Priča se nastavlja :) ...
Pre svega da čestitamo našim košarkašima što su prvi put posle 6 godina uspeli da se kvalifikuju u četvrtfinale nekog velikog takmičenje (EP, SP, OI). Šta god da se desi večeras i prekosutra ne možemo biti slabiji od 4. mesta.
Od naših igrača najviše su se istakli kapiten Krstić (koji će imati težak posao večeras), Tepić (koji ima ogromno iskustvo u mladim reprezentacijama), Veličković (koji može još bolje), možda je najprijatnije "iznenađenje" Bjelica
...otišao tako daleko, da samo pomisli da bi planeta u trenu ostala bez takve sportske legende... :(
Ceo sportski svet, ali i one koji uopšte ne prate sport je pomračila tragična vest o pogibiji jednog od najvećih košarkaša i ne samo košarkaša nego i sportista uopšte. Kobi Brajant je juče nastradao u padu helikoptera zajedno sa svojom 13-ogodišnjom ćerkom i još sedmoro ljudi.
Lično mi nije bio među najomiljenim košarkašima, ne zbog košarkaške veštine koja je bila apsolutno neosporna, nego najverovatnije zbog nekih potpuno subjektinih utisaka...
Lepo je neko napisao da je svaka generacija imala svog idola, okvirno 60-ih Čembrlen, 70-ih Džabar, 80-ih Medžik, 90-ih Džordan, 2000-ih Kobi, 2010-ih LeBron...
Moj košarkaški idol je svakako bio Džordan, to je prilično određeno pripadnošću nekoj generaciji + što je 90-ih NBA košarka bila u najvećoj ekspanziji (u velikoj meri zahvaljujući i našemo Bori Stankoviću i nedavno preminulom Dejvidu Šternu), a Kobi je došao kao naslednik, kao neko ko je svrgnuo s trona obožavanog kralja, neko ko je "kopija"...
Koliko god se trudio da ignorišem, preko ovoga više ne može da se pređe,
sada je dosta, danas je došao kraj:
Ovogodišnje finale Roland Garros-a ima mogućnost da postane jedan od najvećih mečeva u istoriji tenisa.
Đoković i Nadal se sastaju po 33. put (14-18) i ovo rivalstvo će gotovo izvesno biti najveće u tenisu ikad.
Najviše međusobnih mečeva su odigrali Lendl i MekInro (prelazim na čitaj kao što govoriš) - 36
Ono što čini rivalstvo (osim broja mečeva) su važnost mečeva, neizvesnost, kvalitet, trenutne pozicije oponenata...
Fudbalska reprezentacija Srbije se plasirala na Svetsko prventstvo 2010. u Južnoafričkoj Republici.
Potpuno zasluženo. Tokom kvalifikacija igrali smo izuzetno napadački (i efikasno) što je jedan nov kvalitet koji vraća lepotu u fudbal i (pravu) publiku na stadion :)
Nastavak EP sledi
Ovaj tekst par godina čeka povod...
I trebalo je da započne sa
Naš* najbolji košarkaš ikada... (*exSFRJ)
Ali povrede su ga omele da to bude očigledno jasno i pučini jednoj grdnoj
(nešto slično se desilo i ove godine sa sezonom Novaka Đokovića, koja je najuspešnija ikada, ali o tome uskoro).
Ukusi su različiti. Moj omiljeni (domaći) košarkaš je Divac (je l' moguće da nisam o njemu ništa pisao? Auu!).
Omiljeni u exSFRJ je verovatno Kukoč, omiljeni u Srba su Bodiroga ("Bog") i Đorđević ("Sale Nacionale"), najveći respekt je prema Draženu...
Ne znam da li ću ovim tekstom uopšte pokušati da ubedim nekoga da je Stojaković najbolji, ustvari ne znam ni o čemu će konkretno biti tekst (:P),
kucam uživo (typoes included) kako mi šta padne na pamet (uz autocenzuru da se ne rasplinem mnogo).
Rolan Raros ulazi u 2. nedelju i više nema lakih protivnika.
U subotu je Đoković rutinski lagano dobio Berankisa koji dobro igra ravne udarce, ali osim toga nema drugih kvaliteta, pa nije bio dorastao protivnik naročito na ovoj podlozi. U ponedeljak Novak (ne pre pola 2) igra protiv tinejdžera Musetija, a ako pobedi u četvrtfinalu ga čeka njegov mnogo poznatiji zemljak Beretini odmoran zbog odustajanja Federera posle troipočasovnog maratona koji je završen duboko iza ponoći.
Ove nedelje
se nastavlja se (i završava, nadajmo se) US Open,
počinje Evropsko Prvenstvo u košarci u Sloveniji,
a nastavljaju se i kvalifikacije za SP u fudbalu...