Opor, siv dan. Ulica pod difuznim svetlom. Bez sata, čovek bi mogao pomisliti da je 7 ujutro, isto tako i da je pola 12, ili da je 4 popodne. I ljudi bejahu nekako u skladu sa tim svetlom koje je isisavalo boje. Krenuo sam u banku, da uplatim neke sitne dažbine. Banka je na uglu. Ka njenim dvokrilnim vratima vodi nekoliko savijenih basamaka. Inače, na tom mestu je trotoar širok. Ima jedna klupa, kanta za otpatke, mali kiosk... Solidan prostor. Nešto skoro kao mali trg. Na klupi su sada sedela tri starca. Ispred njih, očigledno zastavši tu da u beskrajnoj dokolici prozbore koju, još četvorica starijih ljudi. Verovatno su svi, ili većina, penzioneri. Jedan je ruke držao na zadnjici, dvojica u džepovima... Svi ozbiljni, skoro namrgođeni. Nešto su drobili i s vremena na vreme klimali glavama jedan drugom u znak odobravanja. Ali, ta scena je svakidašnja i sama po sebi ne bi bila značajna za ovu priču da nije jedne druge minijature, koja je sa već pomenutim penzionerima činila vizuelni sklop koji je momentalno privlačio pažnju. Na sredokraći između ovih koji su razgovarali i ulaza u banku jedna crna kučka je stajala i dojila štene.
Biti originalan
nije lako
Postoji najava da bi Tužilaštvo za organizovani kriminal moglo da pokrene novu istragu o odgovornima za pogibiju 16 radnika Radiotelevizije Srbije u bombardovanju NATO 1999. godine. Nevezano za samu istragu i detalje događaja, želim da kažem i nešto što sve vreme ide paralelno sa slučajem. Naime, znam da mnogi pojedinci na ovaj ili onaj način, uz obavezno žaljenje samih žrtava, zadržavaju stav da je i to stradanje radnika RTS deo jedne ipak velike odbrane zemlje, i nužnost kakva se u ratovima ne može izbeći. Naravno, to nije sasvim nevezano za sam eventualni ponovni proces i istragu, jer, što je više onih koji tako misle, ili u rezervi drže i taj stav, to će teže ići traženje odgovora na pitanje “Zašto” . Stoga, kao mali prilog, ovaj tekst.
Komandant Drugog bataljona Desetog puka, major Dragutin Gavrilović izdao je 8. oktobra 1915. godine zapovest braniocima Beograda: “Drugom bataljonu, delovima Trećeg bataljona Desetog puka i delovima Sremskog dobrovoljačkog odreda, poslednjoj odbrani srpske prestonice u Prvom svetskom ratu
FIFA odlučila da Kosovo može da igra prijateljske fudbalske utakmice.
Da li treba poslati poruku da Srbija nema ništa protiv da Kosovo ima svoju fudbalsku reprezentaciju i da igra svoje utakmice, prijateljske, ali i zvanične? Kao Irci, Škoti...
Eto, da se time između Srba i Albanaca postigne makar jedan „mali fudbalski detant“, ako ga već nema na drugim poljima. Ma, drugačiji je slučaj kod Iraca i Škota, usledilo bi verovatno objašnjenje, jer u našem kontekstu ovo sa kosovskom reprezentacijom je dalje podrivanje ustavnog poretka i celovitosti države Srbije...itd, u već poznatom stilu.
A možda... možda ipak ne bi bilo sasvim štetno ako bi Srbija uputila signal odobrenja
Letnja vreva je na vrhuncu. Ovako teško vreme nikako ne pogoduje onima koji su hronično politički nervozni. Na konferenciji za štampu, Vučić Aleksandar je prorekao veoma teške nastupajuće mesece na našem malom srpskom prostoru. Objavio je da njegovi i njegovog Tome politički protivnici ne znaju da se nose sa svetskom ekonomskom krizom. I, veli Vučić, propašće Srbija, ako se vlast ne poveri nekome ko se već dokazao na činjenju dobra istoj toj Srbiji. Zato, kaže on - vanredni izbori što pre!
Pravda za Urosha
Pravda za Acu Tomića
Pravda za Ulemeka
Pravda za Ražnatovićku
Lopta je okrugla. Osim u FSS. Ta lopta izgleda može da stoji samo u jednoj poziciji.
Održani su izbori za predsednika FSS. Sve je proteklo «mirno i demokratski», a Karadžić je jednoglasno izabran (to mu je drugi mandat) i rukovodiće srpskim fudbalom do 2016. godine.
Od početka su ovaj izborni proces pratile, valjda u skladu sa opštim stanjem našeg fudbala, silne kontraverze, tiho ili glasno izrečena nezadovoljstva, sumnje... Karadžić je koju sedmicu ranije izjavio da je naprosto morao da se kandiduje, jer je imao podršku koja je do sada nezapamćena.
Da nešto nema alternative, ovde je sasvim uobičajena fraza. Začudilo bi me da se objavi kako negde, u nečemu alternative ima! No, eto, radikali će, a valjda i neki drugi samonaglašeni rodoljubi, napraviti ekskurziju do Kosova.
“Šef poslaničkog kluba SRS Dragan Todorović izjavio je da delegacija neće ulaziti u sukobe sa pripadnicima Kfora ukoliko im ulazak na Kosovo bude onemogućen.” (B92)
Na evropsko prvenstvo, odbojkaši su od strane sportske javnosti ispraćeni nekako suzdržano i bez one ambicioznosti koja bi u takvim slučajevima morala da postoji kad se uzme u obzir da se radi o sportu koji u kontinuitetu donosi medalje. Dok se nacija bavila košarkom i košarkašima, pa i Dejvis kupom i pitanjem sastava naše teniske družine, odbojkaši su u Beču dobijali utakmicu za utakmicom.