Bilo je toliko dosadno da je jedina stvar koja joj je padala na
pamet bila da odleti što dalje odavde. Van granica grada.
Možda i države.
Prozujala je po sobi u potrazi za pasošem, kada ga je
konačno našla, zabašurenog iza porušenih knjiga, ustanovila
je ne validnost dokumenta. Važeći datum istekao je pre
nekoliko meseci. Pokupila je preostalih par hiljada dinara,
sumu koja je stajala naznačena na sajtu ministarstva
unutrašnjih poslova, i izašla na ulicu.
pretumbam sve stvari,
spopadnem ormane i credence,
opljačkam ostave i usput pojedem bombone,
isprevrćem džepove
a novčanika nigde.
o, Bože, kažem
o, Bože, uzmi me!
'' the golden billion consumes the lion's share of all resources on the planet ''
Sergey Georgyevich Kara-Murza
I imam mp3 u ušima,
I idu mi emisije ‘’Noćna mora’’ Željka Malnara.
Skinula je usta sa čaše. Bila je previše debela da bi glumila gracioznost i lako je oduvala pepeo sa suknje. Debele suknje. Nova, šesta loza ju je upozorila i duboko joj se zavukla pod gaćice. I unutra je bilo debelo. Ništa manje, ništa više – tetovaža radjena poput onih u vojsci, i uložak. Televizor je bio glasan, kao i kafana uopšte. I ti smrdljivi muskarci… Koji su oni kurac? Pičkoroblje…
Povukla je vodu i obrisala svoja razmrljana usta; loš doručak. Trljala je oči dok se kenjoar vrteo, vrteo… Vrteo… Povratila je još jednom
Šta znaci pola flaše Vranca,
boca parfema,
i otisak karmina u ogledalu.
A znam je iz KST-a
negde sredinom 90ih
ona se ložila na
madball
ja na
operation ivy
malo smo se i muvali
ali nikad poljubac
i pozdravismo se
vidim drži za ruku klinca
Uspem ponekad da ućutkam pse u dvorištu
i na miru ispušim cigaretu na terasi
Noćas ce umreti troje
i roditi se četvoro Kineza.
O tome verovatno niko neće čuti,
ali opet, njihove majke plakaće ponosne.
I majke umrlih i majke novorođenčadi
Slabo se šta menja u Srbiji
osim potražnje robe
i uzdizanja srednje klase isčitavanjem domaće beletristike.
Sumnjam da je iko ikada
napisao pesmu o Kinezima
A živeo u Srbiji
i boleo ga kurac
i za Kineze
i za Srbe.
O domaćim piscima da i ne govorimo.
I onda mi on reče
- Ja sam 4 godine bio u HOS-u
Sipao nam je obojici po dva prsta rakije i uzdahno dok je seo.
- Ja, od kada pratim politiku, poklonik sam Šešelja.
Otpih gutljaj, otpi i on. Nismo se kucnuli.
Muk.
- I, šta nam je sada činiti – upita on pogledavši me.
Suviše naboran za svojih 50 godina. Verovatno to on misli za mojih 38.
Muk.
ovo nije pesma
ovo nije priča
ni bajka
ni mit.
ovo je život gde kutija kondoma
košta 250 dinara,
pa ti se više isplati da masturbiraš.
život u kojem ništa ne radiš
i nemaš nikakva primanja
ali ipak ne gladuješ i uvek
se nađe za flašu piva od 2l.
otvarajući to zlatno pakovanje
i poslala mi majka hrpu kafetina i jos koječega,
da joj sin bude
dobro