Rođen sam i živim u unutrašnjosti - u Čačku. Iako nekoliko puta manji, Čačak ima jedan problem identičan Beogradu. Ustvari, kako se uzme - za mene to nije problem, ali ako je rešeno da se ta stvar promeni, verovatno da ne valja. Ako ne valja, onda je problem. I Beograd i Čačak imaju u planu izmeštanje autobuske stanice.
Sadašnji vlasnik “Autoprevoza” iz Čačka je, ako me sećanje dobro služi, obećao izmeštanje čačanske autobuske stanice van grada. Ne grešim li, eto povoda interesovanju jednog provincijalca za izmeštanje
Hajde da ne budemo maliciozni jednom u životu. Hajde zato da ne kažemo da je potez Borisa Tadića marketinški dobro osmišljen. Nemojmo reći jednom u životu da je tempirao ovo nepozivanje na imunitet u svrh samopromovisanja kao "jednog od nas". Umesto toga se setimo još uvek čuvene "zebre" tadašnjeg predsednika poslaničke grupe DOS-a. Meni kao glasaču DOS-a, i tad sam rekao, mnogo bi bilo milije da je zaista rekao:"Jeste, prešao sam van pešačkog", izvadio lovu, platio kaznu. Nešto slično onome što sada radi Boris Tadić. Po mnogo čemu
Ovaj tekst sam pisao za sajt "Tačka Čačka" (koji je u međuvremenu presztao da postoji), a ako se ne varam, objavljen je i u listu "Čačanske novine", a povodm Dana borbe protiv fašizma 9. novembra 2007-me godine.
Ne znam da li je moralo baš sve da krene naopako. Razumem otpor Miloševićevom režimu. Pre ili kasnije, kritičnoj masi je moralo da prekipi. Da li je tačka ključanja u glavama glasača niža ili viša od temperature koju izaziva eksplozija NATO-bombi, sada sedam godina kasnije nije preterano bitno. Jeste, uvek će se naći neko ko će reći "E, da
Odavno ne slušam domaće medije onolikoj meri kako sam to radio nekada. Internet, pa onda mi lepše da slušam nešto što je nedostupnije. Govorim o radiju, kao svojoj prvoj ljubavi.
U Hrvatskoj što-šta aktuelno, a cele godine se priča o turizmu: I mislim da cela Hrvartska i živi za turizam. Znate kako to biva, radio stanice u turističkim mestima emituju samo ili gotovo samo opuštajuću muziku, voditelji i voditeljke su im vedro raspoloženi. To sam video i u nekim mestima u Srbiji gde očekuju turiste i od turista žive. Čak i zagrebačke radio stanice, dakle grad koji
Imam li ja to sreću što živim u Srbiji?
U vremenima kao što su ova (krizna, dakako) skoro da je univerzallni savet kako preživeti sledeći: "Setite se nekih svojih veština koje ste kroz život naučili, prikupite znanja razbacana po sećanju, pa to pokušajte što bolje da prodate". Kupaca se nađe uvek. Računa se valjda da je čovek individua, da je svaka individua katrakteristična po sebi, pa tako niko neće ponuditi "isti proizvod na tržištu“ - dakle, uspeh je zagarantovan. Moj "proizvod" je za sada internet začinjen još ponečim "za podučiti".
Svi mi koji pišemo blogove imamo po jedan učenički i možda više nego jedan svoj alter-blog-ego. To shvatite kada počnete da pišete blog, a onda posle drugog čitanja otkrijete da to i nije baš ono što ste hteli. Onda naviknete ljude i sebe na određene teme, a sami znate da želite da pišete i o još nečemu što vam se ne uklapa u koncept bloga. Tada je vreme da izgradite svoje drugo (manje ili više tajno) drugo blogovsko ja.
Mene ima na više blog sistema. Na nekim sam se učio, pa sada stidljivo geldam na te početke, ne želeći da ih se više iko seti. Neke sam i sam