Takodjer je tek iste godine dobila i pravo da otvori svoj vlastiti konto u banci.

je bilo isto tako. Do 1973. godine, zena nije mogla da se zaposli bez muzevljeve saglasnosti, niti da ima samostalan racun u banci. A nije mogla ni da abortira.

Sta reci na ovo ?

Ili smo mi napredniji po tom pitanju
ili su nase zene glasnije - a muskarci nam ne mogu nista (verovatno ne nose D&G dzins)
ili su muskarci mudriji - pa sto da nema vise para u kuci ?
ili se njima prosto moglo(/moze) tako
ili to vise odgovara i zenama i muskarcima tamo (razlog ne mogu ni da pojmim)

Sta vi mislite ?

p.s. bas me zanima :)

pogotovo tokom '70-ih. Cak smo i dzins poceli da nosimo, i to masovno (iz Trsta, nakon Osimskog sporazuma 1976.). Dolce & G. nisu ni postojali (ili za njih nismo znali), a pocetkom '80-ih imali smo zenu na funkciji Saveznog premijera...

meni je blizak primjer Njemacke (opet ja!), gdje se vide velike ne samo strukturalne razlike, nego i razlike u mentalitetu izmedju zapadnog i istocnog dijela zemlje. U zemljama nekadasnjeg socijalizma su zene ostvarile daleko vise prava, javnost je bila na njihovoj strani (vecinom samo proklamativno, ali i to je nesto), bio im je laksi pristup visim pozicijama u privredi i politici nego njihovim sestrama na Zapadu.

Jedan vrlo ilustrativan primjer je postojanje razvijene mreze jaslica, vrtica i cjelodnevnoh skola na istoku Njemacke (ex DDR), za razliku od zapada, gdje je ponuda neusporedivo manja od potraznje za mjestima u istima. Istovremeno je pritisak na zene da ostanu doma uz sporet i djecu daleko veci u zapadnom dijelu. Zene koje se odluce na karijeru nazivaju se pogrdnim imenima (Rabenmutter - majka vrana, doslovno prevedeno, nesto kao kod nas ptica kukavica, koja svoje mlade ostavlja drugima na brigu).

Tek ovdje sam postala svjesna koliko smo mi zene, odrasle i socijalizirane u socijalizmu profitirale, UNATOC mnogobrojnim manjkavostima i pro forma pravima.

ovo si vrlo lijepo sazela. Za zene iz nekadasnjih socijalistickih sistema se zaposlenost podrazumijevala. U mojoj struci imam posla uglavnom sa visokoobrazovanim zenama i uvijek iznova me zapanji koliko njih i po deset godina "zbog djece" ostaju doma. I ne poduzimaju nista, samo kukaju i ukazuju na to kako je u Francuskoj sve to bolje organizirano.

Jedno od prvih cudnih iskustava na tu temu sam imala kad me odgojiteljica mog tada dvogodisnjeg sina pozvala na razgovor. Navodeci kako je "znatizeljan" i "stalno postavlja pitanja" i "neke igre odbija i igra druge", prevodeci to tako da vjerojatno trazi paznju, najozbiljnije mi je predlozila da radim ubuduce pola radnog vremena, da bih provela vise vremena s djetetom, jer se i ona tako dogovorila sa svojim muzem, pa su, eto, svi sretni. Sve to ne uzimajuci uopce u obzir da sam ja samohrana mama, koja ni u ludilu nikad ne bi uzela socijalnu pomoc od drzave, a od oca nisam ni trazila. Ja sam se okretala misleci da je negdje skrivena kamera, a ona je bila uvrijedjena sto njen prijedlog ne smatram briljantnim. Sve to u zapadnom dijelu Berlina.
Ah, da, istovremeno joj nije smetalo sto jedna djevojcica po cijeli dan sjedi u kutu i jedva komunicira s drugima. Dugme "Rabenmutter" se pritiska po potrebi, na politickom nivou i svakodnevici Fussvolka.

Ovakvih prica poput tvoje, tvoga sina i odgojiteljice ... svaki dan, nebrojeno, svuda. Ja to zovem "germanischer/deutscher Mutterschaftsmythos" ili "Mutterideologie". Je li potrebno dodati da zbog toga nisam postala popularnija ;-)

A to sto zene i po 10 godina ostaju doma ... ja sam shvatila da je nekada pritisak toooliki, da ako nemas bas neku jaaako debelu motivaciju/razlog (samohrana majka npr.), onda se slomis pod sveprisutnim pritiscima. A ne zato sto je to tvoj izbor.

A jesi li i ti u Berlinu?

razapela ovdje sator i ni makac :-)

"Mutterideologie" svakako i na zalost nije samo njemacki problem, ali Nijemci imaju onu nezgodnu naviku, sve "usavrsiti" do apsurda.
O tome kako su zene stalno konfrontirane sa jednom sentimentalnom predstavom majke, koja se ne da ozbiljiti, a ni otresti od sebe, te o razlicitim predodzbama kroz razlicita razdoblja i kulture, napisala je americka psihologinja Shari Thurer jednu sjajnu knjigu pod nazivom "Mythos Mutterschaft: Wie der Zeitgeist das Bild der guten Mutter immer wieder neu erfindet"(u originalu: The Myths of Motherhood").