12. фебруар 2008. 12:17 ПОСЛЕДЊА ОПОМЕНА - у минут до 12.00 |
Извор: Епархија рашко-призренска и косовско-метохијска |
На повратку са Наше најновије мисије у Вашингтону морам да вас упознам да се Србија суочава са ситуацијом која је истовремено испуњена опасношћу |
.....e, chekajte me samo da zapalim,...mmmm,.....phuuuuu,...sad moze!
Evo , priznajem-kriva sam za sve pare!(Koje bolje da ne sabiram- da se ne bi oduzela!)
Kriva i porochna!
Pa ne moze sad bash bez greshke ni da funkcionishesh, zar ne?! Ono ljudski je!
A volim! Za ljubav se moze i poneshto oprostiti!
A shto je najgore, kada su svi pochinjali, u gimanziji, meni skroz bilo truba. Prvo, nije me fakat privlachilo,
Koliko ovo dugo traje, ko sve u ovome ucestvuje, gde odlaze pare gradjana uplacene za igru na srecu za koju garantuje drzava, koja ocigledno u toj igri vara i pljacka svoje gradjane i da li ce neko uopste da odgovara ?
Sada bi svim ucesnicima trebalo da se isplati premija!
Radovan je nekada u Beogradau bio neprikosnoveni car!
Jer Onda je bilo neko drugo vreme i ljudi su medju sobom bili povezani onom finom, nevidljivom niti prepoznavanja pravih stvari i tako neprimetno nanizani izmeshali svoje energije, formirajuci talas bezrezrvnog odushevljenja.
Radovan je, neznajuci da je na tronu, vladao u svom malom, ali sasvim dovoljnom carstvu, uvak dupke punom pozorishtu Ateljeu 212, svojim privrzenim podanicima
believe or not!
U tachkama dodira, kada se zenska stvorenja prepoznaju, skeniravshi se medjusobno po svim slojevima senzibilnom tehnologijom, ugradjenom od rodjenja samo u X genetskoj strukturi, sve prijanja vakuumski, chak i u sluchajevima sa fabrichkom greshkom- ma koja ona bila.
Ta fatalna sestrinstva, jacha od onog krvnog, prate nas kroz zivot, da chuvaju, brane, razumeju, uteshe, raduju se i dele taj mekani, zashtichnichki zagrljaj uvek spremnog