Ne vole ljudi kada ih neko podseća na gluposti koje su činili u životu. Ne vole ni kada im se kaže očigledna istina. Ne vole...pa ne vole, ali da li je neophodno i da mrze?
Znam, reći će mnogi, koji budu čitali ovaj Blog, da su sve to prežvakane priče, stotine ili hiljade puta smo čuli
Istinita priča - oktobar 2008.godine - Washington!
Čovek je seo na stanicu metroa u Vasingtonu. D.C i počeo da svira violinu. Bilo je hladno decembarsko jutro. Svirao je šest Bahovih komada u trajanju od oko 45 minuta. Za to vreme, pošto je bio radni dan, prošlo je bar hiljadu ljudi kroz stanicu, a najveći broj njih odlazeci na posao. Nakon tri minuta sredovečni čovek je primetio muzičara koji svira, usporio je, zastao na par sekundi a onda požurio da stigne, negde, na vreme.
Minut kasnije, violinista je primio prvi dolar kao napojnicu: jedna žena mu je bacila dolar u kutiju bez zastajanja, i nastavila da hoda. Nakon par minuta jedan čovek se naslonio na zid da ga sluša, ali je onda ubrzo pogledao na sat i otišao. Očito je kasnio na posao. Najviše pažnje, od svih, pokazao je trogodišnji dečak. Majka ga je požurivala ali je dete zastalo da čuje violinistu. Majka ga je povukla i dete je nastavilo da hoda neprestano se osvrćući. Sličnu reakciju pokazalo je još nekoliko dece, ali svi roditelji, bez izuzetka, primorali su ih da nastave dalje.
Valjda i konačno odlazi – lenji, mrzovoljni luzer V.Koštunica !
Nekako je većini laknulo (kako god) , što premijer Srbije nije više Vojislav Koštunica! Čak se i Koraks metaforičnom karikaturom oprostio sa „Vojom“ stavljajući ga u „korpu za otpatke“ baš tamo, gde je u političkom smislu završio i
U poslednjih par dana se dogodilo nekoliko slucajeva prebijanja bejzbol palicama, sa teškim posledicama, pa i smrtnim ! Pretučen ovaj, pretucen onaj....u centru grada, u sred bela dana....na izlasku iz kafića, na izlasku iz ordinacije....huligani upali u Zdravstveni centar i palicama sve polupali....sukobili se ovi navijači, sa onim.... Pretnje smrću, kidnapovanja, pljacke, male i velike, a džeparenje mu sad nekako dodje Robin-Hudovska varijanta, koja se u medijima više i ne spominje. "Obična" ubistva više nemaju mesta u dnevnim hronikama...samo kasapljenja, serijske ubice
Nakon osam godina od petoktobarskih promena 2000.te, podsećam na sve one koji su činili tadašnji DOS (Demokratsku opoziciju Srbije), koji je doveo do smene režima Slobodana Miloševića. Već sam u nekoliko navrata na ovom mestu pisao o DOS-u i svemu što se tada dogadjalo, pa dalje komentare prepuštam blogerima.
1. Demokratska stranka – Zoran Djindjić
Manje više se na Blogu retko proprati neka akcija do kraja...Tu i tamo neko se seti nečega šta je pisao, a onda stižu nove teme, novi blogovi, novi problemi...Nekako sam ja starinskog kova, pa volim da napišem... šta je bilo posle!
A šta je bilo sa akcijom, ako se sećate "Gašenja poslednje knjižare u Kragujevcu ?"
Tamo negde s proleća, privatizacijom
Možda Kragujevac neko zna samo po istorijskim datumima ili po “Zastavi”, neko ga zna po rok grupi “Smak” ili Jeleni Tomašević, našoj predstavnici na Eurosongu…neko će ga se setiti po Ljubi Tadiću, glumcu ili Gorici Popović, Olji Ivanjicki, Cunetu Gojkoviću, Vasiliji Radojičić,delu grupe “7 mladih” ili po Dragoslavu Srejoviću, Minimaksu …bokserima Dragoslavu Jakovljeviću – Babeji ili Mirku Puzoviću, strelcu StevanU Pletikosiću, automobilisti Jožefu Šiklošiju…
Evo posrećilo nam se, konačno! Srbija ili bar jedan njen deo živi normalno uprkos činjenici da su predsednički izbori, ne samo u toku, već se polako dovode do usijanja. I dok traju medijska i sva druga prepucavanja i lobiranja, naš proslavljeni, eminetni i nepogrešivo talentovani (za razne nacionalprofitabilne manifestacije, sa pevanjem i pucanjem) reditelj Emir (Nemanja) Kusturica, uz pomoć premijera Koštunice i tričavih par miliona budžetskih para (iz vanbudžetskog budžeta, sponzorisanog od strane nadležnog Ministarstva kulture !) organizuje u svom Drvengradu,