Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Zooming in to do no harm – the domain of existence

“The notion that I am me, feels like a pebble in my shoe” – Nobodyhere, još jednom.

Naša fiziološka i mentalna čula, telo uopšte, imaju ograničenu rezoluciju. Kako prostornu tako i vremensku. I duhovnu. Tako, ono što mi „vidimo“ i „osetimo“ je vrlo mali deo onog što postoji. I zato nam trebaju pomagala. Mnoga od tih pomagala su fascinantna. I mnoga od tih pomagala su deo nas.

Na tako nekoj “mi smo specijalisti” igranci su se našli i filozofi, u svoj specifičnoj snazi i prokletstvu koje ulaznica na takvu igranku donosi, na vrhu neke planine formalizma na koju su se prvi popeli, da bi im sad bilo najteže da sa nje siđu. 

 A silaziti moraju, i tako se rodila “kvantna filozofija”. Silaziti u domene postojanja (the domain of existence) koji ne mogu da se opišu konceptima prostora i vremena. U ovim domenima ne važi concept kauzalnosti na koji smo mi navikli - stvari se “dešavaju”, ali vreme ne teče. Ako se zamisli bilijarski sto sa dve kugle blizu je pameti da postoje situacije gde će posle sudara obe kugle otići istim putevima, ili, preciznije, efekti na kuglama će biti korelisani, bez obzira koja se kugla prva udari, ako se udari na vrlo specifičan način.

Kako se radi zumiranje u kvantni svet nailazi se i na domene postojanja koji su ekvivalentani bilijarskom stolu gde je UVEK svejedno kako se kugle kreću, i koja se prva udari, i gde je svejedno da li se posle tog udara kugle uopšte sudare, a da efekti na tim kuglama i dalje ostanu korelisani.

Ulazi se u svet gde “kauzalnost” podleže nekoj super-simetriji, gde je kauzalnost invarijantna u odnosu na vreme, gde je refleksija norma.

I pre refleksije ima refleksija. Prvo ogledalo može da se postavi pa skoro gde čevek poželi. Neko bi poželeo da to bude Hubble koji sa ugaonom rezoulcijom od 0.05 secundi može, u ovozemaljskom primeru, da razlikuje dva svica na udaljenosti od 5,000 kimometara, a gde su ti svici jedan od drugog udaljeni samo jedan metar. Ostalo je istorija, Hubble & Co su otvorili novu stranicu u kosmološkoj istoriji.

Jedno drugo, isto tako fascinantno ogledalo u realnost je SQUID (superconducting quantum interference device), uređaj koji ume da detektuje promene u energiji koje su i do 100 milijardi puta (100,000,000,000) slabije od jačine elektromagnetnog polja potrebnog da bi se pokrenula igla od kompasa.

Nadrealne bi bile mogućnosti tako nekog mernog instrumenta da se pre nekoliko godina nije pojavio The Spin Exchange Relaxation Free (SERF) Magnetometer, oko 1,000 puta osetljiviji od SQUIDa, sa mogućnošću merenja električne aktivnosti u 0.3 kubnih milimetara moždane mase I osnovnom osetljivošću koja ide do granica gde može da se meri električna aktivnost u samo 0.1 kubnom milimetru moždane mase. Ovo su merne rezolucije koje se “opasno” približavaju veličinama prvih pojedinačnih (najvećih) nevrnih ćelija u mozgu.

Možda ovo, ljudima od mašte, i pored svih mnogogodišnjih problema koji su pred tehnolozima, ukazuje na singularnu refleksivnost u Ray Kurzweilovoj budućnosti gde će skeneri imati toliku rezoluciju, a kompjuteri toliku snagu, da ćemo se moći skenirati u “svim” našim detaljima i nastaviti život kao komputerski programi.

Pre nego što nam padne na pamet da ovaj egzistencijalni singularitet rastegnemo aristotelovskim (maybe Pithagora Inc, čovek nikad nije siguran sa tim klasičnim weeler-dealerima) „the law of the excluded middle“ (kao u onoj „ja uvek lažem“), treba se setiti da se paradoksi ovog tipa još uvek vrte u domenu naše mentalne „unutrašnjosti“ dok... 

... je, kome je do izlaska iz ove, pa čak i Kurzweillove kože, dovoljno pogledati  na mikroskopski snimak površine stakla sa leve strane i setiti se da u svaku od ovih brazda levo može da se poseje mozak kvantnog kompjutera od 100-300 qubita koji ima toliku procesorsku snagu da može da simulira ceo klasični univerzum sve sa Mlečnim Putem, Suncem, Zemljom, Srbijom, B92 blogom ili pričom o kvantnim kompjuterima.

Ovde naše zumiranje prestaje. Ovde su naša sočiva toliko zamagljena da nam još samo ostaje da otvorimo ta, za sada, poslednja vrata.

Kroz ta vrata se ulazi na neku novu igranku, igranku s ogledalima gde prostor i vreme ustupaju mesto širem pojmu, the domain of existence, i iako bolju od igranke senki na zidovima tamo neke pećine, još uvek igranku gde bi Niče rekao “I’m but a maker of words. The words, who cares, and myself, who cares?”.


ako sam dobro razumeo,

ako sam dobro razumeo, aktivnost tih sitnih cestica odstupa od klasicnih zakona uzrocnosti i mozda cemo biti u situaciji da uskoro saznamo na koji nacin ili da procitam ovo opet ujtru?


Da, odstupa utoliko što se

Da, odstupa utoliko što se uzročno posledičnost realizuje u "nultom vremenu". Tj vreme ne teče, a to se pokazuje tako što možemo da biramo da li ćemo

- Generisati uzrok pa biti svedoci posledice
- Generisati posledicu pa biti svedoci uzroka

Tj postoji dvosmerna korelacija između uzroka i posledice.


NEMA VRATA.

IGRANKA JE U TOKU.


Za "kvantnu filozofiju" jos nisam cuo,

ali kvantni bilijar se vec dugo proucava:

Probaj i ovo:


Roland Omnes napisao

Roland Omnes napisao knjigu.

U Cirihu postoji The Center for Quantum Philosophy

Za fizičare, evo im i primer rada koji su uradili sa "Group of Applied Physics, University of Geneva".

Za ne-fizičare evo abstrakta - "We present an experiment testing quantum correlations with frequency shifted photons. We test Bell inequality
with two-photon interferometry where we replace the beam splitters with acousto-optic modulators, which
are equivalent to moving beam splitters. We measure the two-photon beats induced by the frequency shifts, and
we propose a cryptographic scheme in relation. Finally, setting the experiment in a relativistic configuration,
we demonstrate that the quantum correlations are not only independent of the distance but also of the time
ordering between the two single-photon measurements
."

Tako, meni je bilijar bio više metafora, a deo povoda za blog "quantum entanglement".

Tvoj post je posebno interesantan u svetlu opening stranica Roland Omnesove (Professor Emeritius of Physics at the University of Paris-Sud) knjige gde on "oseća" da je jaz koji je formalizam uneo u odnoste filozofije na jednoj strani, i logike, matematike i fizike na drugoj, najverovatnije nepotreban.

Npr, tvoj post i link su čitljivi i dobrom delu ne-fizičara i, skoro sigurno, postoje gramatike koje ovakvu materiju mogu da prikažu u još čitljivijem obliku.


hm...

Biće da moramo kazati ŠTA smatramo pod nekim pojmom, e da bi mogli razmeniti "smatranja".
Naslov "Quantum Phylosophy" je po meni loše odabran za ono što pisac(ci) posle tog naslova piše(u).Imam rezerve kad se pojam "kvantni" lepi uz razne druge pojmove i kategorije (btw, pre neku godinu naišla sam na pojam "kvantna ekonomija" - šta reći?).Bilo bi mnogo "jednoznačnije" kad bi autori pisali pod naslovom "Phylosophy Of Quantum Physics", jer je ustvari to sadržaj, ali takvih naslova već ima.
Ima li jaza između formalizma fizike i oblasti filozofije? Nema. Zato što ovu drugu oblast još nemate, ustvari. Ali zato imate matematičku fiziku. Ta kraljica disciplina je istovremeno i oblast i jaz.
Puno opravdanje naslova imalo bi se kad bi imali novu, "breakthrough" filozofsku školu mišljenja u odnosu na pojmove kojima se filozofija bavi, a to nemamo, još. Kvantna fizika je nastala kao rešenje problema kojima se fizika i inače bavi, i to je to.


Knjiga, u stvari, ima širi

Knjiga, u stvari, ima širi pogled i ambiciju da pokuša da nauci, logici i filozofiji nađe zajedničke, korene koji su se izgubili u raznim formalizmima.

Meni je, tako, naslov ok iako sam ja kod NŠarskog pomešao ovo šire značenje i nešto uži focus na i oko Multisimultaneity koncepta.

Po meni jaz postoji. Ako filozofi razumeju fizičare sa velikom teškoćom, ili je pokušaj razumevanja beznadežan, onda je to jaz.

A i sam mislim da su koreni zajednički.

Ubeđen sam da si u pravu i da ima dosta zloupotrebe reči "quantum". Ali mi je ok neka šira upotreba. Tj ok mi je sloboda autora dok god naslov ima neke veze ili asocijacije sa sadržajem i nije najjeftinija propaganda, sa ciljem da više prevari nego da bude kreativan.


pitanje

Quote:
...Naša fiziološka i mentalna čula, telo uopšte, imaju ograničenu rezoluciju. Kako prostornu tako i vremensku. I duhovnu. Tako, ono što mi „vidimo“ i „osetimo“ je vrlo mali deo onog što postoji. I zato nam trebaju pomagala. Mnoga od tih pomagala su fascinantna. I mnoga od tih pomagala su deo nas...

Da li je citirano tačno? Da li se kapacitet naših čula menjao tokom saznavanja onog što postoji? Da li je činjenica da drugim sredstvima danas "vidimo i osetimo" sve i svašta, što pre nismo mogli, dokaz "ograničene" ili neograničene rezolucije naših čula?

Ja verujem da su naše "misaone sonde" kao svojevrsno čulo koje obrađuje druge petočulne informacije - neograničene rezolucije.

Rekla bih da su "fascinantna pomagala" proizvod naših čulnih spoznaja ("floaters" included, btw, ja njih smatram najfascinantinijim delom procesa čulnih spoznaja) i teškoće nastaju kad spoznaje iz tog novog "viđenog" postojanja hoćemo da podelimo sa drugim ljudima, da neki mi koji smo "videli" treba nekim drugima da pokažemo sve to što smo videli i to u "običnom" petočulnom postojanju.

E, zato ja volim mašine! Mašine koje ljudi naprave to umeju da pokažu bolje od ljudi - dokaz su sličice koje je postavio nsarski u svom komentaru.

U suštini, umetnost je objasniti KOLIKO MALO i KOLIKO VELIKO je postojanje koje je izvan petočulnog ljudskog i još važnije - odgovoriti na pitanje koje će ljudi (skloni uvek antropocentrizmu) postaviti: "a, kakve to veze ima sa mnom?".

Skoro pa beskonačno mali prostor koji ume da "čuva" informacije o svemu što trenutno znamo ili skoro pa beskonačno veliki prostor koji se meri milijardama svetlosnih godina, oba prostora ljudi hoće da "upakuju" u svoju petočulnu stvarnost i to je prirodno i normalno. Meni se to podrzumeva, ali ono što mi se NE PODRAZUMEVA je zašto ljudi neće da koriste to sabirno čulo, tu misaonu sondu koju svi posedujemo kao čulo neograničene rezolucije?

Od svih nesporno fascinantnih pomagala kojima "vidimo", meni je zanimljivija ljudska volja kojom sami sebe sprečavamo da gledamo. Znam da nema direktne veze sa temom posta, da je u pitanu psihologija, socijalna inteligenicija ili već nešto slično, ali mi je svejedno fascinantno.


Nepoznate granice

Ja sam mislio na rezoluciju u nekom konkretnom trenutku ili, u evolutivnom smislu, uskom vremenskom intervalu.

Ne o našim potencijalima za koje treba vreme da se razviju.

Deo inspiracije za blog su formalizmi uz pomoć kojih su logika, matematika i fizika "pobegli" filozofiji, a gde ih sad filozofija "juri".

Ta intelektualna kvantizacija je uvek prisutna u postojanju fizičkih fenomena za koje znamo a koje ne možemo da objasnimo. Ako se ide još dalje, u mnogim drugim oblastima mi pre ili kasnije udaramo u ograničenu rezoluciju.

Singulariteti i paradoksi su popularnije manifestacije te ograničene rezolucije.

Što se tiče mašina - osnova naše ne-mašinske mentalne rezolucije su dobro definisane gramatike, sistemi simbola, konvencije kao što si ti onomad rekla. I odmah i ovde imamo korenje malog paradoksa, jednostano, "dobro" je suviše često, u stvari, "loše". Tako da iz paradoksa izlazimo, kako to često bica, tako što stvari "kvantizujemo", ili još gore "sekvenciramo" u vremenu.

Ti leži i jedan od dramatičnijih potencijala mašina - one su mnogo redova veličina brže u baratanju adaptivnim gramatikama.

A volja, ja volim da ubacujemo pojmove potencijalne energije gde je tendencija da se ona smanjuje, fokusa i beskrajne potrebe za traganjem za harmonijama u tu jednačinu :)

Zašto je ponekad roštilj uz zalazak sunca i dobro društvo harmoničniji od najboljeg pasusa u najboljoj knjizi je "beyond resolution". Ali mi to osećamo i znamo da je tako. I verujemo u tuđu sličnu intuiciju, što je još jedna potvrda tvoje opening teze da mi nemamo potrebu ni razlog da vidimo granice našoj sposobnosti rezolucije.


olazi

Ovoje baš sitno očim pise g novković. ko mrvica mala.ma ko po mrvice dasninevidi al to nije ništa spram kako je umo sićuravo pisati 1 Laza. No ajmo redom.. . .
Običaj je tada u onoj Yu bio da se radnici koji su pokazali trudnoću pri radu, a na predlog šefa, šalju na doškolavanje. Tako i Laza, sa mesta podmazivača rotacione peći u Fabriki cementa, kojeg se dokopo tako što mu šef uvalio sestru (s detetom ) da je oženi, a on pristo samo da se izvuče iz rudnog okna, di je lopatom par godina usavršavao zanat rudara. Onda ga, sad već rodjak, šef, pogurivo da ide dalje da uči, naravno otrošku fabrike, ha, imalo se pa se i trošilo, i bogme Lakarije zakratko dobi diplomu alatničara ekvivalenat srednjoj školi. Bravo, svi mu čestitali. Elem, malo potom ode Laza, predložen, i u Rijeku, i baš kući piso lepa pisma, štanpano, al usitnio, da te fras očni uvati dok smo njegovim pogadjali slova jer nisu znali da čitaju. Doduše, više je redova stajalo na papir, tako nabiveno. Umo je lepo da piše o svemu: o moru plavom, o palmama, o tom kako se prosro odlignji - bile sirove za njegov sremački stomak i kako je pio prošeka, pa o učenju celi dan i noć, mnogo toga, ne moš se snaći, sav je sludjen od tema različitih. Odrapi bogme on dve i po godine na toj školi i, kad se povratio u fabriku sa diplomom uramljenom u lepom plekanom ramu - niko mu ravan bio nije.
Za početak, na kućnu kapiju zakuco mesinganu pločicu sa imenom i obaveznim ing, samo nije bio u glavnom sokaku gde se to i vidi.al se znalo,a to je isto.uselu bar.
Potom nedugo, otero ženu (s detetom), s obzirom da su u medjuvremenu šefa, koji ga protežirao, po partijskoj preporuci, diskvalifikovali sa rukovodećeg mesta - nešto balego o sekretaru sk i daktilografkinji, a ovaj dočuo, oženjen... Pretio bivši šef onda i školovanom Lazi zbog sestre (s detetom) da će mu jaja... Da sad ne detaljišem i familiju... A ovaj mu odgovorio sentencom po kojoj će biti prepoznatljiv u kasnijem periodu trajanja.
- Izvini, ko je inženjer, ti ili ja, a?
Bivši šef se potom poklopio ušima... I ućuto, premešten na radno mesto gurača vagonića iz okna na svetlo dana.
-On će meni po abecednom redu polno familiju snositi i intimno vredjati, djubrov, zaključi Laza slučaja, razbezeknuvši (bližu) okolinu svojom akademskom izražajnošću na bazi umerenosti. Nedugo potom ing. Laza doveo jednu s mora što je jašijo dok se školovo, neku Mare, baš tunjavu, debelguzu, al’ kuravu, koje se dovatiše seoski dokoličar i dok joj je muž inženjeriso po fabrici i živio u oblacima prisećajući se školovanja kraj mora. A malko se i propio, kasnije, pa posto davež nevidjeni; kad ga neko ugleda sokakom, oma beži za ćošak, da se ne susretnu, jer ga je nagrajiso, serka bogme ing., serka li - serka... Pa mu to i okačiše seljani uz ime - Laza Serka. I onda jedne godine prolupo, pa ga na silu odveli u Vršac, da tamo, pod vetrovitim Karpatima, izluftira malo mozak, i osto bogme tamo.... Do kraja, šizofremija ga dotukla. Mare pak, crkvi se okrenula, kad se zasitila jarcanja po krevetima i eno je još vazda, u popriličnoj starosti, skoro svaki dan obilazi njezinog Lazu na groblju, oma joj povrh kuće, a pločicu sa ing. na kapiji sidoliše redovno, svu već izlizanu.


bez naslova

ucinilo mi se da bismo mogli imati problem:)


Non-Locality

Thanks. Prepisao sam drugi primer ovde:

"The other perplexing feature of QM is 'entanglement' – once two things interact, what happens to one can have an effect on what happens to the other:

For instance, the result of the interaction might be that their two clocks are anti-synchronized so that one is round and the other square (in a particular way)."

"Then send the objects as far apart as you like – suppose they continue in the same state, so neither has a particular colour.

Then measure the colour of the one on the left. Suppose it's red – because they are anti-synchronized, the one on the right will be blue, instantaneously!

But how can the measurement of the one 'do' anything to the other?

Einstein thought that this was an argument to show that the quantum clock didn't capture all the properties of an object – i.e., that the one on the right was 'really' blue all along.

But it turns out – again for technical reasons we won't go into – that even if the objects have other properties, interactions on the left affect what happens on the right."


"Intuitivni rezon"

Iako u poslednje vreme često nailazim na izričitu tvrdnju da je naučno saznanje sve manje intuitivno, meni je u modernoj nauci i dalje mnogo toga intuitivno potpun prihvatljivo, čak i kad mi nisu poznati dokazi. MIslim da intuitivno razumevanje i saznanje ni danas nisu zanemarljivi. Intuicija uvek, u svim uslovima radi za čoveka. Moglo bi se čak pronaći i nekih dokaza da postoji čitav sistem pravila i metodologija za izgradnju "intuitivnog rezona".

Moj intuitivni rezon me npr. uči da kad stvari ne razumem, treba da ih okrenem naopačke, prevrnem, izvrnem, a još ponajbolje mi se čini da ih pogledam iz što veće udaljenosti.

Kažeš:

Quote:
Ulazi se u svet gde “kauzalnost” podleže nekoj super-simetriji, gde je kauzalnost invarijantna u odnosu na vreme, gde je refleksija norma.

Ako sad ovu rečenicu iznad pogledamo ovim intuitivnim rezonom iz jako velike vremenske i prostorne udaljenosti (zemaljski mereno), onda je ona, ne samo razumljiva, nego se čini i stopostotno tačnom. Sa te udaljenosti čini se da se sve dešava u "zanemarljivo malom" vremenskom periodu i u "zanemarljivo maloj" tački.

Ono što nas čvrsto vezuje za ovaj svet je zapravo usaglašenost naše percepcije sa dogadjajima važnim za naš opstanak. Takav "arhetipski" način opažanja i mišljenja nas ograničava u nauci, ali nam daje veliku komociju u sadašnjosti i dobre perspektive za budućnost. I istovremeno, možda su zato najveći umovi u prirodnim naukama i filosofiji bili tako nepraktični i "nesposobni" za život.


"Schizophrenic quantum realm..."

...ne bi trebao da bude intuitivan, bar tako nalaže intuicija :)

Npr, u kvantnom svetu postoji superpozicija. Mislim da su do sada uspeli da nateraju 60-tak atoma da kao grupa budu istovremeno u dva potpuno različita stanja.

To je, ako bi se proširino na klasične objekte, isto kao kad bismo mi istovremeno umeli da budemo na poslu i na letovanju (ima popularni članak u pretposlednjem New Scientist - online pretplata jeftina). Ali ne mentalno, nego ono što mi zovemo "fizički" prisutni na oba mesta istovremeno.

Znači da se gledanje iz udaljenosti pomalo komplikuje zato što stvari jednostavno imaju proizvoljan multiplicitet.

Dok nam intuicija ("prosečna") nalaže da, jeste, stvari imaju multiplicitet, ali on nije proizvoljan nego postoji u nekom prostorno vremenskom jedinstvu i mi samo otkrivamo jedan po jedan aspekt tog multipliciteta. Nama nije intuitivno da gledamo u plavo ofarbani zid, trepnemo i da zid odjednom bude crven, ako se ne radi o nekim "trikovima".

U kvantnom svetu, ako zid može da bude plav, crven i žut on može i istovremeno da bude plav, crven i žut (ovo je samo paralela da kvantno približimo bliže konceptu intuicije).

Naravno, kao što kažeš, većina stvari i dalje ostaju intuitivne).


Ali ono pravo pitanje...

...ako dozvolite (uz zahvalnost na sjajnom tekstu!) jeste da li su makroskopske superpozicije stvarne - u bilo kojoj ozbiljnoj definiciji filozofskog realizma - ili ne? Da li Sredingerova macka odista moze biti istovremeno ziva i mrtva? Tu se razlicite kvantne teorije razilaze: udzbenicka kopenhagenska interpretacija tvrdi ne, a meni omiljena no-collapse Everettova teorija tvrdi da...


Hvala Milane. Delimo

Hvala Milane.

Delimo omiljenu teoriju :) I meni je maca i živa i mrtva istovremeno dok god skalamerija ne interaguje previše sa okolinom.


Da. zaista, divan tekst.

Toliko sam se zafantazirala da sam zaboravila da kažem svoje izvanredno mišljenje o tekstu, sve dok me Ćira nije podsetio. Ali vidim da su i ostali zaboravili, verovatno iz istog razloga kao i ja.

Naravno, intuitivan je naš put do spoznaje tog sveta za koji naša čula i naš um nisu "predvidjeni". Naša percepcija može da obuhvati samo jednu trunku realnosti. Ali to je ona trunka koja je važna za opstanak i nju spoznajemo svim čulima. Ostatak možemo da spoznamo (ako imamo jako mnogo sreće) samo, kako ti kažeš u topicu, pomagalima ili intuitivno.

Žao mi je što neću moći da dalje da razmišljam o ovim divnim temama i učestvujem u razgovoru. Sad moram da pokažem računaru ko je gazda u kući, ali verujem da ćete se vi i bez mene provoditi jednako lepo, možda i lepše. Čitamo se sutra.


Hvala Dracena. Tekst ko

Hvala Dracena. Tekst ko tekst. Uopšte mi nije bila namera da bude ovakav. Pretpostavljam da je razlika između nas amatera i profesionalaca što profesionalci umeju da se drže nekog plana, ili bar neke razborite strukture, razmišljali o tome ili ne.

Ja započnem blog sa jednom idejom pa onda odlutam nekontrolisano.

Hteo sam više da pišem o klasičnijem zumiranju i da čujem šta drugi znaju.

Evo, npr, iako baš ne sledi ono Pitagorejansko (spelling? a i većina koristi Hippocratesa) "to do no harm" interesantno je kako je princip rada ultrazvuka danas moguć i u upotrebi radio talasa na vrlo malom odstojanju (za razliku od radara) pa tako i opasno povećana rezolucija.

Naime, kako frekvencija radio talasa raste talasna dužina opada. Što je manja talasna dužina to je veća teoretska rezolucija pravljenja slike po "radar-ultrazvuk" principu.

Tako, kako je RF (radio freqency) switching tehnologija napredovala tako je postalo i u praksi moguće ići na dovoljno velike frekvencije, dovoljno se približiti nekoj zgradi, ozračiti je radio talasima (to je kao mobilni, ništa specijalno) ali u tako kratkom vremenskom intervalu da se predajnik isključi pre nego što se odbijeni talasi vrate do prijemnika. Pa danas nam mogu sa dovoljno velikom rezolucijom pratiti šta radimo i kako se krećemo kroz kuću, i sve to bez obzira ne samo na zavese nego i na zidove.


intuition ?


Može objašnjenje?

Nekim od nas ništa ne dolazi do mozga ako nije iskazano rečima.


Ja sam rekao kako većina

Ja sam rekao kako većina stvari ostaju intuitivne što je, bez sumnje, pogrešno. Mislio sam na stvari koje svakodnevno gledamo iako smo i tu poprilično ograničeni tako da je moja rečenica netačna u mnogo širem smislu.

Tj, nije nam preterano intuitivna ni zemlja na kojoj stojimo. Vidi Pole shift theory, npr.


Hvala,

Većina realnosti nam je potpuno nedostupna. Nešto malo znamo, nešto intuitivno osećamo, ali to sve zajedno je beskrajno malo, naročito ako jednog dana budemo prisiljeni da potražimo novo stanište u kosmosu.:)Ipak, zasad je sve u redu, jer znamo tačno onoliko koliko nam je potrebno bar za opstanak.

Mislim da zemlja svakako nije intuitivna. Videla.


kratka opaska

Milan Novković wrote:
... je, kome je do izlaska iz ove, pa čak i Kurzweillove kože, dovoljno pogledati na mikroskopski snimak površine stakla sa leve strane i setiti se da u svaku od ovih brazda levo može da se poseje mozak kvantnog kompjutera od 100-300 qubita koji ima toliku procesorsku snagu da može da simulira ceo klasični univerzum sve sa Mlečnim Putem, Suncem, Zemljom, Srbijom, B92 blogom ili pričom o kvantnim kompjuterima.

Ako se zapremina univerzuma podeli zapreminom kvantnog kompjutera i taj odnos poveze sa verovatnocom njegovog nastanka (spontanog ili kauzalnog) dolazi se do pitanja zasto ne/postojanje takvog entiteta jos uvek nije utvrdjeno? Drugo pitanje je, kako mozete da znate da vi niste interpretacija nekog programa koji u sebi sadrzi podprograme koji putem najobicnije if-then relacije ponistavaju mogucnost takvog saznanja (Matrix inspired). Da li je entropija ugradjena u software da bi sprecila spontano kreiranje computationally able singularities?

Priznajem da se moji komentari svode na popodnevno filozofiranje (dremka posle dobrog rucka), ali eto, ne mogu da izdrzim, a da ih ne postavim. Znam ja da to nije ozbiljna nauka, ali zabave i razonode nikada nije puno. :)


Dve strane abstrakcije

Univerzum i kvantni kompjuteri su sa dve strane abstrakcije koja se zove Kvantna Mehanika.

Tj, posle kvantne mehanike kvantni kompjuteri su "posledica", derivat, oni nisu produbili nikakvu teoriju nego su, teorijski, samo otišli u širinu. Dok je iza kvantne mehanike nepoznato, prostor i vreme ne mogu jednostavno da se dele, i nas čekaju nova otkrića.

Dovoljna je i paralela iz klasičnog sveta - ako posmatramo deo talasa na moru, on ima neku dužinu. Kako se spustimo, zumiramo, ispod rastojanja između dva molekula vode više ne možemo da pričamo o talasu i delenje nema smisla.

Talas je, znači, emerging fenomen. Naše čulo vida je evoluiralo da posmatra emerging fenomen, mi smo emerging fenomen :) i mi nemamo problema.

Mi možda i jesmo programi :)

E sad, poslednja rečenica u Vašem (tvom, ako može) paragrafu. Da li ćemo mi ugraditi takve zidove u programe koje ćemo mi sutra napisati? Verovatno nećemo.

Jer, ako smo i programi mi umemo da patimo. Što reče Salijeri u obraćanju Bogu kakav je smisao u davanju nam strasti ako nemamo načina da te strasti sa zadovoljstvom upražnjavamo (ja pričam o prosečnom čoveku, svaki pojedinac je specijalni slučaj).

Tako, ako naše programiranje "inteligentnih" entiteta mnogo uznapreduje, postavljanje previše prepreka "intelektualnom" razvoju tih entiteta bi bilo ravno našem kolektivnom sadizmu, a i mazohizmu, istovremeno, pošto smo mi radoznali.

Ako ne postavimo prepreke postoji mogućnost da u jednom trenutku programi postanu pametniji od nas (ovo sam već negde pisao ali sam zaboravio gde) i da počnu brže i bolje da spoznaju ono što je naša realnost.

Tako, i mi sutra, ako bi se i pokazalo da smo "kreirani", imamo šansu da intelektualno nadmašimo našeg kreatora.


A

ja mislim da ako bi se i pokazolo da smo 'kreirani'da je mala sansa tj nikakva da 'nadmasimo'naseg 'kreatora'.


Zašto? Da li to znači da

Zašto?

Da li to znači da je mala ili nikakva šansa da nas kompjuterski programi nadmaše u intelektualnom radu?

Ako ne znači zašto ne?

Ako znači onda se ja nikako ne slažem. Ja mislim da će nas AI nadmašiti u trci koja se zove "sposobnost produbljivanja teorija".

Ako je Kurzweill u pravu i jednog dana bude moguće skenirati naš mozak sa takvom rezolucijom da je naš intelekt moguće prebaciti u kopjuter, gde nastavljamo da živimo kao kompjuterski program, šta ćemo mi tad biti?

U duhu ovog bloga, šta je to uopšte rezolucija kad su ovakva pitanja u pitanju?


E

pa stvarno???necu opet da vas pitam da li se salite?
kao prvo ja licno imam problem sa tom reci 'nadmasiti'.kako god da je okrenem tu rec nesto mi nije u redu sa motivacijom namere u znacenju te reci.mnogo mi to zvuci agresivno. zbog takve sumnje sam je nekako izbacila iz 'mog'recnika.mislim nadmasiti koga ili sta?
prirodu, ljude, 'kreatora' ili samog sebe.?
vi hocete da skenirate ljudski mozak i onda da izdvojite intelekt i da ga prebacite u computer i onda da nastavite da zivite kao komputrski program i mislite tako cete da nadmasite samog kreatora.oprostite mi ali ne, mi smo vec ovakvi kakvi savrsen computrski program i nemamo potrebe da nadmasujemo bilo koga a pogptovu naseg kreatora jer mi smo kloni naseg kreatora ako hocete bas tim jezikom.
A da li ste vi citali bhagavat gitu a evo sta kaze,
Henry David Thoreau: In the morning I bathe my intellect in the stupendous and cosmogonal philosophy of the Bhagavad-gita, in comparison with which our modern world and its literature seem puny and trivial.
i nemojte mi reci ah to su oni sa repicima sto skakucu i vicu hare krisna,svi ali svi su procitali tu knjigu, od nikole tesle pa do thoreauea..................


U pravu ste (može na "ti"

U pravu ste (može na "ti" ?), ne šalim se!

Ali maštam i razmišljam. Znači ja ne verujem slepo u ove stvari, u neke verujem jako malo, nego im lepim neku verovatnoću, koja je veća od nule. Znači, za mene su ovakve stvari moguće.

"Nadmašiti" je previše abstraktna reč, da, neka nama ima neko uže značenje - bolje rešavati IQ testove i brže produbljavati teorije, ne sve odjednom, naravno, nego polako pa sve brže.

Ono čemu predajem veliku verovatnoću, mnogo veću od 50%, je da će u ovom suženom smislu kompjuteri ubrzo nadmašiti ljude, možda i za našeg života, a za života naše dece skoro sigurno. O ovome bar u IT-ju skoro da postoji konsenzus.

Ono sa skeniranjem i nama koji živimo u kompjuterima nije moje razmišljanje. O tome piše Ray Kurzweill u popularnoj mu knjizi "Singularity is Near". Ako mene pitaš, to je moguće osim ako ne prihvatimo teoriju da se i u mozgu dešava quantni computing kao što Penrose i sledbenici teoretišu, verovatnoća mala u dogledno vreme.

Elem, nije važno da li ćemo mi jednog dana u kompjutere ili ne, važno je da će jednog dana kompjuteri biti pametniji od nas (trebaju nam ove reči za poređnja, teško je pričati bez njih).

Ako smo mi napravili kompjutere da razmišljaju koliko toliko po uzoru na nas, pa oni postanu pametniji pošto mogu dramatično brže da evoluiraju od nas oni će ubrzo biti mnogo pametniji od nas. Mi smo im tvorci, a oni su, odjednom, u našoj intelekrualnoj budućnosti.

Sad je samo potrebno, u mašti, povući paralelu sa našim tvorcem, ako ga ima, i eto teme za razmišljanje. Ne radi se o tome u šta mi verujemo, nego gde verujemo da ovako neki razvoj može da ima verovatnoću veću od nule. To je tada, po prirodi stvari, tema za razmišljanje, filozofska tema.

Ja mislim, više verujem u stvari, da će za manje od 20 godina postojati programi koji učestvuju u ovako nekom blogovanju a da mi ostali ne znamo da se radi o programima.

Ovo sve nema ni mnogo veze da li se mi sad osećam savršenim ili ne. Tehnologija i nauka idu dalje, ljudsku radoznalost je nemoguće zaustaviti. Ako vo gore bude tehnološki moguće ljudi če to u budućnosti skoro sigurno i probati.


dobro

ti sve to verujes a ja znam da je to tako.uopste ne moram da verujem u sve to.ja nemam nikakvih predrasuada o sposobnosti coveka.cak naprotiv.u medjuvremenu covek ce svojim napornim radom i exploatacijom planete zemlje doseci vrhunac u nauci i tehnici i da, negde tamo u bliskoj buducnosti ce mu se ukazati nova planeta
sa predivnim uslovima za zivot.ne sa jednim suncem vec sa tri.
ili prirodni uslovi coveku nece biti potreban jer ce biti neka vrsta robota koja ce da se krece ne znam na koju vrstu energije i zivi u okruzenju svog sopstvenog otpada.
ili mozda u nekoj trecoj sci-fiction combinaciji.

imam pitanje za tebe;sta mislis kako bi izgledao svet u kome je vizija nikole tesle postala stvarnost i mi SADA zivimo u takvom svetu.


Na moju sramotu, iako su mi

Na moju sramotu, iako su mi roditelji iz Like, u Smiljanima sam cak kosio travu, ja o Nikoli Tesli ne znam previše. Tj znam odlično implikacije naizmenjične struje, pomalo o njegovim eksperimentima sa radio talasima, još manje o idejama o prenosu energije na daljinu, dok sam ostalo ili zaboravio ili nikad nisam ni znao, što se sad svodi na isto.

Tako, ne znam na koju viziju misliš? Neke stvari na kojima je on radio su, po mom mišljenju, u popularnim krugovima dobili neku romantičnu notu, pomalo odvojenu od stvarnosti, kada je izvodljivost u pitanju.

Ali, podseti me, pls, kao što maštam na temu AI podjednako ću rado maštati na temu Tesline vizije.


da da

tu popularnu romanticnu notu ja najvise volim.
ne razumem sta da de podsetim.?kako bi futuristicka vizija izgledala po njegovom receptu?puno knjiga je napisano o njemu u zadnjih 10 godina.evo (analyze this) za pocetak da ti nalepim clanak iz novina sa int.iz njegovog vremena;

TREMENDOUS NEW POWER SOON TO BE UNLEASHED
Nikola Tesla, Starting His 78th Year, Works on Revolutionary Power
Project and Also Is Completing Process for Photographing Thought.

The Kansas City Journal-Post ran this headline on September 10, 1933:

The following are quotes from this newspaper:

'Several of these inventions or discoveries will be looked upon as 'miracles' by many people, for Mr. Tesla has long been a scientist years ahead of his time, one whose advanced theories have alternately stamped him a 'madman' and a wizard. Just as people ridiculed Copernicus' theory of the planetary system, the unenlightened jeered Tesla's pronouncement, years ago regarding cosmic rays. The pathfinder and the pioneer - and Mr. Tesla is both - are always condemned by the masses.'

'Mr. Tesla is the father of the alternating system of power transmission and radio, the induction motor and Tesla coil. Asked about his startling new scientific discoveries, one of which concerns the 'photographing of thought,' which will, he maintains, bring about a tremendous social revolution, he said:
'My first and most important discovery concerns the harnessing of a new source of power, hitherto unavailable, to be developed through fundamentally novel machines of my invention.'

'Will the smashing of the atom lead to this new power energy? Let Mr. Tesla answer: 'The public is naturally led to expect a great revolution through the harnessing of atomic power, but this is an illusion. Atomic energy is not available for work...For the last thirty years I have warned my fellow scientists that there is nothing to be expected in this field...'

'I expect to photograph thoughts,' announced Mr. Tesla calmly, in the same tone of voice one might talk about the rain. Continued Mr. Tesla: 'In 1893...I became convinced that a definite image formed in thought must, by reflex action, produce a corresponding image on the retina, which can be read by suitable apparatus. This brought me to my system of television...'

{I first came across Nikola Tesla not in Scientific American; not on Nova; not in Popular Mechanics...I came across the most amazing, scientific genius of all time in a magazine called Ancient Astronauts! The article was called: 'Nikola Tesla: The Man Who Fell To Earth' by Harry Imber. The first paragraph blew my mind and still does to this day. When I first read it, it was hardly believed. Everything I have read on Tesla after this article has supported its credibility. The first paragraph deserves reprinting:

'Nikola Tesla invented the 20th and 21st Century. A 'discoverer of new principles,' Tesla was the sole inventor of the alternating poly-phase current generators that light up every town in the world today. He was the original inventor of the radio, and placed his ideas in print and demonstrated them before the public 5 years before Marconi. By the turn of the century, he had discussed the feasibility of television; he created an atom smasher capable of evaporating rubies and diamonds; he built wireless neon lamps that gave off more light than today's conventional bulbs provide; he built precursors to the electron microscope, the laser and X-ray photographs. He sent his shadowgraphs to the discoverer of X-rays in 1895 as soon a Roentgen published his famous pictures. Tesla also created Kirlian-like photographs 75 years before they became famous. All of this took place before 1900!'

John O'Neill, author of Prodigal Genius, describes Tesla's New York lab as: '...seemingly unearthly forces that with invisible fingers set objects whirling, caused globes and tubes of various shapes to glow resplendently in unfamiliar colors...transplanting the darkened room into one crackling with hissing sheets of flame which issued from monstrous coils.'

Reproduced here is an old article called; The Inventor Who Smashed His Own Invention:

'Nikola Tesla - discoverer of the rotating magnetic field, which is the basis for AC electric current - once demolished one of his inventions to prevent disaster. In the 1890s, Tesla speculated about uses for resonance, the physical principle by which a high note from a soprano can shatter a glass. He invented a tiny oscillator that could produce vibrations with different frequencies and tested it on a half-constructed building. The girders trembled like a tree in a high wind.

Later, in his New York lab, Tesla fastened the machine to a pole and turned it on. The vibrations reached the local police station, where the furniture began dancing. Guessing that the source was the inventor, the police ran to the lab to find Tesla smashing his machine (with a sledgehammer). It was the only way to stop the vibrations. Tesla also postulated that by carefully timing the explosions, he could create waves of increasing force capable of shattering the earth. Scientists of the day denied the possibility.'

(The above describes the only known earthquake to strike New York; and it was produced by Tesla.)

A photomontage from The World Today illustrated Tesla's theory that the Earth itself could be 'split open like an apple' by applying the principle of mechanical resonance.

Tesla had the idea of illuminating the oceans! Critics saw this as absurd. With a fully operational World System, we could light the oceans. Large, permanent, WIRELESS lights could illuminate the depths of the seas. Why not? Tesla also bounced a laser off the Moon...in the 19th Century! Was Tesla DaVinci in a past life?

Nikola had the idea that a large transmitter could create an impenetrable wall of force. A literal force-field could be wrapped around cities; and even wrapped around countries. He saw this as an end to war. The truth is an invisible hole at the very top of the protective bubble, like a hurricane's eye, would leave the transmitter open to attack. The invention also would not eliminate war in the hearts of individuals.

One of Tesla's best friends was Mark Twain. When they first met is an interesting little story. What did these two brilliant men talk about at their first meeting? What was the subject these geniuses discussed? The weather. They talked about how: Everyone complains about the weather but no one does anything about it. Tesla DID do something about it. His devices could make rain; attract lightning; repel clouds, storms and rain. We do not have to be stuck with any reality when intelligence can break traditional laws.
Another odd and humorous event happened when Tesla asked Twain to test out another of his inventions. It was a platform that could be set for a wide range of frequencies. Clemens innocently stepped on the platform and it was made to vibrate. A few moments later, Twain cursed at Tesla and headed off toward the bathroom. Certain frequencies create certain physical reactions to the body. Tesla set his machine to cause an automatic-bathroom response!

Tesla was placed on a United States 20 cent postage stamp; but only for the induction motor. The other scientists in his stamp block; Armstrong, Steinmetz and Farnsworth only became famous building on the work of Tesla.

In 1901, when Marconi received world acclaim for sending a few 'clicks' across the Atlantic Ocean...Tesla had already developed and began construction of his Radio City. This tower 'Wardenclyffe' would have been able to transmit reproductions of photographic pictures (TV), news service, music, navigation service for ships and much more information which could be received anywhere in the world. (Tesla planned to contact Venus and Mars with his World Wireless!) Marconi literally stole the idea of radio right out of Tesla's lab. Marconi almost got away with it; Tesla was slow to capitalize on radio because he was so consumed with wireless principles applied to electricity.

In a chart entitled: Wireless Telegraphy Mechanically Illustrated, Tesla's World System is shown simply. Over an ocean, a tuning-fork is placed horizontally. There is a connection between the waves and the tuning-fork. In the distance, is another similarly placed tuning-fork. The idea here is any signal, picture or transmission created at one tower (or tuning-fork) can be recreated at any tower (or tuning-fork) at any distance around the Earth. The planet itself responds like a liquid; Electromagnetic (EM) waves that can be reproduced anywhere. This means the wireless system can provide instant World television, radio, information, entertainment and communications. Like ripples on a lake; any signal is recreated at any tower: DISTANCE IS ANNIHILATED!

Tesla's words, work and incredible accomplishments have inspired many others. Tesla's views of the future; what wonders electricity, if used properly, could achieve...have been such inspiration. Most people think he was drawing a blueprint for that undiscovered country known as the future. What enlightened readers should realize is that Tesla also provided a map of the ancient past. Everything that Tesla dreamed and feared for tomorrow, his 'war of Science,' has already happened long ago in Atlantis.

To complete this Tesla tribute, there were others who followed in the master's footsteps:

At 19, Alfred Hubbard built a coil and motor that ran his boat 10 knots an hour on Portage Bay in Seattle. In 1920, this 'fuelless' unit was called an 'atmospheric power generator.' Hubbard claimed it could operate for years; drive a large car; light an office building; and fly a plane around the world nonstop. Little is known about the Hubbard Coil. He was forced into obscurity because of what his motor would do to the present industries.

Lester Hendershot developed a fuelless motor that could 'make its own electricity.' His system was 'based on electromagnetism applied to the rotary motion of the earth.' Dr. Frederick Hoffstetter rented a lecture hall in New York so Hendershot could demonstrate his motor. The motor never had a chance since Hoffstetter was only out to prove it a fraud. He even claimed that a battery was found inside. The inventor was ruined and nearly lost his life in an electrical accident.

In 1960, Hendershot's device (now called a 'magnatronic generator') was researched by the U.S. Navy's Office of Naval Research. The generator was reported to have lit a 100-watt lamp by 'induced radio frequency energy.' The project ended when Hendershot committed suicide.

A Doctor of Electrical Engineering, T. Henry Moray wrote the book 'The Sea of Energy in Which the Earth Floats' in 1960. It contains results of a 50 year study with another type of 'atmospheric energy collector.' During FDR's reign, Moray became the chief engineer of the western branch of the Rural Electrification Agency. He built a device that weighed 55 pounds and produced up to 50,000 watts. An ignorant co-worker was so enraged by the strange principles Moray tested, that he destroyed the machine. By today's standards, the loss would be over a million dollars. Moray wrote that 'frequencies maybe developed which will balance the force of gravity to a point of neutralization.'

Moray: 'It was during the Christmas holidays of 1911 that I began to realize the fact that the energy I was working with was not of a static nature but of an oscillating nature, and that the energy was not coming out of the Earth but that it rather was coming in to the Earth from some outside source.'


Teslin genije je nesumnjiv i

Teslin genije je nesumnjiv i sramota je što ja nisam pročitao više o njemu.

Iako, čini mi se da je u opticaju i jako mnogo popularnog pisanja o njemu. Što je razumljivo, ali baš zbog njegovog genija onda poprima neke nove dimenzije.

Npr, genijalno je s tolikom energijom, kako je to Tesla radio, razmišljati o oscilacijama, rezonancijama, energetskim pumpama. Ali, u popularnoj letaraturi se onda polako zanemare neke činjenice

- zakon o održanju energije, npr. Evo popularnog misaonog primera. Poznato je da vojnici ne smeju da marširaju na mostu zato što postoji nezanemarljiva verovatnoca da sinhronisu marširanje sa oscilacijama mosta i tako upumpaju previse energije u most i možda mu kompromituju strukturu. Aki, ako pocneom da, mentalno, smanjujemo vojnike ajsno je da kad ih smanjimo do velicine mrava oni ne mogu da sruse most. Jednostavno mapiranje zakona o odryavanju energije na common intuiciju.

- čak i "potpuno" elastičan sistem rezonira na sve kompleksniji način kako je i sam kompleksniji. Tj ima trbuhe i čvorove, sve više njih kako raste kompleksnost. Na kraju se energija toliko raspe u toj kompleksnosti da sistem više ni ne rezonira. A nije ni potpuno eleastičan pa tako plastičnost jako brzo pretvori mehaničku energiju u toplotu. (naravno, ne zaboravljam mogućnost da sa malo nove mehaničke energije oslobodimo veliku količinu potencijalne)

Ili, enijalna je i Teslina ideja da isti delovi vizulenog korteksa u nasim glavama rade bez obzira da li gledamo u nešto ili to nešto zamišljamo. To je posle i dokazano. Ali ta simetrija ne ide skroz unazad kroz optički nerv do retine. Bar ja nisam naišao na takvo mišljenje i vrlo je kontraintuitivno u informativnoim smislu. Tj, vizuelno je štrašno mnogo podataka i informacija i od optičkog nerva pa na dalje, nekim vremenom i dužinom, informacije se dramatično redukuju jednosmernim hašing funkcijama. Znači, iz tih informacija više ne može da se rekonstruiše original. To što mi mentalno možemo da zamislimo stvari u detaljima je druga priča, sintetička, parametrizovana. Mi iz zapamćenih parametara rekonstruišemo objekat mentalno, ali ne u svim detaljima. Ako umemo to da uradimo u detalje za jednu ili nekoliko instanci nekog tipa objekata ne umemo za sve.

Itd, da ne ulazim u ostalo pošto nisam dovoljno pročitao o Tesli. Njegov rad je nesumnjivo revolucionaran.


Analogije

Milan Novković wrote:
Dovoljna je i paralela iz klasičnog sveta - ako posmatramo deo talasa na moru, on ima neku dužinu. Kako se spustimo, zumiramo, ispod rastojanja između dva molekula vode više ne možemo da pričamo o talasu i delenje nema smisla.

Ako dozvolite, ja bih upotrebio drugu analogiju. Uzmimo navijace na fudbalskim utakmicama kao primer kvantnog sistema. Ti navijaci imaju obicaj da se ponasaju kao grupa, kao jedinstveni entitet, recimo kada njihov tim postigne neki uspeh na terenu (u Americi imaju obicaj da talasaju). Kao grupa, oni su zatvoreni na stadionu iz koga ne mogu da izadju. Kada se podele na pojedinacna ljudska bica, oni su u mogucnosti da izadju iz stadiona, tj. iz potencijalne jame. Ovo je vrlo banalna paralela sa tunnel effectom iz kvantne mehanika.

Quote:
E sad, poslednja rečenica u Vašem (tvom, ako može) paragrafu. Da li ćemo mi ugraditi takve zidove u programe koje ćemo mi sutra napisati? Verovatno nećemo.
Delim vase misljenje. Mi smo vec poceli da ukidamo zidove oko sebe. Primer je odnos vozaca i njegovog automobila. Vozac se najcesce identifikuje sa sopstvenim vozilom.

Quote:
Ako ne postavimo prepreke postoji mogućnost da u jednom trenutku programi postanu pametniji od nas (ovo sam već negde pisao ali sam zaboravio gde) i da počnu brže i bolje da spoznaju ono što je naša realnost.

Tako, i mi sutra, ako bi se i pokazalo da smo "kreirani", imamo šansu da intelektualno nadmašimo našeg kreatora.

Cini mi se da bi trebalo da koristimo neku vrstu mentalne mehuraste komore kojom bi indirektno detektovali nesto sto nam nas kod ne dozvoljava da vidimo. Mi smo, po svemu sudeci, taj nivo odavno prevazisli, a nismo se suocili sa time sto nas je "kreiralo". Ovaj nas svet je, izgleda, ipak spontano nastao....

Btw. slobodno mi se obracajte sa "ti". Trudim se da sebe ne shvatam previse ozbiljno. Ipak je Ekovo "Ime ruže" jedna od mojih omiljenih knjiga


William of Ockham kind of

William of Ockham kind of guy :) "Ti" je skroz super (ovo me jedna klinka Jaca naučila :).

Ovo oko kreatora je sve razmišljanje na temu "šta ako bi kreator postojao".

A motiv je trivijalan - ja sam IT, Mooreov zakon ne da usporava nego mi se ponekad čini da ubrzava. Intel, npr, već ima prototipove 80-core procesora koji će, onda, da nam daju do 20 puta veću procesorsku snagu u radnim stanicama nego što sad imamo (quad-core sada).

Čak se priča o produkciji za 2-3 godine i jedan od problema je što za sada nema previše ideja šta raditi sa svom tom snagom.

Uz ko zna kakva dopiranja poluprovodnika već sad ih klokuju na 500Ghz, uz posebno hladjenje, a nadaju se da na 300Ghz mogu da odu uz "standardno" hlađenje. To je oko 100 puta brže od sadašnjih brzina.

20x100=2,000 u jednom kompjuteru, desk-topu.

Mnoge AI grane za sada ne privlače veliki biznis, pa tako ni novac, pa tako ni human resources ili dovoljno brze kompjutere (superkompjutere, npr, ili ogromne mreže).

Ali, bar ovaj "kompjuter" razlog nestaje - lokalne mreže u malim laboratorijama će biti dovoljne uskoro, da bi onda postao dovoljan i jedan desktop, pa laptop, pa PDA, pa mobilni :)

Pitanje je onda filozofsko, ako jednog dana budemo imali automated actors koji su prvo malo gluplji od nas, pa onda malo pametniji, a suludo brzo evoluiraju, kakav je odnos tih aktora prema nama i našoj "wetware mašineriji" ?


Cyrano de Bergerac

kind of man. On je bio bezobrazan..... :)

Mislio sam na Aristotela, odnosno na njegovu knjigu o smehu. Zelja katolicke crkve da je unisti (da unisti smeh) je okosnica romana "Ime ruze". Unistavanjem smeha, gomila, kao skup pojedinaca, se lakse kontrolise, posto njima tada vlada samo strah. Kada sam rekao da pokusavam da sebe ne shvatam previse ozbiljno mislio sam na to da se trudim da se smejem samom sebi. Autoironija je neka vrsta negativne povratne sprege. Ako prestanem da se smejem (sebi, ali i drugima, naglas, iz sve snage) to ce znaciti da sam postao mediokritet i time cu bio zreo za konzumaciju Aristotelove Etike:

The book appeals to the respectable middle-aged, and has been used by them, especially since the seventeenth century, to repress the ardours and enthusiasms of the young. But to a man with any depth of feeling it cannot but be repulsive. - Bertrand Russell

Quote:
Čak se priča o produkciji za 2-3 godine i jedan od problema je što za sada nema previše ideja šta raditi sa svom tom snagom.
Ja bih znao kako da je iskoristim posto sam u konstantnom manjku procesorske snage. Meni bi sada trebao racunar 6 redova velicine brzi. Ne preterujem.


"Entities should not be multiplied beyond necessity"

Interesantna "slučajnost". Ne znam da li je William of Ockham bio uzor, ili se pretpostavlja da je bio uzor za glavnog junaka.

A po njemu je čuven Occam's Razor čija poruka može da se parafrazira i kao ""All things being equal, the simplest solution tends to be the best one.".

Kad čovek shvata sebe previše ozbiljno onda je to, po mom mišljenju, češće pogrešno nego s pravom, pa tako samo nepotrebna i iritirajuća "buka" u životu.


re: "Entities should not be multiplied beyond necessity"

Quote:
Interesantna "slučajnost". Ne znam da li je William of Ockham bio uzor, ili se pretpostavlja da je bio uzor za glavnog junaka.
William of Baskervilla je kreiran po uzoru na Williama od Ockhama i Sherlocka Holmesa. Meni se cini da i u nasoj knjizevnosti postoji slican lik, Фра-Петар, glavni lik romana "Prokleta avlija" Ive Andrića:
>> Стари фратар Мијо Јосић гунђа нешто
>> неразумљиво. То је одјек његових давнашњих препирки са
>> покојним фра-Петром, који је као "чувен сахаџија, пушкар и
>> механик" страсно сабирао свакакав алат, трошећи на њега
>> манастирске новце, и љубоморно га чувао од свакога.......

Quote:
A po njemu je čuven Occam's Razor čija poruka može da se parafrazira i kao ""All things being equal, the simplest solution tends to be the best one.".
To se na srpskom kaze "ko pre djevojci, njemu djevojka".

Quote:
Kad čovek shvata sebe previše ozbiljno onda je to, po mom mišljenju, češće pogrešno nego s pravom, pa tako samo nepotrebna i iritirajuća "buka" u životu.
Poraz je neminovan, kad~tad ce se desiti..... O tome se govori i u "Prokletoj avliji" i u "Imenu ruze".


ljubav se skriva u nečitkoj šifri ..

za sve što biva neki broj postoji

sav svemir visi o zaumnoj cifri

ljubav se skriva u nečitkoj šifri

čak i neshvatljivo poče da se broji

podeli vreme s beskonačnim brojem

sa ništavilom ga priručnim pomnoži

kad oduzmeš šaku jave sve se složi

sabraćeš nas dvoje u snu svom i mojem


Behind the Sun

Svaka čast. Meni jedino ostaje da zoomiram, where no zooming in is needed, kroz Dalijevo kratko, jasno i jezgrovito delo i još kraći, jasniji i jezgrovitiji naslov - "Dali's Hand Drawing Back the Golden Fleece in the Form of a Cloud to Show Gala the Dawn, Completely Nude, Very Very Far Away Behind the Sun"


. gde je uvek svejedno kako se kugle krecu .

Pupoljak i cvet;
od zore do sumraka;
u bašti bašta.