24. mart 2020.
Ovih dana često se prisećam vremena bombardovanja, ekonomskih sankcija i potpune izolacije Srbije 1999, a ponajviše onog osećaja da si prepušten na milost i nemilost nekom neprijatelju, kog (skoro i da) ne vidiš, jer njegovi avioni lete superbrzo, a od preciznosti njihovih pilota zavisi tvoj život. Osećala sam se bespomoćnom, kao da sam ovca u toru, zarobljena, bez mogućnosti da izađem, bez prilike da se borim. Ta nemogućnost da se suprotstaviš, to čekanje žrtve na milost i nemilost agresora, saznanje da
19. februar
Postavila sam video o trekinzima u Nacionalnom parku Los glaciares u Patagoniji.
Takođe, postavila sam i galerije sa najboljim fotkama sa ovih trekinga.
Prvi deo je ovde.
Drugi
29. januar
Iako sam skoro deset dana u Čileu, nisam baš imala prilike da upoznam prave Čileance, da steknem neki određeniji utisak o njima. U nekom od tekstova pomenula sam da me Panamerika, ruta kojom se krećem, najviše podseća na Camino de Santiago - mnogo putnika, nomada, stranaca uopšte, a lokalno stanovništvo naviklo na njih i manje-više sve gleda kroz turizam. Međutim, čak i tako, počinjem da polako upoznajem ovaj narod.
Juče, šetam Puerto Natalesom, gradićem u kome se odmaram nekoliko dana čekajući bolje vremenske prilike za vožnju kroz nacionalni park
15. januar
Odlomak iz novog bloga koji je upravo izašao. :)
Napokon sedam na bicikl i poslednjim snagama okrećem pedale. Još malo pa će ona okuka, nakon koje ću imati leđni vetar. Prolazim policijsku kontrolu – one se nalaze na ulazi i izlazu u svaki grad – vozeći asfaltnim delom, jer mi se žuri da nekako okončam današnji strašan dan. Nemam više ni mentalne ni fizičke snage za sve ovo.
„Hey!“,
Osam dana do polaska, a sve već spremno:
Bicikl - 23 kg
Torba sa opremom - 23 kg
Kabinski ruksak - 8 kg
Elektronika i gedžeti - 6 kg
Sveukupno - 60 kg a biće i više kad natrpam hranu i vodu
Znam da ovo neće naići na odobravanje kod svih koji su čitali moje blogove, međutim, jedini način da nastavim da putujem i pišem je da moje putovanje bude samoodrživo. Zbog toga ću tokom puta po Latinskoj a kasnije i Severnoj Americi, putopise i reportaže objavljivati gotovo isključivo na mom blogu: snezanaradojicic.com . Mislim na one dugačke, iscrpne tekstove za koje mi treba ceo dan da ih napišem, da sredim fotografije i montiram video.
Zbog težine samog puta, načina putovanja, sredstava, vremena, neću pisati svaki dan