Ovoga vikenda, u "prestonici Banatskih militara" Tomaševcu, održano je jubilarno Deseto svetsko prvenstvo u banatsklim šorama. Titulom svetskog prvaka oklitili su se Orlovi iz Orlovata, dok su domaće ekipe morale da se zadovolje drugim (Čoke) i četvrtim (Marijevo) mestom - izmedju njih udenule su se Bečkerečke kere.
Banatske šore
(Igra na koju bejzbol liči)
Kad su čuli Ameri za banatske šore
Rešili su odmah bejzbola da stvore
Savez izviđača Srbije ušao je u godinu jubileja. Ove godine, slavimo 100 godina od formiranja prvih skautskih jedinica u Srbiji, koja je kao jedna od prvih zemalja u svetu i osnivač Svetske organizacije skautskog pokreta.
"Volio bi umrijet prije nego ostarim
volio bi umrijet, samo da ih ne vidim
kako pričaju priče kao naši starci
bivše djevojčice, bivši dječaci..."
("Crvena Jabuka", Dražen Ričl)
Osamnaestog septembra 1986. godine, na putu za Mostar gde je trebalo da održe koncert, jedan od automobila u kome su bili članovi grupe "Crvena jabuka" doživeo je nesreću. Basista Aljoša Buha je poginuo na licu mesta, dok je vodja i zaštitno lice grupe Dražen Ričl teško povredjen. Uprkos naporima lekara, Dražen je podlegao povredama 1. oktobra.
- Da idemo gore?
- Da li vredi 0,8 evra?
- Ako ne odemo, nećemo znati
Blondi, Pugi i ja vodili smo ovaj razgovor isred crkve Svete Lucije na istoimenom uzvišenju iznad Vinja do Kastelo. Razmišljali da i da odemo liftom do vrha jedne od kula crkve kada je Blondi rekao ovu jednostavnu rečenicu. Tako smo shvatili da je to moto našeg landranja po severu Portugala: idemo da obidjemo što više kako bi znali kako je i koliko lep ova deo zemlje na krajnjem jugozapadu Evrope.
Doktor Žak Morejon bio je direktor Međunarondog komiteta Crvenog krsta, a potom i generalni sekretar Svetske organizacije skautskog pokreta (WOSM). Kao delegat Crvenog krsta, jedini je u tri navrata je posećivao Nelsona Mandelu u zatvoru na ostrvu Roben, od 1973. do 1975. godine, tada kao direktor kancelarije Crvenog krsta za Afriku. Ovaj intervju nastao je u trenucima kada se planeta oprašta od jedne od najvećih ikona 20. veka.
Snimio sam pre nekog vremena novčiće koje imam u džepu. Vidite li nešto zanimljivo na ovoj slici?
Nemiri u Engleskoj: jedan pogled
Photo: Lewis Whyld/PA/AP
Grupa Kvin ima u svojoj čuvenoj pesmi "Mi smo šampioni" jednu rečenicu koja obično promakne kad se ova pesma peva u čast velikih uspeha sportista: "No time for losers"
Poslednji događaji u velikim gradovima Velike Britanije navode me na pitanje da li su gubitnici konačno rešili da uzmu stvar u svoje ruke i sami sebi obezbede "njihovo vreme"?
Oltar u Katedrali Svetog Bava u Gentu smatra se najčešće kradenim umetničkim delom na svetu. Od kada ga je 1432. godine završio Jan van Ajk, ovo monumentalno delo je nestajalo, kradeno u tri rata, paljeno, rasklapano, kopirano, falsifikovano, krijumčareno, prodavano na crno, prebojadisano, cenzorisano, sakrivano, vraćano kao ratna reparacija, umalo razneseno, otkupljivano. Napadali su ga rušitelji ikona, oduzimali za Napoleona i Hitlera, hvalili Luvr i Pruski kralj, oštećivali konzervatori, sakrivali u podrumima zamkova i tajnim rudnicima soli, koristili kao sredstvo diplomatskih nagodbi, spasavali Austrijski dvostruki agenti. Kradeno je sveukupno 13 puta. Sve to doprinelo je stvaranju fame o najtraženijem i najžrtvovanijem umetničkom delu. Ako nije najuticajnije umetnilko delo na svetu, onda je verovatno najznačajnije u istoriji krađa umetnina.
"Vukica" je osnovana 1952. godine i izvorno je bila kulturno umetničko društvo tekstilne kompanije BEKO. Prvih godina, radila je u krugu preduzeća koje je bilo smešteno u velikom kompleksu na dnu Kelemegdana, preko puta Zoološkog vrta, kod okretnice tramvaja. S godinama, BEKO se širio a poslovni rezultati sve više su stavljani ispred kulturnih potreba zaposlenih, tako da se Vukica najpre preselila u salu obližnje Mašinske škole "Petar Drapšin", a onda smo čergarili u Domu omladine, pa u Mesnoj zajednici "Filip Filipović" na Vračaru i, evo poslednjih 20 godina, u Mesnoj zajednici na Konjarniku.
Još od ranih dana uvrežio se običaj da se pravo sa probe odlazi u "Brankovinu" na piće. Pravo uz Kalemegdansku kaldrmu, hitali smo onako oznojeni da se zavučemo u svoj ćošak i tako produžimo druženje. Nabijalo nas se po pedesetak u taj deo kafančeta. Upadali smo kao tajfun i stopoštavali se, po dvoje na stolicu ako nije bilo mesta.
A tragic history of the Acropolis temple
Film by Kostas Gavras
Lyrics used come from Lord Byron's poem The Curse of Minerva