Kad je početkom lipnja/juna došlo do optužujućih izjava između hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i premijera Republike Srpske Milorada Dodika, suzdržavao sam se da ih komentiram, da ne bih dodao još ulja na vatru u toj napetoj situaciji. No, sad više nema takve opasnosti, pa ću si dopustiti reći ponešto o toj epizodi, kao i o stanju srpsko-hrvatskih odnosa u ovom trenutku. Pritom se neću toliko baviti Bosnom i Hercegovinom (to ostavljam za neku drugu priliku), nego prije svega samom Hrvatskom i njenim odnosima sa Srbijom u ovom trenutku i u neposrednoj budućnosti. 

Kao

(Dnevničke bilješke, 9. dio)

29/30. maj 1999 (subota)

Večernji razgovor s B. Kaže da se u Hrvatskoj ide u smjeru izjednačavanja „komunista" i „fašista", i na tim temeljima da se gradi politika za vrijeme nakon Tuđmana. Kaže da je „sve spremno za desnu diktaturu: policija ne reagira na tučnjave, desnica je preuzela vodstvo HDZ-a i čeka da Franjo umre, a ljevica (Tomac i Račan) ne postoji.

Pratim rasprave na nogometnom sajtu „nogomet.com". Uvjereni su da se rezultati namještaju, i da se favorizira „Dinamo" - koji se sad zove „Croatia".

Prije točno godinu dana (24. februara 2008.), na ovom sam mjestu objavio tekst pod naslovom „Rješenje za Kosovo". Danas ga objavljujem ponovno - taj isti tekst - želeći da se sada, u smirenijim okolnostima, ponovno povede rasprava o mogućim rješenjima problema koji mnogima izgleda kao da nema rješenja. Meni se, ipak, i danas (kao i prije godinu dana) čini da ga ima - i da je postizanje tog rješenja više nego ikad pitanje volje onih koji odlučuju u Beogradu, Prištini, Tirani i u međunarodnim organizacijama.

Nadam se da neće zvučati pretenciozno ako kažem

(Dnevničke bilješke, 8. dio)

11. maja 1999 (utorak)

U Kini traju velike anti-američke demonstracije zbog bombardiranja ambasade u Beogradu. Mlađi ljudi, uglavnom studenti, nose fotografije s likom Billa Clintona i natpisom: „Clinton - Hitler" i mete, kakve nose ovih dana i oni koji demonstriraju u Jugoslaviji. Kina je jutros izjavila da neće sudjelovati ni u kakvim mirovnim pregovorima u Ujedinjenim narodima, sve dok NATO napadi na Jugoslaviju ne prestanu. Njen prijedlog rezolucije, kojom bi se osudio NATO zbog napada na kinesku ambasadu u Beogradu,

(Dnevničke bilješke, 7. dio)

24. aprila 1999 (subota)

Navečer, na piću s grupom Jugoslavena. S. plače. Ne vidi izlaz iz sadašnjeg stanja. Nakon bombardiranja televizije, kaže, nema tog cilja kojeg se ne bi usudili gađati. Poraz je pitanje dana, kaže ona. Kaže da se nikad nije osjećala ponosnijom što je Srpkinja, i da tako osjećaju mnogi u Srbiji. Rezultat svega toga je - niti će se ovi predati, niti će oni prestati gađati. Dakle, razaranja mogu trajati godinama. To razara svaku ideju budućnosti.

B. je ogorčen na NATO napade. Nacionalizam

(Dnevničke bilješke, 7. dio)

1. maja 1999. (subota)

Poslao sam Viktoru tekst o Havelu, a onda sam počeo pisati otvoreno pismo tom gospodinu, koji se nevjerojatnom brzinom uspio pretvoriti od najvećeg propagatora liberalne demokracije u najvećeg podržavatelja ove vojne intervencije. Njegova je pozicija indikator da je ova intervencija - bar jednim dijelom - inspirirana ideologijom. Problem je u tome što je Havel predsjednik Češke Republike, koja je i sama imala vrlo loše iskustvo s ideološki-inspiriranim vojnim intervencijama. Doktrina „ograničenog suvereniteta",

Prošlotjedna posjeta ruskog predsjednika Dimitrija Medvedeva četirima latinsko-američkim zemljama: Peruu, Brazilu, Venecueli i Kubi - pokazuje namjere njegove zemlje da poveže „zemlje u usponu", a naročito one koje su skeptične prema Americi. To bi moglo voditi čak i stvaranju neke međunarodne organizacije u kojoj bi Rusija (sama  ili s Kinom i Indijom) imala vodeću ulogu.

Jedna od mogućnosti za takvo povezivanje najavljena je u spekulativnom izvještaju o svijetu u 2025., kojeg je nedavno objavio američki Nacionalni analitičko-obavještajni savjet (NIC). U tom se izvještaju

Ne bih htio zvučati previše pesimistično, ali – ne sviđa mi se ovo što se posljednjih nekoliko dana događa u Sandžaku. Malo-pomalo, Sandžak postaje krizno područje, i to upravo u trenutku kad se najavljuje nova konferencija o Kosovu, i kad u zraku stoji pitanje (kojeg nitko ne izgovara, ali ga ni ne zaboravlja): što bi eventualna nezavisnost Kosova mogla značiti za budućnost drugih zemalja u regiji - prije svega Makedonije i Bosne i Hercegovine.   

Uznemirenje u Sandžaku, bojim se, ima potencijal da stvori novo žarište krize unutar same Srbije, sada kad je Kosovo

Slovensko (slovenačko) usporavanje procesa završavanja pregovora o članstvu Hrvatske u Evropskoj Uniji ima posljedice ne samo za stanje slovensko-hrvatskih odnosa, nego i za Srbiju, odnosno njenu poziciju u odnosu na Evropsku Uniju. To je usporavanje, naime, neočekivana šansa za Srbiju, koja bi ju mogla (ako to želi) iskoristiti za ubrzavanje svog putovanja prema članstvu u Evropskoj Uniji. Iako je Evropska Unija na početku 2009. ponešto marginalizirana u odnosu na početak 2008., isto se odnosi i na druge značajne političke igrače na Balkanu: Ameriku (koja prolazi kroz duboku ekonomsku

Milutin Baltić i DJ, Jan 2008

Kada ćemo (i hoćemo li) dočekati da neki „pripadnik manjine" (recimo Srbin u Hrvatskoj) postane predsjednik Republike (npr. Hrvatske)? Oni koji postavljaju to pitanje, zaboravljaju da je Hrvatska već jednom imala predsjednika (doduše: predsjednika kolektivnog Predsjedništva), koji