Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Đinđić

Prolece: OlgaProlece: OlgaBilo je Ono Vreme kad smo svi gubili veru.

Sa velike distance, nekako sam se borila da pomognem, da popravim, da podržim.

Tu i tamo hvatao bi me strah, pripadala sam grupi koja se zalagala za mir na Balkanu, izjašnjavala sam se protiv Miloševića.

Ponekad sam se pitala zašto se uopšte eksponiram, ja sam ipak civilno lice, možda jednog dana, kad budem pošla da posetim porodicu, neko će da me “prozove”, da me hapsi na aerodromu jer sam tu i tu, tad i tad, pred nekim važnim ljudima izjavila to i to. Sećam se ja anegdota ljudi iz vremena “Tate na službenom putu”.

Dva puta sam dolazila u Beograd da glasam.

Onda smo se napunili nekim optimizmom, kao da će sve biti kao Pre i još bolje nego Pre. Na trenutak sam zaboravila da Pre nije bilo baš tako dobro.

Biće bolje nego ikad.

Zima: OlgaZima: OlgaI onda se dogodio Taj Atentat.

Bilo je atentata i pre nas, ali ovo je prvi “naš” atentat.

Izgubiti veru je gadno, ali tada su mnogi abortirali nadu, i tek od Tada ja se osećam kao emigrant.

Gadno ubistvo.

Strah u kostima.

Da se razumemo, ja o čoveku vrlo malo znam, ali zar je to važno?


cveće, sveće i komentar

dana 12.03.2003. ispred zgrade vlade neko je doneo cveće, sveće i sledeci komentar:
"Srbijo šteta
Srbijo sramota,
Srbijo grehota!"


O, boy

kakv dan. Toliko secanja, lepo vreme... Evo, ovako kasno ovo je jedino shto sad mogu. Smorio me onaj blog Zeljke B.


Od mene


Olga

Izgubili smo kontakt od silnog menjanja zemalja za poslednih destak godina. Kakva sreca, pa te je Blog ponovo vratio u nase zivote i podsetio na silne price koje smo imali, i koje su nam znacile (rekao bih, jos uvek). Radujemo se svakom tvom blogu, ali vrlo cesto ne stizemo da ih na vreme procitamo, pa slabo stizemo da ih komentarisemo. U svakom slucaju, nadamo se da ce ih biti jos.

Ovaj blog, najkraci ali najjaci, je samo potvrdio da se nismo druzili uzalud… Da umemo da pisemo tako lepo kao ti, skoro da smo mogli da napisemo isti.

Pozdravi iz Bombaja, S+Z


Hej!

Bas sam se pitala gde nestadoste!
Napisite mail na moj "kontakt", javicu vam se telefonom.
Bas mi je drago da smo se ponovo nasli.

Olga


Molim Vas

samo da ispravite naslov, deluje veoma rogobatno.Napisan ćirilicom, bio bi "Ђинђјић".
Tekst je baš onakav kakav mislim da bi trebalo da bude kada se piše o ličnim asocijacijama u vezi sa nekim događajem. "Strah u kostima" je odlična sintagma kojom mogu da opišem i delić sopstvenog beznađa tog dana pre 4 godine.Sećam se da sam u sebi izgovarao nešto slično, čudesan Nastasijevićev stih:
"Čudno me u proleti ovoj zima".


da se nikada ne isplati zločin...

Otkrivanje političkih isnpiratora i nalogodavaca atentata na premijera Zorana Đinđića prvi je preduslov, prva stepenica ka pokušaju uspostavljanja stanja normalnosti u ovoj nesretnoj zemlji. U suprotnom – poruka koja bi bila poslata jeste da zločin isplati a da su žrtve uvek uzaludne. Da li će biti tako, zaista zavisi upravo od nas -od toga da li smo spremni da tako nešto dozvolimo.
Posledice koje bi poruka o isplativosti zločina mogla da ima dobro su nam poznate. Uostalom, upravo ih živimo...


Nebojsa

kriminal je pojava koja ima tendenciju da metastazira.
Prvo se sitan lopovluk isplati, pa malo krupniji...i sve tako dok na kraju i sam zlocin ne udje u jednacinu.
Koliko vidim, u Srbiji se kriminal isplati.
Nama vise ne trebaju politicari, nama treba Eliot Ness.Iza politike, politicara, zvanicnika, namestenika izgleda da se krije poprilicna horda lopova i kriminalaca razlicite granulacije.
Sto se tice ljudi koji nisu deo tog miljea i posteno nastupaju, oni imaju sve razloge da se plase i da drze glavu "nisko" iz straha da ih nesto ne "zakaci".

Olga


Levitan

ju!
Lapsus Calami, u sitne sate.
Hvala vam sto ste mi skrenuli paznju.

Olga


Jeste, osecala se nada, sve

Jeste, osecala se nada, sve je izgledalo lepse i bolje, valjda sto smo tako hteli da vidimo. Iskreno zelim da se prozovu svi koji su sedeli skrstenih ruku dok su jedno oko drzali zatvorenim i pretvarali se da je sve u redu. Nadam se da ce odgovarati za saucesnistvo u ovom atentatu i da ce ih stici pravda, ako je kod nas uopste i ima.


Olga.,.

..lepo, iskreno i toplo. Kao slike.


ipak

uvek se plasim ovih komentara, pa i ovog sopstvenog,
da ne zasmrde na patetiku a to nikako ne ide sa Djindjicem.
Nekako mi se cini, da bi nas odgovor na njegovim godisnjicama
trebao biti : rad i cutanje .... >>> japanski !

danas se prvi put ukljucujem u blog,
i odlucujem da ipak napisem svoju kratku pricu na temu "Djindjic".

S. i ja smo krajem '90-h odlucili da po zavrsetku studija, palimo
vani i potrazimo normalan zivot. S. je odmah posle 5.oktobra
2000. dobio poziv na magistarske studije u Nemackoj. Od kraja 2001.god.
on je vec na studijama, ja mu se pridruzujem 2002. na 3 meseca, koliko
dobijam vizu. U ta tri meseca donosimo odluku, da je besmisleno biti
sada van Srbije, jer se sada sve pokrece i hocemo da ucestvujemo u
tome. Vracamo se!
Marta 2003. smo ponovo u Nemackoj, S. ima
odbranu magistarskog zakazanu za 12. mart. Odbarana prolazi dobro.
Razilazimo se na 2h. U 13h dobijam poziv od sestre da su pucali na
Djimdjica. Unezverena setam po gradu , govorim sebi, pa on to mora preziveti.
U 15h sestra salje poruku da je gotovo. S.stize na stanicu gde ga cekam.
Potpuno oduzeti i uplakani, stojimo ...

patetika ili istina ?


Privatna priča

Ovaj post prenosim s bloga Jasmine Tešanović, gdje sam ga ovih dana objavila. Čitajući Nasty E. pomislih, staviti ću je (i) ovdje, nekako je kompatibilna.

Izvinjavam se ako je to protiv "best practice" objavljivanja na blogu.

Neobicno je kako se ponekad jasno sjecamo nekog vaznog povijesnog dana, sve sto smo taj dan radili i kojim putevima se kretali - prije no sto smo saznali da je dan historijski.

Moja obitelj je tih dana bila u selidbi Düsseldorf - Beograd. Moj muz je u Bgd stigao 2.marta. 8.marta su nam ukrali auto pred novim beogradskim domom (kupljen iskljucivo zbog preseljenja u Bgd, jer nam u Nj. auto nije bio potreban). 12.marta, nesto malo iza podneva, moj je muz prolazio Sarajevskom i Nemanjinom, u povratku s policije zbog kradje automobila. Vidio je neku uzurbanost oko Skupstine Srbije, tamo oko zadnjeg ulaza, neku strku i mislio: uobicajeno za instituciju o kojoj se radi. Dosao je kuci i saznao na TV sto se dogodilo. Djeca i ja na putu D´dorf - Beograd dobismo istog trenutka SMS poruku: ubijen Djindjic. Tu mi je bila potrebna pauza, prije no sto nastavim put.

Nestanak Djindjica s politicke i zemaljske scene snazno je obiljezio vrijeme naseg boravka u Beogradu.

10.marta 2006. smo napustili Beograd i vratili se u Njemacku. Sutradan je umro "balkanski kasapin".


Dunjice

drago mi je da si "reprizirala" komentar.
Eto, tako se mnogi od nas od avanturiste, kosmopolite, studenta, sta li, pretvorismo u koznu bolest, dijasporu.

Olga


Dobra ti je ova,

"kozna bolest"! Ja se nakako ne racunam u tu dijasporu, bar ne u klasicnom smislu. Nekako: svuda i kod kuce i gost, istovremeno. Eto npr. te 3 godine u Bgdu je bio moj jedini duzi boravak u Srbiji. Kada sam dolazila, mislila sam, ma to je sve jako slicno onome kako znam "od kuce", iz davnih, zajednickih vremena. Ali - bila sam se prevarila; bilo je prilicno drugacije od tih vremena, valjda zato jer je vrijeme bilo tako tesko - period od Djindjica do smrti Kasapina.


Wikipedia kaze:

For other uses, see Diaspora (disambiguation).
The term: diaspora (in Greek, διασπορά – "a scattering or sowing of seeds") is used (without capitalization) to refer to any people or ethnic population forced or induced to leave their traditional ethnic homelands; being dispersed throughout other parts of the world, and the ensuing developments in their dispersal and culture.

........................................................................The original meaning was cut off from the present meaning when the Old Testament was translated to Greek, the word diaspora was used to refer specifically to the populations of Jews exiled from Judea in 586 BC by the Babylonians, and Jerusalem in AD 136 by the Roman Empire. This term is used interchangeably to refer to the historical movements of the dispersed ethnic population of Israel, ..............

...forced or induced...?
A sto se drugog dela tice, Jevreji su bili dugo bez zemlje. A sto se "nase" dijaspore tice.....puno se spominje pola miliona mladih i obrazovanih ljudi koji su otisli iz zemlje. Ti "mladi i obrazovani ljudi" su svakim danom sve manje mladi a verovatno sve vise obrazovani. Ali, bez obzira da li mogli ili zeleli da se vrate u otadzbinu, pitam se da da li ih neko tamo hoce?
Imam utisak da ne.

To je paradoks, u jednu ruku svi hoce da postanemo "kao Evropa" a u drugu niko nece one koji su domaci a vec trenirani da zive i rade "kao Evropa".
U jednu ruku, svi oplakuju odliv te "obrazovane, strucne" populacije a svi bi se uzasnuli da im se ista pojavi na vratima i krene da trazi posao ili ne daj boze, u bilo cemu "soli pamet".

Ko je otisao, sad je odsecen.

A od ovog skorasnjeg "datuma", mnogi od nas se osecaju suvise nesigurno "kod kuce".
Da se vratim na temu, ubica treba da bude vrlo siguran u sebe, da se oseca zasticeno, da bi se usudio, odvazio na atentat. Nije to bas kao ubiti bakicu i oteti joj tasnicu.
Iako je svako ubistvo podjednako gnusno, za atentat treba mnogo vise drskosti.
Kako onda mi da se osecamo sigurno?

Olga


Dijaspora

da, shvatila sam. Stvar je sto se u svom odlasku ne osjecam kao dio naroda ili etnicke grupe. Otisla kao pojedinac, da studiram, da guza vidi puta i - gdje bolje, tamo duze. A da se vratim u domovinu (Hr), hvala necu. Domovini nije stalo do mene, nije ni meni do nje. Lijepo je otici na odmor; plavi Jadran, Gorski Kotar, Slavonija. Ali ja sam svoj dom izgradila na drugom mjestu. Nijemce bolje razumijem u medjuvremenu nego moje sunarodnjake iz matice. Odsjecena, kako kazes. I to je OK.


Dunjice

i ja sam otisla da mi d... vidi put.
Ali, sada shvatam da mozda vise nemam izbora.
Kakav bi taj izbor bio ne znam, ali ipak, dobro ga je imati.

Olga


Olga, nemoj tako!

Izbor UVIJEK postoji, cak i kada mislimo da nije nas izbor; izabrali smo da bude tako. Alternative uvijek postoje, pitanje je KAKVE?

Mozda je dobar stav da sve shvatimo kao IGRU? Da se ne uzimamo previse ozbiljno?

Sigurna sam da imas izbora, iheheee.

Eto, moj tata, direktno iza onog rata htio studirati teologiju. Tada je to bilo strava - drzavni neprijatelj. A roditeljima sve oduzeli prethodno. Onda se moj otac odlucio da postane ucitelj, treba prehraniti sebe, roditelje, a i to mu se svidjalo. I tako radio u prosvjeti 41 godinu. Kada je otisao u penziju, nakon par godina, sa 67!, upise covjek teologiju! Mislim da je bio najsavjesniji student tamo, svaki dan na predavanjima (koja su bila na engleskom, uz to!), pise radnje i kolokvije k´o iz puske. A moja mama jadna, kaze: "Sta da kazem prijateljicama kada me pitaju gdje mi je muz po cijeli dan?" Bilo joj neugodno da kaze da studira opet. A ja je zapitah. "Koja tvoja prijateljica jos u ovim godinama spava sa studentom?" ;-)

Ovo je pricica o tome kako izbor postoji, cak i kada tako ne izgleda. Pogotovo ne sada kada se prepoznaje sve vise u radnome svijetu vrijednost starijih i iskusnijih strucnjaka (barem je ta tendencija, na srecu, krenula u Njem.)


Naravno da postoji izbor

i meni je ovde lepo.
Ako se budem selila, gledacu da to bude Mediteran.
Ali kad pomislim na "povratak", cini mi se da to, htela ne htela, nekako ne moze.

Olga

PS: Iza "onog rata" nisi smeo ni da pevas u crkvenom horu a da te neko ne prozove.
A ako su ti "uzimali i oduzimali" morao si da budes manji od makovog zrna, or else...


Mediteran kao staracki domicil

I ja, ija! Eto, moj Švabo i ja smo odlučili da pozne godine provedemo u Istri. U slučaju da ne iskrsne nesto još ljepše...


olga

ja sam ti jednom rekla da se meni uvek mozesh javiti ako dodjesh u Beograd. Necesh biti sama i nece ti biti dosadno, to ti garantujem. Za drugo mozesh sama da se snadjesh.:) I samo da znas ti nisi kozna bolest, mada znam neke koji jesu :))


JJ Bebo

Olga


kiss


Ne!

Tvoji li su?
Bebe su pa se pitam jel' su Husky il' su Samojedi?

Olga


O.

Nisu moji :(
Samojedi su :))


Imao je moj tata,

kad sam bila beba.
i ja bih volela jednog.

Olga


ehe, tacno tako

ono:pitam se da li ih neko tamo hoce...heavy....
moram da se spremam da odem u pustinju da ocistim mozak.(ovo sve sto nam se dogadja je cisto ludilo)da hodam po pustinjskom pesku i gledam zalazak......e a sada idem na meditaciju pa u zemlju snova.pozdrav.


Dok je on bio živ imala sam

Dok je on bio živ imala sam nadu, da će biti bolje. Smatrala sam da makar i ne bio na vlasti uvek će biti tu- njegove ideje, energija, hrabrost. Njegovim ubistvom ta nada je umrla, znala sam da će od tada Srbija krenuti drugim tokom, u drugom pravcu. Iako je on to negirao njegovim ubistvom su dobrim delom zaustavljene reforme u Srbiji. Imajući u vidu njegov značaj, njegovu posebnost jako mi je teško kada pomislim sa kakvom lakoćom je uklonjen. Uvek ću nositi u sebi tu frustraciju, koja ide sa njegovim ubistvom, da mi je nešto oduzeto bez mog pristanka. Mi svi koji smo bili svesni njegove posebnosti, to ćemo uvek nositi u sebi!


Jeco

sve i da nije bio poseban, j***s zemlju u kojoj ce u dvadeset i prvom veku mrtvo 'ladno ubiti premijera. Evropsku zemlju.
I nikom nista.

Olga
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Reakao mi je danas, t.j. juce, jedan prijatelj da ce me se odreci preko bloga jer sam pisala o politici.
A drugi prijatelj mi je rekao da cu biti "svrstana".
A ja mislila da nije bilo politicki.


tamo gde je Djindjic

sa zoranom djindjicem sam prvi blizi kontak imala kad sam posle 7 godina dosla u bgd u jesen 2002, ispred skupstine kada je drzao govor.i nesto pre toga(5 oct.) sam znala da je on i moj chovek tu iz grada gde sam i sama odrasla.ali sve mi je bilo jasno kad sam dosla u bgd.za razliku od onog crnila i mraka od boja
1995 ceo grad je svetlucao miliarde zrakova svetlosnih atomcica.i svuda se osecao on.cak i miris zraka je bio on.razlika je bila kao najdivniji proletni dan i najtamnija zimska noc.na moje zprepascenje i totalnu zbunjenost videla sam ljude koji sa neverovatnim emocijama iskazivali mrznju......
a moj prijatelj niki je bio u bgd uz djindjica od pocetka pa evo nekoliko njegovih reci:
djindjica
sam upoznao odavno ali samo ono, kao rukovanje i neka rec.ali stvarno sam ga
upoznao u prolece 2000-te.jednom uvece su bile demonstracije , mislim da je
bio maj, a bile su zato sto je milosevic zatvorio studio b,index radio, mislim
b92.onda su se skupili ljudi i ja sam ucestvovao.pa je dosla policija ,
hiljade njih na mozda 500 do 1000 ljudi.pa su tukli kao ludi.kako bilo ja se
nakako izvucem bez batina u drustvu neke novinarke,starije zene.
zajedno smo se izvukli i posle se upoznali.u neko vreme oko 11 uvece ja se nadjem ispred
vrata skupstine grada.tu je bilo jos oko 50-tak ljudi i djindjic. oko koga su se
svi skupili i ptali ga sta da radimo jer smo bili skroz okruzeni policijom koja
je mogla svakog trenutka da nas izubija.i tada pridje mu (djindjicu) par tipova,
skroz izgubljenih od straha i da ih on(djindjic) izvuce iz frke.i tu ja pocnem da pricam
sa njim i kazem mu da nisu mala deca, da smo svi jednako ugrozani i da
jedino treba da budemo mirni , da ih ne izazivamo i tako se
raspricamo.kaze on da ce da ih prti po petricu do zelenog venca dok ih sve ne
izvuce...to mi je bilo sumanuto jer sam znao da bi ga ovi olesili cim zadje na
ulicu.i tako nesto mu i kazem , samo naravno drugim recima.i on me poslusa a
posle pola sata se sve smirilo i otisli smo u miru kucama.tad me je ta
novinarka i otpratila kuci.sad kad se setim , bas smo imali srecu.kao ti i ja
kod hrama letos (u sred bela dana ispred hrama svetog save nas maltrtirali.ja bez dokumenata a njega takodje tamo nesto jos iz 90-tih)skoro sasvim gotovi za propast.sada ovaj d.s. lici sasvim na
d.s.s. ili neku socijalisticku bljuvotinu.jedino novi izbori, neko cudo , neke
partije kao ldp ali vise njih pa da dobijemo na izborima i stvarno uozbiljimo
ovu drzavu, inace ce propasti...sasvim.ovde je vreme oko 18 stepeni.puno toga je
vec procvetalo kao da je maj.lepo je u setnji.u zadnje vreme cesto idem na
obalu save izmedju dva velika mosta.tu ima najvise galebova na celoj obali.a
uvece rade svetla koja osvetljavaju most i sve je u boji kao light show i kad
lete galebovi vidis ih sasvim bele jer su od svetla osvetljena samo njihova bela
perija pa izgledaju kao duse. ptice bele i ciste.strava mesto.vodicu te cim
dodjes.pozdrav.


Ova prica

je nekako romanticna.
Nad Londonom, isto, lete galebovi.
Zimi se samo galebovi cuju.
Kao kod nas vrane.

Olga


romanticno totalna

at heart I am a muslim
at heart I am a searb
at heart I am an american artist
at heart I am a buddhist
and I have no guilt


Ni ja.

Mislim, nisam kriva.

Olga