Gost autor: fantomatsicna
Možda ste se nosili mišlju da negde odete, da nešto promenite u životu nabolje. To je velika odluka za svakoga u životu jer često i onda kad uspete u svojoj nameri nailazite na nova iskušenja. Ako ste u tim razmišljanjima nekad pomislili na Novi Zeland onda ću pokušati da vam pokažem put do informacija i doslikam šta vas može
Šta neko drugi radi u svom dvorištu, ne treba da nas se tiče. Tako braća Crnogorci hoće da imaju i svoj jezik koji će se zvati crnogorski. Ja tu ne vidim nikakav problem osim možda te sitnice što je jezik isti kao i srpski sa manjim varijacijama koje mogu da se podvedu pod dijalekt i naravno ono što nigde ne piše a što je neko proklamovao, da neko ne može da ima svoju državu ako nema i svoj jezik.
Međutim, nekim malim ljudima to nije bilo dovoljno pa su i rešili dalje da razdvajaju narode a jezik je samo jedan od
Gost autor: fantomatsicna
Ovo je drugi deo vezan za moj prvi blog koji možete takodje ovde pronaći na listi blogova pod naslovom
Kako započeti proces iseljenja na Novi Zeland
Koja dokumenta su vam potrebna uz aplikaciju za useljenje na Novi Zeland?
Ovih dana može svašta da se čuje po svim medijima kako smo svečano i na velika vrata ušli u Jevropu bez viza. Veliki broj blogera je pisao na tu temu pa evo i ja da dodam nešto sa stanovišta čoveka koji živi na tom trulom zapadu. I dalje ne mogu da verujem kakve sve komentare mogu da pročitam i vidim na temu raznoraznih članaka na ovu temu. Jedni hvale, drugi kude ali sve su to ekstremi nigde nema one zlatne sredine koja će da kaže nešto tipa u redu je sve to, videćemo kako će da nam bude nadalje.
Najmrskiji su mi komentari ljudi koji poput mene žive van Srbije i koji
Na ovo bla-bla-truć me je podenuo ovaj tekst. Tačnije komentari na istom. Mi ne bi bili mi kada ne bismo imali najveći broj stručnjaka po glavi stanovnika iz bilo koje oblasti. Nego par reči koje mogu da budu korisne za narod.
Prvo, šta je plava karta (Blaue karte)? Plava karta je boravišna dozvola namenjena stanovnicima zemalja koje nisu članice Evropske unije koji hoće da se zaposle u Nemačkoj.
Taština praznine jer nisam znao kako da krstim temu od koje mi je muka. Nego da krenemo od početka. Pre par nedelja me pita moj bratanac da li mogu da mu pomognem oko priprema za takmičenje iz informatike (informacije radi on je sada 6-ti razred osnovne škole).
Kažem naravno, prvo da vidimo šta vi učite i šta ste do sada radili, a onda da vidimo
Kako iz Srbije naći posao i zaposliti se u Nemačkoj? Zbog istih pitanja koja povremeno dobijam e-mail-om, reših da napišem par reči o ovoj temi a ostali neka dopune svojim iskustvima. Procedura se ne razlikuje previše ni za druge profile tako da ovaj tekst nije vezan strogo samo za IT-jevce. Činjenica da je za IT sektor lakše naći posao od mnogih drugih kao i da ljudi koji se time bave u Srbiji imaju prilično više plate u odnosu na neki prosek, ipak ako se neko i pored toga reši da zapuca u Nemačku, ovde može naći ukratko uputstva šta i kako treba da uradi.
Daaaaaaaa, naziv bloga je banalan i nije u pitanju metafora, preneseno značenje, aludiranje ni na šta nego u pravom smislu jedna od osnovnih čovekovih fizioloških potreba. Ono što me je navelo da pišem nešto ovako je nerazumevanje opšte pojave da muškarci ne mogu da se uzdrže od vršenja dotične nužde na javnom mestu. Trčim na voz sa posla i vidim jednog crnpurastog "Nemca" u mračnom ćošku kako se olakšava. Železnička stanica je na manje od pet minuta hoda, da li je moguće da čovek toliko ne može da se se suzdrži nego prosto mora da uleti u neki mračni deo ulice i da
Moj deda po ocu je vrlo često “citirao” Italijane. Oni kažu:”Kuća mi je tamo gde dobro živim i gde sam srećan.” Ne znam da li to stvarno kažu ali i da ne kažu mislim da ima nešto u tome (Mirela će znati bolje). Pre ili kasnije uvek krenu neka prepucavanja “onih” lokalnih i “onih” koji su preko. Kukaju svi i jedni i drugi kome je bolje kome je gore. Niko da se nađe pametan pa da kaže da o ukusima i mogućnostima ne vredi raspravljati.
Neke koje ne drma nostalgija kada nisu u Srbiji prozivaju ne-Srbima, jer zaboga kako to može. Drugi viču da se od nostalgije ne živi. Obrni okreni nigde nije savršeno. Toga je pun internet i kad ima i kada nema povoda. Takav smo narod izgleda. Ovde bih sve to ostavio na stranu i samo bih hteo prosto da uporedim cene osnovnih životnih namirnica a i Dunjin blog za oso buco me je malo naterao da razmislim šta to ima ili nema kod nas.
Reših da napišem ovo pošto me za recept više njih juri već duže vremena a ne može na parče salvete da stane. Pošto naša kuhinja tradicionalno podrazumeva priličnu upotrebu mesa, ni ovaj recept neće da odudara mnogo od tog šablona. Ovo je jelo koje se sprema kada imate dovoljno vremena (treba 4 sata, oko jedan sat za pripremu i tri sata za pečenje), kada vam dolazi veći broj ljudi (10 - 12) i kada hoćete nekog gurmana stvarno da ugostite. Evo da se vidi kuda idemo na kraju:
Nego