Umorio se ocigledno Tomislav Nikolic da vec godinama bude lider najjace stranke u Srbiji, a da u isto vreme bude vjecita opozicija.

Kako jedan moj drug ovdje rece “second place: first loser”.

Cesto se mogu procitati optuzbe na racun Nikolica da je okrenuo svoj politicki stav naopacke ne bi li se samo domogao vlasti. Ovako nesto mogu izreci samo politicki nepismeni ljudi, jer odkad je, sto se ono kaze, svijeta i vijeka, glavni cilj svake stranke jeste vlast.

Jos je 50-ih godina proslog vijeka poznati politicki naucnik Antony Downs izrekao definiciju

 tap, tap, tap, tup..ups sorry!!

" Dobro kume oces ti da izubijas ove ljude po    aerodromu ..gledaj malo kako baratas sa tim stapom...."

"Ja da gledam"?, odgovorih pomalo zastajuci u masi putnika koja je ignorisala  moj bijeli stap  sem.... ako ih malcice ne/namjerno   sapletem istim. 

"Pa jebote da ja gledam vozio bi kola ne stap".

"Dobro filozofe.    ajde samo sad da pozurimo  na taj let pa cemo u avionu natanane o ljudima and ljudskim pravima" , odgovorio je moj kum rijesen da ne zakasnimo na let za Beograd.

"Znas", nisam

/ Pa dobro covece sta panicis?

/Kako sta panicim? Zakon o financiranju stranaka lezi nam na stolu vec mesecima.

/I?

/Sta i? Oni iz Brisela vec pizde.  Onaj janez Jelko ne skida mi se sa grbace . Ide Srbijom ko Gestapo ,a  Verica i njena agencija disu nam za vratom.

/Mnogo panicis. 

/Sutra ce biti reseno. Predlozicu amandman na zakon kojim cemo ukinuti   pare agenciji zaduzenoj za kontrolu zakona i stvar resena.

/Pred Briselom smo cisti. Zakon smo usvojili ,a odakle ce Verica tj oni njeni iz agencije naci  pare da kontrolisu financiranje

Srpska politicka elita se nalazi izmedju pritiska Brisela koji, da ne bude zabune, iz vlastitog interesa zeli Srbiju vidjeti kao kako tako uredjenu zemlju i izmedju mnogo jaceg pritiska domaceg financijsko tajkunskog  lobija pojacanog interesima same politicke elite koja se ne zeli odreci svojih decenijama naviklih privilegija ukoliko su iste, a cesto jesu, suprostavljene ciljevima uredjeivanja drzave.
Kad se u istu formulu ubaci i nasa  tradicionalna aljkavost i decenijama gradjen odnos prema drzavi kao instrumentu  licne koristi bez osjecaja da se cini nesto lose, jer

Bio sam treći, ili možda četvrti razred osnovne, više se ne sjećam tačno, kad sam "otkrio" svoje vanzemaljsko porijeklo. Suviše odrastao da bi povjerovao u priče o rodama, a opet previše maštovit da povjerujem da me mama rodila.

Imao sam prlično neobičan hobi koji sam upražnjavao vraćajući se iz škole. Ne, nije to bilo brojanje bandera, ili koraka, već gledanje automobilskih točkova. Znate onaj fenomen kad gledate u točak pa vam se najednom čini kako se isti okreće u "pogrešnu" stranu pa na sekundu čak i stane. Sad, dal' se meni previše zavrtilo u

Ivica Dacic reagujuci na najave Tomislava Nikolica o protestima zbog navodne izborne kradje izjavio je kako ga sve to podsjeca na DOS i peti oktobar. Ministar policije sve cesce i sve otvorenije izrazava dozu mucnine ,kako prema DOS/u, tako prema petom oktobru.

Izgleda da je istorijska deklaracija pomirenja DS i SPS bila neutralnija od neutralne politike  Vojislava Kostunice dok je filozofija pomirenja   stala  u recenicu :mir, mir, mir , niko nije kriv ;ava, ava, ava, niko nije krava. Ko bi ovdje trebali biti   magarci , nek svako odluci za sebe.
To da Nikolica tesko  ko pametan moze porediti s DOS/om,a jos manje Tadica sa bivsim sefom Ivice Dacica , je valjda svima jasno.

Moj tadasnji mentor  ostavio me samog u ucioni uz rijeci: "hej odoh ja popiti kafu a ti uzivaj".  Bila je tek druga nedelja moje prakse kao ucitelja u srednjoj skoli;  s jedne strane   imao  sam  tremu, al   ukazano  povjerenje    ipak je nadvladalo  svaki drugi osjecaj.  Tek sto sam poceo pricati s ucenicima koji su se vidno opustili posto je moj mentor I njihov ucitelj napustio ucionu. Skripa vrata donjela je opet, doduse na kratko,  tisinuu razred.  Okrenuo sam se misleci kako se moj mentor vratio zaboravivsi nesto no umjesto mentora u razred je usla ucenica hodajuci

Nedavno je jedan moj dobar  prijatelj  napisao kako su ga mucila sva ta pitanja sta nam se to i kako desilo tih nesretnih devedesetih. Kaze , pitao sam ljude oko sebe, ljude koji su tad bili stariji, stalozeniji. Pitao sam ih zasto su cutali. Zasto su jednostavno samo  iskocili iz tog  voza koji je jurio u provaliju i na tom svom putu ka provaliji pregazio mnoge.

 Zar ih nije  bilo briga ko je ostao u tom vozu,  il' koliko c ljudi nastradati  u samom vozu il onih koji su se pred tim istim vozom nasli na njegovom putu do provalije.

Iako je tema nase  prepiske

Ne zna se oko čega su se te večeri posvađali Žorž i njegova djevojka, ali se zna da se jedan automobil u ranim jutarnjim satima, doduše davno pre samog svitanja, zaustavio ispred benzinske pumpe.
Trebale su Žoržu cigarete. Da, ima već dugo kako se odlučuje prestati, ali sad mu je toliko izvadila živac da mu je trebala ta cigareta više od ičeg. Pušači uvijek nađu razloga za tu cigaretu, doduše neki se razlozi čine uvjerljivijim od drugih. Samo što je Žož gurnuo vrata, a cipela sa povećom štiklom nemilosrdno je stisnula papučicu gasa, dok

Moj djed je bio lugar pa samim tim i lovac. Svoj radni  vjek je proveo setajuci sumskim stazama i puteljcima cuvajuci sumu i njene stanovnike od ljudi, ali i sebe od zivotinja.

Nije se bojao zivotinja,a ako i jeste , bilo je to manje nego od ljudi. Bar se sjecam da mi je tako pricao. Bez lugarske  sapke i kozne torbice na svoj posao nije eisao,a    pusku bi nekad i ostavio kuci.

Kad je jedne zime snjeg zatrpao vijugavu seosku cestu u tom lickom selu podno  Male Kapele, stavio je djed pusku o rame pa pjesice prteci snjeg pravo do susjednog sela.  

Isao je djed do svog dobrog prijatelja kome je umro otac pa kako to obicaji nalazu da  i on bude jedan od onih koji ce da bdije tu noc uz kovceg preminulog komsije.