2015-08-28 12:44:26
Život

Pred Kraj

Jelica Greganović RSS / 28.08.2015. u 13:44

vinogradska-breskva-2.jpg 

Baš u ovo vreme, kada je septembar bio samo pitanje trenutka, bilo je jasno da se bliži Kraj i da će Oni doći po nas. Tome su doprinosila jutra i večeri koja su izdavala varljivo još uvek vrele dane, jer negde predveče je toplotu presecala tanka linija hladnjikavog mirisa, koja je ujutru terala baku da nam, bar reda radi, obuče nešto sa dugim rukavima. Za svaki slučaj.

Mada, i bez te jedva jesenje

 
2015-08-19 17:36:29
Život

Samo malo ljudskosti

Jelica Greganović RSS / 19.08.2015. u 18:36

351238_imigranti5-rojters_orig.jpg 

Ljudi su kao voda, uvek će naći put kojim će da proteknu. Nema tog zida koji će ih zaustaviti, ma koliko bio visok i dug. Jer, posle hiljada pređenih kilometara, sa decom, kroz tuđe zemlje, gledane sa nemilošću koja je još uvek bolja od otvorene mržnje, sve te reke ljudi neće stati ni pred kojom žicom ili betonom.

Valjaju se, već mesecima, reke ljudi. Ko zna koliko njih nestane, usput ostane, umre

 
2015-07-23 09:42:49
Život

Klimam se

Jelica Greganović RSS / 23.07.2015. u 10:42

keep-calm-and-love-winter-35.png 

Dan peti.

U crno sam se zavila, klima mi je mrela. Naravno, usred letnjih najava vremena koje zvuče kao da živimo u Africi, neće valjda da crkava zimi kad mi nije potrebna. A, naći majstora klimatistu je teže nego napipati kardiologa da vam obavi kućnu operaciju na otvorenom srcu. Polovina njih juri kao besna naokolo, a kusur je otišao na more, briga njih što klime kao muve umiru kad im vreme nije.

 

Kruna-slika.jpg 

Edit: Licitacija je završena. Kupac koji ne želi da bude imenovan je pobedio ponudom od 200€ za moju knjigu, "Osmeh za svaki dan" i novac je već uplatio na Krunin račun. Drugi pobednik je osoba koja je ponudila 180€ za knjigu Duleta Nedeljkovića, "Rođeni zli". Hvala! 

Kruna je devojčica sa smrtno opasnim tumorom. Za njegovo lečenje i njen život je potrebno da se skupi još 25.000 evra, koliko nedostaje do svote od 40.000. To je suma dovoljna da se Kruna izleči i nastavi da živi kao i sva druga deca koju nije snašlo crno lice sudbine.

Ako ste dobri, možete da pošaljete SMS i odreknete se novca koji sigurno za vas ne znači onoliko koliko znači za Krunu Unu Mitrović, 100 dinara.

A, ako želite, možete da učestvujete u licitaciji koju smo napravili moj drug, Dule Nedeljković i ja. Naime, na licitaciji prodajemo naše dve nove knjige, "Zli rođeni" i "Osmeh za svaki dan". Prvo izdanje, potpisano i one koji daju najviše, vodimo na piće. Sav novac, naravno, ide za Krunino lečenje.

Na licitaciji možete da učestvujete tako što ovde, u pp ili na fejsbuku, u inboks, nam pošaljete vaše ponude za naše knjige. Početna cena je bila 1000 dinara za knjigu, sadašnja je 100 evra za moju knjigu i 150 evra za Duletovu knjigu. Licitacija traje 48 sati. 

Iskreno, dok ovo pišem, ne mogu da prestanem da mislim na bebu koja je, danas, umrla u bolnici, pretučena. Pretukao ju je rođeni otac, iako ljudska rasa voli da se ne naziva životinjama. Mada se teško može naći životinja koja će se, u besu, ostrviti na sopstveno mladunče, tako malo da ne može ni otpor da pruži. I prebiti ga do smrti.

Zbog toga se, po ko zna koji put, pitam zašto je Majka Priroda stvari napravila tako da mnogi koji decu ne bi ni smeli da imaju istu dobiju, dok se drugi muče da imaju tu čast da naprave dete ili se bore do poslednjeg daha da svoju decu očuvaju u životu? I zašto život dođe u ćorsokak u kome se brojkama njegova neizmerna vrednost meri?..

Znam da je puno dece kojoj je u ovom trenu svaka para života vredna. Ali, ako možete i želite, pomozite Kruni, svota novca koji je deli od života je skupljiva, sitnica u odnosu na njen život. Toliko srca bi trebalo da imamo u džepu.

 
2015-04-23 10:03:35
Literatura| Ljubav| Život

Dan knjige i moja nova knjiga

Jelica Greganović RSS / 23.04.2015. u 11:03

osmeh_za_svaki_dan-jelica_greganovic_v.jpg

 

Danas je Dan knjige, a juče je iz štamparije izašla moja nova knjiga – »Osmeh za svaki dan«. Ne da sam joj se osmehnula, sva sreća da su mi nikla dva uveta, inače bi mi se osmeh u krug oko glave sastavio.

Srećnu vest mi je odcvrkutala urednica u jedno od pomenutih ušiju, zaglušeno fenom. Naime, moja frizerka je upravo davala sve od sebe da grabuljama, dinamitom i fenom na šaputanje savlada ovo što na glavi nosim, a da je ostatak esnafa ne proglasi vranom koja je rešila da napravi kolektivno gnezdo za većinu beogradske, ptičje populacije. Kako je urednica završila saopštavanje knjigonatalne vesti, tako sam ja jurnula sa stolice, za mnom frizerka sa fenom i češagijama. Prvo sam utrčala u poslastičarnicu veličine telefonske govornice skupljene od pranja, gde sam na brzinu kupila gomilu sitnih kolača i velikih kalorija, i sa njima odgalopirala kod izdavača mi.

 
2015-04-11 21:00:19
Život

Farbanje

Jelica Greganović RSS / 11.04.2015. u 22:00

jaja.jpg?w=640 

Problemi farbologije jajčanog poštovanja velike, vavilonske boginje Ištar, usvojena opšte radosti radi od strane hrišćanstva, bili su mnogo manji u dobra stara vremena. Uzmimo na primer moju baba Daru, prema kojoj se petak, a naročito veliki, mogao i zatvorenih očiju napipati na godišnjem kalendaru.

 

cigani.jpg 

U kućama Garavog sokaka tih prvih ratnih noći stalno su gorele sveće. Kažu da se Čohano boji svetlosti, jer je duh mraka i smrti. «Čohano jede sveće», govorili su. «Palite zato jednu na drugu da se produži svetlost». Moj Mile je morao da nosi na ruci žutu traku. Tako su okupatori odredili. Žuta traka je značila da on nije čovek, nego Ciganin, i da svako može da ga ubije kad hoće.  

 
2015-03-18 21:46:39
Budućnost| Obrazovanje| Život

Gola gospoda

Jelica Greganović RSS / 18.03.2015. u 22:46

get_img?ImageId=2823 

Nekada su učitelji bili gospoda, a ne ovo danas kad su plaćeni malo više od rudara. Jeste, kako da ne. Uzmimo na primer mog pokojnog oca. On je bio gospodsko, učiteljsko dete. Do kraja svog veka je ostao željan – belog hleba. Malo ko se tada od sitosti odlučivao da postane učitelj. Sve su to mahom bila seljačka deca sa gomilom braće i sestara, i porodičnom nadom da će se bar to jedno dete kojem učenje bolje ide, bar ono spasiti rmbanja na zemlji. S malo sreće bi moglo možda i familiju da podrži, kad se iškoluje i postane učitelj, gospodin čovek.

 
2015-02-28 21:56:34
Kultura| Ljubav| Mediji| Muzika| Umetnost

Tanji i Žikici

Jelica Greganović RSS / 28.02.2015. u 22:56

 Tanja_petrovic.png

 FONDACIJA TANJA PETROVIĆ, osnovana je sa željom da se podrže ličnosti koje su izuzetnim zalaganjem doprinele afirmisanju kulture i umetnosti u medijima.

Da nije sudbina neuračunljivog karaktera, često neobjašnjivo zla i surova, danas bi Tanja slavila 48. rođendan. Umesto toga, Tanjina tanka nit o kojoj visi ljudski život se prekinula nedelju dana pred taj dan, pre dve godine. Uprkos tome, te dve godine, svi oni koji su joj bili bliski, oni koji su je voleli i koje je volela, još uvek ne veruju da je nema. Čak ni oni koji su doživljavali ono čega se svaki ljudski stvor najviše boji – gledanja smrti koja je sasvim izvesno tu, čekanja na njen konačni, završni pokret. Ni onda kada je njena smrt postala vest u novinama, dnevnicima, vestima, ni tada nije ništa manje bila nestvarna, čak ni silna tuga nije uspela da obriše osećaj da je Tanja još uvek tu negde, da će pozvati, javiti se kao da se vratila sa nekog od puteva na koje je tako volela da ide.

 
2015-01-30 11:13:45
Gost autor| Život

Bobovih Dvestotinedvaipo koraka

Jelica Greganović RSS / 30.01.2015. u 12:13

10926213_10204410692879917_1099201830084039499_o.jpg

Bob Živković piše priče crtajući. Ponekad, retko ali ipak, Bob se vrati rečima. Ovo je njegova priča koja se, kako to obično biva u svetu koji je često tako mali, dešava upravo u ulici u kojoj sam i ja rasla. Jedino što na Bobovoj mapi našeg kraja još uvek nema moje zgrade, na njenom mestu piše »Gradilište«. Bob i ja se nismo tada poznavali, ali je Bob izgleda u pravu kada tvrdi da smo nas dvoje delili dečiju sobu, a da to nismo ni primetili. I gledali istu, novobeogradsku, na ivici Zemuna, strašnu Šumicu šumetinu, s desne strane puta ka školi...

DVESTOTINEIDVAIPO KORAKA

Nikad mi nećete poverovati, ali ja sam rastao odmah uz divlju, močvarnu šumu.
Moja šuma se zgnječila između dve opštine, nedovoljno ćoškasta da bi bila jedan od parkinga Novog Beograda, a previše divlja za pitome parkove Zemuna. Dunav je probao da je prisvoji i odmah se popišmanio. Ostao je samo trag reke, velika bara, taman tolika da ste je mogli smatrati za jednu malu, takoreći džepnu močvaru. Grad je prezreo tu neplaniranu, mokru i bezobraznu šumetinu, i otišao svojim poslom. Kad već niko drugi nije imao vremena i strpljenja da se bavi njome, prisvojila su je deca prozvala „Šumica“.

 

Jelica Greganović

Jelica Greganović
Datum rоđenja:  26.04.1964 Pol:  Ženski Član od:  24.10.2006 VIP izbora:  712 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana