Jedna priča - ne znam šta mi bi baš nju da, s oproštenjem, metnem danas a nedelja je i nije na duhove. Priča o jednoj ženi i jednom grobljanskom popisu
Ta je žena išla Kosovom, nosila je fotoaparat i sveščicu i radila je čudan popis. Grobljanski. Da se ne zaborave srpska imena na razrušenim grobljima. Da se ne zaboravi koliko ih je bilo. Da ne prođe nijedna crkva, srušena, a da se sutra ne zna koja je to crkva bilo a ko njen neimar.
- Bog je neimar – objašnjava mi.
- Bog je neimar – prvo ponavljam ko papagaj jer pokušavam, naivno, da uđem u njen svet.
- I rušitelj, Bog je rušitelj sopstvenog neimarstva – ne pušta me na ta vrata. Nit' imam ključ, niti znam lozinku.
- Čudan Bog- odustajem.
nasumično izabrala priče, našla na netu (pa ako ima nekih grešaka nije do mene) ... gledala sam na b92 onu iz žena u crnom i onu drugu i setila se pametnog i duhovitog radovića i da ima i onih sa smislom za humor
dakle, gost autor: duško radović
U muškarcima ima nešto ljudoždersko
Pravo da vam kažem, ja muškarce prezirem! Meni svaki muškarac liči na životinju! Svi imaju neki miris....Strašno!
Kad govore - deru se, kad spavaju - hrču, kad jedu - mljackaju i srču...Prave životinje!
Ne mogu nikako da
za sad samo link (ne mogu srprljivo da čekam da dođem do malo slobodnog vremena i napišem koju reč) a ja se javljam kasnije
EDIT: (sledi pre par sati najavljeni tekst)
envera sam upoznala, a moglo je da bude u beogradu, baš na kosovu - kako i treba. dan pre proslave prvog meseca nezavisnosti kosova vozikala sam se kolima ludim serpentinama po onom malom parčencetu zemlje koje je sever kosova ... provodila čudne dane sa direktorom srpskog narodnog pozorišta u prištini (privremeno pozdravljenog
Naime, jutros me je sasvim slučajno pozvao N. N je sjajan tip. Nije imao nameru da me pozove, i nisam imala nameru da ga pozovem - a i to slučajno. Prođe neko vreme i ti dugo ne vidiš N a i N dugo ne vidi tebe, jednostavno, život (koji inače prekratko traje) donosi svako malo neka nova slova u svakodnevnicu... I, da ne dužim, mada bi se o N svašta dobro i zanimljivo moglo reći, pozovem onda ja, slučajno pozvana od strane N, tog gospodina na promociju "Brkova". I kaže meni N da postavim ja to na blog - kao, onda svakako neće zaboraviti. Evo, stavljam. Iako nisam imala nameru.
ukratko - zato što je bila siromašna i zato što je, sudeći po onome šta je pisala, tome bila sklona.
pre oktobarske revolucije pripadala je sloju kojem je gotovo sve bilo dostupno. pisala je pesme, čitala ih na sedeljkama, večito zaljubljena. tada je napisala, radujući se revoluciji, kako je samo "izvesnost nadolazećeg rata spečava da izvrši samoubistvo". napisala je ’’ja jedino u vatri pevam!’’, ’’kad bi samo izbio rat, kako bi život postao uzbudljiv, treperav, iskričav! tada bismo mogli živeti, tada bismo mogli umreti’’ i ’’nema pesnika bez ljubavi
dvadeset prvog jula ove godine u petnaest časova biće dvadeset i pet godina od smrti zorana radmilovića.
u dvanaest časova, u podne - biće postavljena spomen ploča na jednom velikom stubu ispred zgrade u kojoj smo živeli.
najavila pre nekih mesec dana, ali evo ću ponovo za one koji bi hteli da dođu a zaboravili su ili nisu čuli, uz žaljenje što neki neće doći a hteli su (nego su sad već otišli nazad svojim kućama u belom svetu)
ništa ne bih menjala, nikog ne bih pustila, u moj svet ni da priviri, ti što ništa ne nose, neka mi ne dolaze , ja vrata ne otvaram, dok darove mi ne donesu, ne otvaram , ako nisu bogati
ovo je najava jedne prodajne izložbe nakita od (ah) plemenitog metala... ne, lepše zvuči od srebra i zlata... i dragog kamenja. stvar počinje sutra dakle u nedelju u 19h na jednom (pa jeste čarobno) čarobnom mestu u jevrejskoj opštini, u beogradu u kralja petra br 71
neko zna neko ne zna, nije ni važno, ja sam jednu deceniju svog života provela živeći od
pa sam ga obrisala.
izvinjavam se.