"Totalitaritolozi" su radni naziv za pristalice teorije totalitarizama.
Na novinama je datum 12. mart, ali to o čemu one pišu dogodilo se zapravo jedanaestog, a moglo je (no o tome u novinama nije pisalo) da se završi i 10. marta ... no ti datumi ustvari nisu ni bitni (osim kao povod ovog bloga), jer sve što je dovelo SSSR do 11. marta 1985. počelo se dešavati mnogo, mnogo prije, a ovo je bio samo početak završnog čina.
(Baš u vrijeme dok je trajala rasprava oko događaja u vezi sa Šarlijem, ja sam bio odsutan ... pa eto ako nije problem iskoristio bih priliku da u vezi svega togaponešto kažem)
Obrazovanje - to je ono što ostaje, kada je sve naučeno zaboravljeno!
Beres Frederik Skiner
(naslov bloga je takav zato to sam prije više od godine Tasi rekao da namjeravam da napišem nešto o obrazovanju, a to je isto kao da sam obećao)
Pismo koje je Svetolik M. Dragačevac, sreski načelnik iz Paraćina u penziji, poslao Adolfu Hitleru (25.03.1941.).
Ja sam osnovao Internacional nekontrolisanih torpeda.
I mi ćemo da napravimo beskrajno mnogo beda.
Mi ćemo da eksplodiramo, ali ni sami ne znamo kada.
Možda kada čujemo "ne", ali možda i kada čujemo "da".
Aleksandr Brener
(Prvobitno sam bio predvidio da tekst o postmodernizmu u pedagogiji ide uporedo sa izlaganjem ideja, principa i stavova samog postmdernizma, no ubrzo sam uvidio da to kao prvo, razbija priču i o jednoj i drugoj problematici i kao drugo, da takav pristup od svega pravi jednu teško svarljivu kašu. Sve u svemu od prvobitnog plana sam morao odustati. Ovaj dio bavi se postmodernizmom, prvo ide najkraći mogući prikaz njegovih osnovnih postavki sa pokušajem kritike, a zatim njegov uticaj na kulturu i sadašnjost.)
Siguran sam da je ogromna većina ovdašnjih blogera ‘skontala' da se ono Fjodor Mihalovič odnosi na Dostojevskog .., e ali zato iskreno sumnjam da to vrijedi i za ono drugo u naslovu navedeno ime i očestvo.
No prije nego što pojasnim o kome se radi dužan sam dati neku vrstu uvoda.
izvršena je potpuna deblokada Lenjingrada.
"U jednom iz dječjih domova Kjubiševskog rejona desio se sljedeći slučaj.
Dvanaestog marta osoblje doma skupilo se u sobi za dječake da posmatra tuču dva štićenika.
Do tuče je trebalo doći zbog "principjelnih", dječačkih razloga.
Sukoba je istina bilo i do tada .., uglavnom zbog hljeba.
Drugarica Vasiljeva, upravnica doma, rekla je da je to najradosniji događaj u posljednjih šest mjeseci.
U početku su djeca ležala i u tom položaju počela su se i prepirati, a zatim su ustali i onda se desilo nešto do tada neviđeno - krenula je tuča.
Ranije bi zbog ovakvog nečega svi mi izgubili posao, a danas, ne da samo tuču mirno gledamo, nego smo zbog nje još i sretni.
Oživio je, dakle i taj najmlađi dio našeg naroda."
Anatolij Petrovič Griškijevič, vaspitač