Odavno je najavljeno... Ali, dani na kalendaru tinjaju gotovo neprimetno. Kao zaboravljena cigareta u pepeljari, koja dimi i polako se "skraćuje". Tako domilesmo i do današnjeg datuma. Strastvenima je delovalo da užasni 11. novembar nikad neće doći. Logički, matematički i kalendarski da, ali psihološki valjda nikad ne. Maltene kao, za one koji u to veruju, smak sveta: veruju da će se desiti, ali im deluje da do tada ima još čitava jedna odgođena, ili rezervna večnost.
Vest da je u gradskom prevozu napadnut novinar Teofil Pančić zahteva momentalnu reakciju - i ovde, na "oglasnoj tabli" bloga, i hitnu reakciju policije, ali pre svega zahteva najozbiljniju društvenu samoupitanost !
"Kolumnista nedeljnika „Vreme" Teofil Pančić napadnut je i pretučen metalnom šipkom sinoć u Zemunu i tom prilikom zadobio je kontuziju lobanje i povrede na desnoj ruci, saopštila je redakcija "Vremena". Do napada je došlo oko 23 časa u gradskom autobusu u Zemunu, a, kako je saopšteno, dva muškarca su izvadila metalnu šipku i naočigled putnika njom udarali
Znam, previše je blogova o sportu ... Ali situacija je takva. Zgusnuti događaji, nacija uprta u loptu ... Da, da, neizrecivo mi je krivo što se sa našim košarkašima izdešavalo ovako. Mnogi su ih već videli kao šampione. To je možda napravilo onu nijansu taktičnosti, manjak sportske napetosti i tuče, dok su protivnici igrali "na život i smrt". Ali, sada im treba dati podršku.
Meseci isprazne političke kampanje, meseci tokom kojih je Srbija bila odsutna iz sopstvenog života. A već odavno je u stanju u kome se nikako ne bi smelo dozvoliti da stoji u mestu. Posledice tog stajanja moći će da se samere, u raznim oblastima života, tek onda kad budu najvidljivije, i najneprijatnije. Imali smo prvo kampanju pre kampanje, nekoliko meseci pre raspisivanja izbora. Zatim je trebalo da prođe i onaj zvanični deo kampanje. U ovoj, poslednjoj fazi, koja je usledila nakon obavljenih izbora, nedelje su proticale u mučnim dogovorima, potpisivanjima sporazuma, medijskim nagađanjima, preokretima, tvrđenjima pazara... Biće da se to danonoćno pregovaranje na koje su ljudi skoro već i oguglali, sada konačno privodi kraju. Naime, objavljen je po medijima najverovatniji sastav nove vlade Republike Srbije koju bi za nekoliko dana trebalo da izglasaju narodni poslanici. Analitičari predviđaju da novu vladu čekaju znoj i patnja. Ako njih čekaju znoj i patnja, šta onda tek čeka građane? Evo kako bi, prema najavama, vlada trebalo da izgleda:
1. Mandatar buduće vlade – Ivica Dačić (SPS). Osim što će biti premijer, Dačić će nastaviti da predvodi ministarstvo unutrašnjih poslova.
2. Ministarstvo odbrane – Aleksandar Vučić (SNS). Takođe, Vučić će biti prvi potpredsednik vlade, zadužen za borbu protiv korupcije.
Da, tema je ... kako ono beše ... Da - "Zašto smo prsli od Španije?"
Zato što se nismo oporavili od poraza prethodne večeri od Portugalije u sportu koji je za nas odavno više od smučanja. A onda smo sve nade opredelili, tako emotivno roviti, u košarku, da zacelimo rane od prethodne večeri. Tu odigramo (kao da je neko bajao) ispod svih očekivanja, a Špancima svaki bačeni šporet prođe kroz koš. Oni odigrali svoj maksimum, mi 40% svog potencijala. Slučajno? Ni slučajno. Vratilo nam se kolektivno nepoštenje. Jer: za sve to vreme zaboravljamo ono najvrednije, najiskričavije - naše devojke, odbojkašice, koje se večeras opet bore za zlato. Kako da ne budemo onako, generalno-sportski kažnjeni porazom u ovome ili onome? Ne bi bilo pošteno reći da nismo prizivali. To izokrenuto vrednovanje stvari vratilo nam se u obliku kazne za fudbal i košarku. Odbojkašice su vrh. A mi ne poštujemo tu činjenicu, nego pišemo, čitamo, ogovaramo, uzdišemo oko i zbog fudbala, najviše, pa zbog košarke ... Odbojkašice su opet onako neprimetno ispraćene na takmičenje. Da li je tako? Jeste. Svaka čast guranju lopte po livadi, svaka čast parketu i košarci, ali prioritet je ono što je sada evidentno uspešnije. I dolazi kao prvo po redu. U finalu smo. U finalu.
Uprkos svim onim pojednostavljenim tumačenjima da je ishod izbora u Hrvatskoj pre svega dokaz jednog zabrinjavajućeg trenda u kome poslednjih godina u Evropi narasta desnica.., tumačenjima u sklopu kojih će se naravno praviti i nekakva paralela između Hrvatske i Srbije, u smislu da je i tamo i ovamo sada na delu družina iz 90-tih godina (s tim što u Hrvatskoj još treba sačekati i skorašnje parlamentarne izbore, čiji se pobednik sada lakše može pogoditi) – u prvom planu ipak ostaje vest da je na čelo Hrvatske došla jedna žena.
Finale Indijan Velsa : Đoković – Nadal 2:1 ..!!
Briljantna partija. Sudar divova. Ovaj meč sa Nadalom je bio posebno težak, jer je, psihološki, bio maltene nastavak onog polufinalnog, koji je igran sa čovekom koji je već sada teniska legenda. Utoliko je ova pobeda nad Nadalom teža, jer je bojazan, ne samo moja, već i mnogih mojih sagovornika bila
Izvlačenje brojeva i imena završeno:
1. Zoran Stanković
2. Vladan Glišić
3. Boris Tadić
4. Vojislav Koštunica
Srpski timski tenis na krovu sveta!
Finale Dejvis Kupa: Srbija - Francuska 3:2 !!!
Konačno je svoj rezultat dalo višegodišnje, postepeno prikupljanje teniske energije.