Ili predvečerje.
Spavala sam prilično mirno.Tada. Mada... ja uvek spavam mirno.
...tako nas i danas često zovu.
Crtica sa linije 37
Zvao me na ples. Onako prijateljski. Zaista. Samo da igramo.
Bal je pod maskama - kaže. Evo ja imam jednu. Stara je već. I svi znaju da je moja. Da idemo?
Domaćica u opštim crtama
Ponekad se pitam kako su naše majke sve stizale.. radile, čitale nam bajke, peglale muževima košulje, svaki dan imale za ručak kuvano. Ja kad uspem tri dana za redom da skuvam nešto, ponosna sam na sebe kao da sam odbranila magistarski na nekom privatnom fakultetu. Ako je sva tri dana i jestiv onda sam ponosna kao da sam isti odbranila na državnom.
Sigurno je da ima važnijih stvari. Samo ja više ne mogu. Svakog dana na svakom veb portalu koji otvorim bar u tri naslova dreždi Vučić, a ostalih 5 na naslovnoj su pucnjave, taoci, saobraćajke i pevaljke. Tibet, Egipat, par desetina mrtvih. Avganistan, Irak, Nigeriju, Siriju ili Somaliju, par destina na dnevnoj bazi, ma ko to još broji i čita. Osim ako nije fotoreporter naše gore list pa da nam iz prve ruke prepriča kako je skakao od jednog do drugog mrtvaca, kadrirao ranjenike i gledaoda bude dobro osvetljenje dečice koja protrčavaju. Aman, bre, fuj.
Bez imalo poštovanja prema mukama naših ministara da nas spasu iz ove bede u koju su nas gurnuli, meni pažnju u vestima privukoše neke sasvim druge stvari. Šta ću kad sam jedan nedisciplinovan građanin bez imalo empatije za njihove stomačne i ine tregobe.
Na prethodnom blogu kod AD, gde se diskutovalo o smanjivanju beneficija za pojedine društveno osetljive grupe, trudnice, decu sa teškoćama i sl. bloger gavrilo ponudio je svoju ideju za rešavanje nekih od problema sa kojima se suočavaju pre svega osobe sa invaliditetom i formiranje jednog sistema koji bi bio pravedniji, transparentniji, odgovorniji, a koji bi mogao biti primenljiv i na neke druge grupe. Ja sam mu ponudila opciju da kao moj gost tu ideju razradi, obrazloži i kroz vaše komentare obogati, popravi i ako bude volje, saglasja i mogućnosti to i prosledi "dalje".
Nadam se gostovanju i jedne blogerke koja bi nam približila svakodnevne probleme onih koji zbog manjkavosti sistema (pre svega zdravstvenog,a i drugih) ostaju van njega.
Dakle moj gost je gavrilo, u epizodi:
Друштвена одговорност - Пронађимо одрживо решење
Nas četvoro kotrljalo se starim novosadskim putem u stodvajsosmici kolege P, inače alergičnog na nazivanje dotične crvene šklopocije kecom. Kolega P, njegova devojka, moj mlađi brat i ja. Žurimo, koliko je moguće datim prevoznim sredstvom, da stignemo u Novi Sad. Jer 20. je septembar 2005.
i druge trice i skraćenice
(naknadno utvrđujem da je ovo tekst sa puno zagrada)
Papazjanija kao i obično. I preskakanje. U glavi. Asocijacije koje osim mene niko ne bi mogao da poveže u smislen niz. A ni ja ne garantujem da je smislen. Al' mogu da probam.
...sa njima ovakvima.
Nemam pojma kako je moj brat naišao baš na ovo (nadam se nema devojku tamo.. ipak je to '92. godište) ... tek kradem mu ovo sa FB da podelim sa vama.
Oni su savršeni.