PRAVILA I PROPOZICIJE
" Najslabija karika " je kviz opšteg znanja u kojem se takmiče 8 učesnika. Moguće je osvojiti do 27000dinara, ali je na učesnicima, da radeći zajedno u ekipi, sami kreiraju svoj nagradni iznos. Samo jedan od njih može biti pobednik - sedmero njih odlazi praznih ruku.
Igra se sastoji od 7 krugova opšteg znanja. Cilj je svakoga kruga dosegnuti maksimalni iznos. Do toga iznosa učesnici mogu doći na dva načina:
slaganjem lanca od 8 uzastopnih tačnih odgovora
Nikada nisam shvatio zašto se u nekim društvima ne vrednuje društvenokoristan rad.
Ukratko, ako radite nešto za opštu stvar, za druge, a nikako za sebe, ljudi vam se, u najboljem slučaju, smeškaju - obično komentarišu da vam je dosadno i da nemate preča posla, da želite da profitirate na ovaj ili onaj način, i na kraju obično proveravaju da li tu ipak postoji neka skrivena korist.
A koristi ja mislim da ima. I ona nije tajna. Koristi ima najviše za druge, za ljude kojima pomažete.
Isto je i sa dobrovoljnim prilozima, volonterskim radom u ustanovama
Neko je rekao:
''Kazu da skoro 90% onoga sto covek u svom zivotnom veku gradi i deluje radi iz potrebe da to drugi vide.Samo ako se ima potvrda ucinjenog smatra se da je misija uspela.U suprotnom ostaje pitanje.Zato sve stvari koje i radim radim namerno,bez zadrske i pomisli da cu biti surovo kaznjen pred svedocima.Pa sta?Moze kazna da bude ma kolika,mogu da me osude koliko god zele-jedno ne mogu.Ne mogu da uzmu dusu.I zelim jasno i glasno da kazem sta imam,pa nek ima odjek ravan zemljotresu,jer nikad nikog nisam niti cu voleti kao tebe.Mogu doduse da
Neko je odavno rekao da mnoge stvari neće ostati nikada zabeležene i niko ih neće upamtiti ako iz istorije ne pređu u umetnost. Tako je i danas. Niko ne može bolje od nas da poznaje vreme u kome živimo. Ko može bolje da poznaje pojedinosti o istorijskim događajima od nas koji smo svedoci, učesnici, a i žrtve, vremena u kojem živimo?
Uvek sam druge uveravao u neke priče, događaje, osobine, ali nikada nisam
Gradske price...(deo I)
U našim gradovima živi jedna posebna vrsta ljudi, koji ne kriju neospornu činjenicu da su rođeni baš u tom gradu, a ne negde drugde, a ne negde sa strane. To smatraju čistom plemićkom titulom.
Za njih su svi došljaci, čak i oni koji se ne osećaju tako, čak i oni koji se u taj grad doselili posle rata.
Takvi ljudi se namršte zapravo kada uđu u neki klub, kome inače ne pripadaju, tada nadmoćno jedni druge pitaju ko su. Uopšte, ti došljaci što tako ponosno sede pored njih.
Ovaj tekst je specijalno pisan za ovaj dan i ovo mesto. Danas je 14. februar, dan Sv. Valentina.
Sveti Valentin (zaštitnik zaljubljenih) je bio episkop i mučenik, a živeo je u 3. veku. Pogubljen je 269. godine odsecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije II.
Kasnije je car Julije I u 4. veku nad njegovim grobom podigao baziliku, i od se tada taj svetac počeo slaviti među hrišćanima.
U 15. veku je ovaj svetac povezan sa praznikom zaljubljenih (dan zaljubljenih), što se održalo do danas.
Dan Svetog Valentina
Većina ljudi živi u bezbrižnom uverenju da je novogodišnje slavlje hrišćanski običaj. Da li je praksa "ispraćaja stare i dočeka nove godine" zaista zasnovana na Bibliji? Da li 1. januar zaista predstavlja pravi početak nove godine? Ko ima autoritet da odredi početak nove godine?
Drevni paganski običaj
Mi se ne poznajemo,mi saznavaoci, sami sebe ne poznajemo: ima to svog dobrog razloga. Nikad mi sebe nismo tražili - pa kako bi se i moglo dogoditi da jednog dana sebe nađemo? S pravom je rečeno: "Gde je vaše blago, onde će biti i srce vaše."* Naše blago je tamo gde su košnice našeg saznanja. Stalno smo na putu ka njima; kao rođenim krilatim životinjama i skupljačima duhovnog meda stalo nam je zapravo samo do toga da - nešto "donesemo kući". Inače, što se tiče života, takozvanih "doživljaja" - ko se od nas sa dovoljno ozbiljnosti