Zebra ima pravo na svoje pruge (Afrička izreka)

1. Kad pomislim na veštice, ja se obično setim moje Monike (svako ima svoju Mo, zar ne?), jer njoj su vradžbine, veštice i vešci bliži nego meni, pošto o njima zna mnogo. S druge strane, kao što sam već ranije indiskretno nagoveštavao, ona se i dalje (samoinicijativno, ali uz moju prećutnu saglasnost) brine

 

Ko hoće da razume pesnika, taj mora stupiti u njegovu oblast (Gete)

Kažu da čovek može pisati blog iz čiste ljubavi prema pisanju, ali i iz želje da se oslobodi nekih svojih opsesija. A ako izabere da piše o Don Kihotu i Hamletu, onda je  verovatno ovo drugo u pitanju, jer ko bi se normalan danas, na početku XXI veka, bavio (jedan moj drugar koristi arhaičan izraz: akao) sa junacima iz ranog XVII veka?

Da li je baš tako? Hteli mi to ili ne, u svakome od nas i danas ima, ako ne stalno ono bar povremeno, po nešto od

 

Nek uljeze i  ta luda k nama

Da nam kuću napuni smijeha (Njegoš)

 

Kažu za tog čoveka da je, prosto rečeno, bio inkarnacija španskog duha.

Naravno, govorim o Don Kihotu  (Don Quijote, por favor), junaku istoimene knjige, čiji je prvi deo obelodanjen daleke 1605. godine, a drugi desetak godina kasnije. 

Pesnički rečeno, plamen njegove velike duše zasvetleo je na zemlji, dakle,

 

 

Sutra se otvara Beogradski sajam knjiga. Eh, te knjige!

S tim u vezi, moram ispričati da sam pre nekoliko dana, navratio u jednu veliku antikvarnicu knjiga, što mi uvek pričinjava zadovoljstvo. Skoro do perverznosti.

I tako, preturajući stara izdanja, udišući miris požutele hartije i već izlapelog lepila, kao i miris crvotočnih drvenih polica i prašine

 

Niko ne može shvatiti Gogolja. Sve u vezi s njim je nepojmljivo, od početka do kraja. Ništa se ne može sklopiti iz njegovih pojedinačnih karakternih crta. Čak je i Ljermontova lakše zamisliti: agresivan, kurčevit husar... A Gogolj je nemoguć. I on nikada neće biti shvaćen (Ana Ahmatova) 

 

1. Ana Ahmatova je u pravu; i sa današnje vremenske distance (dvestogodišnjica od Gogoljevog rodjenja obeležena je širom sveta prošle, 2009. godine) umnogome je teško potpunije shvatiti tog velikog ruskog književnika. Medjutim, moja namera nije da

 

Počastvovan sam da prezentiram, mada sa zakašnjenjem od tri dana,  tekst koji mi je dostavio Jaril, povodom održavanja Parade ponosa u Beogradu. (Slika i klip su moj lični izbor).

Nota bene: Pošto sam primio pp u kojima mi se zamera što sam isključio mogućnost komentara, naknadno otvaram Jarilov tekst - za eventualne komentare.

Бесмисао традиционалних вредности

Да ће недеља бити дан обележен разним бесмисловима, најављивала

 

Pošto ćute  mnogo kvalifikovaniji blogeri od mene za pisanje na književne teme, baveći se drugim stvarima, ili zbog nedostatka vremena, ja želim da kratko skrenem pažnju na upravo odredjenog nobelovca za književnost.

Odavno u literarnom svetu nije bilo takve i tolike saglasnosti oko dodele Nobelove nagrade  - svi se slažu da je ove godine otišla u prave ruke -  sedamdesetčetvorogodišnjem  Peruancu Mariju Vargas Ljosi (Mario Vargas Llosa). Ljosa je zasigurno jedno od najslavnijih književnih imena danas u svetu. Usput,

 

                                                                                                                  Call me Ishmael 

1. Davno je to bilo.

Letopisac beleži da su Rome tada zvali Ciganima, bez pežorativnih konotacija.

U velelepnom Parizu iz tog vremena bio je veoma poznat restoran „Raspućin" (Raspoutine), zbog „slovenske egzotičnosti", ma šta to moglo da znači. A istovremeno, bio je prilično poznat i restoran „Braće Jovanovića", koji su vodila dvojica Roma poreklom iz Srbije. Ne samo da se dobro jelo i pilo u tom restoranu, nego se, naravno, i slušala divna ciganska muzika (La musique tzigane), koja je, poslovično radnim i marljivim Francuzima, dušu razgaljivala uveče, onda kada su hteli da se malo opuste i oslobode dnevnih stresova. Ali i onima dokonima iz visokog društva, koji su, takodje, navraćali.  Primetno su dolazili i Španci, uglavnom lorkijanske duše, najviše zbog dobre muzike, jer oni, koji znaju napamet mnoge stihove iz nezaboravnog „Romancero Gitano", umeju osetiti kako umilno i nežno cvile violine ciganske. 

 

                                                                          Nemo' da se lažemo! Sve je u tome da li neko ima ili nema ono što Španci nazivaju cojones  (doslovno: muda)

Ako sve bude u redu, a izgleda da hoće, uskoro ćemo imati Paradu ponosa u Srbiji, kao što to imaju mnoge civilizovane zemlje Zapada. Neka bude! Znam, neki će slegnuti ramenima i reći da ni mi u Srbiji, izgleda, ne možemo živeti

 

Nulla rosa est (Ništa nije ruža)

Nekada davno lepo se govorilo: „Čovek je mera svega" (Ο άνθρωπος είναι το μέτρο όλων των πραγμάτων). Pritom se pod čovekom podrazumevalo "ljudsko biće", a ne isključivo muškarac. Na osnovu praćenja nekih najnovijih medija, ovih dana bi se, izgleda, moglo reći da je „žena mera - muškarca".

Znam, znam da je uvek nezahvalno govoriti o muško-ženskim odnosima u širem društvu, jer što god da kažemo uvek postoji mogućnost da budemo krivo shvaćeni. Naime, u pitanju

 

vladimir petrovic

vladimir petrovic
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  31.01.2007 VIP izbora:  159 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana