Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Marshalling the bits into the dance, to gild the white lily

Sa svešću uvek neka slatka zagonetka, svi je imamo, a ne znamo šta je, pa onda ne možemo dati potpun odgovor ni na pitanje šta nije. Svest je kao Beli Ljiljan koji smo mi navalili da pozlatimo.

"To gild refined gold, to paint the lily, to throw a perfume on the violet, to smooth the ice, or add another hue unto the rainbow, or with taper-light to seek the beauteous eye of heaven to garnish, is wasteful and ridiculous excess." - William Shakespeare.

Sa svešću dobijamo i ono što mi intuitivno diživljavamo kao inteligenciju. Od definicije do definicije se, bar IT ljudima, inteligencija uvlači pod kožu kroz slatku, pa onda sladunjavu radoznalost da doživimo uvek sledeći lokalizovani vrhunac našeg tehnološkog razvoja, neka ovog puta bude u obliku „strong AI“, inteligentnog, veštačkog entitea za koji, ako nam to nije rečeno, ne znamo da li je veštački ili prirodni.

Inteligencija je kao definicija, po pravilu, manji problem. Dok je pobeći od pitanja šta je život, i šta je svest, najlakše kroz abstraktni i najjednostavniji odgovor - energetska forma, pa tako singularitet.

I Veštačka Inteligencija je energetska forma. A singularitet svojevrsna kapija, na jednu stranu uđe nešto, na drugu izađe nešto drugo.

Od Wittgensteinovog grubljeg filozofskog da je znanje življenje jezičke igre, do Lektorkinog senzibilnijeg da „...nije važno šta pišem, nego kako zračim...“ mi smo svedoci sve novijih i sve kolektivnijih formi života svuda oko nas, gde je znanje pomalo stavljeno sa stane, da ne smeta. I blog je jedna od tih formi. I na blogu nije uvek najvažnije šta kažemo, što nas ne sprečava da formiramo mentalne slike osoba koje nikad nismo videli ili čuli da pričaju.

Ja verujem da će kompjuteri u sledećih 20-tak godina položiti neku skraćenu verziju Turingovog testa i to ponavljam. Nećemo biti u stanju da pravimo razliku između programa i ljudi koje srećemo virtuelno, kao blogere. A i dalje ćemo prema tim entitetima, koji zrače ka nama kroz jedan poprilično proizvoljan singularitet zvani blog-jezička igra, gajiti neke emocije.

I po pravilu, kad se spustimo ispod penušave fascinacije tehnološkim čudima, tuga je to osećanje koje ume da se kristališe pri pomisli da ćemo se još dalje udaljiti od onoga što bismo mi želeli da život bude, taj beli ljiljan koji kao da vidimo kroz neku izmaglicu.

Da li je tuga kao reakcija na dobrodošlicu u pustinju realnosti naša sudbina?  Verovatno nije. Verovatno je to tranzijentno-generacijski fenomen. I kao što zauzima razne forme i razne intenzitete za vreme jednog života tako je još dublje mistična od života do života.

Tako da na kraju mi izleda ni ne znamo gde je taj naš beli ljiljan, ali smo srećni zato što nam je pored strasti da ga pozlatimo data i sposobnost da mu osetimo miris, da u njemu pored tuge vidimo i svetlost.


IT-Melanholija

Ostala sam bez reči, Milane.

Svaka pomisao da se odreknemo doživljaja ma i najmanjeg delića lepote ovog sveta liči nam na malu smrt. Za tu lepotu ne postoji zamena, na njenom mestu ostaje večno prazan prostor u kom samo sećanje leluja kao platno koje se suši na vetru, nesposobno da miruje, ali i onemogućeno da odleti.

Mislim da će ipak pobediti čovekova strast za životom i da će on naći načina da sačuva belinu i miris ljiljana i nakon što ga pozlati, iako nam to danas to liči na alhemičarski poduhvat, magiju ili vradžbinu.


I lepota je, dobrim delom,

I lepota je, dobrim delom, emerging fenomen. Nepredvidiva kao i znanje.


Lepota

Lepota je možda i ponajviše emerging fenomen od svega što postoji. Šta misliš, da li beli ljiljan uživa dok mu se divimo? :)


Da, naravno, kao što kaže

Da, naravno, kao što kaže izreka "... ako neki cvet ima dušu onda je to beli ljiljan...". Prevedeno sa engleskog, ja sam ovo naučio u UK iako simbolika oko belog ljiljana ide u prošlost bar do Hrista (otud mi i beli ljiljan ovih dana :) pa pretpostavljam da ima slično značenje i u Srbiji.


ako neki cvet

ima ljupkost, onda je to lilly of the valley.
vrlo intimna interpretacija ljupkosti, naucena u predskolskom.


Dracena: "Šta misliš, da

Dracena: "Šta misliš, da li beli ljiljan uživa dok mu se divimo? :)"

O proseravanju (On Bullshit) kosultovati studiju pod tim naslovom Hari G.Frankfurta profesora sa Prinstona.


Dracena

I ja ostajem bez reci posle svakog Vaseg komentara, Vi ste tako divna i romanticna osoba.
Tako bih zeleo da se upoznam sa Vama.


Beli ljiljan..

..daje uvek svetlost i moj je omiljeni cvet:):):)


jao milane, kakve vi postove

jao milane, kakve vi postove pisete! bjutiful!!

imam samo jednu asocijaciju u ovom momentu i mislim da mnogo govori:

http://www.youtube.com/watch?v=AYC8fTv2jp4


Reči i zvuk u nekoj

Reči i zvuk u nekoj interaktivnoj postavci su prosto ubitačna kombinacija. Ja sam ubeđen da ćemo se "zaljubljivati" u entitete za koje znamo da su veštački.

Ima već (ro)bot-ova na webu, vrlo priprosti, čovek im zna i algoritamsko-heurističku osnovu no i dalje su hipnotički.

Hipnotičke su reči i neočekivano.

Ljudi misle da je ovakva priča profesionalna deformacija, ali nije toliko. Ja sam posamtrao i ne-IT ljude. Slična reakcija.

Mi pomalo, pomalo, precenjujemo znanje i reči u svakodnevnom životu, a podcenjujemo interakciju i zvuke.

Tvoj multimedia je posebno interesantna oblast danas (tj ne znam tačno šta studiraš ali se sećam da je multimedia related)


dobro se secas

M.A. Multimedia Composition. bas u tezi pisem o interakciji. s tm u vezi sam potpuno zaljubljena u instalacije Jeffrey Shaw.a. i mislim da upravo ta kombinacija sjajnog zvuka i slike bez mnogo reci ali Sa interakcijom usera/korisnika/publike i okrece celu stvar ka ljudima, jer je vec dugo umetnost 'za sebe' u stvari bila okrenuta...sebi :-) ali to na stranu u ovom mometu. ja sam sve vise nadahnuta ljudskim proizvodima nego samimim ljudima, ne znam zasto...ali jos ko klinka sam bila smrtno zaljubljena u Dejtu androida iz star tracks...samo cekam momenat kad ce se ostvariti A.I. stivena spilberga gde androidi sve mogu, bolji su od ljudi i gde ih ljudi unistavaju upravo iz tog razloga. ko sto kazem, vise me 'rade' proizvodi od proizvodjaca...
ne ide na dobro.


BebaOdLonchara: "ja sam sve

BebaOdLonchara: "ja sam sve vise nadahnuta ljudskim proizvodima nego samimim ljudima, ne znam zasto..."

O proseravanju (On Bullshit) kosultovati studiju pod tim naslovom Hari G.Frankfurta profesora sa Prinstona.


to je teza budalo jedna, a ne bullshit

bas si nekritican.


Kako mi se onda ucinilo da

Kako mi se onda ucinilo da je bullshit?

Sorry, BoL. Opet me BoLi.


ne bih da coveku kvarim

ne bih da coveku kvarim post, pa vam necu odgovoriti :-)
ps. znate vas dvoje kad perica kasni u skolu a uciteljica ga pita za razlog? ne znate?! steta...


e bas steta

e bas steta


...

sonja ja mislim da si ti nesenzibilisana.
treba da otvoris trece oko i sestu chakru
znaces kad budes znala.


otvaram upravo cetvrtu draga

javicu kad stignem do seste
x


Dobra vezba

ja sam se recimo par puta strasno iznenadio kada sam video kako neki ljudi sa bloga izgledaju u stvarnosti. U stvari ni jednom se nije desilo da je njihova misao koja je dosla do mene odgovarala njihovim fizikama.
Cudno je to... ugavnom su testovi na blogu mracni a opet eto negde u meni gotovo svima sam u svojoj glavi dao lepa tela.

Zaista je cudno kada shvatite da neko ko "zvuci" kao da ima 30 ima 60 ili kad shvatite da neko za koga mislite da bi sutra mogao sa vama u akciju ima troje dece, muza...

Virtueni svet... Reci su lica...


Mi kad pričamo sa osobom

Mi kad pričamo sa osobom koju vidimo ond "parametrizujemo", konceptualivujemo ono što vidimo i čujemo u paketu. I rezultat ume da bude potpuno različit od procesiranja samog teksta.

Tj topao osmeh na licu ili boja glasa ume da da celom utisku toplu notu, običan primer, i pored nespretnih reči, i obrnuto. I tako to onda ide u određene "fioke" u našim glavama.

To što složimo se posle polaku učvršćuje, cementira, zazida.

U hemiji, npr, postoje hemijski (ili, npr, protein u organskoj hemiji) pathways, putevi kojima se kompleksna, kompozirna reakcija izvršava u vremenu. Različi putevi, potpuno različiti rezultati.

Tako i u životu, često nam se slika neke osobe poprilično formira od načina i okruženja u kom srećemo tu osobu. Pa onda i posle mnogo godina, kad tu osobu dobro poznajemo, rezultat ume da poprilično zavisi od istorijskog okruženja.


Јасна пољана

Разговор на тему написана реч и креатор јој је стар колико и читање само. И откуд нам тај порив да складни низ смисаоних реченица оку нам легли повежемо намах са ствараоцем их умишљајући углавном лажну слику о аутору,чему сам и сам склон . . . .
У шареном ладу бреза ,крај гроба Conta Lea Nikolayevicha Tolstoya поодавно седели смо нас неколицина док нам је ђевушка Тања тада асистент на ломоносову своим прелепим језиком кожу јежила читајући одломак из ане керењине а ја маштању склон имао сам предочима лик предивне грете на перону,пара куља, ајзлибан се приближава ,цича зима да су нам у биоскопској сали ноге зебле . . .
касние сам нашао на софијине исповести где вели да јој је већ остарели муж бијо приличан обешењак па по свом имању вијо ( и сустизо) младе слушкиње, док фотоси из тог времена приказују поприлично физички скљоканог брадоњу . . .
нема више ни слушкиња,неутешне софије ,величанствене грете ,но блуд је остао и остало је грандиозно дело за вечни помен раскалашног Counta.


Milane, kako se na blogu pocrveni?

...

Zamalo da nastavim, a sada shvatam da je u ovom pitanju već sadržan i moj komentar.

(Dodajem: tuga možda nije NAŠA sudbina, ali pojedinačna ume da bude, kada se suočimo sa neminovnošću da neko zračenje, jezička igra, naslućena svetlost postane, biva i ostaje - isključivo mentalna slika.

U meni se nešto buni. Ne samo svest, ali i svest. Mislim da razumeš.)

I hvala.


Hmmm Leks :)))Rrad obrvama

Hmmm Leks :)))Rrad obrvama gore dole :))kiss


JJBebs

uvek imaj na umu da put možda vodi u neslućenom pravcu :). hoću reći, i sada to imaj na umu

kiss, pobegla sam, tja :(


ja to uvek imam na umu :)

ja to uvek imam na umu :)


..uz kafu..

Um je zbunjen. Na svom evolutivnom putu navikao je, da je telo to, koje sexualno uzbudjuje. Reci su bile samo šarena pozadina slike.
Ovde je sav teret na rečima. Telo je neka maglovita pretpostavka, i upravo zbog toga je zbunujuća jačina emocija koje izazivaju.
Ipak, kad uzmemo u obzir, koliki deo mozga reci zauzimaju, ovo smo zapravo pravi mi.
Prilikom mešanja, svetovi se zamute, ali ako sačekamo izrode se lepi kristali..
Misao o tim kristalima je nešto što unižava sintetičku "reč".


Nama kad razmišljamo o

Nama kad razmišljamo o nečemu i kad to nešto stvarno vidimo rade isti viši centri u mozgu. Što daje interesantnu sliku onoga što kao mešavina spoljnjeg i unutrašnjega, za nas pojedinačno, realnost stvarno jeste.

Tj ona je mnogo više "virtuelna" nego što mi rado priznajemo. Nedavno sam pročitao popularni članak koji kaže da je i ta dinamika mešanja spoljnjeg i unutrašnjeg mnogo naglašenija nego što smo mislili.

Tj, mi mnogo više maštamo, i dok smo ubeđeni da smo odlično skoncentrisani i da pazimo šta se oko nas "stvarno" dešava, nego što mislimo da je slučaj.


Za mene se postavlja, opet,

Za mene se postavlja, opet, jedno drugo pitanje: ma koliko isti centri u mozgu radili kada razmišljamo o nečemu i kada to stvarno vidimo, iskustveni redosled pravi veliku razliku. Ovo što kažeš važi, pretpostavljam, za situacije u kojima smo ipak nešto već (bili) videli, pa naknadno o tome mislimo.

Vraćam priču na blog: kada nas nečije reči, nešto u njima (odbijam da zapetljavam, vidiš) privuče/odbije, kada krene rad mašte kao potvrda virtualnosti, još smo daleko od toga da budemo sigurni da bi nas realna osoba, kada bismo je videli&čuli, privukla/odbila na isti način. Naravno, blog omogućuje i "veštačku" blizinu (sve lepo i ružno često kažemo brže nego što bismo to uradili pri stvarnom susretu), ali, naročito u slučaju privlačenja, generiše i strah - od stvarnosti. To je ono što hoću da naglasim: isti centri su uposleni, kao što kažeš, ali redosled iskustava, kao i prisustvo ili odsustvo čulnih dimenzija ipak mute vodu, zar ne?

(Malo se nerviram, jer ustvari nemam vremena, pa i ovo pišem na ratice već pola sata, sve trčeći po kući zbog drugih stvari... Ali je boljitak u perspektivi!) :)


Potpuno se slažem, u

Potpuno se slažem, u zavisnosti od puta kojim stižemo na "cilj" (npr odlično poznavanje neke osobe), generišu se različiti skupovi utisaka i onda "slažu" u naše glave na različite načine.

Ali je to mućenje vode interesantno i tako što je norma.

Ako je krajnji rezultat da nekoga dobro poznajemo onda to može da se desi fundamentalno različitim putevima i u četiri oka. Prvi bliski susret može da bude kroz neku svađu na ulici ili nestašnu pijanku u pubu, pa su posle mnogo godina krajnji rezultati ipak dve različite osobe, ma kako facets izgledali identični na prvi pogled.

Taj prvi "lock-in" uvek napravi neko mesto za sebe.


Privuče/odbije

Mislim da je u pitanju samo ono "privuče", jer se sa odbijajućim ne zamajavamo mnogo.
E sad...npr.
Lektorkine reči prijaju, izazivaju osećaj bliskosti, izazivaju želju za fizičkim dodirom, i naprosto, želju da vodimo ljubav.
Da li je moj mozak prevaren? Ima li on dovoljno informacija za takvu želju? Da li je njemu uopšte bitno, postoji li Lektorka?
Ne nije prevaren, on samo želi osećaj prijatnosti i svesno stvara slike samoobmane.
Realnost nema mnogo veze sa tim. Realnost je medij u kojem sve počinje ispočetka. Virtuelni svet na nju ima uticaj, koliko i zanimljiv san.

Ne nerviraj se...hehehehe


Ih, bre, Grofe...

Lektorka postoji, kao i ti i svi mi, i dakle TU se muti ona pomenuta voda, zar ne?

I zato, upravo zato što ova komunikacija uvek prevazilazi granice bloga, ja ne znam šta na ove tvoje reči da kažem, ja sam, pravo rečeno, malo zblanuta i najrađe bih te ipak pitala (iako je naivno, glupo): KO SI TI?

Ne nerviram se, ali se čudim, da...


Kad si znatiželjna

Evo,ko sam....:)

Znatiželja nikad nije naivna i glupa.


e, grofe,

ovakav mi se mnogo više sviđaš i znatiželja mi je zadovoljena!


Ja sam se pretplatio na

Ja sam se pretplatio na mišljenje da realnost uglavnom ne postoji bez naših mozgova. Naši mozgovi su unutrašnji deo realnosti iako mi još uvek često pod realnošću podrazumevamo samo spoljašnji deo.

Tako, mozak nije prevaren niti se samoobmanjuje :)

On form(ira) ono što mu treba, još od kako ga je Platon uključio :)

Iako to preti da bude kap viška na ovom blogu meni se sve češće čini da je rigidnost u podeli na formu i suštinu često jedna velika prevara :)


alfizika -alhemija

Milane, ti zagrizaš jabuku na "alfizikalni" način.
Pomalo neobičan pristup, blizak magiji, jer ako realnost ne postoji bez naših mozgova, znači da je mozak može menjati prema svojim željama.
Menjenje uvek počinje udaranjem macolom po ljušturi i izmicanjem suštine, poput živine kapi.
Form(iranje)često prevari pa mislimo da smo uhvatili živinu kap.

Pade mi na pamet misao, blog kao forma postojanja i za nekih dvadesetak godina,naslovi,SINTETIČKI BLOGERI POKRENULI SVEOBUHVATNU AKCIJU ZA ZAŠTITU SVOJIH PRAVA. STOP DISKRIMINACIJI VEŠTAČKE INTELIGENCIJE...


Nisam bio potpuno precizan,

Nisam bio potpuno precizan, za mene realnosti ima i spolnji i unutrašnji deo.

Tako, mošemo je menjati mentalno ali nam spolnji deo nameće granice.

Ovo za form(iranje) si lepo rekao i otvario puno tema.
IT "brutalizam" ima na tu temu svoje "design patterns" i nije nam potreban Platonova Forms skalamerija.

- Npr (ako si IT onda ću te malo udaviti onim što znaš, ali nema veze, recimo da si prvi počeo :) PROXY (pretpostavljam da i mnogi ne-IT zanju šta je proxy web server). Proxy je visoko-bogat facet prave stvari. Da li je i koliko bitno što nije prava stvar?

Ne previše. Evo poznatijeg primera - zamisli "Rat i Mir" skinut sa Gutenberg web sajta. Plain ASCII. I zamisli lepo ukoričenu, u kožu, pozlaćenu, staru i očuvanu knjigu. I jedno i drugo su facets onoga što je Tolstoj hteo da kaže. daleko od realnosti, pored sve svoje vrednosti, pošto je realnost bila onomad u Tolstojevom okruženju. Kao facet knjiga je vrednija od ASCII kopije, ali ne mnogo.

- Plitka-inicijalizacija (i neću više daviti sa IT-jem). Ovaj pattern (obrazac) kaže da je gustina verovatnoća da nam neka suština u nekim trenucima zatreba takva da nama, u stvari, u životu mnogo češće trebaju forme nego suštine. I onda je bolje ne dovlačiti suštinu nepotrebno, unapred, nego samo forme, a suštinu onda kad prvi put zatreba.
Ovo nam je svima jasno iz raznih planiranja. Tj ostavimo kockicu za nešto u planu ali to nešto realizujemo kad mu dođe vreme. A kockicu moramo da imamo da bismo entitete i relacije vedeli u celosti od samog početka.

Ići protiv ove forma-suština logike ume da bude gubljenje vremena i novaca. Evo, ja, na primer, mogu sad da kupim farmerke broj 32 (znači obezbedio sam suštinu), zato što mi je pre 20 godina to bio broj. Posle sam se ugojio, sad čvrsto rešio da smršam, kupujem farmerke ovog trenutka i na kraju nikad ne smršam dovoljno za te farmerke. Znači, obezbedio sam "suštinu" pre vremena. Ispravno bi bilo da napravim plan (forma), nacrtam kockice, makar i mentalne, pa kupujem kako napredujem s planom :)

Naravno, imamo na tone drugih patterns u ITju, ubeđen sam da svaka profesija ima svoje primere, al ovde stajem pa ću da ih koristim samo po potrebi :)


Forma...

Svidja mi se tvoj duhovni prilaz materijalnom.
Grebanje po mozgu je uvek zanimljivo.


A meni se svidjaju...

... tvoje skulpture:):):)


Moje su,Kazezoze

Malo zloupotrebljavam gostoprimstvo domacina ali ponekad se izrazavam formom....
:))


pretpostavljao sam..

da su tvoje.. svidja mi se mekoca linije, daje neku toplinu...:-)


Koje zloupotrebljanvanje,

Koje zloupotrebljanvanje, interesantan dodatak temi. Kao što književnici ili filmski umetnici imaju širu slobodu da "vajaju" karaktere kako bi to skulptori radili kad bi imali mnogo više prostora na raspolaganju (i.e. da fiktivnim karakterima udenu sposobnost igranja, pevanja, pričanja, razmišljanja itd).


i meni

se dopada tvoja skulptura


Nije samo svest, i ja tako

Nije samo svest, i ja tako mislim.

Radoznalost, pa čežnja za koje ja mislim da su iskonski. Iz njh izlazi i potreba da se isprazne kroz neki fokus.

Negde sam ja već nešto pokušavao s tim fokusima - umeju da budu hobii, posebna interesovanja, pa smo sami sebi uglavnom dovoljni i srećni.

Fokus koji nam donose novi ljudi ima posebnu težinu, po mom mišljenju, zato što donosi i naglašeno slatku neizvesnost. Možemo da provedemo neko vreme sa ljudima koji nešto dobro rade, mi o tome nemamo pojma, i odjednom nam se razbukta strast da i sami to probamo.

To, pretpostavljam, ume da nam bude i slabost.


focus


pustinja realnosti

Pa, bolje da pustim onoga ko je zaslužan za ovaj slikovit, a opet strahovito precizan, termin da govori umesto mene.

Bodrijar o virtuelnoj slici:

„Kada je referent isključen, kada više i nema predstavljanja, kada je realni objekat nestao u tehničkom programiranju slike, kada slika kao čisti artefakt ne reflektuje nikoga i ništa... - da li uopšte možemo govoriti o slici? ... U njihovom savršenstvu leži nasilje sintetičkih slika i veštačke inteligencije. Savršeni egzorcizam, isterivanje realnog, infantilna bolest virtuelnog - savršeni egzorcizam misli, kao infantilna bolest ljudskog inžinjeringa - savršeni egzorcizam slike kao infantilna bolest vizuelnosti“

I ovo:

„Virtuelna slika nije iluzija, kao zamena za realnost, kao odgovor na nju. Njen cilj je u stvari da klonira realnost, da je zameni hiper-realnošću kao njenim dvojnikom“

O Integralnoj realnosti:

„Sve što reintegriše sliku u treću dimenziju je potencijalno nasilje načinjeno prema slici... Obično verujemo da je svaka dodatna dimenzija jedna nova prednost, novi plus. Međutim, upravo je suprotno, svaka dodatna dimenzija poništava one prethodne u njihovoj jedinstvenosti, posebnosti (singularity). Treća poništava dvo-dimenzionalni svet, onaj koji pripada slici. Četvrta dimenzija poništava sve prethodne, uključujući trodimenzionalni svet predstavljanja. To je čudna igra... Novi svet (Vrli Novi Svet) virtuelnog je svet Integralne realnosti. A svet Integralne realnosti ne ostavlja prostor za paralelne univerzume, kao što su slike. Tako se stiže do konačnog rešenja za slike i imaginaciju“.

I da li postoji izlaz:

„Oduperti se buci, stalnom žamoru sveta, tišinom slike. Odupreti se pokretu, protoku i ubrzanju, tišinom slike. Odupreti se moralnim imperativima značenja tišinom označavanja. Pre svega, odupreti se automatskom protoku slika i njihovoj neprestanoj cirkulaciji. Obnoviti punctum objekta, ali takođe i trenutak poziranja, snimanja fotografije, koji za trenutak prođe i iza kojeg nam ostane nostalgija. Suprotno kretanju slika u „realnom vremenu“, koje je indiferentno prema toj drugoj dimenziji u kojoj objekat postaje slika - samom vremenu. Vizuelni protok aktuelnosti zna samo za jedno stanje, za promenu, potpuno joj je nepoznat proces nastajanja, koji je radikalno drugačiji od promene: u tom protoku slika čak nema ni vremena da postane slika (kao što u oblasti informacija misao teško da ima mogućnost da postaje-misao)“.


Meni je realnost, i ovo mi

Meni je realnost, i ovo mi je poprilično čvrst stav, mešavina spoljnje i unutrašnje realnosti.

Tako mi je svaka aksiomatska kritika veštačkog strana.

Zato i ne verujem da je tuga jedini ili dominantni sentiment kad je "pustinja realnosti" u pitanju.

Ja koristim reč "pustinja" više da naglasim prostranstvao koje zavarava površnom jednostavnošću.

Zato autor nema "tapiju" na značenje.

Zato je delo samo jedan facet, jedne realnosti, u jednom trenutku. Tj multiplicitet je višestruko "više"dimenzionalan.

I zato mi argumenti sa dimenzionalnošću ne znače mnogo.

I zato meni sve teče, fasciniran sam pokretom i ponuđeni "izlaz" mi je iz drugog sveta, nije moj :)

Moja "religion-of-the-day" je multiplicity-multiverse :)


jedini interesantan

post trenutno!
Mislim da se prica o Belom Ljiljanu zakucava od samog pocetka.Odmah kod singulariteta, kao jedinke i svih njenih delova.
Savremene tehnologije bi trebale konacno da imaju ulogu povezivanja serijskih prostora, a ne da budu novi prostor u seriji. Internet kao smisaona konekcija-kreacija, a ne kao informacija.
Mozda bi tada imali kolekciju belih ljljana


The Adjacent Possible

Ja mislim da se to dešava i da je The Adjacent Possible u stvari zakon.

Moja popularna metafora je lava koja teče niz planinu svuda kuda može da teče.

Ako samo zamenimo neravnu padinu planine sa nečim drugim, i gravitacionu silu nekom drugom imamo S. Kauffmana ili nekog drugog.


tjuringov test

Poenta Tjuringovog testa je upravo da "ne postoji skraćena verzija". Ako napravimo dovoljno ograničenja možemo slobodno reći da je Tjuringov test već položen, ali to nije Tjuringov test. Jer, problem kod AI nije da se neki vrlo specifičan i dobro definisan problem ne može rešiti računarom, već što se sveobuhvatnost ljudskog znanja, jezika, mišljenja, običaja itd prosto ne može isprogramirati. Sigurno ne u praktičnim uslovima, a po nekima uopšte ni teorijski.


"Skraćena" verzija je moja

"Skraćena" verzija je moja liberalna, praktična redukcija koja iz opticaja izbacuje vizuelni i audio cortex iz dva razloga

- Pošto je ono što ostaje, po mom mišljenju, mnogo manje zahtevno nego što se misli pa bi neki sintetički bloger vrlo brzo postao težek za razlikovanje od pravog.

- Pošto ovo pišem u kontekstu provođenja vremena na blogu :)

A slažem se, ja nikako nisam mislio samo na analitiku i programiranje, tim se u Strong AI smislu malo ozbiljnih istraživača bavi.

Jednostavno, heuristika se polako "uvlači" u sintetičko. "Uvlači" pod navodnicima zato što je heuristika, u stvari, jedan od dva suprotna pola u "živom" - "sintetika" + heuristika.

U ovoj igri s navodnicima mi sad "sintetika" dođe kao hemija, bilo koja.


analiza

Da upozorim na par stvari samo. Ljudi koji su "prirodnjaci" nekako uzimaju zdravo za gotovo da se čovek može analizirati, tj rasčlaniti na delove koji se mogu odvojeno shvatiti. Ukratko, to je osnovna greška svog AI research-a. Heuristički pristup nije nimalo nov, i ljudi su od njega odustali još pre 30tak godina. Nevolja je, u početku, lako je napraviti nešto što liči na čoveka, ali svaki sledeći korak je prosto nemoguć. Ako pogledaš istoriju AI, otprilike izgleda ovako: osoba X napravi nešto "što liči", zatim objavi da će kroz "par godina" sigurno napraviti nešto što "liči više" i onda više nikad ne čujemo o projektu. A i ne moramo pošto se u međuvremenu pojavi novi optimista. I tako stalno, već 30tak godina. Pitam se kad će ljudi naučiti da ne veruju u to, pogotovo kad se koristi isti pristup kao i na samom početku. Ili verovatno svaki od tih novih optimista misli da je super-čovek koji će rešiti sve probleme koji oni pre njih nisu uspeli, a ne menjajući metodologiju. Liči mi na pravljenje merdevina do meseca.

A da će sintetičke blogove biti teško razlikovati od ljudskih mi više izgleda kao stav o kvalitetu ljudskih blogova, ne ovih sintetičkih. Ne znam dal još postoji, ali bio je nekad generator postmodernizma koji je generisao glupe članke o postmodernizmu, ali to je bilo moguće samo zbog postmodernizma, a pre par godina je jedan računarsko generisani rad uspešno objavljen u jednom stručnom časopisu. Ali po meni to samo znači da su kriterijumi zaista, zaista opali ....


Ja mislim da

Ja mislim da je

Quote:
...Ljudi koji su "prirodnjaci" nekako uzimaju zdravo za gotovo da se čovek može analizirati, tj rasčlaniti na delove koji se mogu odvojeno shvatiti...

bilo tačno, ali da to već odavno nije više slučaj.

"Prirodnjaci" nisu oštro odvojeni od tema koje se vrte oko toga kako čovek "radi".

O tom rasčlanjivanju na delove je toliko toga rečeno i za one ultra ortodoksne koji misle da se od Platona na ovamo nije ništa desilo naravno, stoji na putu Wittgenstein sa svojim Philosophical Investigations.

Ja sam možda konzervativan u svom širenju "prirodnjaćkih" krugova ali od ovih "mojih" više niko ne veruje u to da je esencija celine u zbiru esencija delova.

Iako mislim da nisam previše konzervativan i od dvadesetog veka prirodnjaci nisu više ono što su nekad bili.

Kompleksnost i heuristika su sad norme.

Ovo za heuristiku napuštenu pre 30 godina nije tačno utoliko što implicira da je ona terminalno napuštena.

Ne samo da to nije tačno danas, nego je sve teže naći i "weak" AI gde se iole kvalitetan posao može uraditi bez heuristike. Danas većina ima toliko poštovanje prema višedimenzionalnosti, nelinearnosti i ugrađenoj kondicionalnosti svega oko nas da se i jednostavniji modeli, gde bi analitika još uvek mogla da prođe kao "zdrav razum", žestoko parametrizuju i vrednosti parametara se onda traže heuristikom iz istorijskih podataka.

Ovo za generatore si u pravu, ali to je zezanje, to mi radimo kad smo besposleni i nevaljali i kad nam je do praktičnih šala. To, na primer, niko ne shvata preoziljno. Taj rad o kom pričaš sam čak onomad i pročitao da bih se, isto kao i ostali, samo uverio koliko aljkavo neki ljudi uređuju neke časopise i koliko se svet vrti oko reputacije kao jeftine zamene iskrenom razmisljanju i vrednom radu (u mom okruženju su najpopularniji complaint generatori i svi se slatko smejemo kad iznenadimo nekog novog "guštera" "elokventnom" kritikom njegovog rada).

Novi optimisti ili ne, ja svakih par godina sednem i posvetim dan-dva najnovijim i "najpametnijim" botovima. Oni su sve bolji, ma kako istraživački proces oscilovao u kvalitetu i rezultatima.


deljenje

Pa dobro, ako ne veruješ da "esencija nije zbir esencije delova", šta onda znači "praktična redukcija koja iz opticaja izbacuje vizuelni i audio cortex"? Ako hoćeš nešto što liči na čoveka, moraš da imaš sve, ne možeš prosto da kažeš, ovo nije bitno, to ćemo izbaciti, a ostavićemo samo esenciju čoveka, jer sve je bitno...

Čitao sam tvoje ranije postove, i kao neko ko je proveo pristojnu količinu vremena u SFI mogu da ti kažem da previše generalizuješ. Mislim, nema ničeg lošeg u tome da veruješ da su pojave generalnije i sveobuhvatnije nego što se može pokazati (npr onaj post o scaling laws u paradigmama), i možda će se ispostaviti da si u pravu. No, ljudi sa kojima sam ja pričao u Santa Fe Institutu ni iz bliza ne veruju kao ti :)


Mislio sam da ono što

Mislio sam da ono što ostane vizuelnog i audio korteksa nije običan deo.

Ja ne razmišljam o tome da li će nešto fiziči ličiti na čoveka, interesantan mi je inteligentan agent kao bloger.

Hteli mi to ili ne mi se preko bloga ne vidimo i ne čujemo pa ja pravim veštačku paralelu.

Ja nisam bio u SFI, ako se stiče takoav utisak onda nisam bio precizan - ja sam IT, nekad bio Energoprojekt, pa Rutherford Appleton Labs (Oxfordshire, UK) pa London.

Generalizacije i ostalo, slušam sve savete i učim polako, nadam se. Ja, na žalost, za sada ne mogu mnogo bolje. Od prvog gimnazije pa na ovamo mi je pisanje najteži predmet.


blade runner

...I've seen things...you people wouldn't believe...


blade runner II

...all those...moments will be lost in time like tears in the rain...


do androids dream of elecrtric sheep

"He had wondered as had most people at one time or another precisely why an android bounced helplessly about when confronted by an empathy-measuring test. Empathy, evidently, existed only within the human community, whereas intelligence to some degree could be found throughout every phylum and order including the arachnida. For one thing, the empathic faculty probably required an unimpaired group instinct; a solitary organism, such as a spider, would have no use for it; in fact it would tend to abort a spider's ability to survive. It would make him conscious of the desire to live on the part of his prey. Hence all predators, even highly developed mammals such as cats, would starve.

Empathy, he once had decided, must be limited to herbivores or anyhow omnivores who could depart from a meat diet. Because, ultimately, the empathic gift blurred the boundaries between hunter and victim, between the successful and the defeated. As in the fusion with Mercer, everyone ascended together or, when the cycle had come to an end, fell together into the trough of the tomb world. Oddly, it resembled a sort of biological insurance, but double-edged. As long as some creature experienced joy, then the condition for all other creatures included a fragment of joy. However, if any living being suffered, then for all the rest the shadow could not be entirely cast off. A herd animal such as man would acquire a higher survival factor through this; an owl or a cobra would be destroyed.

Evidently the humanoid robot constituted a solitary predator.

Rick liked to think of them that way; it made his job palatable. In retiring -- i.e. killing -- an andy he did not violate the rule of life laid down by Mercer. You shall kill only the killers, Mercer had told them the year empathy boxes first appeared on Earth. And in Mercerism, as it evolved into a full theology, the concept of The Killers had grown insidiously. In Mercerism, an absolute evil plucked at the threadbare cloak of the tottering, ascending old man, but it was never clear who or what this evil presence was. A Mercerite sensed evil without understanding it. Put another way, a Mercerite was free to locate the nebulous presence of The Killers wherever he saw fit. For Rick Deckard an escaped humanoid robot, which had killed its master, which had been equipped with an intelligence greater than that of many human beings, which had no regard for animals, which possessed no ability to feel empathic joy for another life form's success or grief at its defeat -- that, for him, epitomized The Killers.


Ja ponekad mislim da u

Ja ponekad mislim da u osnovnom obliku, i u proseku, empatija ima relativno jednostavnu struktutu i da se kod nas razvija prema nekome ili nečemu ubrzo pošto to nešto počne da ispoljava kvalitete komunikativnosti i autonomnosti, znači neke nepredvidljivosti u komunikaciji.

A onda ponekad imamo situacije gde nam je otežano formiranje empatije prema drugim ljudima bez obzira na svo svo njihovo bogatstvo. Pretpostavljam da uz ovo ide i lokalizovani nedostatak mašte pošto onog trenutka kad zamislimo neke loše ljude, ili bilo koje druge prema kojima nam se ne razvija empatija, u nekom kompleksnijem okruženju, sve sa njihovim problemima i mukama, odjednom nam, često, nisu više toliko strani.


moj izbor


Da, jedna od

Da, jedna od najhipnotičkijih zvezda vodilja, stvari koje nismo videli i u koje ne možemo da verujemo čak i kad nam kažu.


radim nešto...

...a "grande friday" je, pa k`o velim, da se podeli malo boje u takvom danu...

painting lily

painting violence

painting questions

painting blogosphere


Neverovatan je Web. Još kad

Neverovatan je Web.

Još kad nam Semantic Webs sve ovo automatki uvežu kako će ne naša blog-kreativnost tek onda ispoljavati?!


semantic webs...

...ne znam kako će to da izgleda (nadam se da ćemo svi biti tu da uživamo! :)), ali pouzdano znam da bih za današnji rad pre dvadeset godina utrošila najmanje mesec dana (skupljajući sve relevantne reference), a sada je to najviše dan. što će reći trideset puta brže sam stigla do istog rezultata. Ako me i semantic webs ubrza trideset puta...i-haaaj! Lily will be gold in no time! :)

eastern lily

EDIT:
radeći, naišla sam na Seattle i čuveni poster-protest protiv globalizacije:
"Join the world-wide movement against globalization"

Nema smešnijeg dokaza za činjenicu da ljudi nemaju ili ne žele da imaju svest o tome kako je "connect and compute" totalno promenio svet. A tek će.


Pretpostavljam da ko što

Pretpostavljam da ko što smo imali spell checker, pa grammar checker tako ćemo imati i semantics checker.

Evo još jedne zagonetke, automatsko korigovanje semantike, šta to uopšte znači :)

Šalim se, verovatno ćemo imati neki decision support modalitet gde web predlaže, sve u multimedia maniru, a mi prihvatamo ili ne.


future oriented...

Glavna razlika nas i svih pre nas, do razvoja IT ("connect and compute") je u orijentaciji prema budućnosti - IT je dao šansu da "živiš unapred", da računom, planom i procenom rizika (sigurnosnog, finansijskog, zdravstvenog,...) predvidiš svoj sopstveni (ili društveni) matrix unapred, za budućnost koju pokušavaš potpuno da kreiraš u sadašnjosti.

Andy Warhole se mora popravljati - od "everyone will be famous for 15 minutes " u "everyone will be Nostradamus for 15 minutes". :)


vidi.

dobar link...

...e, a kad videh da mu je dao ime "rhizome" - odmah znaš da će valjati! :)


Veoma mi se dopada post,

Veoma mi se dopada post, tera na razmisljanje.
Zivot nam prolazi u iteracijama.
Kako Lektorka zraci, odrazava se na to sto napise, kad procitam deo tog zracenja doci ce do mene i odreagovati sa mojim zracenjem.
Kada setam upijam mirise, boje, zvuke, oblike, energije koje opet odreaguju sa mojom - i stvori se nova. Sve te energije, negde ostaju upamcene, za sledecu iteraciju.
U nastojanju da ga pozlatimo, nas beli ljiljan prolazi kroz milion boja i onda mozemo reci da zivimo.
Samo da ne ostane beo, jer bi nam uzaludni bili svi dobijeni darovi.


Neka ostane beo, ništa nije

Neka ostane beo, ništa nije uzaludno.
Raditi nemoguće nije uzaludno, bar ja tako mislim :)


hmm

mozda su nam drugacije asocijacije. :)
Ja sam mislila na beli ljiljan, kao na belo slikarsko platno naseg zivota. Oni koji se boje da ga zive, ostavice ga belim.
Oni koji se trude da "urade nemoguce" (da ga pozlate), nikako ne rade uzaludno, jer ce u pokusaju stvaranja zlatne boje, na platnu ostati mnoge druge kao trag, uvek jedinstven i stoga neprocenjiv.


Ok, naravno, i ja tako

Ok, naravno, i ja tako mislim. To je svetla strana priče.


Nema-Ima belog ljiljana; Nema-Ima Pustinje....

Znate vec onu misao :

"Nema puta, postoji samo putnik...."

Ili stih pesnika na samrti :

"Snaga je putnikova po putu rasuta
i dok putuje on je skuplja i cuva.
Ali, bas zato putnik i ne stize nikuda.
I mudar je kad kaze da put nema kraja..."


Znam da sam mogao staviti i

Znam da sam mogao staviti i mnogo lepših naslova na srpskom ali nema veze više, važan je Vaš prilog.


...

...


O proseravanju (On Bullshit)

kosultovati studiju pod tim naslovom Hari G.Frankfurta profesora sa Prinstona.


Nije to bio cilj. Cilj je

Nije to bio cilj.

Cilj je bio fenomen gde možemo da završimo u petlji u kojoj do sada nismo bili:

- Fascinirani smo širokim spektrom tehnološkog napredka
- Taj napredak donosi sve inteligentnije programske entitete
- Oni, npr, mogu da postaju blogeri
- A između blogera može da se razvije empatija
- Inteligentna tehnologija će početi da razvija nove generacije inteligentnih tehnologija

Ovo su poprilično popularne teme, bar u našoj IT industriji.
Možda za sada nisu toliko interesantne ljudima sa drugim profesijama ali ja očekujem da će u jednom trenutku i njima postati interesantne.

Beli ljiljan se samo tu pojavio zbog Uskrsa pa da skrene pažnu na buduće programe koji će, potencijalno, biti pametniji od nas. Šta to znači za našu budućnost i zašto to radimo?


...

Quote:
Od Wittgensteinovog grubljeg filozofskog da je znanje življenje jezičke igre, do Lektorkinog senzibilnijeg da „...nije važno šta pišem, nego kako zračim...“

ahahahaha :D
milane jeste li vi pravi mandarinski tigar?

Quote:
Šta misliš, da li beli ljiljan uživa dok mu se divimo? :)

naramak sena za gospodju mamu :D
da i on uziva!

Quote:
jao milane, kakve vi postove pisete! bjutiful!!

pa ovo je fenomenalno :D

je l' vam neko svima sipao drogu u heroin?
:wacko:


kakva gomilica...

samo, kamichak, ovaj besmisleni patchwork je ipak - vaš proizvod :)


...

oh, vitgenstajnova nevesto,
nacrtajte mi ovcu
:blink:


mrzi me da crtam

osionost, nesposobnost za ikakvu distancu - eto kako vi po pravilu zračite bez obzira šta kažete. otkrivam vam toplu vodu, jel? ako, eto i mene u horu.

vitgenštajn i ja - pa, ako vam toliko smeta, raspravite s milanom, njemu je to tako trebalo, ne meni. a ja sam iz takvog njegovog asocijativnog spoja uzela jedino običan ljudski kompliment za sebe.

o besmislenom patchworku sam progovorila zato što ste odabrali, dakle, vitgenštajna i mene (počinjem sad stvarno da se zabavljam!) iz milanovog teksta, pa još po rečenicu ushićenja iz dva komentara na taj tekst, bacili to na gomilu, i crkli od smeha.

kao da ni tekst ni ostale komentare ni pročitali niste.

elem, ništa od ovce. pametni ste vi, i vidi se to na blogu, ali ste odabrali da negatorstvo gurnete pred svoju pamet kao prethodnicu u komunikaciji. zato je krajnji efekat vaših reči taj, da se, evo, na trenutak očepim i branim, pre nego što odmahnem rukom i kažem vam još samo: pa šta?


...

Quote:
počinjem sad stvarno da se zabavljam!

ne verujem vam :P
lektorke i knjigovodje se ne zabavljaju.

Quote:
elem, ništa od ovce.

steta :(

Quote:
zato je krajnji efekat vaših reči taj, da se, evo, na trenutak očepim i branim,

od cega :trep:

ja ne znam ni zasto ste mi se obracali.
hocete da stanete uz oskrnavljenog vitgenstajna? ok.
ali ne vidim zasto bih ja morala uz taj vas plezir da prihvatim i ostatak sarlatanskog teksta?

hajde, samo bez panike,
vi i dracena mozete neometano da se pravite da znate sta je ober blefer hteo da kaze, a ja odoh kad nema ovce.

Quote:
pre nego što odmahnem rukom i kažem vam još samo: pa šta?

:D
nista, zeke mede i beli ljiljani.
cheers.


i farbana jaja

uz ogradicu: ne dračena i ja, nego vitgenštajn i ja. šta da vam radim, ipak tako stvari stoje.

sve najbolje


...

Quote:
ne dračena i ja, nego vitgenštajn i ja.

e nemojte sad.
drzimo se cinjenica.
niste vi i pokojni vitgenstajn ustreptala publika ovog blefera,
nego vi i dracena.
:whistle:

sve najbolje takodje.


činjenice

vi ste mene nazvali vitgenštajnovom nevestom.

i gore citirali ustreptale komentare dračene i BoL, a ne dračene i mene.

može još malo, ako vam je milo, imam još malo vremena.

i pre nego što zaboravim: :D


Nema Dracene ceo dan

Da nisu i nju banovali


Možda je u crkvi..

To je sada izgleda partijwska obaveza. Evo nema ni Niksona.o)))


drago,

evo ja sam tu, čuvam stražu... :)))

al me smori jal čuvanje jal stražarenje...

bolje da nas čeda ženi, ipak, zar ne? :)

dobra ti noć, a da nismo tu gde smo, rekla bih još koju..

poz, j.


Pozdrav...

..draga Lektorko.
I govoriš kao iz jevanđelja..o))))


ustreptali iz mog ugla

nesto se mislim da su vazne stvari jednostavne. i tako ne retko pitam sta je srz. i cistim. na kraju price ostane samo srz. sve ostao bacim. kao u onom vicu kad doktor na ulici kad vidi zenu skine je do koze a u ordinaciji kada je gola zamislja kakav je njen skelet....

ta redukcija na sustine je korisna... a opet nekad mi se cini da preterujem, da sa zaboravim pa i na ulici nastavim da se ponasam kao onaj doktor kada je u ordinaciji. Ne bi valjalo da je stalno tako.

Zato i ne mogu da zamerim Milanu na pomalo kitnjastim tekstovima.

Uostaom na sta bi se svele recimo cevericaninove skice kada bi eto i on tako radio...


Nisam pravi, foliram se

Nisam pravi, foliram se :)

Ja sam pre hteo da pišem "proper" blog o AI ali mi to bilo dosadno.

A onda sam naleteo na ovu Lektorkinu rečenicu i odjednom mi tema postala interesantna. Tj AI preko bloga mi je postao interesantan :)

Znam da zvuči smešno i naivno ljudima koji se ne sreću sa ovim temama ali će ovi prvi mali inteligentni entiteti na web pre ili kasnije postati većini interesantni. Znači oni već postoje, idu na takmičenja koji je pametniji i slično.

Oni su IT, ja sam IT i tema mi je prirodno već i sad interesantna.

Nije mi jasno šta toliko smeta u ovom vašem prvom citiranju?
Meni nije toliko ni bitno da li se Lektorka ovog setila ili je tako prepričala nešto što je naučila na drugom mestu.

Ja nisam filozof, ja sam IT ali mi se Wittgensteinovo da više nema pravih filozofskih tema nego su sve to jezičke zagonetke davno "primila".

Šta sad mislim? Mislim slično, mislim da će filozofija i nauka da konvergiraju rapidno, na kraju nije ni važno. Uglavnom misli ni nisu moje nego sam slepio, na ko zna koliko uspešan ili neuspešan način, fragmente tuđih misli.

Tako, na blogu, u to smem da se kladim, ima puno ljudi koji ove teme bolje poznaju. Onda je najbolje da ispravljaju, koriguju i da nas nečemu nauče.

Tako i vi, ja posle Vaših reči nisam nešto mnogo pametniji, možda samo malo :)

Ako o ovome više znate napišite to na način da nam bude razumljiviji.

A ja da pojasnim svoje lepljenje:

- Ja zaboravim 99% onoga što pročitam na blogu, kao i izvore.
- Nekako me to ne sprečava da o blogerima formiram mišljenje i da im creativno "lepim" nove atribute. Ljudska priroda, verovatno.
- Pojavljuje se i neka forma empatije (ok, ovde znam da se radi o ljudima, oni već imaju neke zajedničke parametre (vole, mrze, ...) i slično.
- Sutra će se pojaviti progrmaski blogeri (softweri koji učestvuju u diskusiji). U ovo sam ubeđen, ovo je sad bliže mojoj profesiji.
- Fenomen je da nije važno šta mi mislimo o ovakvom tehnološkom razvoju, on se dešava hteli mi to ili ne. Ako mi zatvorimo oči neće naša deca, tako da je fenomen i dalje interesantan.
- A ja sam svedok razvijanja rudimentarne empatije i prema sadašnjim "inteligentnim" botovima. Tj već postoje ali nisu nešto pametni. I tu ulazim sa tezom da je to zato što su autonomni i nepredvildljivi.

Ja mislim da je najnormalnija pojava to što je ovo meni interesantno, kao što je kubizam interesantan likovnim umetnicima i mnogim drugim, arheologija arheolozima i mnogim drugim itd.

Ovaj komentar Draceninog komentara! Kako hoćete, i kome se hoće, tako može da se pobriše svega i svačega i to ne samo sa bloga :)

Ako mi žena nije usula nešto u belo vino sinoć onda je to to što vidite, moj "talenat" at face value :)

Ok, spremao sam se sinoć za put, i sad se javljam iz hotela u Francuskoj ali to jedva da je površno opravdanje.

Ja se plašim da je ovde potrebno više ljudi "od pera" pošto mnogima smeta nedostatak nekog minimalnog nivoa pismenosti.

Evo, sa novom verzijom softwera predlažemo i nove blogere, ja već imam dugačku listu i iskreno želim da vidim NSarskog, Zokstera, Carla P, Sonju K, Dracenu, Lektorku, Gordanac, Vučka, Snežanu M. itd, da ne navodim sve, imam ih još bar dvadesetak. Sa vama sam se do sada, plašim se, mimolilazio (ja čitam samo, otprilike, jednu četvrtinu blogova) ali sad kad smo se upoznali obratiću pažnju :)


milane

mozda se nismo razumeli. nije bila kritika tvog teksta nego reakcija na raspravu lektora-kamicak. Tekst je ok


Sve je u redu, ja sam

Sve je u redu, ja sam Kamičku i odgovorio samo je thread dugačak pa je struktura kometara i odogovora pomalo nečitljiva :)


...

Quote:
Wittgensteinovo da više nema pravih filozofskih tema nego su sve to jezičke zagonetke

ovo je misinterpretacija.
a vasu fascinaciju robotima i/ili empatijom prema robotima nisam ni komentarisala.

Quote:
Ako mi žena nije usula nešto u belo vino sinoć ....
Ok, spremao sam se sinoć za put, i sad se javljam iz hotela u Francuskoj ali to jedva da je površno opravdanje.

a zasto mi ovo pricate :D
moram da se ogradim - sto se mene tice, ovaj deo vaseg odgovora je totalno unsolicited?

Quote:
ali sad kad smo se upoznali obratiću pažnju :)

oh no!
evo kunem se, nikada vise necu biti sarkasticna na vasem blogu.
gledacu u ljiljane, samo nemojte da me stavljate na listu.


Priznajem, ja možda nisam

Priznajem, ja možda nisam potpuno shvatio ton vašeg priloga i izvinjavam se.

Ali, možda ste i Vi malo omašili kad je ton mog odgovora bio u pitanju. Tj, veseo sam, nasmejan i razbacio sam nekoliko smajlija po prilogu.

Bilo bi mi žao da menjate stil zbog mojih rogobatnih reči. Što veće zezanje to...veće zezanje.

A ono za drogu u heroinu mi je istinski bilo najzabavnije zato što ja umem da lupetam i bez hemije, odem u neko potpuno alternativno, vrlo pozitivno raspoloženje i ako ne napišem blog uradiću već svojoj okolini nešto drugo.

Dve čaše belog vina i to mi je droga u heroinu (crno me ne "vata" kao belo iz razloga koji još ne znam). Ok, i ovde se frljam, nisam nikad probao niakve droge al sam "čitao" :) a alkohol mi nije stran.

Znači baš nema nikakve ljutnje, evo odjednom osećam da i Vas poznajem, posle samo drugog komentara, pet buta bolje i ne nema potrebe za nikakvim menjanjem.

Ovo za Wittgensteina sam bukvalno ovako pročitao i shavatio da je to bila esencija njegove svađe sa Popperom. Našao sam slično i na drugim mestima. Pošto je meni IT posao, a sve ostalo hobi, sad sam na godisnjem i nemam pristup referencama pa ću to uraditi kad se vratim, za 8 dana.

Moje mišljenje, da ne ispadne da se sad vadim na pisanje drugih, laičko, naravno, je da je u to vreme bilo "logično" ovako misliti i da je on zato nesumnjiv genije.

A sad najiskrenije, da ne ostanem nepošten prema Vama, njegovo mišljenje o jeziku sažeto u ovako jednu rečenicu može da bude samo najbrutalnija misinterpretacija, čak ako neko od nas, igrom slučaja, i "ubode" išta šire od osnovnog smisla. Pošto, jednostavno i kad je jezik u pitanju neminovno, kontekst podrazumeva mnogo šire i botatije okruženje. Al šta da radim, nisam kvalifikovan da jezik stručnije uklopim u diskusiju, a ima interesantnih nota kad jezik gurnemo po stranu.

A da palo obajsnim i moju fascinaciju robotima (iako su neki od njih samo softverski, web botovi).

Jesam fasciniran (IT mi je 10-10 sati posla dnevno), ali ne uvek pozitivno.

Ima dosta tuge u mogućnosti (ja ovome samo dajem neku nenultu verovatnoću) da će mi deca kad odrastu živeti u svetu gde postoje entiteti koji su toliko pametniji od moje dece koliko smo mi sad pametniji od majmuna. Ovo je nekakva impled tuga kad se setim teme, ne razmišljam ja mnogo o tome.

A ta svetla budućnost mi je u činjenici da ako Da Vinči nebi bio tužan danas, posle 500 godina civilizacijskog razvoja, naivno bi bilo očekivati da će čovečanstvo dozvoliti da im se neki nepovoljan emotivni balans uvuče u živote.

A za empatiju, tu mi se čini da sam nekako na najsigurnijem terenu. Poprilično sam ubeđen da nam se ona razvija ka "sistmima" sa kojima možemo da komuniciramo i koji imaju neku nepredvidljivost. Za čoveka je jasno, za mačku npr, ona na neki rudimentarni način komunicira sa nama, autonomna.

A za softwerske agente, neka, ali stvarno rudimentarna empatija postoji i sad. Ja sam to posmatrao na sebi i na drugima oko sebe (ok, i ovi drugi su uglavnom IT). Evo, potražiću i urlove kad se vratim. Takvih agenata ima na webu. Možete da odete i pričate sa njima. Naravno, brzo primetite da nisu prepametni. Ali nisu ni preglupi!!! I odjednom počinjete da se nervirate kad skrenu s temeč da se radujete kad su "pametni". Prosto neverovatno, kao sa malom decom.

I meni je jednostavno glupo, što ne znači da su bilo koje druge, a tuđe reakcije glupe, tj glupo mi je unutar mene ovakvog kakav sam posle 49 godina da nešto sebe sputavam i da si lupam packe za iracionalna osećanja i reakcije :). Naravno, sve dok ne počnem da druge dovodim u neprijatne situacije.


...

Quote:
Ovo za Wittgensteina sam bukvalno ovako pročitao i shavatio da je to bila esencija njegove svađe sa Popperom. Našao sam slično i na drugim mestima.

to pise izmedju ostalog i u poperovoj autobiografiji,
ali nije tacno. poper je mislio (ili se pravio da misli) da vitgenstajn negira postojanje filozofskih problema.
a i prica o tom sukobu u moral science clubu se javlja u jedno pet verzija.


U redu, više verzija - to

U redu, više verzija - to je fakat. "..ili se pravio da misli..." ima i verzija da je Popper lagao u svojoj autobiografiji.

Ali, u periodu dok je bio predsedavajući Moral Science Cluba Wittgenstein je najčešće pozivao predavače da budu vrlo kratki.

Tako, ja i dalje verujem da je ono što sam ja naveo upravo sam Wittgenstein rekao iako je i sam Wittgenstein insistirao na kratkim predavanjima da bi ostalo više vremena za diskusiju.

Tako ja nemam problem sa vašim mišljenjem da su ovako kratke misli misreprezencaija, čak i ako ih je rekao sam Wittgenstein, jer ako nisu to što bi insistirao na vremenu za diskusiju.

A evo još njgovih misli, verbattim, nije prepričano.

"I know that queer things happen in this world. It's one of the few things I've realy learned in my life" - ok, ovde ja sad mogu da ovo pogrešno tumačim tako da mi se čini da je on velikim delom mislio na logiku i jezik.

"Reading the Socratic dialogues one has the feeling what a frightful waste of time" - Ja sam već negde na blogu izneo moje viđenje ovakvih reči i sentimenta prema logici i jeziku uopšte - Ako vidimo krug kao senku na zidu bez dodatnih informacija jezik i logika nam ne mogu pomoći da spoznamo šta baca tu senku.

"I have exhausted the justification. I have reached bedrock and mz spade is turned. Then I am inclined to say - this is simply what I do"

E sad, evo jedne zbog koje Vi možete misliti da je Popper lagao u autobiografiji (ima i teorija da su se Russel i Popper dogovorili da zajedno idu protiv Wittgensteina na tom jedinom viđenju Poppera i Wittgensteina u Moral Science Clubu) - "People say again and again that philosophy doesn't realy progress, that we are still occupied with the same philosophical problems as the Greeks. But the people who say that don't understand why this HAS TO BE SO. It is because our language has remained the same and keeps seducing us into asking the same question".

Šta ja mislim i možda sam ostavio pogrešan utisak do sada. Popper je bio genije. Poređen sa Wittgensteinom, pošto ih već pominjemo u istoj priči, on je bio genije u istorijskom konteksu. Ostaće genije zauvek ali, po mom mišljenju, će pomalo da bledi kako vreme prolazi, kako prolaze nova politička iskustva i kako se dinamika ciklusa sticanja novih znanja i produbljivanje teorija sve bolje razume.

Meni je Wittgenstein bezvremenski, ja za sada ne mogu da vidim kako će njegov genije da bledi sledećih decenija, možda stoleća.

A ono što sam pre ovog kometara rekao mi je blisko, meni su ona najdraža iskustva u životu poprilično odvojena od jezika i razmisljanja (familija, ženske, zalasci sunca, priroda, umetnost i slično). U onim naj trenutcima, jednostavno, jezik i razmišljanje nisu potrebni.


Beli Ljiljan

Quote:
Od Wittgensteinovog grubljeg filozofskog da je znanje življenje jezičke igre, do Lektorkinog senzibilnijeg da „...nije važno šta pišem, nego kako zračim...“ mi smo svedoci sve novijih i sve kolektivnijih formi života svuda oko nas, gde je znanje pomalo stavljeno sa stane, da ne smeta. I blog je jedna od tih formi. I na blogu nije uvek najvažnije šta kažemo, što nas ne sprečava da formiramo mentalne slike osoba koje nikad nismo videli ili čuli da pričaju.

Da bas tako.

Beli Ljiljan ne mirise. Koliko je meni poznato ljiljani ne mirisu. Ali su lepi i simboli velicanstvenosti, divnote, besmrtnosti, nevinosti i kraljevskog dostojanstva. Takodje beli ljiljan je isto sto i bela davidova zvezda. Simbol Kuce Davidove. Sad to je moje saznanje od ranije.

Ovaj tekst kao i ona dva prethodna su samo Fragmenti sublimirane vrednosti Bloga uopste. Da ih nema tesko bi ih neko ispricao, a posebno ovako dotakao odredjene nivoe saznavanja istih.
http://www.teo-tea.com


Ovi UK ljiljani toliko

Ovi UK ljiljani toliko intenzivno mirišu da je moja žena alergična! Onomad, dok sam se muvao po bašti, u jednom trenutku sam morao da prestanem i da ih sadim.

Možda je to neka selekcija, neki hibridi, kako li se to već radi, moji Bgd dani su bili samo geek dani i znanje mi nije išlo dalje od nekoliko cvećki, pa se ne sećam :)

Tj, kako vreme prolazi cveće sve lepše miriše i sve lepše izgleda


casablanka lilly

bela lilli i mirise jako.ako gurnes nos u centar ostace ti nos zut.


Тејаровом стазом залутан

Пратим милане са интересовањем Ваше надахнуте текстове па се и мени ,у мозгу већ смежураном , из дрангуларијума присећања гласне некад прочитано ,а у поводу.вели ајра прогоф да је јунг размишњао да акосе приликом разбијања основне јединице атома могу ослободити огромне количине енергије ,зашто се онда подједнаке количине енергије неби могле добити и онда када би се на сличан начин успела раскрилити дубина људске психе ? или пак ‘збуњоза’ из космологије еволуције тејара де шардена . . . ноосфера . . .димензија више визионарска него дословна али у (тејаровим) опису препуна сугестивних импликација обзиром да јој је садржина изведена из кумулативног људског знања тјст честица човекове свести које врцају из искуства човекове психе . . .
Дуги низ година покушавам да медитативном концентрацијом остварим контакт са слично усмереним ал' . . неиде. Ко у оном давном хумору где се ловац жали
- или ово није пас птићар или га ја довољно високо небацам.


Mozak što smežuraniji to

Mozak što smežuraniji to bolji. Ovo nije šala.

Što se tiče ptičara - nije lako naći pravog ptičara, a nije ga lako ni baciti zato što nam je mozak evoluirao da efikasno procesira 4D, tri prostorne koordinate i vreme.
Tako, sanse su da se većina aspekata onoga što zovemo intelekt , inteligencija (t.j. lingvistička, numerička, abstraktna, i slišno) redukuju u efikasno, mentalno manipulisanje 4D obejktima.

Ali, realnost je dobrim delom u našim glavama i 4D kao osnaova je više nego što će mnogima od nas ikad trebati, a granica nema.


nauka

ce uskoro poceti da se umara bas kao sto se religija umorila pa se prepustila nauci pojavom prosvetitelja. Sta bi moglo zameniti nauku, ne znam. naucnici su postali snebivljivi i visoko arogantni. ono sto nije naukom dokazivo, nije stvarno.
ono sto nije svrsishodno, odmah upotrebljivo, nije ni vazno. to sluzi teorijama zavera i drugim, "glupim" zanimacijama vaskolikog stanovnistva.
ja sam "atom misli" nazvao arhegen.


Nauka

se postepeno seli ka velikim kompanijama. I inače je uočljiv proces tzv. "pluralizacije" mesta na kojim se stvara znanje jer mnogo ljudi iz različitih motiva stiče razna stručna i naučna znanja. Ovaj trend nije lako pratiti. Zato razvijene zemlje jako mnogo rade na umrežavanju znanja (baza znanja i nosilaca znanja) i time pružaju podršku svojoj "nacionalnoj" nauci.

Položaj nauke i uopšte sistema znanja na početku 21. veka je izuzetno interesantan iz mnogo razloga, ali je umor poslednje što im se može pripisati, mada vi verovatno niste mislili na pravi umor, nego na gubljenje tradicionalnih uloga nauke u savremenom društvu. :)


Ako se u jednom trenutku

Ako se u jednom trenutku desi da nastanu samosvesni programi, u startu ce biti u vrlo nezgodnom polozaju u odnosu na ljude: imacete inteligentna, ziva bica, ciji opstanak zavisi od pritiska na dugme coveka na cijem se racunaru nalaze.


Sol LeWitt,

kojeg mnogi smatraju ocem konceptualizma u vizuelnim umetnostima u USA, preminuo je juče, 8. aprila, u 78. godini u Njujorku.

Umetnik koji mi nikada nije prirastao srcu, ali sam ga izuzetno cenio. Izvršio je fascinantan uticaj na savremenu umetničku praksu.

Kako piše u današnjem obituary u New York Times-u:

"Mr. LeWitt helped establish Conceptualism and Minimalism as dominant movements of the postwar era. (...) He reduced art to a few of the most basic shapes (quadrilaterals, spheres, triangles), colors (red, yellow, blue, black) and types of lines, and organized them by guidelines he felt in the end free to bend. Much of what he devised came down to specific ideas or instructions: a thought you were meant to contemplate, or plans for drawings or actions that could be carried out by you, or not.
Sometimes these plans derived from a logical system, like a game; sometimes they defied logic so that the results could not be foreseen, with instructions intentionally vague to allow for interpretation".

Jedno od meni omiljenih LeWittovih dela je Cubic Modular Piece #3(1968):


Interesantno je da je i u

Interesantno je da je i u realnosti toliko mnogo stvari, u stvari "organizacioni fenomen", od čvstog stanja na običnim temperaturama, do skupa čestica kad im se oduzme kinetička energija (e.g. jako blizu absolutne nule, npr milioniti deo stepena, Boze Ajnštajnov kondenzat) gde počinju sinhrono da se ponašaju, pa do, najverovatnije, i samog prostora.


Pa, da

Nisam ovaj post o LeWittu baš slučajno stavio :)

On se celog života upravio i bavio tim "organizacionim formama". Uglavnom su tu kocka, sfera, kupa, i pokazao je da te forme ne moraju biti "estetizovane" (kao što su mislili kubisti) da bi dobile "auru" umetnosti... Zanimljivo je da ipak nije bio opsednut čistim formama, privlačile su ga npr. i "wavy lines", odnosno "irregular forms", taj neki momenat haosa na kojem se takodje gradi naš svet...Haha, napravio je i ciklus stočića, "Table series", meni jako simpatičan. Radio je na tome više od deset godina (naravno, ne samo na tome), izvanredna primena one Matisove o umetnosti koja bi trebalo da ulepšava životni prostor, ali i da nas taj prostor podstakne na izvesne "kontemplativne" pokušaje :))

Evo ga primer ovde:


sol dewitt


Gledano iz pravca Bronxa :)

LeWitt, "Splotches", 2005, MET Museum