Iskreno, ne verujem u proroke. Ne verujem da neko može da predvidi šta će se dogoditi u budućnosti tako što mu se ti događaji „priviđaju" u nekoj vrsti transa. Ne znam šta da mislim o Nostradamusu, kao ni o onom našem proroku, čini mi se da se zove deda Miloje, ili kako već. Međutim, nedavno sam pročitao u zagrebačkom nedeljniku Globus zanimljiv tekst o osobi po imenu Gerald Celente. Njegovo zanimanje ima veze sa proricanjem, ali se zasniva na drugačijoj metodologiji. On se bavi prognozama političke i ekonomske budućnosti sveta i direktor je The Trend Researchs Institute.
Pre nekoliko dana bio sam u Subotici. Dobio sam poziv da se kao svedok pojavim na suđenju u vezi policijske torture koju sam istraživao 2006. godine. Tortura nije razlog pisanja bloga, pa neću o tome.
Razlog je serija neprijatnosti koje sam kao svedok u jednom sudskom postupku doživeo. Mislio sam da je uloga svedoka da pomogne sudu u pronalaženju istine, tako dragocene i potrebne. Mislio sam i da država ceni one koji žele da joj pomognu u tome. Ispostavilo se da nisam bio u pravu. Iznova i iznova se pojavljuju nove situacije u kojima uvek naivno verujem da je moguće pronaći
Njujorška organizacija Odbor za zaštitu novinara nedavno je objavila listu deset najgorih država na svetu za blogere. Oni tvrde da je razvoj interneta i sve veći broj blogera isprovocirao represivan odnos pojedinih država (naročito Azije i Srednjeg istoka) prema korišćenju interneta kao sredstva komunikacije. O tome svedoče i podaci do kojih je ova organizacija došla a prema kojima od ukupnog broja novinara koji se u ovom trenutku nalaze u zatvoru najzastupljenija pojedinačna kategorija (među novinarima uopšte) su blogeri i internet novinari. Od ukupno 125