Anyway, po prvi put mi nisu krivi političati vladajuće elite, jer oni pričaju ovakve gluposti zbog toga što su predugo igrali na kartu Kosova i onog što se zove „srpski nacionalni interes“. Kao što znamo, svaka igra ima svoj kraj. Međutim, mediji kojima su dve ili pet zemalja bitniji od 20 i koji pišu članke kao da je sada 1987. a ne 2007. su zbilja neverovatni . Zbog toga, svako ko je mlad, a želi da bude novinar, mora znati o čemu i kako se (ne) izveštava:
1. Kosovo: To što vi znate da Kosovo više nije Srbija i da će se uskoro ceo proces i formalno završiti, ne igra nikakvu ulogu u pisanju/izveštavanju. Vaša uloga kao novinara je da istražite različite načine i razloge zašto je Kosovo Srbija. Pošto su vas učili da priča mora imati više strana, pored ministra Samardžića, pozovite i savetnika Simića, a kao ekstrem u priču uvedite i Dušana Janjića. To je dovoljno za objektivno izveštavanje o Kosovu. Rasprave vam se moraju kretati od toga da je Kosovo totalno Srbija do toga da ono treba da uživa nekakvu autonomiju. Dodajte i spisak novih država u Evropi posle Kosova i tekst će vam biti kao bombona.
"Želeo bih da apelujem na vaše osećanje fer pleja i vaše osećanje časti. Naša zemlja je, kao i vaša, drevna, sa drevnim ubeđenjima. A Kosovo je kolevka naše cvilizacije"
Imajući u vidu kako lekari Srbiji savetuju roditelje dece sa bilo kojim mentalnim poremećajem da je bolje da ga „odmah daju u ustanovu gde će imati negu“ ili ženu kojoj su savetovali da bebu odmah odnese u tu ustanovu i pre dojenja „kako se ne bi vezivala“, postalo mi je jasno – Srbija je ovaj savet primenjivala do pre 8 godina i nad kosovskim Albancima. Srbija tj. doktori koje smo MI birali na izborima su primenjivali razne metode prema našim sugrađanima, uključujući i proterivanja iz gore pomenute kolevke. O zatvaranju, vezivanju i „umirivanju“ na druge načine ne treba trošiti reči. Sistem je isti, sve su ostalo nijanse.
Ono osećanje časti i drevna ubeđenja su došla do izražaja u Aranđelovcu. Gomila nevladinih organizacija ljupkih naziva „Naši“, „Svetozar Miletić“ (nije mi rod), „Naša Šumadija“ i naravno čuveni „Ravnogorski pokret“ je krenula da zaštiti čast od „antisrpske emisije Peščanik“ koja širi „mržnju prema Srbiji, SPC i svemu u čemu se oličava zdravo i normalno društvo“. Zamišljam da se ovo dogodilo u Velikoj Britaniji, ali mi ne ide. Uz svo široko tumačenje slobode izražavanja, njihovo „pokazivanje nezadovoljstva“ kroz višednevni govor mržnje u lokalnim medijima, kao i poziv u ovom saopštenju, a imajući u vidu da je faktor „Kosovo-kolevka“ i način na koji Srbi štite tu čast – mislim da bi „drevna ubeđenja“ postala DRVENA ubeđenja i to po glavama učesnika na promociji Peščanika. Međutim, sasvim se slažem sa poslednjom rečenicom u saopštenju:Danas je EU konačno objavila izveštaj o napretku zemalja Zapadnog Balkana. Tako smo svi mi koji umemo i želimo da čitamo dobili i priliku da vidimo šta EU misli o onome što se dešava ovde. Istovremeno, prestala je potreba da konzumiramo vesti „iz dobro obaveštenih izvora“ ili još gore, „ iz dokumenta u koji je agencija/novinar imao uvid“. Dakle, svi koji to niste učinili pročitajte izveštaj i o Srbiji i o okolnim zemljama. Znam da će većina reći da je očekivala oštrije ocene, ali to je samo diplomatski rečnik koji EU koristi. Suština je tu za onoga ko hoće da čita.