Ne znam da li je pre mene neko pisao o ovom projektu u pravom smislu te reči, nezavisnog filmmakera Nine Paley, koja je napravila veoma zanimljivu i satiričnu muzičku verziju indijskog epa Ramajana. Film nema dijaloga, ona je koristila samo muziku i to oličenu u glasu bluz pevačice iz 1920-ih Anette Hanshow.
Njeni ljupko stilizovani likovi podsećaju na vreme Betty Boop, a u jednom delu filma fontains of rakshasa blood, podsećaju na Kill Bill. Tako eklektično ! Zamislite nekog barda u literaturi, recimo Šekspira, napravljenog u hip hop, ili nekom drugom daleko od njega fazonu.
Ово је моја улица, јутрос око пола осам(могла сам и да избегнем ову уличну светиљку, да просте ваша светла лица, не замерите)
Моја пролећна леја са нарцисима и зумбулима, под снегом
Moja gošća darkonduty nastavlja svoju priču ...
Nakon neočekivanog uspjeha rumunjske nacionalne kinematografije koja se do te prijelomne 2006. godine, odnosno prije pojave Puiua i Porumboiua na repertoarima vodećih europskih festivala, u najmanju ruku smatrala marginalnom i to do one mjere da se čak nije moglo niti utvrditi kako se njezin značaj zadržava isključivo unutar regionalnih okvira jer on niti kao takav nije postojao, uslijedili su novi uspjesi na jugu Francuske. Poslije Cannesa 2007. godine i najvećim skepticima postalo je
You can talk to us now
you can search for a while
when you're rumbling around ...
Najavljujem je s malo, malo izmenjenim tekstom pesme koju ona voli.
Dragi prijatelji, večeras nam priča darkonduty.
U jesen 2006. godine prvi put sam pogledala suvremeni rumunjski film. Bio je to jedan od onih izbora utemeljenih na principu eliminacije koja se, barem kad je u mom slučaju riječ, orjenitira opozitno ‘većim’, razvikanijim i srednjostrujaškim naslovima. Takva se logika sama po sebi nametnula tijekom
Kod nas u kući postignuta je neka vrsta konsenzusa o tome da 2009. g. nije bila ono što smo svi očekivali da u njoj postignemo. Dalje, u njoj su se desili neki veseli i tužni događaji, vezani za našu porodicu, već po onom čaša žuči ište čašu meda...itd. Datumi koji našu kuću od 21. novembra pa dalje do kraja januara pune dragim ljudima, radošću i veseljem, provedeni su po redu, i onako kako spada. Ali nekako svedeno, skromnije i tiše. Jedan dan je bio pomalo izuzetak.
Drugog dana božića ove godine, tihu, popodnevnu atmosferu, prekinuo je telefonski poziv.
Amerikanizacija - globalizacija - Kinaizacija....?...možda smo već u njoj...
ABAKUS - mala korisna stvarčica, praktična za trgovinu i računanje... still good & works today !
Izgleda da opet patim od akutnog nemanja inspiracije za pisanje, a da ne bih pisala deseti post na iste, ili slične teme, koje se mogu naći ovde na blogu, ćaskaću malo s vama.
Ne pas se pencher au dehors! Nicht hinauslehnen! Sećate li se ovog upozorenja u vozovima Jugoslovenske državne železnice u prošlim vremenima, bivše drzave? Ili, - u slučaju nezgode povuci ovu kočnicu! Ili, ne upotrebljavaj
Opera "Knez Igor" Aleksandra Borodina sastoji se iz četiri čina i prologa. Libreto je pisan na osnovu istočno-slovenskog, odnosno ruskog epa "Slovo o polku Igorovu" iz
Opet jedno pitanje koje me u mom nasumičnom razmišljanju saleće. U poslednje vreme sijaset tumača majanskog kalendara, skoro sladostrasno nam saopštava - džaba ste krečili ! Složićemo se u jednom, da ništa ne traje večno. Bilo da su to planine, mora , svetovi, ili udaljene zvezde. Sve to bledi i nestaje , sooner or later. Mi, kao bića koja takođe nisu večita, prihvatamo to kao činjenicu. Jednoga dana nestaće naša rodbina, prijatelji, političari, pa i mi sami, a i zemlja će jednoga dana prestati da se okreće oko svoje ose.
Pitanje je "Kada?"
Po