Pozvali ste verske lidere u Srbiji da pozovu pastvu na vakcinaciju, kako ste došli na tu ideju?
Lično poznajem patrijarha Porfirija.To je jedan pametan i mudar čovek progresivnih shvatanja. SPC uživa veliku popularnost u narodu, a patrijarh je za kratko vreme postao osoba od značajnog uticaja među vernicima. Čini mi se, naročito među mladima. Mladi su najmanje zainteresovani za vakcinaciju, a svedoci smo da mutirani virus korone sve češće napada i mlade. Kada pridodamo činjenicu da smo u periodu kada se broj novoinficiranih počinje ponovo da se meri hiljadama
Jedan mi je dnevni list tražio intervju "o svemu osim o politici", pa pošto su u nedostatku prostora objavili 1/3 teksta, ceo intervju stavljam ođe, čisto da se ne baci.
29 građana tipa Sonja Biserko potpisalo pismo objavljeno kao oglas u Danasu (vidi atačment).
Ovo mi je zanimljivo: "Mediji koji se smatraju slobodnim ili opozicionim pod stalnim su pritiskom vlasti i neophodna im je profesionalna i finansijska pomoć".
Zašto se medij smatra slobodnim ako je opozicioni? Po istoj logici po kojoj je prorežimski neslobodan?
Basara je u četvrtak 20.8.2020. u Danasu napisao tekst koji prilažem (https://www.danas.rs/kolumna/svetislav-basara/odliv-mozga-2/), a ja sam mu odgovorio tekstom koji Danas nije objavio.
Zato taj svoj odgovor objavljujem ovde, na blogu b92:
Ovo je tekst moje kolumne iz Blica od utorka. Danas mi se urednik zahvalio na saradnji rekavši da je to mora da uradi u sklasu sa nalogom centrale Ringier Axel Springera.
Nema razloga da mu ne verujem pošto me je on pre nekoliko godina i angažovao da pišem za Blic, na ćemu mu se oviom putem zahvaljujem.
Sledi tekst poslednje kolumne:
Smrću Dragoljuba Žarkovića okončao se ne samo jedan vredan i bogat novinarski život, već se završila i jedna epoha u kojoj novinarsko pero nije bila otrovna strelica, a izgovorena reč nije bila brža od pameti. Žare je bio i veliki novinar i veliki u svom razumevanju sveta i politike. Dakle, posedovao je osobine koje su potpuno strane generacijama koje dolaze i koje neće uspeti da nadomeste gubitak koji je nastao Žarkovićevim preranim i besmislenim odlaskom.
Prošlog utorka, napisao sam da Goran Marković (u ostatku teksta GM) o Đinđiću i Vučiću sme da kaže sve ono što nije smeo o Titu i Miloševiću. Zbog toga mi je napisao odgovor (Peščanik) u kom je objasnio sličnost između Adolfa Hitlera i mene. Zato revidiram svoju tvrdnju: Marković o Đinđiću, Vučiću, pa čak i o meni, sme da kaže sve ono što nije smeo ni da pomisli o Brozu i Miloševiću.
Prošlog utorka, u Blicu, pomenuo sam Gorana Markovića, a danas je on objavio odgovor. Citiram prvo deo svoje kolumne koji se odnosi na Markovića, a onda i njegov tekst u kome objašnjava sličnosti između moje malenkosti i Hitlera.
Svaki jubilej Petog oktobra prilika je da iste persone dramatis ponove svoj narativ: bio je to dan kada je dobra Srbija pobedila zlu, kada su snage demokratije i progresa nadvladale nacionaliste i mračnjake, a evropska Srbija pobedila ksenofobičnu u gubitničku. I sam sam, u skladu sa svojim mogućnostima, bio jedan od tvoraca te paradigme.
(Ovo je kompletan tekst prof. Vladimira Vuletića iz današnje Politike. Tekst u štampanom izdanju je kraći za 1300 karaktera, zbog prostora. A meni se čini da je dovoljno intrigantan da treba da ga pročitate celog. NK)