Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

A zašto ovo dete smrdi?

Mali & AnđelinaMali & Anđelina(scenario za limunada-film)

Sami smo kod kuće, nas dvojica. Nema majke da drži pridike, nema starijeg brata da preti - Ja ću te tući kad te roditelji te ne tuku, neko mora da te utera u red! - dakle, prepušteni smo jedan drugome.

Tokom neometanog druženja zajednički smo se bavili sledećim aktivnostima:

Obišli sve najluđe restorane (mali zna šta je dobro) i tamo jeli s manirima i srebrnim escajgom; išli smo i na hamburgere s krompirićima i naručivali pizzu, kojom prilikom smo jeli s nogu i prstima; kuvali smo špagete i jeli ih ispred televizora; radili smo domaće zadatke i vežbali srpske padeže; gledali smo dnevnik i čitali smo stripove; išli smo u bioskop i jeli smo kokice; išli smo u video klub i birali filmove da ih posle gledamo s kauča zagrljeni kao mali orangutan i njegov tata.

MaliMaliI išli smo u šetnju, pevali smo karaoke (u horu i jedan protiv drugog) i nalivali  se koka-kolom; učio me da podrigujem i učio sam ga da zviždi (onako mangupski, kako je mene tata naučio) i vozili smo se biciklom i išli smo u kupovinu i igrali smo monopol i kupili smo iste pižame, samo različit broj (ali smo posle zaboravili da ih obučemo pred spavanje), išli smo na kafu/kolače i u krevet smo legali veseli (ne uvek na vreme) i iz kreveta smo ustajali orni (uvek na vreme) i pevali smo u kolima i ribala nas je učiteljica zbog nekog domaćeg što smo zaboravili da uradimo i igrali smo monopol i kompjuterske igre i nalivali smo se sa još koka-kole i bili smo na bazenu i posvađali smo se oko ne sećam se čega i crtao mi je kravu na poklon i slikali smo jedan drugog foto aparatom i snimali smo se video kamerom i igrali smo se sa psom i valjali se od smeha kad je pomenuti pas prdnuo i optuživali jedan drugog.

krava - by Andrej Stankovićkrava - by Andrej Stanković

I još smo svašta-nešto lepo radili, a poslednji dan smo, u nešto manje euforičnoj atmosferi, kao fol, spremali stan. A kada su mama i brat stigli, galantno smo ih, pravo sa aerodroma, izveli u najbolji od svih restorana koje smo te nedelje overili.

Za vreme večere njih dvoje su bili puni priča o putu, otimali su se za reč, međusobno se prekidali, pričali u glas i mlatarali rukama, a nas dvojica nismo imali baš šta posebno da kažemo o našem boravku kod kuće, pa smo slušali i zapitkivali.

Po povratku kući kada se suočila sa zakamufliranim neredom majka je konstatovala, bez jeda, kao da komentariše film:

- Čudo jedno šta ste vas dvojica za dva dana u stanju da uradite. U petak je žena čistila! AI ti, da znaš da si gori.

Gori sam, priznajem.

U cilju vađenja, odlučio sam da se pohvalim pozitivnim aspektima našeg druženja, te sam izneo istinite podatke – odnosno: da se sin pokazao vanredno odgovornim pa nije bilo potrebno da ga podsećam da je vreme za spavanje, ni da opere zube, da je ujutru sam ustajao, da je sam birao šta će da obuče i sam se oblačio, da smo čitali zajedno učili i družili se, i da nam je bilo ludo i nezaboravno. Tokom mog ekspozea mladić u pitanju mi se prišunjao i zagrlio me, tek da ilustruje moje izlaganje i savršenu harmoniju koju smo postigli. Onaj detalj o domaćem smo prećutali, da ne kvarimo.

Majka nije krila zadovoljstvo. Vidno se topila od najiskrenijeg milja pred scenom očinsko-sinovske ljubavi, verujte mi, znam ženu, radost je stvarno bila iskrena. I tu scena postane još dirljivija: Suznih očiju, raširi majka ruke a mali joj se baci u naručje; majka ga grli, stiska, ljubi u kosu. A onda ... s blago upitnim izrazom lica na isto mesto polaže još jedan poduži poljubac ... pa se potom uz dodatnu blagu promenu grimase poljupci pretvaraju u nežno njuškanje, da bi, posle kratke pauze, sasvim zainteresovana, majka upitala:

- A zašto ovo dete smrdi? Kad si se ti, sine, poslednji put kupao?

- Ups!, rekosmo mi.

    


Baas lepa prica :)

tate su super al mame znaju da uvek moze jos malo. Kad si srecan , sreca moze da bude jos lepsa...misrisnija....:)


Samo da vas pozdravim..

nedavno ste me dirnuli vašim komentarom u kom zaključujete nakon mnogo godina iskustva da deca nikada ne zaslužuju batine. Potpuno se slažem sa vama.:)
Sve najbolje.


Svaki put..

kada pišete o deci, čitam sa uživanjem.:)
Pišite i dalje..


Pa draga

mi tema! :-)


andrej stankovic

je jako DAROVITO dete za crtanje. Ne, bez sale krava je fenomenalna!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


To mi kažu

profesionalci, slikari koji su ga upoznali.
I meni se čini, ali sve mislim, nisam realističan, moj je, pa mi sve što radi lepo.:-)


Izrazito darovito!

(Sta reci vise?)


Potpuno vas razumem..

samo što vi još i umete da upakujete!:)


a kako se postaje

takav tata?


Misliš

ono s pčelicama i ptičicama - decu ne donose rode i taj rad? :-)


Misim

da si sjajan otac


da ti kazem

iskreno, i ja isto mislim da sam posvecen otac. To je valjda sinonim za dobar. Deci treba samo posvetiti vremena.
a stariji je u nekom razredu napisao sastav na temu moj najbolji drugar gde je pisao o meni. ja se istopio od srece.
Inacem u ovoj tunguziji u kojoj zivim imam jako malo prijatelja, da bih imao kvalitetan prijateljski odnos moram da skocim do beograda, londona, amerike, lisabona. zato sebi gradim prijatelje od sinova.


Ma nama je u vojsci, tamo

Ma nama je u vojsci, tamo nekoj JNA zastavnik na pitanje kada ce biti kupanje odgovarao da pravi muskarci smrde a da pederi mirisu.Tako je to bilo u njegovo vreme.


eh dejane,

kada bi svi ocevi bili tako friendly sa svojom decom i imali divne brakove , ne bi morali biti zabrinuti za buducnost planete


ne preteruj

nije baš uvek ovako idilično. :-)


Cuo sam odnekud...

Cuo sam odnekud da se taj mali jednom sakrio iza automata za koka-kolu na nekom aerodromu...


ajd, sad, dejane,

završi priču, koga posle nisu mogli da nađu - malog, ili koka-kolu? :)))


e pa sada,

nishta nije idealno, ali makar da je priblizno


pitanje

Uvek me raduje kada vidim da ste napisali novi tekst. Mozda to nije tema ovog teksta, ali vec neko vreme se pitam kako nalazite sklad u dvojezicnosti koja vlada u vasoj kuci. Na kom jeziku pricate sa svojom decom?

Tamara


Dakle

naša kuća je trojezična. Majka s decom govori na portugalskom, ja na srpskom, a kad smo svi zajedno na engleskom.
Stariji lepo govori srpski (malo se frlja padežima, ali ne nardoski kao Karić, već kao stranac) a mali zabušava - ja sprski on portugalski. Al kad mu nešto treba progovori srpski kao bela lala.


bela lala

i kod nas je slično; sin i ja srpski, sin i tata švajcarski nemački, a sinovljev tata i ja standardni nemački. samo, mali nema šanse da se provuče, jer svi sve razumemo i po potrebi sve i govorimo. :)
srpski je, međutim u svakoj prilici rezervisan za sadržaje poput "hoću da gledam još jednu pizodu", "tutanj, bako!", "to više nikad neću da čujem da mi kažeš!", "nisam ja prdnuo, nego moja guza" i, najnovije, "mama, jesi ti koštunica?" :)


Oces-neces

Jelena, opet ce im maternji biti neki drugi a ne srpski. a meni je zao, mnogo lep jezik. ekspresivan, duhovit. od ovih drugih sto ih znam samo mi je brazilski portugalski tako lep.


eu nau sou portugesa

tako beše? učila ja nešto malo, ne znam da beknem, ali uz rečnike pomalo može da se čita. :)

ne smem ustvari ni o maternjem jeziku sad da beknem, počnem da se nerviram čim neko (kao ti!) udari u sentimentalnu žicu... ali rekao si ono ključno: "meni je žao". i meni. a čini mi se da moj sin to lakše nosi...

bio je pozaboravljao dosta kad smo zimus išli u novi sad. po ceo dan je u vrtiću, ušao u fazu prepričavanja doživljaja, ne mogu da ga teram da mi u tim pričama nešto "prevodi", pa sam i sama njegovim pričama za ljubav malo upustila srpski. stigli u ns, a on, klinja od nepune 4 godine, upinje se da priča srpski, traži reči, preslišava me, trudi se, razumeš, iz petinih žila. i puče dete za večerom. pokrio lice rukama, glavu tresnuo u tanjir i zaurlao "hooooćuuu kućiii"! sutradan ja još šlogirana, spremna na otpor, uposlila unapred svu mentalnu energiju da mu pomognem da prebrodi krizu, a on - odmoran, nasmejan, progovorio srpski od ranog jutra i nije prestao naredne dve nedelje koliko smo bili. ko vodom odnešeno!

idite češće tamo, ako možete. znam, topla voda za tebe, al ipak još jednom da ti je otkrijem... :)


jednom godisnje

budu sami s dedom i babom po mesec dana. prvo u englesku pa u srbiju. i sto nauce od jezika, nauce leti, tokom godine je vise manje odrzavanje.


Cao, tek sad sam videla ovaj

Cao, tek sad sam videla ovaj najnoviji blog, super je! Ista situacija je i kod tvoje "komsinice", samo sto je detence jos malo i cini mi se da jos ne razume treci jezik - engleski, al´ nadamo se da ce i njega jednom da prihvati. Pozdrav iz Paredesa.


Manicno

jurim po blogu, u potrazi za novim Dejanovim tekstovima.

Apsolutno savrseno, najbolje sto sam u prethodnih 30 godina procitao su ovi Dejanovi tekstovi koji koliko god da su savrseni, uvek deluju kao da su tako lako nastali. Napokon kvalitetni citalac ima kvalitetnog pisca.

Dejane, bez obzira na sve prethodno receno, mislim da nije lepo da nam dajete ovako male doze ove savrsene "navlake". Voleo bih da na momenat prestanete, pa odjednom objavite 5,000 strana, pa dok to citamo, Vi jos po 5,000 i tako stalno. Moze?


Ne preteruj Mišo

leba ti, ja sam laka roba. nego, samo vi mene ložikajte, pa posle kad izdam knjigu, pa kad s eproda u 2000 primeraka, ima ja da se crvenim a ne vi.


Knjiga? Zasto da ne? Evo

Knjiga? Zasto da ne?

Evo primerka brocken srpskog od mog sina Amero-Srbina: Umesto da pita, "Kakvi...kakvi bakraci," on kaze: "Price za bakrace." Umesto : "Koj ti je andrak?" on kaze: "Sviras andraku." Baska sto mu je srpski bio sprcki dok nije naucio.


Pazi anegdotu

ja na telefonu, a dolazi stariji i ka~e: "Tata, Andre je napravio govno na sred sobe" Ja kazem: "ne kaze se tako sine, to nije lepo, kaze se pokakio se".
A moj sagovornik suvislo pita: "Jesi li ti svestan da ti se dete posralo u sobi a ti se bavis jesickim pitanjima?"


Ovo je super?

Ovo je super? Fenomenalno:))))


e, stvarno

ti je ovo odlicno. i evocira uspomene iz srecnog i bezbriznog detinjstva..
Tata i brat su bili bumbari , mama i ja pcelice...i sta god da smo igrali, pcelice su bile bolje:) dobro, skoro sve:)
retko smo ostajala sami sa caletom, cesce sa mamom...
mada su fore bolje sa caletom: zvoni telefon, cale u kupatilu, ja se javljam, zovu iz bolnice, cale dezuran, pitaju da li je doktor kod kuce, a ja , naucena da se sve kazem onako kako je odgovorim : tata kaki. a tatin kolega sa kojim pricam kaze pa dobro, reci tati kad obrise guzu da se javi. i ja tako prenesem.
onda su me naucili da se ne kaze bas sve onako kako je, nesto se i precuti.


lančana reakcija

čekam jelicu da se nadoveže :), a u međuvremenu još jedna pizoda s mojim sinom. neki dan nam njegov stric bio u poseti i u jednom trenutku čovek ustane i kaže da mora u wc. posle pola minuta i naš sin ispari iz dnevnog boravka. muž i ja nekako u istom trenutku zovnemo "gde si?", a on, smirenim i pristojnim tonom odgovori s drugog kraja stana "evo, tu sam, gledam kroz ključaonicu kako filip piški!"


E Lektorko moja draga,

mala deca, mali problemi...ja sam ostarila prilikom sledece anegdote...naime moj stariji sin je pre par godina bio predsednik dečijeg nacionalnog parlamenta Slovenije...pa bila svecana sednica u velikom, pravom slovenačkom parlamentu, sa sve zastavama EU i Slo i ministrima i evropskim poslanicima, a moja beba vodi sednicu i sedi na mestu predsednika parlamenta, ja se istopila...e, a veče pre toga, moj žmu održao kraći kurs sinu o ulozi predsednika parlamenta (jer zaduženi za to, to nisu učinili), dakle "Ti si kao saobraćajac, moraš da pratiš ko traži reč, da daješ istu po redosledu javljanja, a ne ti da držiš banku ili da ti upadaju oni koji se nisu ni javili..." Dete sve shvatilo...Teče, dakle, sednica i u jednom trenutku slovenački ministar prosvete (koji sedi u redu ispod mog sina) bez pitanja i najave počne da odgovara nekom klinji poslaniku. Tu moj sin 'ladno prekine ministra rečima "Molim stanite!" Ministar ućuti i sa nevericom pogleda iza ledja i uvis, a moj sin najozbiljnije na svetu kaže ministru "Drugi put se prethodno javite za reč. Ovaj put možete da nastavite sa odgovorom." Znam ja demokratija i sve to je lepo, ali tada mi se po glavi vrtelo "Bože, samo da završimo osnovnu školu..."


bravo za sina!

daleko ce on da dogura.
svaka cast!


Pa, jes

samo ja to treba da sve preživim...a one kreme protiv bora sve skuplje i skuplje.


draga jelice,

znaš šta? umesto što sinu već kupuješ kreme protiv političkih bora (ili sam ipak nešto pogrešno shvatila?...), evo da ti citiram kiša (pošto sam još na kišovskom spidu sa ćirkovićevog bloga), a ti prenesi pametnom sinu:

“Neka se stotinu zastava vije, ni jedna moja nije”

i ne nerviraj se, ipak nije zabrljao predajući štafetu! :)


Kreme

su za moje bore...njemu bih mogla malo jezik njima da namažem.


Jeliceee..o))

..gde to ima krema za jezik..plaćam ne pitam..o)))


Drago dragi,

nema za jezik, nego ja mislila ovim za bore da ga podmažem. Da ima za jezik, ja bih odavno ćutala.


Uh Jelice..

..onda je dobro što nema..o)))


Naša je još gora što se

Naša je još gora što se tiče virenja kroz ključaonicu. Dolazim ja jednom po nju u vrtić, u 5 do 5, tj 5 minuta pre kraja radnog vremena vrtića, i vidim, prazna dežurna soba. Shvatim da se vaspitačica verovatno već oblači u garderobi i čeka još samo mene da ode kući. Uputim seka garderobi, i sve mi nešto žao, kad začujem poznati glasić: "vidim te!" i ugledam svoje dete kako viri kroz ključaonicu u WC u kom je vaspitačica!


A naša je jedno vreme jezik

A naša je jedno vreme jezik koji mi govorimo zvala srvatski.
Slovenci uglavnom ne prave razliku između srpskog i hrvatskog, i zovu ga hrvaški, poneko stariji i srbohrvaški. Dodatno, kad krenemo kod baka i deda, pređemo granicu i uđemo u Hrvatsku, a onda ona uvek zaspi i probudi se u Srbiji - i tako dete zaključi da bake i dede žive u Srvatskoj.

A na pitanje gde joj je lepše odgovara da je lepo i tamo i ovde, razlika je samo u tome da tamo ima mnogo više prostora (tu me je zapanjila) i da su ovde lepše prodavnice (žene!).


Istina,

nema niceg vulgarnog, niti nevaspitanosti opste prakse, pa publika mozda ne bi bas na prvu loptu kupovala. ALI, moze se i tome doskociti!

Na primer, da se krene sa dvojezicnim izdanjima; jedno srpsko-engleski, a drugo srpsko-francuski, pa bi se time ta buduca (prva u dugom nizu) knjiga mogla nematnuti kao savrsen poklon prijatljima u zemlji i u svetu i nezaobilazna "uspomena iz Beograda".

Evo, samo za hitne intervencije ubrizgavanja lepote u zivote dragih ljudi, bilo bi mi potrebno sledece:

1) srpsko-englesko izdanje, 40 primeraka
2) srpsko-francusko izdanje, 25 primeraka

Ovo, ako je moguce, kol'ko sutra.

Od ovih, voleo bih polovinu u dzepnom formatu za citalacke intervencije na terenu, zaboravljanje na sedistu aviona i slucajno izlaganje suncu, vetru i moru na (belo)svetskim plazama, a drugu polovinu u coffee-table varijanti za manje mobilne, ali svejedno nezaobilazne, popodnevne posete, zimske veceri i - svakako - arhiviranje i cuvanje na onim vaznijim policama biblioteke.


slicna scena

tata i ja ostali prvi put sami na 4 dana. ja imala 2-3 godine i nisam tada nesto bas bila jesna. po povratku mama konstatuje da sam "pozelenela & prekosturila se od gladi" i pita tatu da li je dete nesto jela, a on ce: "ja sam je pitao, ona nije htela". tako smo nas dvoje ziveli demokratiju...i uzivali...


Energetski pejzaž

Dejane, sjajna priča.

Meni ilustruje jednu fascinantu činjenicu - koliko fundamentalno se razlikuju tri okruženja, od kojih dva na prvi pogeld izgledaju slična, a nisu: kad smo sami, u dvoje, ili nas ima više.

Potpuno različiti energetski pejzaži!


Vidiš

a koliko juče sam pisao o samoći.


pa to je bio

pa to je bio pluskvamperfekt! :)


Lepo. Toplo. Životno.

Lepo. Toplo. Životno.
Pitanja za Andreja Stankovića (ako želi da odgovori):
Da li je ova krava nešto ljuta? Smeje li se ili se kezi? Zašto su joj zubi tako, nekako, ajkulasti?


zato što to je

jedna mitologška krava. :-)

andrej


Andrej,

puno Ti hvala na odgovoru. Oprosti mi na neznanju.
Fenomenalno crtaš. Samo napred.
Moje izvinjenje i kravi, što je nisam prepoznala. Eh, ta mitologija, uvek mi je slabo išla. :)

Dejane, predlog, ako/kada se odlučite za knjigu, ilustrujte je Andrejevim crtežima. I komentarima.
I (da možda) ostavite neki primerak za (unapred zahvalne) blogere. Platićemo, ne pitamo šta košta.


hvala

i tebi.

andrej


Ma šta da smo prošli,ma

Ma šta da smo prošli,ma šta da smo iskusili,apsolutno najveća vrednost koju imamo je relacija sa svojim detetom!Naravno da nije,uvek,sve idilično,da je mnogo puta teško i traumatično,ali u opisu ova dva dana iz Bloga je jasno u čemu je lepota!Ovo je divna priča i hvala Vam!


Problem je

mada su moji još mali pa taj problem još nemam, kada prestanu da ih interesuju mama i tata. Onda nama bude malo tužno. i žao što smo kada je bilo vreme za druženje bili preterano zauzeti


bez naslova

:)


Dejane

piši knjigu o deci ili za decu. Blago majci!


Kapiraš

to mi je domet? :-)

To je i jedino pisanje od kojeg se može pristojno živeti. Vidi Rolongovu!


Nije to domet za šalu.

Ozbiljno. Ma znaš ti to. A još možeš i da živiš pristojno od toga.
Nemoj da filozofiraš nego sedi i piši.


Štetočine jedne muške...

pa je l' si mene naš'o s ovom pričom? Ne znam ja kako se kamuflira valjenje po kauču i radjenje svega nepreporučljivog...c,c,c...Da nemam ovo žensko dete da mi odruka šta se dešavalo, moji muškarci bi po plafonu skakali kad me nema...mada voli i malo žensko da se priključi opštem rasulu kad me nema.Kada se vratim sa nekog puta, samo čekam šta će, dobro zakamuflirano, da padne na mene po kući...i onaj rad dva sata pred moj povratak...i ono kad ih zovem da pitam jesu li podgrejali šta sam im ostavila, a žmu govori "Evo, baš grejemo...", dok iz pozadine uleće kelner "Želite li još nešto ili..." Eeee...


Tebe čekam

sve vreme, kevo!


Vidi, kao

i obično, kao i kad se vratim kući s puta, tako i sada...ceo dan ripam po gradu, jurcam jedno drugo, u školu na otvorena vrata, sve po propisu....vraćam se četvoronoške kući i kuhinji i kod tebe na blogu zatičem pomenuti standard "kad mačke nema..."
Mnogo slatko :)Naročito ako to ne doživljavaš uživo.


...

Odlicna pricica (taman da navucete nas koji jos nismo roditelji! =D), a klinac prelep i zaista nadaren za crtanje. =)
Nisam vizuelni umetnik, ali sam pasionirani kolekcionar decjih crteza, ponosni vlasnik ogromne arhive. =)
Moze jos neki crtez u nekom od narednih blogova? Naravno, uz odobrenje mladog gospodina.


Vec se zalio

sto nisam okacio neke prasice i neku ribu na koju je osobitoo ponosan. Sad se malo uobrazio, hoce jos publiciteta, ali ne moze da nadje crteze, pa se malo zivcira. :-)


crtezi

Ono gore bese molba mog decka u moje ime (hteo covek da me iznenadi), pa je ispalo da sam "vlasnik", umesto "vlasnica". =D Uglavnom, sacekacemo tu ribu i/ili prasice, ili neki treci crtez, pod uslovom da se dete ne predomisli i odustane od publiciteta. =) Valjda nece. Crtez krave je genijalan.


jelice,

to "kad mačke nema..." izjavi uvek moja mama kad nam dođe u posetu, i isprati zeta na vrata... :)))


bez naslova

To mi pricas?


Da draga,

samo dodaj slici još jedno dete od dva metra -3cm i to je to...


bez naslova

Ma, i on je u kuci, samo se ne vidi. Otis'o do frizidera:)


Ја ,породично

Кадар први
Бијосам врло ружна беба,толико гадна да не постои ни 1 једини фотос из тог мојега перијода животног.нико се несећа да ме је видео ушетњи са матером,а о оцу и да не говори.њему самсе, благо речено гадијо.водила ме баба,причали, и то ван села да се деца не уплаше кад ме уледају па после сањају и вриште.
Сестрами ,милушка,пак, била лепотица,толико изразита да су је позајмљивали другима даје гурају уколици па да изгледа ко да је њина.пуни су рамови позидовима њезиног лика изтог перијода. плавушанка са локницама околица,ко Федери за растезање.
(пада негушим прескочићу кадрова & кадрова ,до овог)
Кадар,кознаки
Ето штавамје шала природе.данасам,просто ми непријатно откуцати,лепотан ,висок,гавран црн,мустаћи,паметан,течно ћутим на неколико језика,мишићав, тврд свугде,имам стана ком 2,
ролекса,одела нинезнам колко,ципела ко у излогу, спорцки ауто,посао,лапатопа ,мобилни , чекај јесам нешто прескочијо, да,ивикендицу усаму обалу морову.а штоје најважније момак сам још увек.на послу бизмисмен ,новце ни не бројим толикоије а женских ко блата после пљуска.када им се пружи прилика да буду самном,слуде се сиротице и незнају шта би пре ,дал да ме гледају ,или пипну ,ил . . срамота ме касти,све до једне.
А сестра данас,ево црвеним што смо род.прожгадиласе толико да када се шминка угаси светло да се негледа.излази само ноћу зџипом са затамњеним стаклима,да је непознају.ја са њоме комуницирам искључиво мобилним и онда држим салфету преко уста,па се шалим ,шаљив,да леп које бијо то треба и да остане ,а она се . . . .вређа нато
- нака Бато ,некате


Dobrodosao

prijatelju!


Deki

ovo je već nojevo jaje.


Čerevićane

živ bio majci! :))


Hehehehe

da ti nije sestra Jelena Karleusha?


G***nce

od brace.
Zar ne znas, jado, da se muskarac ne meri po svojoj lepoti vec po lepoti materemu, sestremu i zenemu jerbo zene u 90% slucajeva ne daju pet para na musku lepotu vec na lepotu ratovanja (lepsa sam mu od svih mu drugih mu) i mozda jos par stvarcica....
DakleM, bolje hvali svoju sestru i pumpaj ljubomoru.
Ne kazem da su svi takvi, ali za svaki slucaj.
Ovo ti k'o rod rodjeni savetujem.
Rekli mi moj muz i tata.

Olga

PS samo se salim Chero, znas.


E svaka čast lepom selu

E svaka čast lepom selu Čereviću i Čerevićanima, pogotovo za "lapatopa" i za "sporcki auto"!


To on,

audrey, ima, kako sam kaze, u svojoj "psisi". Cer je car.


Tyranosaurus krava

je fenomenalna! Mozda su krave tako izgledale u nekom periodu Mezozoika!

:)


svidja mi se!

ovaj novi muski post!


Kad vec pricamo o jeziku

Pre neki dan drugarica mi poslala ovo, mozda vam se dopaden (izvinjavam se za socni srpski jezik al takav je):
Da li ste čuli za ove inovacije u srpskom jeziku?

Radi se o specifičnostima srpskog jezika. One su mnogobrojne, ali izdvajamo
tri najinteresantnije i najegzotičnije...

Na trećem mestu (bronza) je, specifično za srpski jezik, *prošlo neodređeno
vreme. *
Predstavnik pomenutog je 'onomad'.
*- Onomad sam išla na pijacu da kupim jaja. *

Srebrnu medalju osvaja *buduće neodređeno vreme, *koje predstavlja reč
'lakom'.
*- Stojane, ka' ćemo da beremo kukuruz? *
*- Lakom ćemo, Milenija, ima vremena! *

I ubedljivo najorginalnija tvorevina srpskog jezika je *prošlo vreme u
budućnosti. *Ova se tvorevina često sreće u situaciji kada, recimo, seljak
juri prase po šljiviku. Prase skiči, beži oko šljiva, seljak ga juri, kliza
se po blatu, pada, nervira se i u trenutku kada ga je gotovo uhvatio za
zadnje noge, prase skikne i šmugne ispod žice u komšijno dvorište. Tada
seljak baci šajkaču u blato, pljune pored nje i skuje jezičku paradoksalnu
konstrukciju prošlo vreme u budućnosti, koje je jedino prikladno u datom
trenutku, dakle(m), seljak kaže:
*- E jebo sam te kad' te stignem! *


Moram da

kažem da je još bolja od "onomad" verzija "onomadne".

A ima i mnogo dobar izraz za "tek" ("samo što") i glasi "jakom". Naglasak na o.


:)

E, to jakom, koje zvuci kao jako' me uvek zbunjivalo. Moj deda je cesto koristio tu rec, a da ja pojma nisam imao sta znaci. Jelice, hvala :)))


Eh seljak ...

ima dva mozga, kaze jedna moja drugarica. Evo i jedna anegdota vezana za tu njenu tvrdnju:
Doshao seljak kod zubara (tachnije kod zubarke moje drugarice) jer ga je bash jako boleo zub. Recheno mu je da mora da se vadi, naravno sa lokalnom anestezijom i da ista koshta, ne znam sad koliko je to tada bilo, ali je bilo neshto mizerno. Pristane on, daju mu inekciju i ostave ga da cheka dok ne pochne da deluje. Nakon nekog vremena prozovu oni njega - nishta ... Pogledaju u chekaonicu - nema ga! Nestao. Kontaju oni da se on uplashio. Stim shto im je ostao duzan lokalnu, ali ajd' ... Posle nekog vremena sretne ta zubarka svog kolegu zubara koji joj usput ispricha kako mu je jedan dan uleteo seljak u ordinaciju sa rechima: "Vadi prijatelju ne treba inekcija!"

:)


Ne verujem ti Dejane!

Ribao si ga varikinom!

Olga


kriva je

kucna pomocnica. :-) otkud sam ja znao kako to ide: toliko ga je razmazila (zaljubljena je u njega). Radnim danima, kako je bila slobodna od kuvanja, ga je mazila i titrala mu, punila mu kadu sve sa penom. dodjem kuci, a on sav skockan, samo ceka me da idemo u zezanje. a onda dodje vikend, ja neupucen...
dva dana nije strasno. da si bila u vojsci, znala bi. al majka je mnogo zahtevna. :-)


Evo, meni vojska projahava

pod prozorom svaki dan, izgledaju vrlo uglancani.
Samo im se konji svi u glas po***u tacno pod mojim prozorom.

Olga


Inspirativno

Dejane,

Svidja mi se nacin na koji pisete, posebno kada opisujete odnos sa sinovima. Jednog dana cu i ja, nadam se, postati otac, pa mi je drago sto jos uvijek ima oceva poput Vas, jer ste zbilja inspirativni. Hvala!


mene je na roditeljstvo

inspirisala lana, sestra moga prijatelja dusana. rekla mi je: "nista uzbudljivije mi se nikada nije dogodilo" i ja sam odmah pozeloe da budem otac. :-)


Što jes'

jes', uzbudljivo bez prestanka.


Ma Jelice,

naporno bre, nemojmo da lažemo ljude koji nisu upućeni.


Što da ih ne

lažemo, nek' i oni malo vide kako je to. Dakle, uzbudljivo, nemojte to slučajno da propustite.


Ma uzbudljivo je,

popeti se na HIMALAJE, ali treba snage volje, sreće, strpljenja, cini mi se isto kao i sa decom.


I

kondicije.


odgovor na komentar koji sam uklonio

jer je bio licne prirode, a savet je uvazen, pa komentar time gubi smisao.

1) Kakav si ti pazljiv citalac. prija mi to! elem, ovo je radionica, ja reagujem na publiku, publika na promene...
primedba na mestu. u pitanju bilo potcenjivanje citalastva. ucinilo mi se da druga verzija bolje stoji uz podnaslov: limunada-film. ipak, posle svega, vratio sam na staro. bilo mi je izgubilo "edge"

hvala


Nas dvoje

...smo ovde bas sami. Ne hajemo za radodajke svakog petka u nekom od srpskih klubova. Mom 3,5 g. starom sinu sam prosle godine poklonila za rodjendan pretplatu za 5 popodnevnih koncerata u Operi. I tako sada idemo da on to lepo slusa. Ja sam , iskreno mislila, ma kakvi posle dva minuta moracu da crvenim u mraku. Nisam mogla da verujem, razrogacilo oci i ne trepce. Posle je isao po kuci i ''dirigovao' kineskim stapicima.
Posto pricamo oba jezika, onda sam i lektor. Nemoj krcas zubu, nije sine nego zube. O.K. i rugne mi se i ode. Vice iz sobe - Mamammm, moze KO, KO, KOlibri? Moze, naravno, odgovaram. A onda se dere iz petnih zila - Molimo za finu Pishinu, jer pishina godi dusi.
Malo se nervira sto sam mu prekrila nekim selotejpom u boji Pluton u njegovoj 'svemirskoj knjizi na rasklapanje'' i kaze kada mu objasnjavam da su doneli odluku. On me gleda i sasvim ozbiljno mi kaze - Bas me brrrriga, bre!
Lepi od , mama. Nije nego odlepi mi! Lepi od, brizo! Sta da se radi.
Obicno sama sebi kazem kada nesto ispustim - Pa, mama...
Veceras sam razbila solju, a on trci iz sobe i vice - Pa, pazi Boze zeno. Seto jedna! I onda , posto zna da nije to seprtljo kako treba, kaze na engleskom - You are clumsy, mama.
Pozz


slatko, slatko...

Bravo Dejane! Jos jedan "pravi tekst". Neosporan talenat. Nego kako ono bese? Deca su ukras sveta.


kazem ja da su mladji sinovi

kazem ja da su mladji sinovi cool-iji - nije zato sto sam ja mladji, nego stvarno :)
dejane, samo nemoj da das mladjeg na arhitekturu :)


Nije to scenario...

..za limunada film vec za jedan mnogo lep i romantican film o ljubavi i dobroti... Glavni glumac je kao lutka...nema veze sto preskace kupanje...Blago vasoj deci sa vama a i vama sa njima..Verovatno zvucim pateticno ali neznam kako drugacije da izrazim pozitivna osecanja posle citanja vasih tekstova o deci i porodici...U poslednje vreme, ovde u Srbiji, slusam samo ruzne stvari...ljudi su sludjeni i nemaju vremena ni za sebe ni za decu...sve se "odradjuje" pa i porodicni zivot...Naravno da ima izuzetaka ali ,nazalost, vrlo malo...Uzivajte u toj tunguziji u kojoj ste obezbedili zivot svojoj deci a ne imitaciju zivota koju mi ovde zivimo.....I...pisite i dalje, kao sto vidite imate publiku koja vas voli....


Hvala, draga

mnogo mi je lepo legao ovaj tvoj komentar. Opravdava neke zivotne odluke koje sam uz veliki napor doneo, a nikada necu biti siguran da li sam se prevario. A deci je najvaznije posvetiti vreme. a vreme i meni nedostaje. I sve ga manje ima. To je strasno.

PS - najgopre je sto je glavni glumac vvis enego svestan da je kao lutka pa to zolupotrebljava i munta sve zivo majstorski.


Neka munta...

...samo da bas ne zloupotrebljava...Verujem da i vama nedostaje vreme ali mislim da je to drugacije u uredjenim sistemima nego u ovom nasem haosu gde su svi nervozni...Evo, sad se zavrsila neka emisija na tv...kao neki okrugli sto...svi se deru...niko nikoga nema zivce da saslusa...takvo okruzenje sigurno ima negativan uticaj na decu...pa tek siromastvo....ma, uzivajte tamo....Pozdrav


Bravo Dejane

Svaka cast Dejane na ovom i drugim pisanijima. Zivim u inostranstvu, u dalekom Vankuveru i u mnogim vasim opisima i uspomenama mogu da nadjem i svoje. Evo na poslu sam i onako lepo "izdangubih" par sati citajuci, a sve na firmin racun.
A deca su uvek i svuda ista-iskrena do bola.

Srdacan pozdrav iz Kanade...


wow, moja slava

je stigla do Pacifika! more mi je do kolena. gde mi je kraj? i'm in awe :-)


in awe

with yourself?!


with

the size of the world!


pa ima nas bas dobro razbacanih po ovoj strani Pacifika

kraj bi bio na havajima, pa onda novi pocetak u japanu...
a sve nas nosi isti val:
fado, alfama, madredeus, bossa nova, more (neka bleda kopija jadranskog), deca tamnije boje koze i tako, sve u tom smislu.
jos jedan pozdrav i dobar vetar u ledja!
P.S. ima na ovom sajtu raznoraznog umisljenog sveta i smaracha-drago mi je da ne pripadate toj sorti.