Pre možda godinu ili dve dana napisala sam blog Porcelan, taj blog je istinita priča sa kojom smo živele nas četiri.
Da li se plašim fašizma? Plašim ga se i užasavam.
Da li se pribojavam svog užasa iz 20 veka?
Pribojavam se i užasavam.
Uvek sam se pitala kako je to uci u potpuni mrak, duboko pod zemljom ne znajući da li ćeš izaći ili ne?
Da li se ulazi sa molitvom i izlazi isto sa njom u kop, u jame, hladne, zagušljive, mračne.
Danas sam se podestila te misli,koja me je dugo pratila.
Rudarima sve strada, pa mozda zato toliko vole svetlo.
Sećam se da mi je jedan rudar pričao o tom svetlu. Gledala sam mu u crne ruke dok smo čekali na red na pulmologiji.
Voleo
Svedoci smo bezumlja koje se desava oko nas kada je sukob između Ukrajne i Rusije u pitanju, ali ono što je najtužnije je činjenica da ništa iz prošlosti i kristalne noći nismo naučili.
Deportacija ruskih studenata, zabranjivanje da se dela ruskih autora izvode, otkazivanje ruskih umetnika je bezumlje. Jedino što mi pada na pamet je da se sprema jedan veliki logor u koje će sve neistomišljenike zatvoriti i umoriti.
Da se