Da državni aparat treba da bude manji i jeftiniji, treba. To se slažu i oni koji su na vlasti i oni koji bi da ih zamene. Jedni zbog toga najavljuju rekonstrukciju vlade dok drugi pričaju o smanjenju broja mesta u parlamentu. Po svoj prilici, rekonstrukcija je najverovatnija i to relativno skoro. Nisam siguran da prepoznajem metode uštede u najavljenoj rekonstrukciji. Manji broj ministara i nikakve suštinske promene u upravi? Jedan hrvatski kolega je prošle nedelje gostujući u noćnom dnevniku HRT rekao da je najavljena rekonstrukcija hrvatske vlade „samo kozmetička promena" zbog toga što je ostala samo još jedna godina mandata i premalo vremena da se bilo kakva promena oseti. I naša vlada ima nešto više od godinu dana mandata. A ima i onih ministara, ne baš popularnih kod glasača, kojih se treba osloboditi.
Mada opozicija povremeno pominje vanredne izbore kao svoj cilj i najavljuje neke skupove na kojima će ih tražiti sva je prilika da tih izbora neće biti. Izbora će u Srbiji biti kada im je redovan termin. Kraj 2011. - početak 2012. Sve to, naravno, pod uslovom da stranka vladajuće koalicije kojoj je omiljena aktivnost povlačenje iz koalicije ne odluči da je vreme za izbore.
-Jednom sam imao san
-Ja sam jednom imao kamen u bubregu, sve prođe
Pre nekog vremena idealna za podsmevanje bila ideja izvesnog preduzetnika/privrednika da se u Srbiji osnuje agencija za svemirska istraživanja. Zanimljiva ideja koja bi zahtevala da se o njoj razmisli, ozbiljno. U zemlji u kojoj je sve slika, što za unutrašnju, što za spoljnu upotrebu, slika raketodroma je sjajna prilika. Mogu već da zamislim dočekivanje stranih delegacija ispred sjajne i moderne zgrade «Instituta za svemirska istraživanja» ili trening fudbalera na pisti. Samo za slikanje, podrazumeva se. Ideja je hvale vredna i treba je podržati. Takav poduhvat, zgrada se podrazumeva, relativno je lako ostvariva, a ni pista nije neki problem.
Srbija je ovih dana prepuna citata iz filmova. Neke scene kojima smo se smejali dok smo filmove gledali u bioskopima ili na malim ekranima TV prijemnika postaju tužne i uznemirujuće kada ih vidimo ili doživljavamo.
Situacija oko bugarske nuklearke, makar prema pisanju novina podseća na scenu iz filma «Ko to tamo peva». Ne znam da li se sećate onog dela filma u kome Paja Vujisić naplaćuje karte i stiže do starca koji ide da poseti sina u vojsci. Uvređen opaskom da verovatno nema novca starac vadi novčanik i kaže nešto kao «Neću jednu kartu, hoću pet ili ni jednu».
Tako i Srbija, na ponudu da da jedan posto (prema medijskim procenama oko 70 miliona evra) za gradnju elektrane , odgovara, opet preko medija i nezvanično, da hože da učestvuje u projektu sa pet odsto (350 miliona evra). Ne znam da li jeistina ali ni pijani baroni se tako nisu ponašali. Naročito ako nemaju para. A nekako izgleda da Srbija nema novca za ovakvo zezanje.
«Ne mogu da čestitam vukovarsku pobedu, koju tako euforično slavi ratnom propagandom opijena Srbija. Ne mogu jer neću da se ogrešim o žrtve, o hiljade mrtvih, a ni o neprelazni bol i nesreću preživelih Vukovarčana....On (Vukovar) je Hirošima srpskog i hrvatskog bezumlja...Svi u ovoj državi, a Srbi i Hrvati naročito, preživljavaju dane najveće sramote i pada»
Vuk Drašković
Kada obolelog od kancera posle nekog vremena u bolnici lekarii pošalju kući i kažu da ga neće operisati ni zračiti, da li je to dobra vest? I za koga?
Za pacijenta? Njemu to može značiti da se kancer povukao nekim čudom ili da je na takvom mestu i takvoj fazi da nema koristi ni od operacije. Sledeća faza je kraj.
Za lekare? Njima to može značiti da su primenili neke čudotvorne metode i da se kancer povukao ili da su izbegli da idu u operacionu salu. Neodlazak u operacionu salu za njih znači da ne rizikuju da nešto u sali pođe po zlu ili (u najbanalnijem slučaju) da se neće isprljati. O ličnoj statistici uspešnosti operacija kod hirurga da ne govorimo.
I za lekare i pacijenta ovakva vest može značiti i da će sledeći put kada se sretnu medicinsko osoblje samo konstatovati smrt.
«...Cigarete su rđave. Upravo zato su dobre, ne dobre, ne lepe, već uzvišene.»
Ričard Klajn
Ovih dana, kao uspehe ili kao potvrdu nekih civilizacijskih napredaka, slušamo da su na ovom ili onom mestu zabranili pušenje. Poslednja zabrana pušenja u nekoj instituciji koja je izazvala pažnju je zabrana pušenja u Skupštini Srbije. Vest o toj zabrani praćena je samohvalisanjem raznih državnih službenika koji su navodili da je kod njih to urađeno još otoič. Čitajući imena i sećajući se druženja sa tim ljudima samo sam potvrdio staro pravilo da
Slike iz prethodne nedelje obojene su u boje belog dima suzavca i crvenog plamena baklji. Sve posle toga nije bilo dovoljno jako da te dve boje skloni iz pogleda. Više je podsećalo na mahanje vlažnom krpom po podu na koji je prosut sirup od jagoda. Tri priče koje slede se mogu tumačiti kao zamasi pomenutom krpom ili kao teme za više ili manje ozbiljno razmišljanje.
Priča prva : Tike i Treše
Kakve su veze patike i neredi u Srbiji? Pitanje je koje se ne postavlja kao neko za ozbiljnu analizu. Uglavnom se konstatuje da su nasilnici istovremeno