izvršena je potpuna deblokada Lenjingrada.
"U jednom iz dječjih domova Kjubiševskog rejona desio se sljedeći slučaj.
Dvanaestog marta osoblje doma skupilo se u sobi za dječake da posmatra tuču dva štićenika.
Do tuče je trebalo doći zbog "principjelnih", dječačkih razloga.
Sukoba je istina bilo i do tada .., uglavnom zbog hljeba.
Drugarica Vasiljeva, upravnica doma, rekla je da je to najradosniji događaj u posljednjih šest mjeseci.
U početku su djeca ležala i u tom položaju počela su se i prepirati, a zatim su ustali i onda se desilo nešto do tada neviđeno - krenula je tuča.
Ranije bi zbog ovakvog nečega svi mi izgubili posao, a danas, ne da samo tuču mirno gledamo, nego smo zbog nje još i sretni.
Oživio je, dakle i taj najmlađi dio našeg naroda."
Anatolij Petrovič Griškijevič, vaspitač
Ja sam osnovao Internacional nekontrolisanih torpeda.
I mi ćemo da napravimo beskrajno mnogo beda.
Mi ćemo da eksplodiramo, ali ni sami ne znamo kada.
Možda kada čujemo "ne", ali možda i kada čujemo "da".
Aleksandr Brener
(Prvobitno sam bio predvidio da tekst o postmodernizmu u pedagogiji ide uporedo sa izlaganjem ideja, principa i stavova samog postmdernizma, no ubrzo sam uvidio da to kao prvo, razbija priču i o jednoj i drugoj problematici i kao drugo, da takav pristup od svega pravi jednu teško svarljivu kašu. Sve u svemu od prvobitnog plana sam morao odustati. Ovaj dio bavi se postmodernizmom, prvo ide najkraći mogući prikaz njegovih osnovnih postavki sa pokušajem kritike, a zatim njegov uticaj na kulturu i sadašnjost.)
Na novinama je datum 12. mart, ali to o čemu one pišu dogodilo se zapravo jedanaestog, a moglo je (no o tome u novinama nije pisalo) da se završi i 10. marta ... no ti datumi ustvari nisu ni bitni (osim kao povod ovog bloga), jer sve što je dovelo SSSR do 11. marta 1985. počelo se dešavati mnogo, mnogo prije, a ovo je bio samo početak završnog čina.
"Obrazovanje nije ništa drugo do rekonstrukcija ili reorganizacija iskustva."
Džon Djui
(riječ je o pedagogiji, ali opet je /htio ja to ili ne/ postmodernizam glavni junak)
gost autor: čovjek sa kojim sam se na blogu po pravilu uvijek žestoko 'kačio' - not2old2rock
Danas je umro Pavle Minčić, jedan od onih koji su mi ulepšali detinjstvo.
"Mi imamo ugovor,
ugovor s kompanijom,
ugovor s domovinom,
ugovor sa savješću.
I mi ćemo ga se držati
do kraja.
Živi ili mrtvi.
Mi znamo da ćemo završiti
u paklu,
ali tamo mi ćemo biti
najbolji."