Stižem na aerodrom sat vremena pre leta. Trebalo bi da je dovoljno. Aerodrom je mali i nema mnogo letova. 

Po ulasku u zgradu shvatam da radi samo jedan šalter za čekiranje oko koga je neopisiv nered i gužva. Ne postoji mesto gde mogu da stanem u red, odnosno red je u svim pravcima ka šalteru. Stajem slučajno bilo gde. Red, onakav kakav je, ide neopisivo sporo. Veliki broj putnika se dugo i srčano ubeđuje sa službenikom, koji nimalo ne žuri i vaspitava putnike nekim svojim lekcijama o pravilnom radu i još pravilnijem pristupu. 

- Ne nemam previše prtljaga,

 

Њих две су тинејџерке. Спавају дуго, па мало Фејсбук, мало телефон, мало ништа-ме-не-питајте-петнаест-ми-је и некако се прогура бесконачни летњи дан.

Упознале су се у обданишту, али живе на пет-шест километара једна од друге, ишле су у различите основне школе, иду у различите гимназије, једна је тренирала гимнастику, друга пливање, једна воли енглески, друга биологију, једна је причљива, друга није, код куће говоре различитим језицима, ...

120px-Soundpost_end.jpg

 
2009-05-01 07:49:05
Literatura| Politika

Samo smeće oko kuće šeće

marco_de.manccini RSS / 01.05.2009. u 08:49

Za vreme Drugog Svetskog Rata je na jugoslovenskim teritorijama izdato preko stotinu knjižica partizanske narodne poezije, a knjižica o kojoj govorimo je jedna od njenih prvih antologija. Dakle, ovo je knjjižica najboljih ostvarenja u periodu 1941.-1944., po sudu i ukusu urednika Kosaka i Popovića.

 

У руке ми је јуче (захваљујући Њањи, наравно) пао прави драгуљ издаваштва, мала књижица насловљена

“Друже Тито љубичице бијела ...”,

с поднасовом “Народне пјесме”, издата 1944. од стране Културно-умјетничког одсјека Одјела информација ЗАВНОХ-а, штампарија Вјесник. Као уредници су наведени Ђуро Косак и Владимир Поповић. Књижица је писана латиницом, има осамдесетак страна, садржи 45 песама, подељених у осам целина с релативно блиском тематиком, и предговор с потписом

ослобођено подручје, листопада 1944.
Владимир Поповић


 

 

Uz pomoć pravog leka, možeš živeti skoro normalan život 

 

Sledi kratki dokumentarac koji još uvek ne mogu da snimim zato što se odigrava u budućnosti, pa valja sačekati. Važno je da je sve spremno. 

==============================

(na ekranu se smenjuju slike sportista kako bacaju koplje, trče, plivaju, igraju odbojku,

 

 

Kako će sad taj nemački vojnik, u svrhu odbrane svojih građana od stalne i rastuće pretnje od ponovne, neizbežne, a moguće i trajne srpske okupacije nemačkih sela i gradova, onako gladan, da strelja đake po Kragujevcu?

* * * 

 
2012-09-18 20:30:38
Eksperimenti u blogovanju

Maksa, poznavalac!

marco_de.manccini RSS / 18.09.2012. u 21:30

 

Objavljujem ovde jednu noviju prepisku s Maksom, sa G+.

* * *

Marco: Makso, ti si dobar poznavalac zena, zar ne?

Maksa: Hmmm, da, znam nešto malo. Ranije sam znao i više, al' me te stvari ne vuku kao pre, malo mi to dosadilo. Kaži, šta te muči?

Marco: Ma meni je i ovako super, sve, stvarno mi je lepo, nego, mislim, hajde da se potrudim da budem i bolji, pa sam mislio ... to, oko zena ... kako do ... hmmm, kako bih rekao ... do ispunjenja ...

 

Драган Јовановић је имао озбиљан проблем. Све је почело пре пар недеља, одмах по објављивању изборних резултата.

Реакција у највишим круговима је, како и приличи, била брза и кривац, Јован Лазаревић из Мале Иванче, општина Сопот, је одмах пронађен. Председништво је усвојило хитне мере, јер се са таквим стварима никако није шалити нити одлагати их, и одлучено је, онако како је једино и могло, строго, веома строго, али примерено пропусту, да се показана неодговорност Јована Лазаревића казни искључењем из свих управних одбора.

 

 

- Себичан си.

Изречено олако, у љутњи, око нечег безазленог.

312px-Neapolitaner_Waffel_2.jpg

 
2010-05-04 17:31:37
Kultura| Umetnost| Život

What's opera for, doc?

marco_de.manccini RSS / 04.05.2010. u 18:31


Ponekad bi, u sedam ujutro, zazvonio telefon.

- Možeš li da dođeš da pričuvaš klinca dok sam ja na probi u operi? Izvini što je ovako iznebuha, ali zovem već nekoliko dana, nikako da te dobijem.

Ma mogu, kako da ne mogu. Hoću. Nisi ni mogla da me nađeš, nisam svraćao kući par dana. Legao sam tek pre pola sata da konačno otresem noć. U onom drugom, dnevnom, životu sam, kao i ostali moji vršnjaci, nalazio premalo mesta i nade da će ga ikada biti, pa sam ga prepustio odraslim i sposobnim i ćerdao ga na spavanje i čitanje, čekajući noć, izlaske, muziku i devojke.

 



Tri hica u glavu iz neposredne blizine dok je spavao u kući u bogatom kraju u Meksiko Sitiju. Sutradan je, na Uskrs 1986., po novinama pisalo da se radilo o imućnom biznismenu. On je bio mnogo toga, ali ne i imućni biznismen. Oni koji su znali ko je u pitanju su, i nehotice, odmah primetili ironiju. Preživeo je sedam godina, tridesetih, kao lični sekretar, prevodilac i telohranitelj Trockog živeći i radeći s njim tokom izgnanstva u Turskoj, Francuskoj, Norveškoj i konačno Meksiku, ali je na kraju pao kao žrtva ljubavi, mada bi se pre moglo reći zavisnosti, svoje četvrte (ili pete, “u zavisnosti kako se broji” govorio je) žene. Ana-Marija Zamora, ćerka imućnog i uticajnog meksičkog advokata, koji je među svojim poznatim klijetnima imao i Trockog i Diega Riveru (a s tim i Fridu Kalo), je odmah po ubisvtu presudila i sebi. Komemoracije povodom smrti su održane na Harvardu, Stanfordu i Institutu Poankare u Parizu. Svaka od ovih institucija ga je smatrala (želela?) dovoljno svojim da bi ga udostojila ovakvim činom, iako je on najduži do svoje akademske karijere proveo na Njujorškom Univerzitetu, gde je svoj odnos sa studentima sumirao rečima “njih nije briga, a i mene nije briga”.  

 

marco_de.manccini

marco_de.manccini
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  15.08.2008 VIP izbora:  142 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana