Skoro sam negde pročitao tvit našeg čoveka koji živi u Švabiji. Piše o tome da oni tamo bacaju šampon kad ostane malo na dnu a mi ovde sipamo malo vode i još koristimo dok se potpuno ne isprazni. Da li je ovo bahatost skorojevića ili nužda siromaha ?
Ja tu ništa ne razumem.
Deset godina svog života posvetio sam proučavanju Biblije,verujući da ću da proniknem u tajnu ovog spisa. Od svoje tridesete do četrdesete čitao sam sve što se na ovu svetu knjigu odnosi. Čitao sam I Kosidovskog I bibliske legende. Nisam hteo da pristanem na viziju boga kao sedog starca koju sedi na oblaku I posmatra nas. Uostalom da bi Bog ispunio sve naše želje I nadanja morao bi da ima super kompjuer koji pamti sve to.
Evo pada neka plaha kiša I ja uživam u njenom zvuku. Da li nam je dao Bog?
Posle godina višebožačkih religija Jevreji su izmislili
Bog naravno ne postoji.
Jer da postoji imao bi kompjuter i vodio računa o savakom od nas. Bar kad mu se molimo ili kad ga psujemo. Ovako prepušteni smo sebi i svojoj pameti. A ponekad i sveštenicima kao tumačima Boga.
Da nije smešno bilo bi tužno
Da nije tužno bilo bi tragično
A jeste.
Gost autor: Vladimir Skočajić Skoča
Ovo je zemlja iz koje se svojevremeno na granici godinama plaćala taksa za izlazak.
Svečani ručak jedne prosečne srpske porodice.
Emanuel Makron
Čudesna priča o ljubavi, upornosti i istrajnosti.
Posvećeno grupi koja na fejzbuku nastupa pod „motom" -probudi se Srbijo.