Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

ČOVEK je ubio ČOVEKA?

Ne predlog Dejana Restaka pišem svoje sećanje na Zorana Djinđića. Verujem da će mnogi pisati o svom ličnom poznanstvu, mnogi su mu nakon smrti postali bliski prijatelji. Drugi će pak, sasvim sigurno bolje od mene, opisati njegov rad i značaj.

Čudno, moja prva asocijacija na Djindjića zapravo je asocijacija na jedno dete. Odnosno na reakciju jednog tada sasvim malog deteta na Djindjićevu smrt. Mali Aleksa čuo je da je premijer ubijen. Kako su njegovi roditelji poznavali Zorana, te je bio poznat detetu, nije se moglo sakriti ubistvo. Pitao je roditelje ko je ubio Zorana. Oni su nekako pokušali da mu objasne da je “neki zli čika pucao.… i ubio ga”. Aleksa je bio šokiran. Jer dete je do tada čitalo samo bajke, u kojima eventualno neki lovac ubije nekog vuka. Kada je čuo odgovor roditelja, potpuno zapanjeno, sa ogromnom nevericom i iskrenim nerazumevanjem upitao je: “ČOVEK je ubio ČOVEKA??!”.

To je najpotresnija reakcija koju sam čula, na ubistvo.

U trenutku kada sam saznala da je Zoran Đinđić ubijen ja sam dojila bebu. Moj Nikola imao je tada mesec dana i grčeve u stomaku. Mislim da sam ih ja imala u celom telu. Sećam se da je neverica bila tolika da smo Boban i ja tog dana gledali televiziju maltene bez reči. Svako je komentarisao sa samim sobom.

Ja mu nisam bila prijatelj, teško mogu da kažem i da sam poznavala Zorana Đinđića. Srela sam ga svega nekoliko puta u životu. Jednom sam mu kao devojčica skuvala kafu. Bilo je to prvi put, kada sam ga upoznala. Planirao je kampanju za prve višestranačke izbore (ili druge, ko bi se setio..) Od mog oca tražio je plan organizacije predizborne kampanje. Neko drugi radio je kreativni deo tog posla. Tata mu je predočio plan organizacije. Zoran je pogledao te papire sa planom i budžetom i rekao: “…pa nismo mislili tako ozbiljno”. I zaista, niko od njih iz opozicije, pa ni on sam tada nije tako mislio... Kasnije su tata i on kad se sretnu zbijali viceve na tu temu “nismo mislili tako ozbiljno”. Umeo je da se šali na svoj račun. Drugi put sam ga videla na inauguaraciji Mila Đukanovića. Bilo je veliko nevreme, bili smo “zatočeni” u Crnoj Gori. Mnogi su bili nervozni. On je bio veseo. Srela sam ga i jednom u komšiluku, moj Luka je ispred stranke naleteo slučajno na njega svojim triciklom i razvalio ga po cevanicama.

E sad, da ne bi ova priča bila u stilu “tri put sam video Tita Maršala” - sretala sam ga, naravno, kao i ceo grad, mnogo puta na demonstracijama. Nismo se dakle družili, nismo bili prijatelji. Profesor Mićunović je u to vreme često dolazio u moju roditeljsku kuću, pa smo od njega saznavali više o Zoranovom i njihovom radu. 

Sad, kada pokušavam da se fokusiram na svoje sećanje, čega kod da se setim, neprestano mi se u krug vraćaju dve rečenice: “nismo mislili tako ozbiljno” i “čovek je ubio čoveka”. I teško mogu da objasnim šta je u mojim mislima sve sadržano kroz te dve rečenice. Mnogo toga... znate ono kad su neki detalji, skupa sa njihovim dubljim smislom, samo vama važni...


samo još jedna mala molba

upravo krećem na put i verovatno neću biti u prilici da naredna 4 dana odgovaram na eventualne komentare. Samo molim pojedine da budu pristojni. Jer je druga opcija da zatvorim mogućnost komentara, što ne želim.
Pozdrav,
Bojana


Postovana Bojana..,

...mali Aleksa, koji je citao samo bajke, mislio je da samo lovac moze da ubije vuka-ali, COVEK COVEKA?!
Mi, stariji, znamo da je Zorana Djindjica, COVEKA, ubio veliki, zli vuk i da je spreman da i dalje ubija.
Cuvaj se,Aleksa!


JER AKO SRBIJA STANE...

...


bez naslova

Quote:
“ČOVEK je ubio ČOVEKA??!”.

Samo i jedino ako prvi pojam oznacava pripadnost jednoj vrsti, a drugi oznacava velicinu postojanja ljudskog bica.
Trebalo je :
covek je ubio Coveka ili
Coveka je ubio ne-covek.
Slazem se sa predhodnikom, to je zver u ljudskom obliku.


Poslednji razgovor

"...Postoje tri situacije. Prva je da to sto ti radis, niko ne radi. To bi bilo lose jer nam to treba.
Druga situacija je da to postoji ali da postoje problemi tako da i ja moram time da se bavim. To bi takodje bilo lose jer bih onda imao manje vremena da posvetim drugim problemima.
Treca situacija je da to postoji i da ja ne moram time da se bavim. To je i jedina dobra situacija..."


predobro

Skoro si me rasplakala, Bojana. Kako su klinci predobri! Samo sto neki vrlo brzo shvate ne samo da covek moze da ubije coveka, vec da oni mogu da ubiju coveka. I sve je manje onih koji su spremni da stanu pod Gandhijevo "Postoji mnogo stvari za koje sam spreman da umrem, ne postoji nijedna za koju sam spreman da ubijem." [Ziveo bih u zemlji u cijoj preambuli stoji ta recenica.]


Kao

kada kasablijska deca zezaju višegradskog majstor Pjetra, Italjana, pa se on žali ženi, Stani, a ona kaže nešto kao: Treblo bi ga čekićom pa sve uglavu.
A on kaže nešto kao: Kako це Стано, цовјек цовјека цекицом?


procitao sam sve blogove

postavljene ovde kao neki vid pojedinacnog secanja na Zorana Djindjica.Moram da priznam da mi je zanimljivo posmatranje njegove licnosti od strane svakog od Vas ponaosob.Hipoteticki,recimo da ja ne znam nista o Zoranu Djindjicu,da ne znam ni jednu rec,ni jedan citat,ni jedan intervju,itd...koju biste mi njegovu knjigu preporucili kako bih ga upoznao kao coveka i kao licnost?I da li ga je iko od Vas koji ste ga licno poznavali upoznao do njegove srzi?
Hvala.


Za pocetak

Mozes njegove tekstove.
A mozes da nadjes i "Ako Srbija stane".


isprachu

Ne znam da li bi ti pomoglo, ali preporuchujem ti Habermasa jednog od najznachajnijih filosofa danashnjice, kod koga je Zoran doktorirao.
http://en.wikipedia.org/wiki/J%C3%BCrgen_Habermas


Hvala

:)


bez naslova

Kako vreme prolazi sve vise uvidjamo koliko nam je znacio Zoran Djindjic i koliko fali u moru ovih obicnih bezlicnih folirantskih politickih faca.....koliko nedostaje jedno nasmejano i pametno lice,koliko je Srbija izgubila njegovim odlaskom...a sudjenje jos nije zavrseno niti prave ubice otkrivene...to samo govori u kakvoj zemlji zivimo,tuzno i jadno!


šteta

Povodom ubistva premijera imam samo jednu jedinu reč u glavi već 4 godine:

šteta.

Ako nikada nismo znali šta ova reč zaista znači, sada znamo.

Šteta po Srbiji šeta.


“ČOVEK je ubio

“ČOVEK je ubio ČOVEKA??!”.
Ne, coveka Zorana Djindjica je ubio Zvezdan Jovanovic Ltd


Bravo

Baš tako. Takve oblike života ne treba nazivati ljudima.


i baš zbog toga

da ne stoje na dnu strane...što Nebojša reče...

"Naslednici njegove politike su oni koji se smeju. Koji slave život."

"Ti si pobedio u najvažnijoj od svih utakmica! Živ si -rodio si se i uradi nešto pozitivno sa svojim životom!"
Zoran Djindjić


...


Ivana...

...adekvatno, zaista.


Hvala Ti Zorane...

"We can lift ourselves out of ignorance, we can find ourselves as creatures of excellence and intelligence and skill."

"You will begin to touch heaven, Jonathan, in the moment that you touch perfect speed. And that isn't flying a thousand miles an hour, or a million, or flying at the speed of light. Because any number is a limit, and perfection doesn't have limits. Perfect speed, my son, is being there."

"If our friendship depends on things like space and time, then when we finally overcome space and time, we've destroyed our own brotherhood! But overcome space, and all we have left is Here. Overcome time, and all we have left is Now. And in the middle of Here and Now, don't you think that we might see each other once or twice?"

Jonathan Livingstone Seagull - Richard Bach


Незаборавак

Имала сам 21 годину када су га "јунаци" убили...
До тог дана у марту, сањала сам снове од којих је цветало и мирисало... а тада, оставши и без јаве и без сна, нисам знала зашто се све претворило у мору... тог дана, када су се за 24 часа сменила четири годишња доба...
Празно ми је било тада у Србији... и та празнина је болела. Болела ненадокнадиво. А туга велика, већа и тежа од Проклетија.

Никада нећу разумети људе који су у свом одрастању пропустили једно - да постану људи.
Никада нећу разумети људе који желе да се баве политиком, а не знају разлику на релацији inimicus-hostis.
Никада нећу разумети људе којима смета дечији осмех у зрелим годинама... којима смета неко ко зрачи нечим што се отима објашњењу и причању, али просветљава.
А и како бих разумела...

Тешко ми је да пишем... бујица речи у глави, а не умем да их сложим...

И данас сам му однела један цвет.
Није ружа.
Зове се незаборавак.


"nebeski narod"

Osim sto sam kao njegov veliki postovalac, Djindjica pratio kroz nasu stampu i to od samih pocetaka DS i prvih visestranackih izbora u Srbiji, imao sam prilike cesto da vidim i njegova pojavljivanja i u Nemackim medijima. Posebno neposredno pre 2000-ite i, naravno, posle, kad je postao premijer. I NARAVNO, uvek sam bio ispunjen odusevljenjem i PONOSOM zbog utiska koji je ostavljao svojim istupima ... i cinjenicom da Srbija, sa najnegativnijim mogucim imidzom, raspolaze i TAKVIM ljudima. Posebno me je odusevio par puta, kad je u direktnom verbalnom duelu (recimo u nekom "talk-show") ostavljao bez reci neke od najbritkijih nemackih politickih komentatora/novinara.

Pre nekoliko meseci mi je pao na pamet i u jednom neobicnom kontekstu: kada je bivsi nemacki ministar spoljnih poslova, Joska Fiser, poceo da se bavi novim zanimanjem. Naime, jos ranije sam negde procitao da ga je Djinjdic upoznao u Karl Marks knjizari, u Frankfurtu. Zoran je bio na studijama (kod cuvenog filozofa Habermasa) a Joska (4 godine stariji) je radio u pomenutoj knjizari kao prodavac. Djindjic je posle nekoliko godina i doktorirao na univerzitetu u Konstanci. Joska nikad nije ni gimnaziju zavrsio, a menjajuci razna zanimanja, radio je i kao vozac taksija.

I zar to nije ironija sudbine: Josku Fisera ispratise Nemci (uz poneki ironican komentar) krajem prosle godine, da bude predavac na jednom od najprestiznijih univerziteta na svetu - Princetonu. A Srbi, pre nekoliko godina, svog premijera Djindjica, coveka koji je, osim sa svakim politicarem, mogao da prica na ravnoj nozi i sa svakim intelektualcem na svetu, ispratise na ... nebo. Valjda se zato i smatraju "nebeskim narodom" - koji i dalje zivi "ni na nebu ni na zemlji" ...


Dragi Vasilije,

tek sada ovo vidim, i imam samo jedan komentar: divno napisano. Tuzan povod, upotrebio si prave reci.

Pozdrav.


Taj ko ga ubio ...

... nije čovek.


BEAT THIS!!!

Bojana, slažem se, komentar malog Alekse je stvarno potresan. Ono što je za mene bio najpotresniji komentar je jedne , možda odrasle, ali ne tako stare osobe (čitaj-devojke)...
U to vreme, studirao sam FMU u Beogradu, stanovao u iznajmljenom, "studentskom" stanu. Televizor je, naravno, bio u kuhinji, na "ničijoj zemlji", što je meni i tadašnjem cimeru omogućilo određenu dozu mira i privatnosti.
I, tako... dok ja poluotvorenih usta gledam vesti o ubistvu premijera Đinđića, u kuhinju ulazi tadašnja cimerova devojka, s kesama punih povrća spremnih "na gotovs", besna jer kasni sa spremanjem ručka. Sećam se da je rekla: "Kakva je bre ovo gužva po gradu, j*b*m ti ovog Đinđića, kao da se BOG-ZNA-ŠTA DOGODILO !!"
Devojka je ,inače, takođe "muzičar", diplomirala FMU kao dirigent...veliki patriota, diriguje crkvenim horom...Tada je bila simpatizer SSJ-a, šta reći...


DJedai,

tužno.
Poznajem mnoge koji nisu bili Đinđićevi "simpatizeri". Ali ova i slične reakcije nemaju veze sa tim ko je čiji "simpatizer". Mnogo je strašno.


Nikada

Kada su objavili da je Zoran Djindjic ubijen sedeo sam sa prijateljem iz Svedske u stanu uz tv. Tada je on prokomentarisao da se vise nikada nece vratiti u Srbiju.
Nakon toga sam i ja napustio Srbiju (i Crnu Goru) i NIKADA se vise necu vratiti.


Karakondzulo,

Nadam se da će se ipak u ovoj zemlji desiti nešto što bi izbrisalo tvoju "maslinsku tačku".
Pozdrav.


Postovana Bojana

Molim Vas da na stranicama IMDB koje se bave filmskom produkcijom pogledate podatke o filmu "Balkanski sindrom" koji bi trebao biti snimljen ove godine. Bila bi nam velika cast da budete jedna od glavnih uloga u nasem filmu. Ako zelite, molim Vas da me kontaktirate.

S postovanjem
Emil SUCESKA


Poštovani Emile,

Bilo bi sasvim prirodno da me prvo kontaktirate pa tek onda da stavite moje ime u podelu Vašeg filma. Sigurna sam da moj broj telefona lako možete naći.
U najmanju ruku je čudno da prvo stavite nečije ime a da tek onda osobu, u ovom slučaju mene, (i to putem bloga) kontaktirate.
Uzgred, na toj stranici ne nalaze se nikakve informacije o samom filmu, osim Vašeg imena i, očigledno, Vaše željene podele.
Sve najbolje,
Bojana


OVAJ BLOG JE OK

KO bi rekao da bojana maljevic , moja ex komsinica ( ja sam se odselio ;) ume i da .. pishe , ajd odbro , kad pishe jelena tinska , xendza pajchin ( to je ona polupismena shto je DZuskala uz dachu , verna mu pratilja i shlihtara dugo , jeste zaboravili svi to ? ) ELEM , pa ok nov sam ovde , mislim , nisma odavde , tek sma ufurao , ajd da vidim shta ima ovde , a bojanu sma izabrao samo Juzhnog Bulevara radi ;)


Tomas Hobs

A da , neshto na bojanino " shtivo "
Pa bojana chula si valjda za chiku Hobsa koji je govorio " Homo homini lupus est " e trebala si da kazesh malom .. kako se beshe zove .. EM bi dete skapiralo iz prve EM bi mu usadila ljubav ka latinskom jeziku ,
EM ( oops EX ;) komsija iz Ognjena Price , shta ima u kraju , lepo je to vreme bilo , jebi ga .. ti , jesi lepa josh uvek ? A ja , jesam , kazhu .. al ne bilo loshe da se uverish in vivo .. al ajde , o tom potom , drago mi je da I TI pishesh , zaista , koji moron pushta tinsku xendzu i ine kreature da pishu , pa nije valjda toliko svest u Srbiji obolela .. jebem mu vuke ,a ?


Mea culpa

Greskom sma poslao isti komentar dva puta ( za malo ceo ) ponovio sma ga dakle , pa ko je meni rekao da sam neponovljiv ? E ok , palim ja sad da chitam Hobsa ;)Svakog dana neshto nauchish posmatrajuci ( chitajuci , ok ;)