U principu, ovo jeste sportski blog, ali...
Ovo nije blog o očajnom derbiju, slabom Partizanu i još goroj Zvezdi, mafiji, fudbalskom savezu...(jedino po čemu će se pamtiti ovaj derbi je golčina Raće Petrovića za koga "niko nije čuo" dok ga Antara nije pozvao u reprezentaciju, čime su zapušena lajava usta dežurnim selektorima i opštim stručnjacima za sve i svašta, osim za ono što rade, ako uopšte nešto rade).
Glupost se ovaplotila u još jednoj besmislenoj ideji.
'97. je slobens prodao 49% (novoosnovanog) Telekoma grčko-rimskom kupcu za preko 1,5 milijardi maraka (u to vreme otprilike 1 milijarda dolara - koja je tada vredela kao danas otprilike 1,3-4 milijarde dolarosa) . U to vreme Telekom nije imao mobilnu telefoniju (koja danas donosi ubeeedljivo najveću zaradu Telekomu (tj. državi), nije bilo mnogih drugih usluga, nije bilo Telekoma Srpske u vlasništvu, niti Mtela Crne Gore.
2002. Vlada Srbije je otkupila 29% od Talijana, a 20% je ostalo u vlasništvu grčkog OTE-a.
Već je počela bogata sportska nedelja,
nadajmo se da će sledeća biti još bolja.
Počelo je 13. svetsko prvenstvo u atletici.
MIslio sam još za vikend da okačim neki blogčić, ali...
a pošto niccolo doccni sa teniskim blogom (US Open počeo pre par sati),
ljubitelji tenisa su dobrodošli.
U 10h Nemanja Mirosavljev učestvuje u 50m trostav (i on je, po rezultatu sa kojim je došao, jedan od favorita, ako u ovom sportu može tako nešto da se kaže) i ujedno naša poslednja nada, uteha i spas u individualnoj konkurenciji ;)
U 10:30 rukometaši igraju odlučujuću utakmicu protiv Mađara za prolaz u 1/4 finale (odgovara nam i nerešeno i to me pomalo i plaši).
U isto vreme počinju i naši kajakaši.
Kad ljudi ne znaju koje bi im mogle biti zajedničke teme za razgovor, a ne ćuti im se, oni počnu sa "lepo vreme" ili (u nekim delovima Šumadije) "alupeklomajkemuga", pa otuda i naslov, eto, da prekinem tišinu :P
Nešto kao dnevnik/utisak nedelje, štatijaznam (mada je glavni utisak uvek nešto lično/privatno :)):
Vreme
Lepo, sunčano, malčice oblačno, pravo prolećno, baš za Uskrs i prvomajske praznike :)
Svet dobija novog (novcatog) svetskog prvaka u fudbalu.
Prvi put evropska ekipa osvaja trofej van Evrope.
Utisci o igri
Fudbal je bio ispod očekivanja. U grupama relativno loš, ali kako je takmičenje odmicalo utakmice su bile sve kvalitetnije. Prvo kolo je bilo očajno (naročito mi), u drugom kud i kamo bolji fudbal, u trećem su počele eliminacije, jer u prva dva skoro niko nije obezbedio dalji plasman (ni ispao). U osminu su prošle uglavnom ekipe koje su i zaslužile (osim Gane :P). 1/8 finala je donela mnogo bolju igru, mnogo jači tempo i puno neizvsnosti, a četvrtfinale sve to na kvadrat. Iskreno, meni je najbolja utakmica bila Urugvaj - Gana (ne sećam se da sam gledao jednostavniji i zdraviji fudbal) tako da je Gana pokazale da nije džabe među 8 najboljih. Nemci su devastirali papirno jake Enleze i Argentince, ali su oslabljeni u polufinalu naleteli na prejake Špance koji su im bukvalno sakrili loptu (opet). Dodatni strah fudbalskom svetu je ulila mladost Nemačke reprezentacije. Takođe oslabljeni Urugvaj nije mogao dalje. Holanđani deluju ozbiljnije nego ikad (mada su im i sudije tolerisale van bomela - najveće govno na mundijalu). Španija - jaka ko zemlja.