Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Čovek sinergije

Kada su domaćini pre izvesnog vremena zamolili nas blogere da na današnji dan razmenimo svoja sećanja na Zorana Đinđića, prve slike koja su mi se pojavile pred očima nisu bile one iz šetnji, ispred kordona, ili govora na Terazijama, već momenat kada sam konačno uvideo njegovu veličinu kao državnika. Slučajno ili ne, baš na primeru iz mog esnafa.

Kasno proleće 2001. godine. Euforija oko 5. oktobra još uvek traje. Revolucionari su postali državnici, neko s više, neko s manje uspeha. Onima s manje uspeha pozicija je donela neke lične uspehe, ali to je već druga priča... 

Igrom poslovnog slučaja, bio sam delimično upleten u organizaciju prve Microsoft Sinergije. Prvi govor na otvaranju održao je Zoran Đinđić. Popeo se na binu pravo iz publike i započeo svoje izlaganje rečima: „Evo za početak jedan praktičan primer, u protokolu je trebalo da idem okolo stepenicama, ali sam se sa predstavnikom Microsofta dogovorio da obojica koristimo ovaj kraći put, jer ako je cilj ispravan, do njega treba stići najkraćim mogućim putem“.

Simpatična zanimljivost, koju su prisutni u sali pozdravili osmehom i aplauzom. No, to je bila dobra ilustracija celokupnog Zoranovog modus operandi. Takav je bio i ostatak govora, gde je prostim jezikom, uz mnoštvo metafora svojstvenih njemu, objasnio kako mu računar pomažu u svakodnevnom radu, i kako šansu za napredak Srbije vidi u masovnoj primeni IT tehnologija i izvozu naše pameti u svet, ali ne zajedno sa ljudima koji je proizvode.

Zatim potpuni antipod. Za govornicom ga je smenio Labus, čije se izlaganje svelo na čitanje sa papira teksta: „Danas je veliki dan za Srbiju, zbog dolaska Microsofta. Međutim, danas je veliki dan zbog još jedne činjenice, a to je da smo danas dobili pomoć od Evropske zajednice...“. Ostatak petnaestominutnog govora sveo se na to kako je baš super što nam udeliše tu pomoć.

Dve Srbije na delu. Jedna koja ima konkretne ideje i teži da ih što pre sprovede u stvarnost, i druga koja vrti prazne govore u krug.

Termin „sinergija“ (grčki synergos, συνεργός) se objašnjava kao fenomen gde više činilaca koji deluju zajedno proizvode veći efekat nego prosti zbir njihovih pojedinačnih efekata. Bilo šta da je radio, Đinđić je uvek izazivao efekat sinergije.

...

Pripremajući ovaj blog iskopao sam gomilu beta iz arhive agencije koja je organizovala prvu Sinergiju, ne bi li uspeo da pronađem celokupan Zoranov govor. Nažalost, sačuvana je samo ta prva rečenica iz jednog video izveštaja za Microsoft (client report, u marketinškom žargonu), između prikaza postavljanja bine, brendiranja sale, promo materijala i sl. 

Agencija nije kriva. Da smo tada svi mogli naslutiti koliku vrednost će predstavljati njegovi govori, čuvali bi ih na desetak dislociranih sigurnosnih kopija u sefovima (backup, sada u IT žargonu).

I na vreme instalirali antiviruse...


Da se gleda dugorocni interes

Srbije i njenih gradjana, promovisali bi se otvoreni protokoli, standardi, tehnologija i open source softver. Bilo kakav ugovor sa Mikrosoftom na drzavnom nivou je katastrofa i skupo ce na kraju da kosta poreske obveznike. Ova njihova e-government inicijativa i kojekakvi ugovori koje potpisuju sa svetskim vladama ti je kao kad navlacis nekog na krek. Prvo das malo za dzabe, a onda posle debelo naplatis. Dodatni plus je kad ih navuces dovoljno rano, dok su mladi i neiskusni i ne znaju za bolje.

Ugovor

Necu vise da zakeram. Nek mu je pokoj dusi. Bio je veliki covek.


Baš zakeraš...

Ugovor koji je pokojni Zoran Đinđić potpisao sa Microsoftom je u tom trenutku predstavljao ozbiljan uspeh za Srbiju. Pored ostalog, predstavljao je značajan signal za strane investitore i popravio je položaj Srbije u poslovnom svetu.

Đinđić je zatekao državnu upravu koja je uglavnom bila bazirana na ilegalnom Microsoft softveru. Šta je trebao da uradi? Da izbriše sav taj softver sa računara pa da onda administracija u celoj državi čeka da se implementira open source?

Grad Minhen je još 2003. odlučio da pređe na open source, pa će tek 2009. projekt biti završen. Šest godina! Da li bi u Srbiji bilo brže? Da li je državna uprava u Srbiji trebala da koristi piratski softver šest godina, ili da ne koristi računare uopšte, čekajući implementaciju nekog open source projekta?

Umesto toga, praktični Đinđić je izabrao kraći i efikasniji put: "ako je cilj ispravan, do njega treba stići najkraćim mogućim putem".


Minhen

Trebali su da zavrse 2008, pa se oteglo ekstra godinu dana. Realno sa tehnicke strane mogli su za godinu dana sa sve planiranjem, ali politika se umesala pa ce da bude 6 godina. A da, i Balmerova poseta gradonacelniku je "pomogla". Do kraja ove godine ce da migriraju 200 PC-a...od 14000 valjda :). Katastrofa.

Zanesoh se i napisah jos ovde kojesta pa izbrisah. Cekacu neku IT temu da nastavim sa zakeranjem :).


Spektrum i Komodor

Pretpostavio sam da će naleteti komentar na ovu temu. Razmišljao sam da već odgovorim na to u samom tekstu bloga, ali nije mi se uklapalo u koncept.

Jer blog nije bio posvećen Microsoftu, već viziji jednog čoveka da je IT neophodan njegovoj zemlji.

Do pre neku godinu hleb sam zarađivao na Microsoftu. Danas, primam platu zbog stvari koje se vrte na Linuxu. Postoje stvari gde je jedan operativni sistem bolji, i stvari gde je situacija obrnuta. I naučio sam da ne treba biti isključiv. Pre neke dve i po decenije, kada sam počeo kuckati po ovim čudnim spravama.

Vratimo se čoveku. U njegovo doba išli smo punim koracima napred što se IT-a tiče. Republički zavod za informatiku i Internet je samo štancao projekte za edukaciju opština u Srbiji. Danas dobijaju Crni IT globus zato što im ni sajt ne radi. U tadašnjoj vladi možda 10% ljudi nije koristilo računar, a danas je situacija upravo suprotna. Tada smo imali ministarstvo telekomunikacija, a sad su ga utrpali sa "srodnim delatnostima". Bundle, štono bi rekli u esnafu. Šumarstvo im se provuklo van toga, čudi me...

Možda Microsoft nije pravo rešenje, ali je barem ponuđeno. Šta nam danas nude?


U potpunosti se slazem...

... ali mislim da je potez sa Microsoftom bio vise motivacioni nego ekonomski potez. Bilo nam je potrebno da vidimo da se stvari krecu. Da je tada sklopljen niz dogovora sa promoterima i proizvodjacima open source tehnologija, postavljeni IT standardi i procedure u javnim nabavkama i drzavnim organima, za to bismo znali vi, ja i jos par hiljada profesionalaca. I sada bismo imali mnogo bolju situaciju u drzavnom sektoru.

Ali, za Microsoft svi znaju. Od one cuvene posete Gejtsu Djindica, Baneta Andjelica i treceg "misterioznog" coveka, napravljena je opsta pozitivna PR prica (osim u nasim krugovima) a od Sinergije je stvoren brend koji je trebao nesto da znaci i regionalno.

Tako da je ukupno gledano u kontekstu vremena i nestabilnosti u to vreme, verujem, jaci potez bio tako pompezno dovodjenje Microsofta.


.

Zoran DJindjic je bio covek za sve,i pogledajte samo kakav utisak ostavlja covek koji na duhovit nacin prica iz glave,i kakav utisak ostavlja onaj koji cita sa papira(mislim na labusa).


Lepa uspomena

Hvala Vam na ovome. Mudrom i jedna recenica dovoljno...


Antiviruse?

Evo vam ispod komentar g. Dejana Nikolica... Mogli ste se s njim lako dogovoriti oko antivirusa... finskog ili ruskog ili nekog treceg - svejedno...