2009-12-09 06:21:36
Društvo| Mediji| Moj grad

KIŠOBRAN B92

Bojana Maljević RSS / 09.12.2009. u 07:21

kišobran B92
kišobran B92
Godinu dana, a možda i više, nisam pisala na ovom blogu. Razlozi su meni bitni ali verovatno ne i Vama koji ćete možda ovo pročitati. A razlog zašto sada, posle toliko vremena, pišem na ovom mestu - nalazi se u sasvim malom i sasvim ličnom događaju. Danas sam se, kao i svakog dana, parkirala u ulici u kojoj živim. Na Vračaru.

 

Gost autor: Boban Skerlić

 

Nekoliko je argumenata protiv predloga da Skupština Srbije izglasa Rezoluciju o zločinu u Srebrenici. Namerno pišem ‘zločinu‘, jer je to termin oko koga se saglasio i bivši osnivač Sigurne kuće za Ratka Mladića, a na to su izgleda spremni da pristanu i poslanici pod kontrolom Mitropolije crnogorsko-primorske, ruskog ambasadora i komesara iz Drenove. Oko tog termina je izgleda postignut konsenzus, pa da se na njemu zadržimo.

Da se vratim argumentima.

Prva grupa argumenata počiva na stavu da svi zločini

 
Danima odlažem pisanje novog teksta. Odlažem, jer mi se prevrće želudac kad počnem da ga pišem. Ne ide mi. Loše mi je, fizički loše. Muka živa, a na temu reforme pravosuđa u Srbiji. Zapravo, da budem preciznija - na temu "nezavisnog sudstva". Lepo stavim pred sebe svu dokumentaciju i krenem sa "Poštovani gospodine Homen.... ", napišem par rečenica... počne muka i stanem. Pa onda promenim adresu: "Poštovana gospođo ministarka".... Ne biva mi bolje, pa vičem: "Lavor, deco, lavor!". Znam da bi trebalo, znam i da ovaj blog neće biti jedino mesto
 

 

Imam problem. Ne znam da li sam više sposobna da prepoznam i tačno odredim šta predstavljaju razne pojave koje me prate ili okružuju. Da li je nešto ironija, sarkazam, možda groteska? Učila sam mnogo o tome u školi. Naročito van nje.  Dakle, umela sam da je prepoznam. Štaviše, smatrana sam za osobu kojoj ironija, makar u načinu izražavanja, nije strana. Ipak, sve mi se pomešalo.  Pa mi se učini da je paradoks. Ili da sam Alisa u zemlji čuda. Ili da su te pojave “collateral damage” tranzicije u kojoj živim(o)? Ili da ne znam šta je demokratija, pa sam pogrešno glasala. Ili da sam imala pomračenje uma kada sam glasala. Ili da sam Jozef K. u dva Procesa. 

Jer, kako se zove to, kada vam bivši režim sruši privatnu kuću, na vašem placu koji  se igrom slučaja graniči sa jednom bolnicom, uz objašnjenje da je “drugarica poželela da se izgradi šetalište za bolesnike i još jedno bolničko krilo”? A vas pozovu komšije i kažu: “Upravo su vam srušili kuću, a plac sa Dedinja izmestili u Batajnicu” (umeju i komšije ironične da budu). I vi dođete i zateknete umesto vaše kuće i placa – krater. Kako se to zove? Okej, recimo da znam kako se to zove. Ali kako se zove to što nova vlast, 

 
2010-06-14 02:31:06
Literatura| Ljubav| Politika| Umetnost| Zdravlje

LIČNI IZBORI

Bojana Maljević RSS / 14.06.2010. u 03:31

Svako je, nekako na kraju, skup svojih izbora. Svi ih pravimo, ali se i pravimo da se uz njih uvek može živeti. Jer, postoje neke odluke i izbori sa kojima se ne može živeti. Gledala sam u petak uveče "Sophie's Choice". Plakala ko kiša. Kakav strahovit izbor, kakva nemoguća životna situacija! Birati koje od tvoje dvoje dece treba da preživi (uh, i kakva Meril Strip!)... Sofija je zaista umrla onog dana kada je bila dovedena u situaciju da napravi takav izbor. Živela je još godinama, ali pokazalo se da je život izgubio svoj osnovni smisao onog trena kada ju je doveo pred tako strašnu odluku. Jer je u želji da spase makar jednu od svoje dve najdraže stvari, na kraju sve izgubila. Sebe je izgubila. Ta ju je odluka zauvek držala kao taoca. 

Nakon tog filma, teško mi je palo da igram večeras "Švabicu", poslednju u ovoj sezoni. Jer to jeste priča o izboru i ljubavi. I naravno, politici. Igrali smo već mnogo puta, publika voli a mi uživamo. Izbor mog lika (Klara) svodi se na to da ne sme razočarati oca odlaskom za jednog običnog Rusa ("Ja sam svetska žena. Šta bi otac rekao? Školovao me da završim u nekom ruskom blatu!?") A volela ga je, ludo. Ali na stranu izbor mog lika. Večeras

 

Uprkos opštem uverenju da me Veran plaća samo za jedan post nedeljno, ja pišem već drugi ove nedelje. Pa ako plati - plati :-)

Šalu na stranu, stvar je ozbiljna. 

Dnevnik 2 - RTS1. Retko gledam televiziju, posebno preskačem vesti. Toliko su bedne da ne moram i da ih gledam. Sve što me zanima pročitam na internetu. Jer, ostalo se svodi na razne reality show programe, a kako je moj život oduvek bio uzbudljiviji od svakog Velikog Brata,  pa čak i od Farme (naročito od kada sam došla na splav) - izbegavam.

 
2010-06-26 00:04:30
Film| Kultura| Ljubav| Moj grad| Muzika

LJUBAV JE U MODI

Bojana Maljević RSS / 26.06.2010. u 01:04

Ovaj slogan ima ovogodišnji SOFEST. Obeležava se lep jubilej: 50 godina od premijere filma "Ljubav i moda". Pre tačno pola veka nastao je fenomen, kroz koji su odrastale generacije. Žene su mislile da će biti lepe kao Beba Lončar, samo ako nose haljine sa istim dezenom ili sličnim krojem, kao ona u filmu. Muškarci su mislili da će biti pravi muškarci samo ako sednu na vespu. Kako god, svi zajedno, u celoj onoj velikoj zemlji, bili su zaraženi ovim filmom. Euforija je prevazišla sva očekivanja producenata i protagonista - nacija je bila zaljubljena. Kritika se strašno mrštila, jer film, pre svega, nije oslikavao našu stvarnost. Međutim, verujem da bi se danas svi složili da je ovaj film bio neophodan. Ja otkidam na Đuzin šarm. Naprosto ga obožavam. Muškarci dan danas otkidaju na Bebinu lepotu. Svi zajedno otkidamo na neku lakoću urbanog beogradskog života, koju su generacije nakon ovog filma produžavale decenijama, sve do danas. Na svakom matineu, svakoj zabavi... svirala se i pevala muzika iz ovog filma. Osamdesetih su i Idoli  snimili rimejk "Devojko mala". To je bila pesma uz koju sam se ja prvi put poljubila. 

 

A rođena sam skoro 15 godina posle filma. Ipak, draža mi je Đuzina izvedba, iako je moj Prvi Poljubac slučajno pao na proslavi Nove '88. baš uz muziku Darka Kraljića i Idole...

 
2010-07-10 00:43:58
Budućnost

KVAKA 22

Bojana Maljević RSS / 10.07.2010. u 01:43

Dok se kod Jelice vodi rasprava: "podela ili ne" (kao da nas uopšte sada to neko pita), setih se razgovora na tu temu još '89. u kući moje pokojne baka Jelice, tek što je napustila Gnjilane... Tada te priče nije razumeo niko ko nije tamo živeo..... Ali bitnija stvar, malopre sam čula reakcije rodbine i prijatelja koji su još uvek dole. Kažu: počelo je konačno odbrojavanje. Uglavnom broje sate do iseljenja. Toliko o tome kakva je situacija. Uz tihi šapat da se potpuno slažu sa izjavom Predsednika Tadića:

 
2010-07-13 23:37:18
Kućni ljubimci| Moj grad| Životni stil

KRALJICA SPLAVOVA

Bojana Maljević RSS / 14.07.2010. u 00:37

Mislim da nikada nisam bila prljavija u životu. Na meni su pantalone koje su nekada bile bledo zelene boje. Na njima je sada blato, tačnije glina, velike količine svakojake prljavštine, malo krvi, fleka od sladoleda, nešto farbe i tragovi šapa. Pored mene je, naravno, Skali. Od večeras - Kraljica Splavova na Savi.

 

 

Olivera Marković. 

Za takve ljude smrt je uvek prerana.

 

Neka Vam je večna slava, predivna Olivera.

I veliko hvala za sve šta ste me naučili.   

 

 

Bojana Maljević

Bojana Maljević
Datum rоđenja:  28.05.1974 Pol:  Ženski Član od:  28.08.2006 VIP izbora:  188 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana