Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Unsolicited (and unwanted) advice -- Nezatražen (i neželjeni) savet

The English tend only to give unsolicited advice to close friends and family (or to everybody when they’re drunk). Serbian people, on the other hand, tend to give their frank opinions, and offer unsolicited advice, even to complete strangers. Blunt, scathing and highly critical advice is the norm in Serbia… and what a refreshing change an honest life without diplomatic duplicity and plastic McDonalds’ smiles can be!

Englezi naginju davanju netraženog saveta samo bliskim prijateljima i članovima porodice (ili svima kada su pijani). Mnogi Srbi, na drugoj strani, imaju tendenciju da daju svoje iskreno mišljenje i ponude nezatraženi savet onima koju su im skroz nepoznati. Direktan, oštar i veoma kritički savet je standardna pojava u Srbiji… i kakva osvežavajuća promena može biti jedan iskren život bez diplomatske dvoličnosti i veštačkih osmeha Mcdonalds-a!


I was parking my car near Kalenić Market recently – just minding my own business, waiting for a scooter to pass before backing into the spot – when some old lady (one of those well-dressed, pink-haired old ‘Belgrade dames’) opened my passenger door without warning and proceeded to advise me on how best to park my car: “you don’t want to do it like that, son. You’re angle’s all wrong. Put it into second so you…”

“Excuse me,” I interrupted her in mid-instruction, shocked and a bit annoyed. “Please, close my door … (a pause occurred as I bit my tongue to refrain from telling her to f$£k off!) and leave me in peace.”

Bio sam u toku parkiranja auta kod Kalenić pijace nedavno – samo gledam svoj posao dok čekam da prođi skuter da bih mogao da idem u rikverc u parking mesto – kada neka stara žena (jedna skockana stara ‘beogradska dama’ sa ružom kosom) otvara moja vrata i počinje da me savetuje kako da najbolje parkiram svoj auto: “ne treba tako, sine. prilazni ugao ti nije dobar. Stavi u drugu brzinu…

“Oprostite”, prekinuo sam je u sred obuke, bio sam šokiran i malo ljut. “Molim vas, zatvorite moja vrata i … (došlo je do pauze dok sam ugrizao jezik da ne bih joj rekao da odjebe) i pustite me na miru.”  

About a week after the parking assault, I found myself at Belgrade’s overpriced, overrated (and only) curry house. “I’ll have the Chicken Jalfrezi please,” I told the waitress.

She gave me a funny look and tutted: “that’s a really ‘butch’ curry. You don’t want that.”

I returned the funny look: “yes I do. I really want that one.”

But she was adamant: “why don’t you order a medium hot one and, if you like it, maybe next time you can go for the hotter one?”

“No,” I was getting a bit wound up by now. “I want the one I asked for, unless you don’t have it?”

“Oh we have it. It’s just…you know, that’s a really ‘butch’ curry.”

(Like I’m not butch?) “I’ve tried your Madras and, quite frankly, it’s weak and far too mild. I want the Jalfrezi, please.”

And finally we had acceptance!!  

Oko nedelju dana posle napada u parkiranju, našao sam se u najskupljem, najprecenjenem (i jednom jedinom) kari restoranu u Beogradu. “Ja bih Đalfrezi sa piletinom, molim”, rekao sam konobarici.

Pogledala me je čudno: “to je baš ‘momački’ kari. To vi ne želite.”

Vratio sam čudan pogled: “Da hoću. Hoću baš taj.”

Ali bila je nepopustljiva: “a što ne naručite jedan sredne ljut, pa ako vama se to sviđa možete drugi put taj baš ljuti?”

“Ne,” već sam se malo iznerivrao sada. “Hoću taj koji sam tražio, osim ako to nemate?”

“Imamo. Samo je da…znate, to je skroz ‘momački’ kari.” 

(K’o da ja nisam, bre, momački?) “Probao sam vaš madras kari i, da budem iskren, slab je i previše je blag. Pa voleo bih Đalfrezi, molim.”

I napokon je prihvatila moj izbor! 

These two negative incidents provided the inspiration for this post. When the topic first occurred to me, I planned to rant (and perhaps rave a bit) about how people here should mind their businesses and display some tact when addressing strangers, blah, blah. But the more I’ve thought about it, the more I’ve remembered the positive side of the Serbian tendency to speak frankly and offer unsolicited advice.

Ova dva negativna incidenta su mi dali inspriaciju za ovaj post. Kada tema mi je prvo pala na pamet, planirao sam da vičem (i možda galamim malo) o razlozima da ljudi ovde bi trebalo da gledaju svoj posao i da koriste malo takta u razgovoru sa strancima, itd. Ali, što duže sam razmišljao na tu temu, to više sam se setio pozitivnih strane te srpsku tendencije da govori otvoreno i da ponudi nezatraženi savet.  

Getting a word of wisdom out of many foreigners, particularly those whose knowledge is of value, can be like getting blood out of a stone. It takes time, effort and the establishing of trust before you will here those words “can I offer you a piece of advice?”

The norm in Serbia, on the other hand, is the complete opposite: those same high-level players (be they bigwigs of Serbian politics, business or art) are always eager to offer you their pearls of wisdom and practical advice/constructive criticism. Whether this is an ‘ego’ thing is another matter, but it nevertheless seems to me that intelligent or powerful Serbian people tend to be more inclined to tell you what they think generally, and what they think of you in particular.

Teško je da dobiješ mudru reč od dosta stranaca, posebno tih stranaca čije znanje nešto vredi. Potrebno je dosta vremena, truda i poverenja pre nego što ćeš da čuješ ti reči: „da li bih mogao da ti dam neki savet?“

S druge strane, normalnost u Srbiji je totalno suprotna: ti isti visoki funkcioneri (bilo da su bitne face u srpskoj politici, ekonomiji ili umetnosti) su uvek dobro raspoloženi da nude svoj ’biser mudrosti’ i praktični savet / konstruktivnu kritiku. Možda se radi i o egoizmu, ali to je druga tema. Ipak čini mi se da pametni i moćni ljudi u Srbiji su otvoreniji da ti kažu šta misle generalno, i posebno šta misle o tebi.  

So, it might seem insulting (and unaccustomed foreigners may well feel offended), but Serbian candour is something that should be welcomed and not labelled as vindictive. When a Serbian person gives you advice, they usually do so with the best of intentions. They’re not trying to belittle you and your achievements; they’re just trying to help you to improve yourself.

Tako da možda izgleda uvredljivo – i stranci koji nisu navikli bi mogli da se osete uvređeno – ali srpska iskrenost je nešto što treba biti dobro došlo a ne obeležena kao zlonamernost. Kada Srbi ti daju savet, obično imaju najbolju nameru. To nije pokušaj da potcene tebe ni tvoj uspeh. To je samo pokušaj da ti pomognu da se poboljšaš. 

The biggest positive about being sure that individuals are being honest and open when they give their personal opinion (about something they’re neither a party to nor hoping to profit from) is the knowledge that when a Serbian person gives you a compliment it comes from the heart. They’re not giving you a ‘plastic McDonalds’ grin’ just to keep you sweet; they’re not diplomatically trying to avoid offending you. They’re just keeping it real!

Najpozitivnija strana o znanju da pojedinci su iskreni kada daju svoje lično mišljenje (o nečemu gde nemaju interes i ne traže profit za sebe) je ta sigurnost da kada Srbin/kinja ti da kompliment to je od srca. Oni ti ne daju „veštački osmeh McDonalds-a“ samo da bi bili na tvojoj dobroj strani; to nije diplomatski potez da te ne bi uvredili. Oni samo hoće da budu realni.    

Socially, that’s a quality to be admired. Diplomatically and politically it might be an absolute nightmare, but that’s for the Serbian diplomats and politicians to worry about.   

Gledano s društvenog aspekta, to je kvalitet za divljenje. Jeste možda apsolutni košmar u diplomatskom i političkom smislu, ali to je briga za srpske diplomate i političare.


Dear Mark,

I am glad you like Serbian openness. I personally find it invasive and overwhelming.I prefer the English stiff upper lip where you are left to your own devices until YOU ask for help or advice.
Sorry,but the attitude “I KNOW EVERYTHING” instead of “I KNOW NOTHING” brought Serbia to where she is now.


would you like some...

would you like some encyclopaedias? :)


So, perhaps THIS is the

So, perhaps THIS is the reason why Serbian Wikipedia is five time as large as English (compared to number of Internet users)? ;)


Mark,

čemu ovaj uvlakački tekst?


Uvlakački? Znači, ako neko

Uvlakački? Znači, ako neko ne piše kao Goran Miletić (a pride je i stranac, dakle koliko - toliko nepristrasan), to je uvlakački?


Gorana Miletića ne znam, a ni njegov opus

A to da je isti stranac... Moj je utisak iz povrsnog prelijetanja njegovim tekstovima drugaciji.

No, tema je gornji tekst i moja izjava o uvlakaštvu. Moja kvalifikacija je prije svega bila potaknuta zadnjim recenicama u tekstu MP. Afirmativan govor o pojavi koju ovdje zovu "Besserwisserei", a u mom materinjem jeziku "popovanje", tesko mogu drugačije okarakterizirati nego kao šlihtanje. Da li tako zvuči bolje?

Vidim, ovdje među komentarima ima nekih zanimljivih analiza o pojavi popovanja/Besserwisserei, o njenim uzrocima i raširenosti. Ja u te analize ne bih ulazila, ali zelim, radi jasnoće, još jednom reći da dijelenje savjeta od nepoznatih, kada savjet nije zatražen, smatram krajnje iritantnim.

Rado primam savjete, ali si zadržavam slobodu da sama biram svoje savjetnike, a ne onako random, kako se kome prdne.


Dunjice ipak je vas post

Dunjice ipak je vas post veoma nekorektan. Razlog je sto to sto je Mark rekao, a takodje i to sto ste vi rekli, predstavlja pojedinacno misljenje oko koga se i te kako moze diskutovati. To nije aksiom ili dogma. Okarakterisati neciji stav kao uvlacenje samo zato sto se mozda (ponavljam mozda) slaze sa misljenjem vecine Srba, a ne slaze sa vasim licnim stavom (pri cemu ste vi sami istakli, da je to vas licni stav) je u najmanju ruku nekorektno. Ta vasa kvalifikacija prakticno znaci, da autor nema svoj stav i da je neiskren, a da je s druge strane vas stav apsolutna istina. Stvarno od vas nisam ocekivao komentar ove vrste.


Čoveče u belom,

hvala Vam barem radi 2 stvari:

1 - što ste mi tako sjajno mene meni objasnili
2 - što ste tako sjajno ilustrirali moju tezu


Pod 1, jedno je visak, ili

Pod 1, jedno je visak, ili "mi" ili "meni".
Za ostalo, molim i drugi put :).


Quote:molim i drugi put

Quote:
molim i drugi put :).

Hvala, ne morate se truditi, ne bih da uzimam vase dragocjeno savjetnicko vrijeme.


Bas cudno, nekad ste ko

Bas cudno, nekad ste ko Virtuelni Vasilije, a nekad ko zokster.
Sta li je od ta 2 pravo?


Č.ub.

Hvala na pitanju, ni jedno. Uzori su mi negdje drugdje.

Da li Vi to sad otvarate još jedan front?


Front je mnogo ozbiljna rec,

Front je mnogo ozbiljna rec, pogotovu zarad onih koji su bili na nekom, tako da je ja bas ne bih tako olako koristio.
S tim u vezi, rekao bih da ste previse strogi, odnosno da imate previse defanzivan stav na dobronamernu kritiku.
Ja svakom po zasluzi, al dobro verovatno imate drugacije misljenje.


Shvaćam, Č.ub.

i prihvaćam ovo za "front". Za mene ona nema samo značenje koje navodite, pa je koristim u mom razumijevanju, koje ne bih nazvala olakim.

Nego, osobno imam problem kada me uspoređuju s drugima, a posebno s onima gdje ne pronalazim nikakvu srodnost. Bože me sačuvaj!

Vidim, baš ste sigurni u svoje procjene o zaslugama sugovornika.


Problem je uvek sa

Problem je uvek sa poredjenjima, i moje je greska, hteo sam da ukazem na to mozete da budete i fini, ali i prilicno grubi prema sagovorniku i da na to itekako utice vas stav o zaslugama.
A sto se tice procene zasluga, naravno da nisam uvek siguran u procene, i moj stav moze da se menja, ali svakako ne govorim sagovorniku da "proseta", kad se ne slazem sa njegovim misljenjem (pod uslovom naravno da se sa njim moze iole smisleno razgovarati).


Covece u belom,

bas ste zlopamtilo! Zbog jednog "slanja" u setnju me usporediste sa Zoksterom. Da ne govorim da diskriminirana izjava nije bila upucena ZBOG neslaganja u misljenjima, nego nesto vise sto sam procijenila kao Vi ovo iz zagrade u tekstu. Ali, sta da se tu pretjerujemo...


Eto moja greska, ocigledno

Eto moja greska, ocigledno sam vas stavio u pogresnu grupu. Izvinte na smetnji i hvala sto ste se ipak deklarisali.


Covece u belom,

zao mi je zbog nesporazuma. Iako su oni sastavni dio svake komunikacije, ne ostavljaju me ravnodusnom. To ste sada i sami mogli vidjeti/citati.

Malo me plasi deklarisanje, bez obzira koje vrste. Ali ako to ubuduce nasu komunikaciju cini boljom, pokusati cu se "pomiriti" s time. Srdacno vas pozdravljam.


Znate naginjem IT struci, pa

Znate naginjem IT struci, pa mi je rec deklarisanje nekako previse u recniku. Ako vam vise odgovara, citajte kao "sto ste se sklonili iz grupe u koju sam vas pogresno svrstao".


mark the extremist...

now you're suspected of being an under cover Serb nationalist... who knows, perhaps in the end they'll accuse you of assassinating our prime minister (your previous post was naturally for the purpose of hiding your tracks!)


Pod jedan, mislim da je ovo

Pod jedan, mislim da je ovo ključno:

Quote:

Moj je utisak iz povrsnog prelijetanja njegovim tekstovima drugaciji.

Pod dva, kad ste Vi, recimo, nekoga ljubazno i kulturno upitali da li smete da udelite neki savet, kažete svoje mišljenje, osporite njegovo/njeno... na ovom blogu? Pa "popovanje" je osnovna forma ovde... i Vi vrlo rado učestvujete u tome. Dakle, čemu onda to prenemaganje?


Atomski,

mozda nisi primjetio, ali tema ovdje nije bila komunikacija NA BLOGU, koji podrazumjeva razmjenu misljenja bez prethodnog trazenja dozvole, nego komunikacija u susretima u vidljivom svijetu i konkretnim ljudima s imenom i prezimenom, a ne samo nickom.

Osim toga, nije lose ponekad procitati post prije nego se na njega replicira.


Ni ti se ne držiš teme

Ni ti se ne držiš teme posta, već si samo nakon površnog pregleda teksta isti nazvala uvlakačkim... pa je od toga sve krenulo. I nije mi jasno kako neko može da gaji jedne manire u "vidljivom svetu i konkretnim ljudima s imenom i prezimenom" a sasvim druge ovde na blogu? Šta je od toga tvoje pravo lice?


Shvacam

da se ti u "vanjskom svijetu" ljudima jednako obracas kao na blogu, znaci diskutiras i dijelis savjete bez da se to trazi od tebe. Plus, znan si iskljucivo pod imenom Atomski Mrav. Mastovito ime su ti dali, nema sta, sigurna sam da se to svidjalo tvojim drugarima iz vrtica i skole ;-)


Zato si se, vidim, ti

Zato si se, vidim, ti potpisala punim imenom i prezimenom... čemu sve to foliranje?


Opusti se, Atomski Mrav,

a pokusacu i ja. Molim te, nemoj to preobiljno uzimati, a i necu da solim pamet. Ja, dok sam pisala onaj proskribirani komentar o uvlakastvu, imala sam na umu moja "traumaticna" iskustva iz Beograda, gdje se svatko moguc osjecao pozvanim (prolaznik, komsija, poznanik) da mi dijeli savjete o odgoju i oblacenju djece, o vlastitom vrijedonosnom sistemu, ...

Da li si mozes predociti kako iritantno moze biti kada ti se nepoznati ljudi na ulici obracaju i kazu da bi trebao uvesti dijete u kucu jer je prehladno, da bi trebao muskom djetetu zabraniti da place kada se povrijedi jer je musko, da trebas osisati musko dijete jer ne pristoji duga kosa, kako djetetu ne smijes dozvoliti da se igra u pijesku jer ce se uprljati, kako se ti zbog svog statusa u drustvo trebas otmjenije oblaciti, itd, itd. To je bio dio moje beogradske svakodnevice, na koju me ovaj Markov tekst podsjetio i ja sam reagirala.

A ja necu da se svadjam, necu da vrijedjam. Ako sam nekoga nehotice uvrijedila, ispricavam se, iskreno. I sada me pusti i sebe opusti, AKO zelis.


Nisi nikoga uvredila,

Nisi nikoga uvredila, Dunjica. Ne brini.
Svi smo mi slobodni da kažemo šta hoćemo na mom blogu, kao i svi smo mi robovi svog iskustva.


Hvala, Mark!

Plus tvoje mudre i ljekovite rijeci.


Puštam, nema problema. Smem

Puštam, nema problema. Smem li da ti dam jedan savet? :)


Sto se mene tice,

ne.


Moje pravo lice


Zadovoljan?


OK, a da se malo preselite u

OK, a da se malo preselite u ...... svi zajedno i prestanete s trolovanjem? Hm?

Iskreno, srpski, vas zamoljavam.


Milentije,

"u ......"?

U usporedbi s mega-trolovima na gotovo svakom od ostalih blogova, ne razumijem zasto si ovdje bas, bas osjetljiv?


Pa nisam rekao da ih nema na

Pa nisam rekao da ih nema na drugim blogovima - cak naprotiv. Upravo zbog te cinjenice (na koji god blog odem, diskusija posle 3.-4. poruke skrene u tokove koji veze nemaju s temom) i reagujem, jel, zustro.

Nista licno, naravno. Uostalom, ako Marku ne smeta...


Milentije,

meni je samo bilo čudno da si se baš na to relativno kratko trolovanje nameračio, kraj onolikiiiiih...

Nego, ne reče, gdje bijaše ono mjesto gdje nas posla ti; "u ......"?


4 Milentije

Ovo uopšte nije poput trolova na drugim postovima, ni po sadržaju ni po dužini. Zašto si se okomio na nas dvoje? Pogledaj koliko je postova na kojima sami autori troluju do besvesti?


Quote: čemu ovaj uvlakački

Quote:
čemu ovaj uvlakački tekst?

Da li je to jos jedan, prikriveni savet?


ne,

to je pitanje koje dolazi prije no sto EVENTUALNO ponudim ;-)) savjet.


mozda jeste divno iz

mozda jeste divno iz perspektive jednog stranca, ali vecito nas dovodi u istu situaciju (sto na politickom planu sto u obicnom zivotu) - kao u onom vicu: "sto se kurcis kad ne znas da letis" :)

p.s. bakica je moj idol :D


Dunjice,

koja si Ti paćenica!


Hvala na pitanju, Voćkice,

varaš se. Ovdje gdje živim me prvo pitaju želim li čuti njihov savjet? To visoko cijenim.


Constructive critisism

: When a Serbian person gives you advice, they usually do so with the best of intentions.

I was not aware I took this baggage with me from Serbia some 30 years ago! You put it very nicely. Fits the phrase: Nije srpski cutati!

LP MMM, Ljubljana


Mark, here's some more

unsolicited but friendly advice: never tell a Serb basketball is a women's sport. To ridicule our favourite, trophy-laden game is tantamount to the worst personal insult you could possibly imagine. Not that we dislike rugby, on the contrary. By the way, where's that curry house, I'd quite like to to try the chili they have on the menu?


not 'is' but 'like'

That's probably sound advice fella - though I think I said it's 'like' a girl's game (netball) because of the basket and the court, etc.
As for the curry house, if you want to try chilli go to the Burrito Bar on the corner of 27. Marta i Beogradska (ispod Poštanska štedionica). If you want a good curry in this region, apparently the best one's in Skopje.


Comparing basketball to netball

is like putting rugby in the same bracket with American football because the ball is egg-shaped in both.


Burrito Bar

Some years ago, I said "yes" to my boyfriend at the time after a lovely Mexican dinner there. Highly recommend it:)


Good for you...

Well, I find this local phenomena frustrating and provincial, but that’s just me.

It’s just one part of a burdening mechanism a person here falls into with the first step into society. This is how it goes: because everything and everybody is everybody else’s business, everybody measures others and oneself against everybody else. And this overwhelming competitiveness which starts when you are a child (who is quicker/stronger/spits further/can piss highest up the wall…), continues as you grow up into equally silly cluster of competitions (like parking the car) you are part of, like it or not.

The trouble is, all the disciplines are wrong (because we differ so much, among other reasons), adjusted to generally accepted values which are, as a rule, one or another form of prejudice, media or propaganda generated and then further degenerated bu gossip and other similar informal social channels.

Foreigner can be disturbed by this, and then develop a form of tolerance and understanding for it, even recognize a form of sincerity in it, but to be born and live in such an environment means to be forcefully shaped by others, instead of understanding/choosing who you are or want to be on your own.

The tragedy is in the underlining fact: people interfere in someone else’s business usually because they have a lots of time on their hands, which is left empty because they simply don’t deal with their own personalities. Instead, they try to fit into the set of values generally excepted by neighbors, cousins and colleagues, and then feel and consider themselves competent for dishing out lectures and advices all around.

That’s how you get the society of immature individuals. Consequences can be very serious. Intentions have very little to do with this.

As for how this works in local politics, which I know first hand, sincerely - it's too sickening to analyze.

I don’t think this is exclusively Serb thing, but this is where I live, and where I observe it.


Kad malo bolje razmislim :)

Iz puke potrebe da se mesamo u tudja posla, tzv. soljenje pameti, i stvarne, cesto preterane zelje da zaista i pomognemo dragim ili cak i nepoznatim ljudima, srecom u vecini slucajeva nasi (mislim srpski) saveti budu korisni i na kraju i vrede necemu.


Kao ilustraciju korisnosti i vrijednosti

pretjerane želje za pomoći zatražiti mišljenja Srba izbjeglica sa Kosova, Hrvatske, BiH. Njihov stav o korisnosti i vrijednosti bratske pomoći u nekim tragičnim vremenima mogao bi se bitno razlikovati.


dunjice,

izvini, ali masila si SVE na ovom markovom postu (od uvlacenja do sad ovoga).
obicno si pronicljivija, steta za ovakve reakcije.


Stevie,

svaki covjek zivi u svojoj realnosti. nekada imamo srece da nam se realnosti preklapaju, pa se odvazimo nazvati to Realnoscu. Nekada nam se dozivljaj realnosti razlikuje, a i to je dobro. Nije dobro, kada bilo tko od nas pomisli da ima pravo na ekskluzivno tumacenje iste i procjene sta je "pravo", a sta "promaseno".

Steta za ovakvu reakciju.


licni dozivljaj

znaci, razlicito poimanje realnosti kaze da je ok da ti marka (na njegovom blogu i na sasvim neostrascenom postu) nazivas uvlakacem zato sto je blagonaklon ka tebi nesimpaticnoj srpskoj karakteristici?
(o onoj ratno-huskackoj insinuaciji ne bih sada, jer mislim da joj zaista nije mesto ovde.)
nisam imala nameru da ti pricam o pravom i promasenom, u pravu si. samo sam bila razocarana tvojom slikom "nase" realnosti na ovom, markovom, mestu.


"ratno-huskacka insinuacija"

govori ne samo u prilog razlicitim poimanjima realnosti, nego je, po definiciji, zlonamjerna interpretacija. Ako je tome samo razlog citanje izvan konteksta, onda OK. Ako je u pitanju diskvalifikacija moje percepcije o Srbima iz Hrvatske, BiH i s Kosova, kao zrtvama jedne zlocinacke politike, skrivene pod plastom "bratske pomoci", onda najmanje sto mogu reci - steta, stvarno steta.


a senjaya jos uvek na AI

najmanje sto mogu reci - steta, stvarno steta.


?

?


pa,

ja mislila sada govorimo sta je steta, pa reko da i ja kazem.....




nisam shvatila naslov; sta

nisam shvatila naslov; sta je senjaya, a AI jel Amnesty Int´l?


american idol,

a senjaya netalenotvani takmicar i medijski fenomen. steta, stvarno steta.


Mark,

ipak je trebalo da ubaciš u drugu brzinu, zna baba...a i ovaj post u dve boje, to je zbunjujuće, da ti ja kažem, trebalo bi da...da ti objasnim...čekaj, stani malo, znam ja kako treba, vidi, nema veze što me nisi pitao, znam ja to, samo ti mene poslušaj i videćeš...

Nego šta znači "tup, oštar i..."? Je l' tup kao glup ili tup kao suprotno od oštar? :)


pa dobro. To je bukvalan

pa dobro. To je bukvalan prevod. Izvinjavam se. Mislio sam na 'blunt' kao - saying what you think without trying to be polite or caring about other people's feelings.
Možda grub je bolje reč.


Nema frke Mark,

mene samo malo zbunilo, pa pitam, bez zle namere. Grub je ta reč... :)


Za Jelicu

Veeeliki poozdrav


Nebojsa,

(Mark oprosti trol) nije valjda stiglo!!!? Zaprepasti me, pa juce sam poslala!


Jelice

Izvinjavam se i ja za ovaj troll.
Nije jos stiglo, samo te pozdravljam jer u zadnje veme ne stizem da blogujem.


aaaaa...

a ja mislila već stiglo, pa se zaprepastila. Znači juče poslala, samo što nije :)
poz.


blunt

ja prevodim kao izravan, neuvijen


Who gives a damn about that?

Who gives a damn about that? :):):)


Pretpostavljam da ti je sinoc bilo dosadno,

pa si odlucio malo provocirati.

Komentar o prijevodu "blunt" je bio vezan za gornju diskusiju o znacenju te rijeci na nasem jeziku. Zbog prirode organizacije komentara, originalni komentar je otisao dalje gore, pa se veza vise ne vidi.


Znam za šta je vezan

Znam za šta je vezan odgovor, nije teško pratiti "radnju fabule". Nije ni provokacija, već mala šala, stavio sam smajlije na kraj :)


...

Quote:
Mnogi Srbi imaju tendenciju da daju svoje iskreno mišljenje i ponude nezatraženi savet onima koju su im skroz nepoznati.

Pogledala me je čudno: “to je baš ‘momački’ kari. To vi ne želite.”

Nije valjda da Dracena radi u tom kari restoranu?


o)

Ista stvar mi je pala na pamet.o)


Sve izgleda ...

... da im na NDSS-u još ostaje vremena za "nezatražene savete" :o)


Veoma Interesantno

E bas mi se dopao ovaj blog.
Doslovce je istina - desava se bas tako.
Kada bi Srbi koji se tako lako daju na savetodavanje:), krenuli da sami sebi daju savete a posebno da one koje su primili ili dobili, PRIMENE, e onda bi mogli da govorimo da su Srbi iskreni u nameri da davanjem saveta nekome pomognu u poboljsanju onoga sto radi.
Od vas je lepo sto ste preveli. To dodje iskreno - bez namere da nekom otezate citanje i razumevanje. Jako je tesko sa strancima u Srbiji doci do prijateljstva. Zbog svega sto ste vec naveli. Pod prijateljstvom podrazumevam iskrenost u komunikaciji - to i to mislim o vama i samim tim tako i tako vam kazujem sve ostalo. Zbog toga sam odlucio sredinom devedesetih da uvek u komunikaciji sa strancima, imam spremnog prevodioca na njegovom maternjem jeziku( stranca ), iako razumem vise jezika a nekoliko tecno govorim. Ne iz razloga sto ne znam da ih govorim, vec iz razloga sto mogu da primetim sagovornika dok govori, u njegovom izrazu, i time doznam vise o njemu nego bi on zeleo da mi pokaze.
Jednom prilikom sam angazovao dva prevodioca. Jednog da prevodi njemu ono sto ja kazem a drugog da prevodi meni ono sto sagovornik govori. Nisam tom prilikom imao nameru da uvredim sagovornika, ili ga potcenim. Imao sam nameru da proverim njegovu spremnost da PROGOVORI srpskim jezikom jer sam u vise navrata i susreta sa njim, stekao utisak da poznaje srpski jezik iako ga nikad nije izgovorio, ni slucajno.
I u tome sam potpuno uspeo. Zbunjen nacinom koja odskace od logike, u jednom trenutku, videvsi da se oba prevodioca ne snalaze, rekao je:"Kako se to kaze na srpskom, uvek zaboravim" - na tecnom srpskom jeziku.
Mislim da se tada uvredio ali bilo je kasno. Postigao sam zeljeni efekat. Ono sto sam dobio od njega zauzvrat bio je poziv u ambasadu radi razgovora o raznim temama na poseban nacin. Medjutim, to me je samo zasmejalo. Nekoliko puta mi je od istog gospodina dolazila ponuda dolaska kako kod njega kuci u njegovoj zemlji, tako i u tu nesrecnu ( prelepo zdanje u Beogradu ) ambasadu, gde bi njegovi prijatelji rado sa mnom porazgovarali...bla bla..dok mi tek posle nekoliko godina nije izravno rekao: Onaj dogadjaj sa dva prevodioca je nesto najinteligentnije sto mi se dogodilo, i samo zato sam ZELEO da ti uzvratim istom merom u nasoj ambasadi...Kako si se setio da mi to priredis? -
A ja sam mu rekao isto ovo sto i vama. Istina davao sam mu nezeljene savete u pogledu koristenja srpske tradicionalne kuhinje. A nekima sam poklanjao "slatko" od malina i jagoda...
Nisu znali da to postoji a mnogo im se svidelo.

Ali ta nasa iskrenost koja bi trebalo da je vrlinom, bila bi vrlinom kada ne bi "tukli ko maksim po diviziji" u vezi svega zivog sto postoji na svetu. Kada bi je koristili Iskreno Iskrenujuci svoje sopstvene zivote, mogli bi racunati na medjunarodni brand kvalitet nacije, a ne ovako samo kada je potrebno da istaknemo egoisticke momente u prezivljavanju, koje je vrlo nezanimljivo, da ne kazem dosadno vecini, pa nemajuci posla i zanimanja, delimo savete kome stignemo. Saveti su i u redu - kako li tek prezivljavate Odredjivanja, Nametanja misljenja, a tek zamene teza...? To nam je nacionalna boljka. Zbog toga se i ubijamo?!


Quote: or to everybody when

Quote:
or to everybody when they’re drunk

What's the problem then :)


uglavnom u pravu

Situacije koje ste naveli su prilicno iritirajuce, slazem se, mada se npr. nekim strancima bas ta vrsta neposrednosti svidja. Mislim da se moze reci, vrlo standardno, da ima raznih ukusa. (Meni, licno, uglavnom smeta). Nego, potpuno mi je nejasna, pa i prilicno iritirajuca, navika blogera na ovom mestu da svoje individualne zapise nazivaju 'blogovima'. To su postovi. I to je tako, svugde. Ovaj savet ili informacija nije trazena, ali posto se radi o jednostavnoj cinjenici, bolje reci, jos jedanput.


Nicely put

with a happy ending.
Most times I find it difficult not to roll my eyes (at the very least) when people feel the need to enlighten me with ideas and advice of what's best for me.
Another good one though is people who tell you their most private and personal stories the minute they meet you.


Svijetu se ne može ugoditi

"Jedan čovjek, idući iz varoši kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedna žena i reče:

- To nije pravo, brate da ti jašeš a dijete da ti ide pješice; tvoje su noge jače od njegovih!

Onda starac sjaše sa magarca, a podigne sina na sedlo. Malo dalje, sretne ih neki čovjek, koji reče:

- Nije lijepo od tebe, momče, da ti jašeš a otac da ti ide pješice. Tvoje su noge mnogo mlađe.

Na to i otac i sin uzjašu magarca, pa krenu dalje. Sretne ih starija žena, pa kaže:

- Kakva je to budalaština: dva matora magarca na jadnoj, slaboj životinji! Trebao bi neko da uzme batinu, pa da vas obojicu stjera.

Onda otac i sin sjašu sa životinje i obojica krenu pješice: otac sa jedne strane, sin sa druga, a magarac u sredini. Sretne ih jedan starac, pa kaže:

- Ala ste vi tri čudna druga! Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?

Onda otac reče sinu:

- Mi smo obojica svakako jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše na nama.

Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su se ljudi, koji su ih susretali, jos više smijali i čudili, otac baci magarca na zemlju, i počevši ga driješiti poviče:

- Ja sam luđi i od ovoga magarca, jer hoću cijelome svijetu da ugodim! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago.

Tako otac uzjaše magarca, a sin krene pješice pored njega kući."

(narodna priča)


Ja bih ovu pricu

stavila u rubriku "Prica iz zivota", a nesto mi se nudi i "Prica o blogu".


Bull's Eye

Bravo Peđa! Baš prikladna basna.


MHmmm...

Marcos, ocito si omatorio u medjuvremenu kad te konobarice ne smatraju vise momkom!Ti drugi put idi na sushi!!


I tend to give unsolicited

I tend to give unsolicited advice mainly to people who annoyed me.


Hahhahhaah... Nice one,

Hahhahhaah... Nice one, centurion!


well

nice text... ! not everyone can deal with the frankness of serbs... if they were only so frank when they need to be: as in making good decisions... not just in advising strangers how to park thier cars..


I agree...

Actually, I find it very funny to mix typical Serbian candour (albeit a pain at times) with the English way of being, which tends to be much more closed. As someone who always speaks her mind, I always found conversations with Serbs easier and less 'spiky' than those with my own countryfolk.
But, blimey, do they go overboard on advice!! Especially if you have a child, and especially about diet and health (most of which I disagree with). I just stopped arguing with Babas because it became too exhausting, and now I just smile and nod and do my own thing anyway.
Still, much better general company and conversation with Serbs than having to wait until your average Brit is inebriated before you can actually communicate and find out what they really think and feel.
But in defence of my own nationality, there are some really good fun and open British people around - they just have to leave their own country, travel or mix with a lot of foreigners before they can fully express themselves!!
Good post. Reminds me that if someone offers you a piece of cake in Belgrade, never play the English game of saying 3 times "no, really, I couldn't". Everything is taken literally - and you don't get the cake!


"keeping it real"

you're cracking me up :D

it's straight out of Dave Chappelle :D

and if you think serbs are blunt, you should try israel sometime, you'll really enjoy that.

and, the entry's a bit of a generalization, btw. the old lady was probably a fruitcake and the curry joint waitress simply rude. don't get any of that in newcastle?

... was it


Important judgements, though not to be taken too seriously

With this sort of thing, life's always just one big generalisation bordering on the offensive (Americans are fat, Brits are conservative, the Irish are drunks, Germans have no sense of humour, Arabs are extremists, Kiwis are sheep-shaggers, etc.), which is why we shouldn't take them too seriously and should remember to differentiate between the collective and the (always) individual.

Nevertheless, I think almost all of us are guilty of 'pigeonholing' people by categorising them in terms of their national stereotypes and, thus, we’re also guilty of partially prejudging the people we meet (it is only later that we judge people on the basis of their individual merits). As such, we should certainly discuss those generalisations; the stereotypical 'catch words' we associate with a nation.

If in any way I manage to help the Serbs gain the general 'catch word' of 'honesty' (preferably somewhere ahead of 'war monger' and 'nationalist'), then I will be satisfied.

p.s. It was Hull, not Newcastle.


seriously though

had i known you were on a mission, i wouldn't have laughed.
your effort then is admirable, but my educated guess is that the serbs are well beyond any help. and by the way, they are commonly thought of as genocidal maniacs rather than simply warmongers. when you add "blunt obnoxious gits" into the mix, it doesn't spell "honest", it spells "bloody awful and to be kept away from".

and, aren't the welsh known as sheep shaggers?

i always thought it was the welsh.