Ovim pismom koje sam poslao bratancu pre dva-tri dana završavam seriju za početnike. S obzirom da su to samo malo editovana pisma ljudima sa kojima se pišem i pričam, pa po prirodi stvari neke stvari o Turskoj već znaju, stvar nije zamišljena kao detaljni "brifing" o turskoj stvarnosti ali, nadam se, pruža neke osnove, a možda i neko seme preispitivanja.
šta treba znati o "iranskoj krizi",
a mejnstrim mediji vam neće reći
Svestan sam da podnaslov može zvučati pretenciozno. Međutim, dok se u alternativnim medijima (uglavnom) u (sajber) svetu još i može naći neko ko kapira "iransku krizu" još nisam naišao na nekog ko piše na jugoslovenskim jezicima da je barem pošteno preneo činjenice, a o razumevanju istih da ne govorimo.
Nije beznačajno kada ljudi koji sasvim sigurno imaju pristup uhu predsednika SAD počnu da razrađuju [i razbacuju] ideje o dvo-državnom rešenju izraelsko-palestinskog sukoba, ma koliko one u ovom momentu izgledale kao konstrukcija na gomili pretpostavki koje tek treba da se realizuju.
Sudeći po dokumentu think tank-a, Centar za novu američku bezbednost[1], naslovljenom "Bezbednost za mir: Postavljanje uslova za palestinsku državu"[2], obnarodovanom prošlog meseca, neki novi vetrovi su počeli da pirkaju u Vašingtonu. Da li će dopreti do avenije Pensilvanija 1600 ostaje da vidimo, ali gledajući sastav think tank-a vrlo je verovatno da hoće.
23:22 je rezultat glasanja po rezoluciji o jermenskom genocidu komiteta za inostrane poslove američkog kongresa. Neobavezujuća rezolucija, koja poziva predsednika SAD i druge zvaničnike da, od sada pa nadalje, upotrebljavaju reč "genocid" u vezi masakra i masovnih deportacija Jermena u godinama umiruće Osmanske imperije je prošla, dakle, jednim glasom. Za sada nije moguće reći da li će i kada kongres [tzv. full House] glasati o ovoj rezoluciji i time je učiniti obavezujućom.
Crtice o sve/mu/tu
Pregovori sa Talibanima?
'Izvini' najteža reč
Orvel centrifugira u grobu
Turski model?
Jedna od najneispričanijih priča sa Bliskog istoka je priča o 4,5 miliona ljudi koji su zbog okupacije Iraka i sektaštkog nasilja koje je usledilo bili primorani da napuste svoje domove. Dva i po miliona unutar Iraka i dva miliona u susednim zemljama, najviše u Jordanu i Siriji.
Prof. Čomski je jednom počeo svoje predavanje o izraelsko-palestinskom sukobu opaskom, da je tema prilično sigurna tema za davanje predikcija, to jest da se tokom godina i decenija jako malo iliti suštinski ništa ne menja.
Knjiga Amire Has "Piti more u Gazu, dani i noći u zemlji pod opsadom", napisana davne 1996. godine, mu daje za pravo - menja se forma, ali suština nimalo. [1]
Do sada sam više puta pominjao Amiru Has, novinarku Haareca (izraelski liberalni dnevnik), reporterku sa okupiranih teritorija. Ovim tekstom želim da bliže predstavim nju i njenu prvu (pomenutu) knjigu.
Jedna vrsta priče je kada su se tvrdnje iz članka Bila Kviglija, koji uz njegovu dozvolu prevodim, pojavljivale u štajaznam tekstovima i izjavama Klajva Staforda Smita, poznatog međunarodnog advokata koji je zastupao interese nekoliko zatvorenika u konclogoru Gvananamo ili pak Endija Vortingtona, britanskog novinara, autora i blogera, kome je taj konclogor specijalnost, a sasvim je druga priča iliti new ball game kada te [iste] tvrdnje, u izjavi pod zakletvom [pdf fajl] za američki federalni sud, iznese pukovnik u penziji, koji je od 2002. do 2005. godine bio šef kancelarije [Chief of Staff] Državnog sekretara SAD, Kolina Pauela. Dakle, now it's official!
Neposredan povod za ovaj tekst je članak Vladimira Arsenijevića objavljen svojevremeno u Politici О Америци и антиамериканизму. Razlog je samopreispitivanje, koje generalno upražnjavam glede svih svojih stavova, a na ovu temu malo češće, pogotovo od kada sam za antiamerikanizam optužen od bliskog mi prijatelja, kao i mišljenje da se ta etiketa lepi (nepodnošljivom) lakoćom.
Priču o vodoinstalateru koga je domaćica iz (blaženog) neznanja bacila u stanje nesvesti, a tipovi iz hitne pomoći ga 'iskipovali' na stepeništu prasnuvši od smeha kad su čuli šta mu se desilo je samo bledi vic naspram priče iz života koja se desila na jugoistoku Turske koliko pre dva sata. Još je nema na Jutjubetu (mada ne sumnjam da će je biti) pa moram staviti ovaj link – video govori više od 10.000 reči...