Milan Nikolić
Produženi espreso sa hladnim mlekom, minimum dva puta dnevno, kao po receptu – prepodne i predveče, moja je najdraža obaveza tokom dana. Kad mi baš ne ide, to mi dođe kao epicentar, najdraže i najslađe ukradeno vreme. Danas, kada se neprestano govori o hedonizmu, dužnost mi je to da napomenem. Mada, u mom slučaju je pre reč o eskapizmu. Kafu obično pijem sam, kada nekoga povedem to više nije to, za mene je
Milan Nikolić
(Izbor: Filip David, Ranko Bugarski, Nikita Milivojević, Stevan Bodroža, Tanja Mandić Rigonat)
"Najopasnije je kad reči izgube nevinost" - od trenutka kada je ostvarivanje ovog Sartrovog upozorenja, izgovorenog u prvoj polovini XX veka, relativizovalo značenje i težinu reči, a samim tim i dela, u Srbiji, otvorena su vrata legalizaciji zločina, gdegod on bio počinjen - u kulturi, na ulici, tv ekranu, supermarketu, ratištu. I nema razike između Nalogodavaca, Egzekutora, Inspiratora i Publike. Sve dok se oni slažu.
Milan Nikolić
I kada se čini da svi jesu, televizija nas nije zaboravila. Programske šeme nacionalnih tv stanica potpuno su bazirane na živim ljudima. U zavisnosti od karaktera formata, traga se za autentičnim željama i neodosanjanim snovima, strahovima i dramatičnim ispovestima, velikim lomovima i istinskim užasom.
Televiziji ste potrebni tamo gde ste tanki, najdraži u onome čega se stidite,
moj gost: EXPOLICAJAC
Uvek sam smatrao da jedino država ima pravo na monopol sile. Taj monopol, po tekovinama demokratskog uređenja, pripada izvršnoj vlasti. Isključivo izvršnoj vlasti, da bi građani, putem izbora, mogli da utiču na taj isti monopol, a ne da oni koji njime raspolažu utiču na život građana. Naša bliska istorija
„Ja mogu da živim taj svoj malograđanski život samo okružena ljudima koji shvataju moju prirodu i mislim da je to nešto najlepše što postoji. Ubila bih se kada bih se komotno osećala u ovom svetu. Da pripadam svemu ovome jednostavno bih sebe prezrela na svaki način.“
Sa Biljanom Srbljanović nakon poslednjeg izvođenja komada „Nije smrt biciklo da ti ga ukradu“ u ovoj sezoni – o generacijama i svemu što među njima traje
Milan
“Ja ne znam kako se parada definiše po Vujakliji, a ponos ponajmanje“
Jovan Marić, TV Debata
Nama ne treba heroj. Mi ga već imamo. Nije svemoćan, ali nije ni sasvim nejak. Tvrdi da je razmišljao da izađe pred nas, svoje podanike, i da nas obavesti da živimo u drugačijem svetu. Zbog toga, siguran da herojima treba verovati, nikako ne mogu da shvatim zašto uporno
ili Šta jedno mišljenje čini vrednim slušanja?
Milan Nikolić
Prvo izdanje emisije "Debata" na kanalu televizije B92 dobronamernom i zainteresovanom gledaocu moralo je doneti samo mučninu. I to ne trenutnu, prolaznu kao posle pokvarene konzerve, već jedno ozbiljno gađenje koje mora da odvede u zapitanost - šta sam
- Nisi primetio tu prenaglašenu potrebu za fasciniranjem? Nizanje šala, gotovo histeričan humor, iščekivanje reakcije, ogledanje efekta u očima nas koji to slušamo? Znaš, sve to krije veliku, suštinsku nesigurnost.
Znam. Odgovaram analitičnoj sagovornici u sebi. Zapravo ćutim. Znam i ne zanima me. Kakav bi čovek ustvari bio ukoliko bih nesigurnost smatrao dovoljno velikim grehom za odustajanje od nekoga? Nesiguran mi zvuči kao najverovatniji
Milan Nikolić
Ljudi aplaudirajte, budite ponosni na svoju državu, verujte njenim institucijama, uzdajte se u poredak pod budnim okom Pravde, ostavljajte Ceci darove na vratima, bodrite je da radi na novim pesmama tokom trajanja pritvora, čistite teren po Ušću spremajući se za momenat kada će ponovo izaći pred vas i poručiti vam: "Ajmo Beograde, 'ajmo Srbijo! Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine!" U međuvremenu, vežbajte priznavanje, olakšavajte sopstvenu dušu i cenkajte se.
Vreme otužnih refrena ne prolazi. Posebno onih koji trijumfalno